HomeAktuelnostiMedijski napadi na Reisu-l-ulemu Cerića 30. Maja 2008. Aktuelnosti 633 “Zakašnjeli” Cerić U analima (i kanalima!) novinarstva valjda nije zabilježeno ono što je uradilo “Osloboðenje” u povodu intervjua koji je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić dao ovome listu, a koji je objavljen u ponedjeljak, 19. maja 2008. godine. Naime, uz tekst intervjua koji potpisuje novinar Šefko Hodžić, glavni urednik Faruk Borić dao je opširan komentar u kome je reisu-l-ulemu Islamske zajednice u BiH nazvao “dvoličnim” i “nepoštenim” i to samo zbog toga što je “preferirao odreðenu vrstu tiska”, a ta vrsta je “žuti, zeleni, ili možda, zeleno-žuti – taj “idealni koloritni spoj” koji tvori četvrti stub vlasti nad narodom, kakav je za sebe stvorila bošnjačka oligarhija sazdana od javno proklamiranih (i profaniranih) vjernika odabranih po porodično-mindersko-poslovnoj kvalifikaciji”. Ovaj “traktat” koji sadrži još nekoliko rečenica a koji je ustvari supstitucija za “Dnevni avaz”, posebno kritikuje reisu-l-ulemu Islamske zajednice koji se, kaže Borić “sasvim slučajno zove Mustafa efendija Cerić”, tvrdeći da je takvim “potezom dopustio da ga privatne (ili poslovne, samo Bog zna) relacije sa vlasnikom jedne dnevne novine učine – dvoličnim.” O čemu se, zapravo, radi? List “Dnevni avaz” objavio je u petak, 16. maja 2008. godine razgovor koji je telefonom voðen sa reisu-l-ulemom dr. Mustafom Cerićem, a njegovi pisani odgovori za “Osloboðenje” su stigli upravo toga dana kada je intervju objavljen u “Avazu”, što znači da je “Osloboðenje” moglo taj intervju objaviti tek sutradan, u subotu. U komentaru glavni urednik Borić tvrdi kako je reis obećao novinaru Hodžiću da će njegovi odgovori stići do srijede, ali da je kasnije iz Kabineta javljeno da on zbog obaveza nije stigao odgovoriti na pitanja, te da će odgovori stići u petak, kada se, kako je poznato pojavio intervju u Avazu. Čak i da je bilo tako, a u Kabinetu tvrde da niko nije mogao obećati novinaru odgovore u srijedu, kada je reisu-l-ulema u utorak bio na putu za Bratunac (gdje je predvodio dženazu ubijenim Bošnjacima) a u srijedu otputovao za London, ko može osporiti pravo reisu-l-uleme da da intervju još nekom drugom listu, posebno ako je to dogovoreno ranije i posebno, kao što je to poznato, ako taj list dosljedno prati reisu-l-ulemu u svim njegovim aktivnostima. Jer, i novinar Hodžić, i redakcija “Osloboðenja” bili su obaviješteni o odgovorima za petak, te su pristali na tu soluciju – da intervju bude objavljen u subotu. No, pojavio se intervju u “zeleno-žutom” listu (“Dnevnom avazu”) i to je sasvim obrnulo situaciju : “Redakcijski kolegij dvoumio se u vezi sa ovim intervjuom – objaviti ga ili ne. Prevagnulo je razmišljanje kako naši čitaoci imaju potrebu i pravo da čuju razmišljanja reisu-l-uleme, naročito jer je riječ o jednom od najutjecajnijih ljudi naše svakodnevnice. Koji jednim atestom “na pravom mjestu” može Osloboðenje proglasiti ćafirskim, što će se vojnom doktrinom prenositi na hutbama diljem onog dijela države gdje Bošnjaci čekaju pomoć od Boga i Božijih emisara na zemlji, kako u džubetu, tako i u odijelu”, kaže se u nastavku komentara glavnog urednika, koji, po svemu sudeći, priziva tako nešto kako bi mogao pisati zajedljive i opskurne komentare. Ako joj nije odgovarao reisov intervju, ako je bila “iznenaðena i uvreðena” što “Avaz ide prvi”, redakcija “Osloboðenja” se nije trebala mnogo dvoumiti – zašto nije reisov intervju naprosto odbacila – i mirna Bosna. Ovako, umjesto zahvalnosti, što je, uprkos silnim obavezama u Londonu, reisu-l-ulema ipak uspio (po dogovoru) odgovoriti na novinareva pitanja, ona je poglavara Islamske zajednice nazvala dvoličnim i nepoštenim. Po onoj biblijskoj: ja tebe hljebom, ti mene – kamenom (čitaj: Avazom)! “Ako je, dakle, Mustafa Cerić bio nepošten u svojim nakanama, mi prema reisu-l-ulemi nećemo”, kaže na kraju Faruk Borić, skačući sam sebi u usta. U ona usta iz kojih se, uz sve profesionalne napore mimikrije, cijedi žuč i pritajena mržnja, umjesto lijepih riječi i civiliziranog ponašanja. I za kraj: slažemo se sa Farukom Borićem. Komunistički šakali ostaju isti. I u jednoumlju i u novinarskim vodama. Neki ih samo nazivaju – hijenama.
