Evropa još nije naučila cijeniti evropski islam kao iskrenog partnera za dijalog

Otvoreno pismo Mihaela Šrena iz Goethe-lnstiluta direktoru Gazi Husrev-begove medrese Zijadu Ljevakoviću

Tvoji učenici Ti neće zaboraviti što
im približavaš barem jedan mali dio meðunarodnog kulturnog života, jer
im je u ovakvim aktuelnim političkim uvjetima skoro nemoguće dobiti
vizu za Rim, Pariz, London ili Berlin, navedeno je u Šrenovom pismu

– Ja sada moram ići iz Sarajeva. Nakon šest godina, premješten sam u
Osaku. Ovo otvoreno pismo pišem Tebi. Pisem Ti, jer želim zahvaliti na
našoj lijepoj saradnji punoj povjerenja – stoji na početku otvorenog
pisma donedavnog direktora Goethe-Instituta u

BiH Mihaela Šrena (Michael Schroen) direktoru Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu Zijadu Ljevakoviću.
–
Mnogi su nas razgovori zbližili, Bosanca Zijada i Nijemca Mihaela. Iako
nam je najčešće bio potreban prevodilac, govorili smo istim jezikom. To
je jezik onih koji su strpljivi, ali ne onih koji uvijek trpe.

Ključ odgajanja

Te naše pozicije stekli smo u toku dugog niza godina i u različitim
okolnostima, ponekada ipak sumnjajući da smo previše trpjeli. Sada,
nakon što smo prošli polovinu naših života, želimo neke stvari vidjeti
na novi način i druge ohrabriti da gledaju na novi način, prije svega
mlade ljude.

Ti svojim učenicima otvaraš nove horizonte i pripremaš ih na život
odraslih, a i ja se našim manifestacijama želim približiti mladoj
generaciji. Obojica znamo da su umjetnosti ključ odgajanja lijepom, ali
i dobrom.

Etičko obrazovanje čovjeka može se dovršiti njegovim estetskim
odgojem. Obojica u ovo čvrsto vjerujemo. I ta naša zajednička vjera
povezala je domene naših institucija, u Tvom slučaju to su odgoj i
obrazovanje, u mom slučaju umjetnost i kultura. Gazi Husrev-begova
medresa i Goethe-Institut: nastupali smo tri puta jedni uz druge.

Prvo je to bila izložba grafičkog opusa Maksa Ernsta (Max). Kakav si
samo sagradio most od svjetskog kulturnog značaja time što si otvorio
lijepa vrata sarajevske Medrese, izgraðene 1563. godine, jednom od
najvećih predstavnika moderne umjetnosti 20. vijeka! Napravio si hrabar
luk kroz vrijeme i meðu kulturama! Širokogrudnošću i samouvjerenošću,
otvorenošću prema svijetu i savremenošću isijavala je jedna od
najvažnijih islamskih obrazovnih ustanova u Evropi, a sjeti se, stigla
je do mnogih medija pa ta¬ko i do feljtona ,,Frankfurter Allgemeine
Zeitunga". Originali Maksa Ernsta u sarajevskoj Medresi, to će ostati
veliko dostignuće jedne kulturne Evrope, koja još nije naučila cijeniti
evropski islam kao iskrenog partnera za dijalog. Zbog toga su Evropi
potrebni ljudi poput Tebe, ljudi koji sami od sebe žele produbiti taj
dijalog.

Srodni svjetovi

Tvoji učenici Ti neće zaboraviti sto im približavaš barem jedan mali
dio meðunarodnog kulturnog života, jer im je u ova¬kvim aktuelnim
političkim uvjetima skoro nemoguće dobiti vizu za Rim, Pariz, London
ili Berlin. Obojica znamo da se svi sadržaji ne mogu prenijeti putem
knjiga ili interneta. Virtuelni svijet raspolaže mnogim informacijama i
slikama, ali nije u stanju da izazove one dubine doživljaja koje kod
posmatrača može izazvati stvarni svijet. Vidjeti jedno umjetničko djelo
vlastitim očima vrijedi više nego njih stotinu pozvati s weba. Ti, kao
i ja, vjeruješ da učenje ne mora predstavljati muku nego da može
pričinjavati radost pa čak postati i duhovna avantura. I da dobar
učitelj za to mora stvoriti uvjete. Svjesni smo blage moći obrazovanja,
koja djeluje onda kada znanje o vlastitoj kulturi i drugim kulturama
štiti od demagogije, predrasuda i nesreće.

I nije slučajnost da se naš zadnji zajednički projekt u ljeto 2008.
godine zvao ,,Alternative evropskom ili-ili u razmišljanju, osjećanju i
djelovanju". Na Fakultetu islamskih nauka, u Nacionalnoj galeriji
savremene umjetnosti i Medresi okupili smo meðunarodni krug filozofa,
teologa i kulturnih posrednika kako bi branili kontranacrte u smislu
,,i jedno i drugo". Mile Babić, Sulejman Bosto i Gajo Sekulić iz BiH,
Evelin Gudman-Tau (Evelyn Goodman-Tau) iz Izraela, Hajnc Kimerle (Heinz
Kimmerle) iz Holandije, princ Rudolf
cur Lipe (Prinz Rudolf zur
Lippe) iz Njemačke i mnogi drugi, pokazali su izlaze iz fatalnog
binarnog razmišljanja, koje onima koji vide želi sugerirati da su
jedine prave boje crna i bijela.

Dragi Zijade, moj brate po duhu, Ti si musliman, ja evangelistički
kršćanin. Naše religije nikada nisu predstavljale prepreku meðu nama,
one su nas vezivale. U našem vjerskom razmišljanju povezuje nas
egzistencijalno uvjerenje da smo Božija djeca, i naš bratski odnos
prema našim bližnjima, i to sasvim nevažno kojoj religiji ili kojem
,,weltanschauungu" pripadaju.

Ljudi koji vjeruju u mir Božiji, meðu sobom imaju više zajedničkog
nego sa materijalistima koji zagovaraju autistični neoliberalizam. U
odnosu na njih, svjesni smo da čovjeku pripada samo ono što može
ponijeti u svojim rukama u slučaju brodoloma, drugačije rečeno, da je
sve samo posuðeno od Boga. Mi, koji smo spremni da se molimo zajedno
iako se molimo na različite načine, ne stojimo pod pritiskom – ko¬ji
je, svakako, bezizgledan – da naðemo sreću na ovom svijetu. Umjetnost i
religija su i zbog toga za nas srodni iskustveni svjetovi, jer su svaki
na svoj način – transcendentni.

Tri puta Ti si sinestezijama koje traže slične sebi pružio prostor –
ne samo u Sarajevu. Za te momente zastajanja u okrilju Medrese usred
stalnog centrifugalnog političkog stanja u zemlji na rijeci Bosni ja
sam Ti zahvalan. Sjećanja na to su ono čemu ću se vraćati u neka teža
vremena. A da vrijeme hodi trostrukim korakom, govori jedna od
Konfučijevih izreka, koje je prepjevao Fridrih Šiler (Friedrich
Schiller), a prenio Drago Tešević, bosansko-srpski poznavalac i
prevodilac njemačke književnosti, kao da je prije mnogo godina slutio
da će nam biti potrebna ta pjesma kao lajt-motiv kružno postavljen oko
Fukoovog (Foucalt) klatna na Željezničkoj stanici u Sarajevu.

Izgled grada

U Željezničkoj stanici, koju je zaboravila historija, odvijala se
posljednja, ali za mene i najsimbolističnija manifestacija
Goethe-Instituta u Sarajevu, koji sam ja predvodio, a koja je
završavala našu diskusiju na temu „ili-ili".

Trojaka je i fasada Vijećnice, čije nas je bijedno stanje uvijek
deprimiralo. Kako je moguće, pitali smo se dok smo miješali našu
bosansku kafu, nekad na tvom divanu, nekad na sofi iz Konjica u mom
uredu, odakle vodi pogled nolens volens direktno do umornog simbola
jednog polisa koji je nestao… Kako je mo¬guće, razmišljali smo, da se
od kraja rata 1995. godine promijenio izgled pola gra¬da, ali njen
žaštitni znak i nakon 16 godina još izgleda kao rana koja ne
zacjeljuje. No, nije naše da optužujemo. Bilo bi previše onih ko¬ji to
zaslužuju.

Vijećnica je odraz političkih elita

– Političke elite morat će dopustiti da stara Vi¬jećnica predstavlja
njihov odraz u ogledalu sve dok se ona ne osposobi. I sve dok Sarajlije
budu spuštale pogled prolazeći pored Vijećnice, jer im je dosta da se
zadovolje jednom ruinom kao zaštitnim znakom, toliko će dugo i gledati
s visine na one koji odugovlače, zbog kojih god razloga, da vrate
Sarajevu njegovo lice.

Izlozba Lore Bert

– Kada je Lora Ben, umjetnica iz Majnca, izložila univerzalne
pojmove vrijednosti na arapskom i latiničnom pi¬smu, a na japanskom
svilenom papiru u Medresi, arhitektura i umjetnost, prostor i slika
dopunjavali su se u rijetku harmoniju.
Lora Ben je i sama sretna
priznala da nigdje drugo nije naišla na tako uspješnu sintezu njenih
slika i prostora koji ih je okruživao. Svi koji su vidjeli tu izložbu,
doživjeli su jedan zlatni trenutak, u kojem su se meðusobno podržavale
etika i estetika.

Iz angažmana autora pisma

Mihael Šren (Michael Schroen) je u periodu od decembra 2002. do
avgusta 2008. godine bio direktor Goethe-Instituta u Bosni i
Hercegovini. U tom je vremenu na mnoge načine povezao kulturni zivot
Njemačke i Bosne i Hercegovine. Pri tome je Šren smatrao
Goethe-Institut podijem za partnersku razmjenu u umjetnosti i znanosti.
Projektima kao što su CD ,,Bendbaša – bosanske ljubavne pjesme",
uvoðenje novng predmeta Kultura religija u škole i multimedijalna
graðanska kampanja ,,Think BiG – Misli BiH!", Šren se u bliskoj
saradnji sa bh. institucijama i ličnostima iz oblasti kulture i društva
približio velikom dijelu stanovništva i otvorio važne
kulturno-političke teme.