Uhapšen Krnjo, okrnjio se Suljo

Krnjo i Suljo jesu paradigma bošnjačke i sandžačke tragedije, ali i oličenje poraza svih nepravednih presuda izrečenih ovom narodu.

Dešava li se to katarza bošnjačkom i muslimanskom narodu u Srbiji? Ili se radi o diferencijaciji kao neophodnom preduslovu za početak emancipacije zajednice koja je i narod i manjina, a ponegdje i većina. Nije nevažna ustavna definicija statusa jednog naroda, ali u državi u kojoj slovo Ustava i zakona služi isključivo kao izgovor pred meðunarodnim faktorima, to očito nema neki značaj. Za važne političke faktore u Beogradu muslimani u ovoj državi su, očito, istorijska greška u intenzitetu primjene brojnih programa za njihov nestanak.
Posljednje dvije decenije obilježila je svojevrsna serija eksplozija društvenih dogaðaja koji su na površinu istjerali sve što se gomilalo skoro cijelo dvadeseto stoljeće. Narod kome su svi, osim Boga, presudili da nestane, opstao je. U opakom okruženju, bez ijednog društvenog mehanizma zaštite, četiri puta brojniji u izgnanstvu nego u matici – preživio je. Ali ne samo preživio. Neki njegovi sinovi i kćeri drznuli su se da se ne zadovolje pukim biološkim bivstvovanjem, već su odlučili da svojom rukom uzmu ono što im je Stvoritelj darovao samim roðenjem. Elementarne ljudske vrijednosti – slobodu i dostojanstvo, riješili su ostvariti metodama i sredstvima koje poznaje savremeni svijet, uvjereni da su odgoj i obrazovanje osnovne pretpostavke za ostvarivanje tih vrijednosti. Duhovnim i moralnim odgojem postaje se čovjek dostojan Allahovog namjesništva na zemlji, čiji kvaliteti će se mjeriti po tome koliko čini dobra drugim ljudima. Znanje je najbolji mač slobode. Neuki narod se lako porobljava. U to smo se uvjerili proteklih decenija. U onim sredinama i zajednicama gdje vlada neznanje, vlada strah i snishodljivost prema tlačitelju koji je po našim selima i mahalama činio što je htio i opet meðu potlačenima nalazio one koji su mu aplaudirali i hvalili ga što je poslije šest dana batinanja napravio jednodnevnu pauzu.
Samo iz njive neukih mogao je niknuti politički lik, poznat u narodu kao dr Suljo, kao roðen da služi tlačitelju sa punim ustima bošnjačko-muslimanske verbalne ikonografije. Toliko nepismen da se ponosi tom osobinom, pravdajući se da liči na svoje sljedbenike. Pokušati nemetnuti jednom narodu takvu osobu za političkog voðu nije samo vrhunac moralnog nasilja. Više od toga je uvreda kojom se omalovažava ponos i inteligencija ovog naroda. Idealno dizajniran političar čija je uloga razaranje političkog bića bošnjačkog naroda. Ali ma koliko bio sposoban, ne može on stići da razori druge slojeve društvenog života ovog naroda. Zato je bilo važno formirati tajkunsko-kriminalnu elitu koja će kontrolisati privredne i finansijske resurse i tako osigurati da kvazupolitičar dovrši ono što je započela tlačiteljska politika. Samo kada svijet podzemlja razgmiži po zemlji, lica poput Ibra Krnja se mogu smatrati humanistima i biznismenima. Ta pojava sama za sebe jeste moralno-privredna katastrofa, ali iznad toga je uvreda za sve normalne ljude fenomen nametanja takvih likova da vladaju resursima ovog naroda. Za ovakve je normalno da hoće vakufsko, da se bogate trujući i ubijajući našu mladost.
Ko pogleda ova dva lika shvatit će dubinu istorijske drame ovog naroda, gdje su efekti tragedije toliko dominantni da ne dozvoljavaju jako prisutnoj komediji da bude primijećena.
Samo iz nečasnog odnosa ova dva lika mogla se roditi duhovna i moralna nakaza koja je pokušala preuzeti posljednju organizovanu vrijednost ovog naroda.
Ali i mentori i njihovi igrači kasne nekoliko poteza. Nasilje koje su činili u prošlosti, a posebno posljednju godinu dana, iznjedrilo je takvu energiju u ovom narodu, koja se neće zaustaviti vraćanjem prava Islamskoj zajednici, već će nastaviti borbu do potpunog ostvarenja slobode na dostojanstven život pojedinca i zajednice.
Krnjo i Suljo jesu paradigma bošnjačke i sandžačke tragedije, ali i oličenje poraza svih nepravednih presuda izrečenih ovom narodu.