BOŠNJAČKA AGENDA

Treba poraditi na definiciji i najboljim rješenjima niza
prioritetnih pitanja iz različitih oblasti, čija će uspješna realizacija
dovesti do bošnjačke kvalitetne integracije u kosovsko društvo i evropske
tokove. 

Nerijetko se mogu čuti primjedbe da Bošnjaci Kosova samo
kritikuju, ali da ne iznose konkretne prijedloge za svoj boljitak, ili pak da
to ne čine „koherentno“ i na valjani način;
Uzimajući u obzir već publikovana mišljenja i stavove – da se Bošnjaci Kosova
nalaze u dobranoj krizi, odnosno – da je njihov kolektivni i nacionalni
prosperitet doveden u pitanje;

Oslanjajući se i na razmišljanja nekih relevantnih bošnjačkih intelektualaca i
pojedinih bošnjačkih aktivista u politici i NVO sektoru;
Imajući u vidu fakat da kod bošnjačke populacije na Kosovu postoje meðusobna
neslaganja po političkoj, ideološkoj, regionalnoj… liniji, te samim tim i
evidentne razlike u mogućim putevima izlaska iz „pat-pozicije“ u koju smo
dovedeni prije svega (ne)činjenjem svojih predstavnika na javnoj sceni Kosova
unazad desetak godina;
Ne zanemarujući ni jednog momenta državno-političku realnost na Kosovu,
ustavno-zakonski okvir i do sada postignuto na planu afirmacije bošnjačke
zajednice i stepenu njene integracije u kosovsko društvo, ali i naglašavajući
potrebu i nužnost implementacije zacrtanih zakonskih rješenja – sve do
postizanja zadovoljavajućeg nivoa u praksi;
Autor ovog teksta je sebi dao za pravo da sublimira i iznese neke prijedloge,
koji ne predstavljaju (samo) njegovo ekskluzivno mišljenje, s namjerom da se o
njima dalje otvoreno progovori od strane bošnjačke angažirane inteligencije na
Kosovu ali i šire, kako bi se u ovom obliku ili uz dopunu od većine prihvatili
kao mogući okvir daljnjeg bošnjačkog kolektivnog i nacionalnog afirmativnog
puta na Kosovu.
U ovom kontekstu, svjesni Bošnjaci Kosova i oni koji žele da im pomognu iz
Bosne, Sandžaka, meðunarodne zajednice, većinskog albanskog naroda na Kosovu…
treba da porade na definiciji i najboljim rješenjima niza prioritetnih pitanja
iz različitih oblasti, čija će uspješna realizacija dovesti do bošnjačke
kvalitetne integracije u kosovsko društvo i evropske tokove.
Ova prioritetna pitanja su:

– Pokrenuti raspravu na bošnjačkom nivou o potrebi
formiranja “Svebošnjačke krovne asocijacije” na Kosovu, uzimajući u obzir više
dosadašnjih inicijativa, ali i realnu potrebu za dogovore oko bošnjačkih
interesa, uz odreðivanje kolektivnih prioriteta o aktuelnim ili budućim
izazovima u ovoj zajednici.
Tim prije što Zakon o promociji i zaštiti prava zajednica implicitno daje pravo
svakoj nacionalnoj zajednici da formira ovakvu instituciju, koja bi bila nalik
Savjetodavnom vijeću zajednica Kosova.

– Raditi u kontinuitetu na meðubošnjačkom dijalogu, saradnji, promociji
demokratske političke kulture i tolerantnijih meðusobnih odnosa, uz vrednovanje
znanja i stručnih kadrova u zajednici.
– Insistirati na koalicije bošnjačkih političkih subjekata na kosovskim
izborima na svim nivoima.
– Uspostavljanje svih mogućih oblika saradnje na bošnjačkom nivou na Kosovu,
uključivanjem i učešćem Bošnjaka i njihovih udruženja iz svih regija i opština,
u manifestacijama društvenog, kulturnog i vjerskog karaktera.
U ovom pravcu, konstantno insistiranje na negativnosti podjele na Bošnjake
“došljake” i “starosjedioce”.
– Tražiti transparentno iznošenje – putem medija – planiranih i dobijenih
donacija u ime bošnjačke zajednice, te takoðer – kroz prizmu zajedničkih
interesa procjenjivati važnost i prednost značajnijih projekata, da bi se
izbjegli slučajevi – dupliranja ideja oko potreba bošnjačke zajednice.
(Uzimajući u obzir ograničenost sredstava Vlade Kosova i donatora).
– Demokratskim sredstvima vršiti konstantni pritisak na bošnjačke predstavnike
u vlasti i Parlamentu, kao i na Vladu Kosova, da se stanje u nastavi na
bosanskom jeziku na svim nivoima podigne na viši – kvalitetniji nivo, uz stalno
insistiranje da u ovom pravcu Ministarstvo obrazovanja (MONT) i ostale
obrazovne institucije uspostave saradnju sa institucijama obrazovanja u Bosni i
Hercegovini, sa akcentom na segment saradnje sa univerzitetskim centima u BiH,
u cilju olakšanja studiranja bošnjačkih visokoškolaca sa Kosova u BiH, kao i na
Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru.
U ovom kontekstu, voditi računa o bošnjački profilisanom i stručno dokazanom
obrazovnom kadrovskom potencijalu na Kosovu.
– Tražiti doslovno sprovoðenje slova ustava i zakona o zvaničnoj upotrebi
bosanskog jezika na nivou Kosova i u onim opštinama gdje je to moguće, uz
redovno zahtjevanje i praćenje od strane bošnjačkih predstavnika u vlasti
opštinskih i vladinih stavki budžeta za realizaciju ovih zacrtanih prava.
– Redovno praćenje i zahtijevanje bošnjačkog procentualnog učešća u
zapošljavanju u javnom sektoru.
– Tražiti transparentnost medija na bosanskom jeziku za sve bošnjačke političke
i NVO opcije, kao i ideje intelektualaca – kako od javnog servisa RTK u
programu na bosanskom jeziku, tako i od drugih elektronskih medija koji
plediraju na bošnjačko ime i donacije u ime Bošnjaka Kosova.
– Tražiti mogućnost pokretanja/obnove štampanih medija na bosanskom jeziku.
Bošnjački uvid u ureðivačku i donatorsku strukturu takvih novina i časopisa,
tj. garancije njihove otvorenosti za sve opcije, trebalo bi da bude ostvarena
preko svebošnjačkog ureðivačkog savjeta u njima.
Tražiti emitiranje/prenošenje TV programa na bosanskom jeziku iz BiH na Kosovu,
te podržavati ideje interregionalnih bošnjačkih (štampanih) medija.
– Forsirati uspostavljanje i obezbjeðivati podršku svim mogućim oblicima
kulturne saradnje i kontakata sa Sarajevom i BiH, kao i sa bošnjačkim
okruženjem oko Kosova.
– Tražiti od BiH priznanje Kosova, a kao moguće prelazno rješenje – priznanje
kosovskih putnih isprava, uzimajući u obzir veoma otežano putovanje Bošnjaka s
Kosova u BiH.
– Pošto je u toku rasprava u Bosni i Hercegovini oko potencijalnih ustavnih
reformi, tražiti od tamošnjih bošnjačkih političkih opcija – da eventualni
dogovor oko novog Ustava BiH – predvidi i klauzulu o brizi bosanske države za
svoje bošnjačke sunarodnike u državnom okruženju BiH na Balkanu, kao i onima u
dijaspori.
– Obnoviti ideju formiranja i podizanja Bošnjačkih kulturnih centara u
Prizrenu, Peći, Dragašu… Stavljanje ovih centara pod ingerencije opštine (uz
bošnjačko voðenje) i traženje opštinskih i vladinih donacija za njihovu
gradnju, održavanje i rad.
Ovo tim prije što ogromna većina bošnjačkih NVO i udruženja nema ni minimum
potrebnog (javnog) prostora za svoj normalan rad.
– Traženje obezbjeðivanja potrebnih finansijskih sredstava na nivou Kosova i
ubrzanje procesa realizacije obećane decentralizacije za opštine sa bošnjačkom
većinom – Rečane, Vitomirica i Dragaš.
– Traženje rasvijetljavanja sudbine preostalih nestalih lica bošnjačke
nacionalnosti na Kosovu, u kontekstu rasvjetljavanja sudbine nestalih lica
uopšte, kao i stalno insistiranje na otkrivanju počinilaca zločina nad nedužnim
bošnjačkim i drugim civilnim licima uoči i neposredno poslije rata na Kosovu.
– Uspostavljanje bliskih odnosa sa dijasporom Bošnjaka Kosova, njihovim
udruženjima, uz ohrabrivanje njihovog ulaganja u rodnom kraju, naročito u
kupovini imanja i privrednih kapaciteta.
– Traženje od evropskih i zapadnih zemalja da ne vraćaju nasilno bošnjačke
izbjeglice na Kosovo, jer je ovdje ekonomska situacija – katastrofalna, pa
samim tim ne postoje ni minimalni uslovi za njihov povratak.
– Insistiranje kod privremeno zaposlenih, izbjeglica ili onih trajno naseljenih
u zapadnim zemljama iz bošnjačkih redova sa Kosova, da je tamošnje druženje sa
Bošnjacima iz BiH, regije Sandžak i drugih balkanskih zemalja, ključno za
očuvanje svebošnjačkog nacionalnog i duhovnog jedinstva, ali i individualnog
identiteta.
– Traženje od pripadnika bošnjačke zajednice da ne otuðuju svoju privatnu
imovinu na Kosovu, bez obzira na ekonomsku krizu ili eventualnu finansijsku
primamljivost takvih “transakcija”.
– Redovna briga i podizanje svijesti kod stanovništva u bošnjačkim sredinama, a
naročito kod onih koji povremeno borave u ove krajeve, na očuvanju ekološke
sredine.
– Traženje od Vlade Kosova da se pojedine investicije (analogno sredini)
pospješuju u bošnjačkim mjestima, a da se biznismenima – bošnjačke
nacionalnosti – iz ovih nerazvijenih krajeva daju odreðene povlastice.
– Redovno skretanje pažnje s ciljem medijskog i naučnog rasvijetljavanja
20-godišnje kontinuirane političke i “naučne” zloupotrebe Bošnjaka u Gori, koje
dolaze iz Srbije. Ove manipulacije su prouzrokovale da jedan dio nacionalno
izjašnjenih Muslimana na svim popisima stanovništva u ex Yu više (navodno) ne
želi da se bošnjački deklariše, a drugi dio – da se uopšte neizjašnjava o svom
nacionalnom opredjeljenju.
S druge strane, na terenu, demokratskim sredstvima činiti sve na razjašnjenju
ovih političkih pogubnih poteza, kao i podizanju svijesti kod mještana Gore, uz
isticanje primjera dobre saradnje tog naroda sa Bošnjacima iz drugih krajeva
ili pak sa onima bošnjački deklarisanim u samoj Gori.
– Redovno javno podizanje glasa i osuda pokušaja novih manipulacija sa
bošnjačkim življem i bošnjačkim govornim područjem bilo gdje na Kosovu, kao što
je slučaj u posljednje vrijeme sa nasrtajima nekih bugarskih nacionalista, koje
suptilno prate i neke slične strukture iz Makedonije.
– Sa stanovišta kršenja ljudskih prava – tražiti razjašnjenje nekih poteza iz
privremene vlasti u opštini Prizren od neposredno poslije rata na Kosovu, koji
su u ono vrijeme (našim bošnjačkim traženjem) intervencijom Ministarstva
obrazovanja PVK bili zaustavljeni, a koji su ipak doveli do toga da se – u
okolnosti veoma nepovoljne poslijeratne situacije – jedan manji dio mještana
dva-tri sela u Župi i Podgori izjasni za otvaranje odjeljenja na albanskom
jeziku.
O ovim kršenjima ljudskih prava do sada su progovorile i neke humanitarne
organizacije.
– Stalno javno upozoravanje na nekorišćenje džamija, vjerskih objekata i
pojedinih imama u bošnjačkim sredinama za dnevno-političke potrebe pojedinaca
iz bošnjačke politike.
– Pomoć bošnjačkim vjerskim dostojanstvenicima i intelektualcima u realizaciji
(od IZ prihvaćene) ideje otvaranja odjeljenja na bosanskom jeziku pri isturenom
odjeljenju Alaudin-medrese u Prizrenu.
U ovom kontekstu, pružati pomoć sadašnjim imamima Bošnjacima tradicionalnog
islamskog pravca na fonu dosadašnjeg uspješnog otpora pokušajima ubacivanja u
bošnjačke džemate retrogradnih pravaca.
– Sa bošnjačke strane činiti poteze dobre volje za očuvanjem postojećeg nivoa
dobrih odnosa i razvijanjem novih oblika saradnje sa bošnjačkim govornim
područjem u jednom selu u Župi i dva u Podgori, te jednim u opštini Orahovac,
čiji su mještani decenijama unazad na popisima stanovništva u većini nacionalno
albanski izjašnjeni, i u kojima od 1971. godine rade OŠ na albanskom jeziku.
Ne dozvoliti pojedinim bošnjačkim politikantima i neupućenima da svojim
izjavama i potezima pokvare tu solidnu saradnju, zato što je u bošnjačkom
interesu da se ti ljudi i dalje zadrže u roðačkim, prijateljskim, komšijskim,
medijsko-informativnim, vjerskim… i drugim meðusobnim odnosima. Uzimajući u
obzir da su takvi odnosi interesno recipročni i za njih, po svim naprijed
pobrojanim segmentima.
– Nastaviti s radom na “mogućim misijama dobre volje” za uspostavljanje
saradnje sa drugim manjinskim zajednicama na Kosovu (za što je do sada bio
dobar primjer sa turskim i romskim narodom), ali bez pokušaja nanošenja štete
svojoj bošnjačkoj zajednici, koje mogu doći i sa političkog aspekta.
– Kontinuirano i dalje raditi na uspostavljanju dobre saradnje sa albanskom
većinom na Kosovu u segmentina gdje je ona slabija, sve sa ciljem nastavka
proboja svijesti kod pripadnika većinskog albanskog naroda o njihovoj obavezi
da pomognu manjine na Kosovu, pogotovo bošnjačku, ali i ostale, koje nikako
njima ne idu na štetu već – naprotiv.
U ovom kontekstu, povećano bavljenje problematikom bošnjačkog naroda od strane
medija na albanskom jeziku može dati vidan doprinos, što do sada nije bio
slučaj, izuzev praćenjem odreðenih političkih izjava bošnjačkih predstavnika.
– Nastaviti sa dobrim kontaktima sa svim predstavnicima meðunarodne zajednice
na Kosovu (Eulex, Kfor, Osce…) i van njega, s ciljem zaštite prava bošnjačke i
drugih manjinskih zajednica, razvoja demokratskih odnosa i pravne države,
ekonomskog razvoja… kao i integracije Kosova i svih njegovih graðana u evropske
intitucije i svjetske tokove.

Autor: Æerim Bajrami
(www.bosnjaci.net)