Šehidima dova – živima opomena

Sve hvale i zahvale pripadaju Allahu dž.š., Jednom, Jedinom,
koji druga nema; neka je salevat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika i
Allahova miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegovu časnu porodicu, i na njegove
ashabe i na sve one koji slijede njegov sunnet do Sudnjega Dana. Amin.

Na  prijedlog,
preporuku i zahtijev odreðenog broja džematlija i ostalih – da se  već jednom stane u kraj strahu i zaboravu, i
da se žrtva koju su podnijeli muslimani Plava i Gusinja, 1912-1913.g., na
pristojan način obilježi, zapamti i sačuva – Odbor IZ Plav-a je donio odluku da
se danas u svim plavskim džamijama održi jedinstvena hutba – kao jedan početak
evociranja uspomena na stradanja muslimana ovih krajeva pod naslovom:

«Šehidima dova – živima opomena»

U Plavu i Gusinju se od 5-og marta 1913.g., vrijeme  drugačije računa, i ne samo ovdje već i u
svakom drugom muslimanskom mjestu na Balkanu, 1912-1913.g., se pamti po velikim
i brojnim muslimanskim stradanjima diljem istočnog dijela Evrope, počevši od Crne Gore pa preko Srbije, Kosova,
Makedonije, Grčke, Bugarske – gdje turci Osmanlije gube sve svoje teritorije na
Balkanu i šire, a sa njima nestaje i šeri'ata – vlasti i moći muslimana. To su
godine džihada, šehadeta i hidžre, otpora i žrtve za Islam i radi Islama, a radi
bošnjačkog i albanskog vatana!

5-og marta 1913.g., u Plavu su veliki postali malim, dok su
mali postali veliki i hrabri, u borbi za šehadet, istinu i pravdu. U Plavu su
tada moćni postali sramnim, a nemoćni su toga momenta postali uvjereni da će
pravda stići svakog zločinca ma koliko bježao i ma koliko se krio – što se za
samo nekoliko godina desilo i sa zločincima kraljem Nikolom i njegovim
ozloglašenim generalom Avrom Cemovićem kojima se za veoma kratko vrijeme gubi
svaki trag kao i državi koju su oni dvojica na genocidu zidali.

96 godina je prošlo od kako su 11 šehida pali u ozračju
sunca – kada je dan, i u svjetlosti mjeseca – kada je noć, otkrivajući trag
onima koji ubiše nevine ljude!

11 šehida su 5-oga marta 1913.g., javno strijeljani na
Racini, uz stotine ostalih koji bijahu ubijani podmuklo i krijući, od strane
tadašnje oficijelne crnogorske vojske, samo zbog toga što se nisu dali
pokoriti, i što nijesu htjeli mjenjati vjeru za večeru, niti din za dunja, niti
su sedždu htjeli činiti ikom drugom mimo Allaha dž.š.!

Ovih 11 šehida:

Mula Sado Musić – sin čuvenoga mula Jaha.

Demo Marković.

Junus Nurov Omeragić.

Hajro Nurov Omeragić.

Ago Jakupov Ferović.

Emin Jakupov Ferović.

Šećo Ferović.

Mazo Hadžimušović.

Hako Hadžimušović.

Osmanaga Bilalagin Šehović.

Bećo Aljimuljić.

– su kao 11 poruka koje u ovom mubarek danu i na ovom
mubarek mjestu, svima poručujemo:

1. Boga ima i Bog postoji, On sve vidi i On sve zna!

2. Život je dar Božiji i zato ga niko nepravedno ne smije
oduzeti!

3. Ko god ubije jednog nevinog čovjeka kao da je pobio
cijeli svijet.

4. Ko god spasi jednog čovjeka kao da je spasio cijeli
svijet.

5. Ko god pomogne rodbini stradalog čovjeka da izliječi
svoje rane kao da je pomogao cijeli svijet!

6. Istina se ne može ni poreći ni sakriti.

7. Pravda se ne može ni zaobići ni izbjeći.

8. Za zločin protivu čovjeka se mora odgovarati.

9. Ratni zločinci su ti koji moraju materijalno i moralno
odgovarati za svoje postupke i nedjela.

10. Ovi šehidi su prave džennetske ptice što'no kljunom
svojim kljucaju u savijest onih koji još uvjek neće da znaju ili neće da
priznaju da se ovdje dogodio genocid širih razmjera!

11. Svi smo mi Allahovi i Allahu se vraćamo.

Plavo-gusinjska kotlina je predio koji je natopljen gazijskom
i šehidskom krvlju, kao i dovama, zbog kojih Allah dž.š., još čuva potomke
njene! Bez ikakve sumnje, plavo-gusinjski šehidi, zaslužuju da se uvjek sjećamo
njih i da ih spominjemo iz razloga što su oni položili svoje nevine živote da
bi mi bili ono što smo danas kako u vjerskom tako i u nacionalnom –
bošnjačko-albanskom identitetu! Naravno da svi oni zaslužuju da se i mezar
njihov i mjesto stradanja njihova obilježi prigodnim obilježjem.

Očekujemo da će poruke današnje hutbe čuti i oni koji nijesu
danas ovdje s nama, a koji su ovlašćeni mandatima našega naroda, da preduzmu
zakonske mjere i odrede lokaciju mjesta zločina, te da obezbijede punu
saglasnost državnih organa za postavljenje prigodnog spomen obilježja –
prikladnog islamskim propisima, a koji će svjedočiti o veličini njihove žrtve i
monstruoznosti mračnih umova koji oduzeše nevine živote! To spomen obilježje
treba da nastavi da nas nijemo podsjeća na minule dogaðaje pošto više nemamo
živih svjedoka tih nemilih dešavanja, koji su svojim riječima prenosili traume
i strah koji im je zadala tadašnja crnogorska država – javno strijeljajući
imama i ugledne muslimane, pred djecom, ženama i starima.

Žao nam je što ovu današnju hutbu nijesu  doživjeli hadži Emro Tošić rahmetli, koji je
bio živi svjedok ovog dogaðaja, kao i mnogi drugi naši muhadžiri  poput: Emra Jupa Dešića, Jusa Ramova Lukovića
i Bahte Pašo-bega Redžepagića i ostalih – koji su diljem Albanije, Kosova,
Makedonije i Turske zborili o krvavom piru zlikovaca koji su naše prvake mučno likvidirali
a ostale zastrašili i protjerali!

Namjera nam je da današnjom hutbom podsjetimo sve nas na
Sedmi genocid nad muslimanima Balkana, Bošnjacima i Albancima, kojeg počini
crnogorska vojska 1912-1913.g.. Namjera nam je da se podsjetimo na Previju,
gdje je oko 850 uglednih plavo-gusinjana pobijeno. Namjera nam je da se
podsjetimo na pokrštavanje preko 12 hiljada pripadnika islama ovih krajeva.
Namjera nam je da se podsjetimo na rušenje plavo-gusinjskih džamija poput
Sultanije i ostalih, skrnavljenje plavo-gusinjskih mezarja poput groblja na
Racini, u Koritima, u Pepiću, u Novšiću, u Gusinju na  staroj pjaci itd.. Namjera nam je da ukažemo
i na to da  ni zločinci ni njihovi
potomci ni nasljednici njihovih fotelja nisu iskazali ni djelić pokajanja što
su napravili nad  bošnjačkim i albanskim
muslimanima na meraji ispod Prokletija.

Zbog svega navedenog neka se čuje i ovo: I nebo kad bi se
slilo, i zemlja kad bi se slegla, i sunce kad bi se klelo, i mjesec kad bi se
skrio – naša duša ne bi odustala od istine koje ćemo se sjećati svakog 5-og
marta kojeg budemo doživjeli!

Od danas, pred svima nama na plavo-gusinjskoj kotlini, kao i
pred svima onima koji leže ispod njene površine, dajemo do znanja da smo ih se
sjetili i da ćemo se potruditi da to stradanje i njima slična – nikada više ne
zaboravimo, uz  naznaku da ćemo i
pored  toga  uvjek biti spremni na pravdu, merhamet i
suživot.

Dova:

‘Allahu sveznajući nauči nas da govorimo istinu i da drugima
preporučujemo da govore istinu, da budemo strpljivi i da drugima preporučujemo strpljenje, te da budemo
pravedni i tolerantni i da drugima preporučujemo pravdu i tolerantnost.’

‘Gospodaru naš, oprosti nam grijehe  naše, pokrij nam sramote,
smiluj se slabašnima, popravi nam stanje naše, uzmi nas pod zaštitu Svoju,
sačuvaj nas  džehennemske vatre, primi
nam naše pokajanje, od grijeha nas očisti i budi milostiv prema nama na Sudnjemu Danu!’

‘Gospodaru naš prihvati naše stradale i  strijeljane merhume za šehide, i učini ih
našim šefadžijama i zagovornicima  na
Sudnjemu Danu; učini ih zvjezdama vodiljama u našeme životu, primjerom u vjeri,
i sastavi nas  zajedno sa njima u
džennetu Tvome!’

‘Gospodaru naš, pomozi nas da sačuvamo svjetlo islama na
ovim prostorima, sačuvaj nas spletki neprijatelja naših, nadahni nas
izdržljivošću, učvrsti korake naše, i pomozi nas protivu naroda koji ne
vjeruje.’

‘Gospodaru naš, mi druge nade osim Tebe nemamo. Sva vrata
osim Tvojih su nam zatvorena. Ti mnogo robova imaš, a mi osim Tebe drugog Gospodara
nemamo. Amin, ja Rabbel-‘alemin.’

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG