HomeGlas islamaHutbeHutba Reisu-l-uleme u Penzbergu 25. Novembra 2008. Hutbe 1401 Sarajevo, 21. novembar 2008. (MINA) – Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić danas je imamio džumu namaz i održao hutbu u džamiji u Penzbergu (Njemačka). Džemat Penzberg broji oko 700 džematlija, višenacionalnog je sastava, pripadnici džemata su iz 11 nacija, a najviše je Bošnjaka i Turaka. Imam je Benjamin ef. Idriz. Džamija u Penzbergu je sagraðena i svečano otvorena 2005. godine. Njenom otvorenju je prisustvovao i reisu-l-ulema dr. Mustafa ef, Cerić. Džamija u Pezburgu je prije mjesec dana proglašena najuspješnijim arhitektonskim zdanjem u Bavarskoj i dobila nagradu od Institucije Weserbrune. Projektovao ju je arhitetkta Alen Jašarević.U njoj se drže hutbe na njemačkom, bosanskom i turskom jeziku. Ova džamija, njene džematlije i imam Benjamin ef. Idriz važe za najangažovanije u pogledu meðureligijskog dijaoga i suradnje u Njemačkoj. MINA prenosi u cjelosti hutbu reisu-l-uleme: -Draga braćo i sestre, Hazreti Aiša prenosi da je Allahov Poslanik ostao cijelu noć na nogama kad mu je Uzvišeni Allah objavio 190. ajet u suri Ali Imran. Kaže, i nakon što je hazreti Bilal proučio ezan za sabah-namaz Alejhisselam je još stajao na kijamu i plakao. Hazreti Bilal je bio začuðen pa je pitao: – Allahov Poslaniče, zašto plačeš? Allah ti je oprostio sve grijehe – one prije i one poslije!? – Eh, Bilale, zar da ne budem zahvalan čovjek nakon što mi je noćas objavljen ovaj ajet: – U stvaranju nebesa i zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znakovi za razumne ljude. A to su oni koji se sjećaju Allaha kad stoje, i kad sjede, i kad leže i koji razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje pa kažu: – Gospodaru naš, Ti nisi ovo bez svrhe stvorio; neka si hvaljen, Bože; sačuvaj nas od patnje u vatri. [يا بلال، أفلا أكون عبدا شكورا و لقد أنزل الله عليّ الليلة آية : إن في خلق السموات و الارض واختلاف الليل و النهار لآيات لاولي الالباب]. Iza ovoga ajeta slijedi kur'anska dova koju, ako se prouči u noći, vrijedi kao kijam cijele noći. Poslušalmo tu dovu: – Gospodaru naš, onoga koga Ti vatrom kazniš, osramoćen je, jer onima koji skrivaju i negiraju istinu o Tebi, niko neće pomoći. – Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: – Pouzdajte se u Gospodara vašeg! – Bože, mi smo se u Tebe pouzdali! Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše, izbriši nedolične postupke naše i udruži nas sa dobrim ljudima! – Gospodaru naš, podari nam ono što si nam obećao preko poslanika Tvojih i nemoj nas ružiti na Sudnjemu danu! Ti ćeš, sigurno, Svoje obećanje ispuniti! (Ali Imran:191-194). A sada čujte o Allahovoj ljubavi i milosti prema onima koji se Allaha sjećaju kad stoje, i kad sjede, i kad leže i koji razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje pa kažu: – Gospodaru naš, Ti nisi ovo bez svrhe stvorio i koji se svom Gospodru obraćaju dovom: – I Gospodar njihov im se odaziva: – Vaše djelo neće biti ni zaboravljeno ni izgubljeno, ni jednom muškarcu ni jednoj ženi – vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele iz svog rodnog kraja, i onima koji su protjerani iz njihove zemlje, i onima koji budu mučeni na pravdi Boga, i onima koji se budu borili za opće dobro i na tom putu budu spremi na žrtvu svojim malom i džanom – njima će biti grijesi oprošteni i oni će biti uvedeni u džennetske bašće, kroz koje će rijeke teći: to im je nagrada od Allaha. A Allahova nagrada je najljepša (Ali Imran: 195). Ovi ajeti su opća poruka svijetu, ali imaju posebno značenje za one meðu vama ovdje koji ste iselili iz svog rodnog kraja, iz ovog ili onog razloga, i doselili ste ovu zemlju, gdje ste našli svoj novi dom. Takoðer, ovaj ajet se odnosi i na one meðu vama koji ste protjerani iz svoje zemlje, iz ovog ili onog razloga, i ovdje ste našli utočište od vaših progonitelja. Meðu vama ima i onih koji ste mučeni na pravdi Boga, pa ste došli ovdje da lijećite svoje rane. Svakako, meðu vama su i oni koji su spremni na žrtvu za opće dobro pojedinca i zajednice, kojoj pripadaju po vjeri i kulturi, kao i za opće dobro društva, koje im omogućava da žive i rade u miru i slobodi. Dakle, svi vi koji ste, u ovom gradu i u ovoj zemlji, našli svoj mir i spokoj, imate obavezu da razmišljate o stvaranju nebesa i Zemlje, te da shvatite da sve od Boga stvoreno ima svoj smisao. Sve – i onaj leptir koji se zorom raða a akšamom umire, kao i ona zvijezda koja nam se čini da je vječna ima smisao postojanja. I sve životinje, kojih na Zemlji ima više nego zvijezda u galaksiji, imaju razlog svog postojanja. I mi ljudi smo tu na ovoj Zemlji. Svako od nas ponaosob ima svoj kod, kojeg mu je Stvoritelj, napisao, i svako od nas ponaosob ima svoje mjesto pod Suncem, kojeg mu je Uzvišeni Stvoritelj odredio. Eto, zbog toga nas Stvoritelj podsjeća da Ga se sjećamo i kad stojimo, i kad sjedimo, i kad ležimo i da se pouzdamo u Njegovu ljubav i milost, jer bez toga nema ni ljubavi ni milosti meðu nama. To je glavna poruka današnje hutbe – pouzdanje u Boga iz kojeg proizilazi meðuljudska ljubav, milost i meðubratsko povjerenje koje snaži zajednicu. Upamtite ovu arapsku misao: كدر الجماعة خير من صفو الفرقة]] – Bolja je i nesavršena zajednica nego savršeni pojedinc koji je razlog za podjele meðu ljudima. Želim vas potaknuti na slogu i jedinstvo sa jednim primjerom iz Kur'ana. Naime, kao što vam je poznato, Musa, a.s., je ostavio svog brata Haruna da se brine o zajednici dok je on boravio četrdeset dana na Sinaju, gdje je primio Božje zapovijesti. Kad se vratio, Musa, a.s., nije mogao vjerovati da je njegov narod napravio zlatno tele, kojem se, umjesto Jednom Bogu, počeo klanjati. – O Harune – povika Musa – šta te je spriječilo kad si ih vidio da su zalutali…!? O sine majke moje – reče Harun – ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: Razdor si meðu sinovima Israilovim posijao… (Kur'an, Taha: 92-94). [إنّي خشيت أن تقول فرّقت بين بني إسرائل…]. Dakle, Harunu je bilo važnije jedinstvo meðu sinovima Israilovim, nego da ih spriječi u njihovoj zabludi. Pametnom je dovoljan išaret. Zato hoću da me dobro čuju oni koji u zahtjevu za savršenstvom pojedinca, ruše slogu i jedinstvo zajednice. Neka dobro razmisle što rade, jer poznata je izreka o haridžijama, koji su sa istinom: „Nema suda nad Božjim sudom", [لا حكم إلا لله], nanijeli mnogo zla muslimanskoj zajednici. Tako isto, neka se boje Boga oni koji neće da prihvate Harunovu, a.s., poruku, a to je da je sloga i jedinstvo zajednice uzvišena vrijednost, koju treba čuvati i razvijati na svaki mogući način. I na kraju, neka vam uvijek bude na umu da živite i umrete kao muslimani, a da biste to postigli morate se snažno držati za Allahovo uže, kao ljudi i kao braća u vjeri i sudbini. Allahu Sveznajući, osnaži nas u našoj namjeri da živimo u slozi i jedinstvu naše zajednice! Allahu Sveznajući, nauči nas da govorimo istinu, da i drugima preporučujemo da govore istinu, da budemo strpljiva i drugima da preporučujemo strpljivost, te da budemo tolerantni i drugima da preporučujemo toleranciju! Allahu Milostivi, obaspi nas Tvojom ljubavlju i milošću uvijek i na svakom mjestu! Amin!
