Lisica i dva mečića

Političke projekcije iz beogradske kuhinje iznenada je ugrozilo i
odvažno držanje voðstva Islamske zajednice prilikom višemjesečnog
napada i pokušaja otimanja njenih legitimnih organa i objekata, iako je
napad imao za cilj zadati konačni udarac svakom bošnjačkom i
muslimanskom otpor.

Hodala jednom jedna lisica šumom i naišla na dva mečića koji su se svaðali oko ovećeg parčeta sira. Priðe ona i dušebrižno im ponudi svoju pomoć tako što će im podijeliti sir na dva jednaka dijela. Pošto se mečići saglasiše, tresnu lija sir o zemlju i rastavi ga na dva nejednaka dijela. Uze potom i zagrize veće parče kako bi ga ujednačila sa manjim, da bi, tobože, mečići dobili jednaka sljedovanja. No, kada pogleda, a ono veće parče postalo manje. Pohita ona da odgrize i drugo parče sa istom namjerom i tako naizmjenično, dok su mečići čežnjivo posmatrali šta radi ovaj čudni djelilac pravde. I tako na kraju dobiše mečići po mrvicu sira, a lisica nastavi dalje sa lukavim osmjehom na licu, zadovoljno se oblizujući.
Da li je srbijanska vlast na čelu sa predsjednikom Republike u ovoj staroj basni našla inspiraciju za ponašanje prema dva najuticajnija sandžačka političara ili se radi o još jednom originalnom srpskom brendu – nije moguće dobiti sasvim tačan odgovor. Ono što je sigurno jeste da Predsjednik, koji kontroliše i zakonodavnu i sudsku i izvršnu vlast, nastavlja prema Sandžaku politiku svojih prethodnika, uključujući i one ozloglašene, uz izuzetak pokojnog Zorana Ðinðića.
Nakon što je Milošević dopustio Ugljaninu povratak iz Turske, počinje akcija „podjele sira mečićima“. To što je Rasim Ljajić ojačao na krilima DOS-a, doduše gutajući suzavac u petooktobarskom prevratu, trebalo je zahvalno da čuva i da mu ne padne na pamet bilo kakva politička aktivnost mimo ovog političkog kluba, koji je imao i tutorsku ulogu prema nesrpskim članovima. Pokušaj Ljajića sa Nenadom Čankom i Jozefom Kasom kroz koaliciju „Zajedno za toleranciju“ da naprave iole svoju autentičnu priču, bio je kažnjen tako što je Demokratska stranka (oličenje političke savremenosti) ušla u savez sa Sulejmanom Ugljaninom (oličenje političke retrogradnosti) sa jasnom porukom Ljajiću da mu neće dozvoliti da se otrgne kontroli i ojača kako bi postao samostalni politički faktor. To je bio dovoljan udarac koaliciji „Zajedno za toleranciju“ da za 0,6% ne preðe cenzus, čime je Ljajić natjeran na Koštuničino naručje radi očuvanja svojih političkih pozicija. Pošto je DS ostala u opoziciji, vladajući Koštunica je širokogrudo prihvatio Ugljanina pod svoje skute, dok se ovaj drugi nije stidio ostaviti svoje prethodne spasitelje. U novoj predizbornoj preraspodjeli Ljajić se vraća svojim petooktobarskim jaranima, a relacija Ugljanin – Koštunica, uz pomoć Velje Ilića, dobija svoj idilični vrhunac.
Pošto je Ugljanin napravio samoubilačku akciju napada na Islamsku zajednicu, bilo je jasno da su mu politički dani odbrojani, što su i pokazali rezultati posljednjih izbora. Ni Lija se s time nije složila već je novim ugrizom nastavila uspostavljati „ravnotežu“, jer politički polaritet i meðusobna borba trebaju vječito da traju, gdje ne smije biti pobjednika i poraženih, jer bi se, u protivnom, demaskiralo svo licemjerstvo Beograda prema Sandžaku. Ovo posebno potvrðuje nervoza u DS-u nakon izbora u Prijepolju, gdje je Ljajićeva SDP odnijela ubjedljivu pobjedu. Bilo je za očekivati da se obraduju pobjedi svog političkog partnera sa kojim će, vjerovatno, formirati vlast, ali ipak ne. On je za njih poželjan partner samo ako je slab, a oni ga, kao, spašavaju. Osim toga, beogradski politički oci su odlučili eliminisati značajniji politički uticaj bošnjačkih stranaka u zapadnom Sandžaku (Prijepolje, Priboj i Nova Varoš), što im je posljednja pobjeda SDP-a očito poremetila. Po tom planu, obruč se stezao oko jezgra Sandžaka (Novi Pazar, Tutin i Sjenica) gdje je podjelom lokalne vlasti SDP – Novi Pazar, SDA – Tutin i Sjenica, obezbijeðen nastavak borbi ka samouništenju.
Političke projekcije iz beogradske kuhinje iznenada je ugrozilo i odvažno držanje voðstva Islamske zajednice prilikom višemjesečnog napada i pokušaja otimanja njenih legitimnih organa i objekata, iako je napad imao za cilj zadati konačni udarac svakom bošnjačkom i muslimanskom otporu. Zašto sve to – vjernicima je jasno, jer im Kur’an poručuje: „I da nije da Allah jedne ljude zaustavlja drugim ljudima, izbio bi haos na Zemlji, ali je Allah dobar prema svjetovima.“