Budućnost islama na Balkanu i suživot

Islam i muslimani na Balkanu predstavljaju posebnost koja Evropu čini kulturološki znatno bogatijom. Za one koji Evropu vide kao dom kršćanskih naroda, činjenica da su muslimani kao autohton narod na Balkanu opstali uprkos svemu što im se dešavalo proteklih stotinu godina, predstavlja problem za koji nemaju rješenje.

Uvaženo Predsjedn-ištvo, poštovana ulemo, sve Vas srdačno pozdravljam najhumanijim pozdravom – esselamu alejkum. Prije svega, želim izraziti priznanje i punu podršku organizatoru na ideji i organizaciji ovog skupa, uvjeren da će ovako jak snop svjetlosti za Balkan i njegovu budućnost značiti važan korak na putu opredjeljenja da budemo subjekt, a ne puki objekt sopstvene sudbine.
Balkan, to parče zemlje, po svojim prirodnim uslovima stvoreno za život. Zelenilo, rijeke, brda i doline, sa sva četiri godišnja doba. Ali baš kao što je i zakonitost života i sudbinu Balkana odlikuju: burnost, iznenaðenja i uglavnom kratkotrajni periodi mogućnosti da se uživa u njegovim ljepotama. Tu se potvrðuje još jedan zakonitost – sve što je prelijepo, jako puno košta. Zato balkanskom čovjeku nikada nije dosadno. Svako jutro kada se probudi nalazi se pred bogatom ponudom izazova, problema i mogućnosti, a ponekad okolnosti budu tako brutalne da mu svedu želju na puko biološko preživljavanje. A kada zaključi da je preživio, ponovo se u njemu pokrene ljudskost koja ga tjera na borbu za očuvanje svoje vjere, imena, kulturnih posebnosti, to jest identiteta.
Balkanski ružičnjak je čaroban baš zato što se u njemu uzgajaju sve vrste i sve boje cvijeća. On je prebivalište islama, pravoslavlja i katoličanstva. Na desetine naroda sa svojim kulturnim, jezičkim i nacionalnim posebnostima, od kojih neki sa svojim nacionalnim državama, a drugi bez te zaštite i privilegije. Zbog geostrateške pozicije nikada nije prestao biti mjesto interesovanja velikih sila. Većina ga opisuje kao mjesto sudara interesa različitih kultura i nacija. Iako značajni dijelovi istorije Balkana potvrðuju ovu gorku činjenicu, da li znači da se treba pomiriti sa time? Zar Evropa nije bila slično poprište prije samo par stotina godina? Da li je bilo zamislivo da će jednoga dana Nijemci, Francuzi i Englezi biti na jednoj strani? Potvrdilo se mogućim. Ali šta je prethodilo? Novi kvalitet u svijesti radi kvaliteta zajedničke budućnosti. Gdje je tu smjernica za vraćanje na pravi put? Prva lekcija glasi: mjesto sudara može biti i mjesto susreta. Razlika je samo u volji aktera. Zašto ne pretvoriti Balkan u mjesto susreta različitih vjera, kultura, nacija i interesa? Tačnije, ovaj put nema alternativu u pravcu svijetle budućnosti balkanskih naroda. U protivnom, balkanski ružičnjak će obrasti bodljikavi korov, a pravo cvijeće vehnuti u sjeni korova, bez mogućnosti da ugleda sunčev zrak.
Činjenica koju Kur’an potvrðuje da su svi ljudi od jednog muškarca i jedne žene nastali, predstavlja jak temelj za shvatanje mogućnosti zajedničkog života različitih na jednom mjestu. Kao što Kur’an kaže: „O ljudi, od jednog muškarca i jedne žene smo vas stvorili, nacijama i plemenima učinili, da biste se upoznavali.“ Dakle, pripadamo istoj vrsti, a svrha različitosti je meðusobno upoznavanje, kulturna razmjena i prožimanje univerzalnih vrijednosti sa različitim iskustvima.
Savremena ljudska civilizacija se ne može pomiriti sa tvrdnjama Hentinktona, Fukojame i drugih o neminovnosti sukoba civilizacija velikih razmjera. Mnogo je više onih koji vjeruju da je dijalog jedini put koji daje šansu čovječanstvu i kojim bi se u značajnoj mjeri ostvario san o suživotu različitosti i relativnoj harmoniji meðu ljudskom vrstom. Zato danas imamo opšti talas poziva na dijalog od skoro svih. Iako za sada ti pozivi ne daju velike rezultate, iako često postoji veliki raskorak izmeðu tih poziva i ponašanja onih koji upućuju te pozive, ipak svaki takav poziv treba podržati i prihvatiti. Uz sve nedostatke, proces dijaloga treba otpočeti na svim nivoima. Meðutim, ne treba zaboraviti da postoji više vrsta dijaloga i da će onaj koji poziva na dijalog nastojati nametnuti onu vrstu dijaloga koja njemu odgovara. Jedan od ključnih uslova za uspjeh dijaloga je prihvatanje zajedničkog polazišta za sagovornike, a osim pripadnosti istoj vrsti, univerzalne ljudske vrijednosti jedini su čvrst osnov na kome dijalog može dati značajnije rezultate. Radi uspješnosti, neophodno je da se dijalog vodi izmeðu sagovornika slične snage, jer se u protivnom dijalog pretvara u diktat jakog nad slabim.
Islam i muslimani na Balkanu predstavljaju posebnost koja Evropu čini kulturološki znatno bogatijom. Za one koji Evropu vide kao dom kršćanskih naroda, činjenica da su muslimani kao autohton narod na Balkanu opstali uprkos svemu što im se dešavalo proteklih stotinu godina, predstavlja problem za koji nemaju rješenje. Padom Osmanskog carstva balkanski muslimani su, poput siročadi, ostali nezaštićeni, permanentno izloženi genocidima, progonima i u značajnoj mjeri obespravljeni, posebno u onim zemljama gdje su manjinski zastupljeni. Sve to zbog svoje vjerske posebnosti i takozvane turske krivice, koju su nepravedno naslijedili kao objekt osvete zbog petstogodišnje osmanske vladavine Balkanom. To je bilo najočitije u Srebrenici gdje je počinjen nezapamćen genocid nad Bošnjacima, a tom prilikom predvodnik srpskih zločinačkih snaga general Ratko Mladić izjavljuje: „Ovo je osveta Turcima.“ Posljedica tog neprijateljstva je i činjenica da su balkanski muslimani danas brojniji u iseljeništvu nego u svojim maticama.
Muslimane na Balkanu danas čine Bošnjaci, Albanci, Turci, Romi, Pomaci, Torbeši i druge manje zajednice. Odgovornost za budućnost islama i muslimana na Balkanu snose svi ovi narodi, a posebno Bošnjaci i Albanci. Kao autohtoni evropski narodi sa islamskom i evropskom tradicijom oni predstavljaju most izmeðu Istoka i Zapada. Zato oni, a posebno njihovi predvodnici, moraju biti svjesni svoje odgovornosti jer od kvaliteta njihove vjerske organizovanosti i njihovih vjerskih odnosa u značajnoj mjeri zavisi budućnost islama i muslimana na Balkanu sa implikacijama na cijelu Evropu.
Stogodišnje iskustvo sa organizacijom islamskih zajednica na Balkanu pokazalo je da su islam i islamske institucije temelj očuvanja identiteta muslimana. Postojanje jakih islamskih institucija posebno je bitno za manjinske muslimanske narode, ili još tačnije, za one muslimanske narode koji nemaju svoje nacionalne države. Potrebu za jakim vjerskim voðstvom meðu balkanskim muslimanima posebno je važno da razumije političko i vjersko rukovodstvo Republike Turske koje, za sada, ima drugačiji pristup prema organizovanju vjerskog života. O tome da li će muslimani imati jake vjerske poglavare i institucije u značajnoj mjeri zavisi njihov opstanak i očuvanje njihovog identiteta.
Meðusobno zajedništvo balkanskih muslimanskih naroda predstavlja osnovni stub svjetske budućnosti. Raspadom jedinstvene Islamske zajednice bivše Jugoslavije napravljen je korak nazad na putu balkanskog muslimanskog jedinstva. Ipak, na toj realnosti je potrebno praviti nove projekcije meðusobnog povezivanja. Vizija objedinjavanja islamskih zajednica na Balkanu mora uzeti u obzir etničke i jezičke posebnosti, ali u mjeri u kojoj neće ugroziti sami cilj. Ipak, pravo jedinstvo se može graditi isključivo na temeljima jedinstva DINA i UMMETA. U tom cilju, neophodno je isključiti svaku mogućnost hijerarhijskog ustrojstva buduće zajednice, što bi, u protivnom, predstavljalo ključnu prepreku za ostvarenje ovog cilja. Zajedništvo treba biti uspostavljeno po principu mreže sa jasnom orjentacijom meðusobnog potpomaganja u dobru, a nipošto nametanja volje jačih i brojnijih slabima i manjima. Projekcije i same aktivnosti u podizanju kvaliteta islamskih institucija i njihovom objedinjavanju nipošto ne smiju biti predstavljene tako da bi se moglo shvatiti da je to opasnost za države u kojima egzistiraju te islamske zajednice. Naprotiv, islam je milost svim svjetovima i naš emanet je da ga u tom svjetlu predstavimo tim svjetovima.

(18-19 oktobar 2008.)

{gallery}SIMPOZIJUM_BuducnostIslamaNaBalkanu_Turska2008{/gallery}