Hutba o hadžu ‘24.

Hvala Allahu dž.š. na neizmjernim blagodatima kojima nas daruje, a najveće i najdragocjenije su: blagodat dini islama, uputa Časnog Kur’ana u put Muhammeda s.a.v.s., neka je na njega salavat i selam, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede Pravi put.

Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „I oglasi ljudima hadž, dolazit će ti pješice, i na kamilama iznurenim, dolazit će iz mjesta dalekih.” (Hadždž, 27)

Također je On Milostivi rekao: „Hodočastiti Kabu dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti, a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.“ (Ālu ʻImrān, 97)

Poštovana braćo, evo nakon četiri godine naše tuge, čežnje i šutnje o hadžu, zbog opravdane spriječenosti da ga organizirano obavimo, danas radosno, Uzvišenom Allahu zahvalni, ponovo govorimo na ovu temu.

Danas vas obavještavamo da su otklonjene sve smetnje i napokon završene sve procedure kako bismo mi u Sandžaku i svi muslimani ove države mogli ponovo organizirano obavljati hadž.

Obavještavamo vas da je otpočela procedura upisa zainteresiranih za obavljanje pete islamske dužnosti i upotpunjenja naše vjere dini islama. To je posao koji se zbog kašnjenja mora brzo završiti, što treba biti dovoljan razlog svakome ko je razmišljao o hadžu, zapravo svakome ko je u mogućnosti da ga obavi, da ovu priliku iskoristi i da se što prije prijavi Uredu za hadž Mešihata Islamske zajednice, kako bi bio u prilici odazvati se na Allahov poziv.

Brojni su kur'anski ajeti i hadisi Allahovog Poslanika a.s. koji govore o obaveznosti hadža i nužnosti obavljanja kada je čovjek u mogućnosti i ispuni uslove, jer ukoliko ga ne obavi odgovornost prema Uzvišenom Allahu je velika.

Prilika da se čovjek nađe u blizini Bejtullaha u Meki ili u džamiji Allahovog Poslanika u Medini, da namaz obavi, podigne ruke i dovu Gospodaru uputi, posebne su počasti koje su date malom i odabranom broju ljudi, koje je Uzvišeni Gospodar nazvao Svojim gostima – dujufu-r-rahman, gostima Milostivog. Dovoljan podsticaj za imućnog i razumom obdarenog da hadž što prije obavi jeste obavještenje Allahovog Poslanika a.s. da namaz obavljen u Haremi Šerifu vrijedi koliko 100 hiljada namaza na nekom drugom mjestu. Dakle pet dnevnih namaza u Haremu Kabe vrijedi koliko 500 hiljada namaza obavljenih izvan Harema, što znači kao da namaz obavljamo 270 godina. Kada čujemo ovaj podatak i spoznamo druge vrijednosti i blagodati koje se stiču tokom obavljanja hadža, onda je sasvim jasno da ovaj put nije uobičajeno turističko putovanje, nego je najljepše, najvrijednije i najkorisnije putovanje u životu.

U hadisima Allahovog Poslanika s.a.v.s. o hadžu kaže se sljedeće: – Buharija i Muslim bilježe od Ebu Hurejre r.a. da je neko upitao Resulullaha s.a.v.s.: „Koje djelo je najvrjednije kod Allaha dž.š.“, a on odgovori: „Vjera u Njega i Njegovog Poslanika.“ „A koje onda“ – ponovo neko upita. „Borba na Allahovom putu“, odgovori Poslanik. „A koje onda“ – opet je neko upitao. „Propisno obavljen hadž“ – odgovori Muhammed s.a.v.s.

Također se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Ko obavi hadž potpuno ispravno, ne čineći pritom grijehe, vratit će se čist kao što je bio čist onoga dana kada ga je majka rodila.“

“Hadžije i oni koji odu da obave umru Allahova su delegacija; kada Ga nešto zamole – On im želji udovolji, a kada od Njega zatraže oprost grijeha – On im oprosti.”

Ako razmislimo o ibadetima vezanim za hadž, onda ćemo shvatiti da ovi propisi nemaju značaj i značenje samo za jedno vrijeme ili samo za hadžije, već sadrže pouke i poruke za sva vremena, sve ljude i za cjelokupan ljudski život.

Ihrami – posebna hadžijska odjeća, simboliziraju vezu između nastajanja i nestajanja, između prolaznosti i vječnosti. Ihram je veza između rađanja i preseljenja na Ahiret. Odjeća novorođenčeta je komad bijelog platna, ihrami su dva bijela čaršafa, a i kefini su bijele boje i oni su posebna kaburska odjeća. Ihrami govore ko smo i šta smo. Podsjećaju nas da smo Allahova stvorenja, Njemu pripadamo i Njemu se vraćamo. Simbolika ihrama daje nam odgovor i na pitanje šta nam pripada od ovoga svijeta. A pripada nam samo komad bijelog platna u koje nas umotaju kada nam duša izađe i s njom ostaju samo naša djela. Ostat će imetak, kule, palače, mala i velika carstva i svako će pred Gospodarom svjetova morati pročitati knjigu svog života, kako to Kur’an navodi: „Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš račun polagati.“ (Isra’, 14)

Tavaf – obilaženje oko Kabe, ukazuje nam na to da je svaki pojedinac cijelog života u tavafu, kreće se i vraća svom početku i svom praizvoru. Poznato je u psihologiji da postoje sličnosti u razmišljanju, ponašanju i osjećanjima između djeteta i osobe u poznim godinama. Osim toga, Sunce, Mjesec, Zemlja, zvijezde, planete i galaksije imaju svoje kruženje i kretanje koje se odvija u savršenom redu, skladu i harmoniji, a to znači da cijeli kosmos ima svoj tavaf, određen u vremenu i prostoru.

Ummet Muhammeda s.a.v.s. imao je i ima svoj tavaf, svoje kretanje, udaljavanje od Kible i vraćanje njoj.

Arefat – najvažniji sastavni dio hadža, šalje snažnu islamsku poruku, a to je da kod Gospodara svjetova nema razlike među ljudima u boji kože, rasi, klasi, naciji i društvenom statusu, nego je razlika samo u bogobojaznosti, kako se kaže u Kur’anu: „Najvrijedniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji. Allah uistinu zna i nije Mu ništa skriveno.“ (Hudžurat, 13)

Slike i poruke Arefata trebaju u nama probuditi spoznaju da smo dužni svakodnevno polagati račun pred svojom savješću i da se zamislimo nad svojom sudbinom i sudbinom svih muslimana, prije konačnog polaganja računa pred Gospodarom svjetova.

Mina – gdje hadžije bacaju kamenčiće, simbolički nam ukazuje na obavezu da svakodnevno budemo iskreni Allahovi robovi i da odanost Njemu bude iznad svega, jer na Mini su iskazane dvije velike ljubavi i odanosti: odanost Ibrahima a.s. prema Gospodaru svjetova i ljubav djeteta prema roditelju. Nikada psihologija neće moći objasniti činjenicu da dječak Ismail, u trenucima kada je trebao biti kurban, ne osjeća strah, niti kolebanje, nego kaže ocu Ibrahimu a.s., a te riječi Kur’an prenosi: „O oče moj“ – reče Ismail – „onako kako ti se naređuje postupi. Vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.“ (Saffat, 102)

Put između Safe i Merve, nekada dva brežuljaka nedaleko od Kabe, put je majčinske ljubavi. Na ovom putu, gdje se hadžije ubrzano kreću, trčala je majka Hadžera, tražeći vodu za sebe i svoga sina Ismaila. Allahovom voljom i milošću provrelo je vrelo Zemzem. I kao što je Hadžera pojila Ismaila Zemzemom, muslimani i muslimanke dužni su pojiti svoju djecu vrijednostima i blagodatima vjere, znanja i morala. Prema tome, kada razumijemo i prihvatimo pouke i poruke hadža, mi ćemo dublje i potpunije spoznati značenje Kible, njenu ulogu i važnost u životu Resulullahovog ummeta.

Svaka od mudrosti koju sadrži hadž i hadžski propisi neka nam bude podstrek za razmišljanje, jačanje našeg imana i želje da što prije hadž obavimo.

Prije kraja ove hutbe spomenimo i hadis u kojem stoji da je Poslanik a.s. rekao: “Koga od obavljanja hadža ne spriječi jasan opravdan razlog, nepravedan vladar ili teška bolest, neka bira hoće li umrijeti kao Jevrej ili kao kršćanin.” (Ahmed, Bejheki)

Također, neka su nam uvijek na umu riječi Allahovog Poslanika a.s.: “Najbolja dova je dova na dan Arefata, a najbolje što sam rekao i što su govorili poslanici prije mene je: LA ILAHE ILLELLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU LEHU-L-MULKU VE LEHU-L-HAMDU VE HUVE ‘ALA KULLI ŠEJ’IN KADIR -Nema Boga osim Allaha Jedinog, On nema sudruga, Njemu pripada vlast i zahvala, On oživljava i usmrćuje i On sve može.”

Poštovani džematlije. Mogli bismo o vrijednosti hadža pričati danima, ali lični doživljaj posjete Allahovoj dž.š. kući u Meki, koju je Allah dž.š. učino svetom, te Poslanikovoj džamiji u Medini, neponovljivi je doživljaj kojeg je nemoguće opisati.

Zar ćemo to propustiti, a data nam je mogućnost i pružena prilika?

Dragi Allahu, smiluj nam se, oprosti nam grijehe, učvrsti nas na pravom putu, podari nam dobro i na ovom i na budućem svijetu. Pomozi našoj braći muslimanima širom svijeta, posebno u Gazi i Palestini. Amin, ja Rabbe-l-alemin.

Vjersko-prosvjetna služba