Borba sa vetrenjačama

GLAS ISLAMA: Neko je rekao: „Slab čovjek je najgori neprijatelj, on miješa snagu sa tvrdoglavošću.“ Don Kihot je miješao snagu sa tvrdoglavošću, a imao je i veliku volju za slavom koju je tražio na pogrešnom mjestu. Uporno je jurišao na vetrenjače, nikako ne mogavši da im doskoči. Borba koju „ljider“ i izdajice vode sve više liči na borbu Don Kihota sa vetrenjačama.

Od samog trenutka podizanja izdajničke glave, paravjerska tvorevina je pokazala svu brutalnost i negativnost izdaje, kao i težnju da, ne birajući sredstva, kršeći zakon, duhovni i svjetovni, nemoralno i neljudski, zavlada Islamskom zajednicom i njenim materijalnim dobrima. U svrhu što bržeg ovladavanja Islamskom zajednicom, njenim džamijama i drugim objektima, nisu štedjeli ljude niti su marili za prolijevanjem  muslimanske  krvi. Pucali su, ranjavali i tukli nedužne vjernike. Mnogo majki je zbog njihovog šera zaplakalo, mnogo je suza proliveno. Upućene su i dove Allahu dž.š. i kletve uplašenih roditelja protiv onih koji ruku podigoše na muslimane samo zato što neće da se povedu za njihovim izdajničkim nagonima i težnjama. Izdajice su radile sve i svašta, krijući se pod plaštom „hodžaluka“ radi ostvarivanja svojih nečasnih  nakana i ideja. Danas pokušavaju isto – po svaku cijenu srušiti Islamsku zajednicu u Srbiji. 
Da je neko prije godinu i po, ili nešto više, rekao kako će hajdučka družina, pod voðstvom propalih hodža i političara, napadati džamije i vakufsku imovinu, povjerovao bi mu samo onaj koji ih dobro poznaje. Nije njima trebalo mnogo da pokažu graðanima Srbije, posebno Sandžaka, šta su im ciljevi i kakva su im stremljenja. Napali su džamije u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici, Prijepolju i drugim sandžačkim gradovima. Našem narodu je poznato da su četnici, poslije njih partizani, pa ponovo četnici, napadali džamije i Islamsku zajednicu, kad ono sad i ljudi pod „ahmedijama“ se dali u hajdučiju.
Napad i obijanje prostorija Medžlisa IZ-e Novi Sad i pokušaj stavljanja istih pod kontrolu „dorćolaca“ pod „ahmedijama“ samo je još jedan u nizu neljudskih napora da se prisvoji ono što je tuðe. Ponadali se da će im ono, što im nije uspjelo u Sandžaku, uspjeti u Vojvodini, u Novom Sadu. U sandžačkim gradovima džamije i službene prostorije Islamske zajednice su dobro zaštićene. Moraju biti zaštićene kad hajduka i lopova ima na svakom ćošku, jer više ni „ahmedija“ ni „džube“ nisu sinonim poštenja.
Eto, u hajdučiji u Novom Sadu se našao bivši imam, Zilkićev poslušnik, koji i sada obavlja dužnost „hodže“ u Gornjem Sebečevu. On je ujedno i odbornik Stranke demokratske akcije u Tutinu. Slučaj da su čak dva odbornika SDA učestvovala u obijanju i nasilnom upadu u prostorije Medžlisa IZ-e Novi Sad i mesdžida u ovom gradu pokazuje da „ljider“ i njegov poslušnik – bivši glavni imam iz Tutina, ne mogu da računaju na široku podršku naroda. Zbog nedostatka te podrške, „ljider“ diriguje svojim poslušnicima – odbornicima, koji umjesto da vode brigu o razvoju tutinskog kraja, napadaju imame, vjernike i džamije. Po ko zna koji put ovi jurišnici udaraju „pesnicom u nos“. U ovom napadu nije zanemarljiva ni uloga pomenutih „dorćolaca“ koji su svjesni da će sandžačka mečka zaigrati i pred njihova vrata, i to veoma brzo, pa žure da ugrabe šta ugrabiti mogu. Malo će za  njih ostati, jer narod ne želi one koji žive od islama i muslimana, što je bila odlika porodice koja je svojim negativnim radom obilježila noviju istoriju Islamske zajednice u Beogradu.
Nije se napad na službene prostorije Islamske zajednice u Novom Sadu slučajno desio baš u danu kada se Glavni muftija nalazio u službenoj posjeti Republici Hrvatskoj. Trebalo je skrenuti pažnju šire javnosti sa uspjeha Islamske zajednice u Srbiji. Posebno je izdajicama, njihovim mentorima i nalogodavcima teško pala posjeta Islamskoj zajednici člana Evropskog parlamenta i specijalnog izvjestioca Evropske Unije za Srbiju, gospodina Jelka Kacina. Svi ovi uspjesi i aktivnosti Islamske zajednice izazivaju tešku groznicu u redovima izdajica, pa se odlučuju na neljudske korake, otimačinu i baratanje oružjem protiv mirnih i tolerantnih vjernika koji čine glavnu snagu Islamske zajednice u Srbiji. Nisu se „ljiderovi“ odbornici iz tutinskih sela sami dosjetili da odu u glavni grad Vojvodine i zajedno sa osvjedočenim kriminalcima obiju prostorije Islamske zajednice i mesdžid, te tako pokušaju ovaj Medžlis staviti pod kontrolu paravjerske tvorevine. Dobro su za to plaćeni, oni i kriminalci koji su im krčili put i prenosili im stečena kriminalna iskustva. Odbornici tutinske skupštine moraju vraćati dugove „ljideru“ jer im je omogućio da doðu do benificija  koje su im donijele poprilično bogatstvo i dobar položaj u napaćenom tutinskom društvu i šire. Malo im je što napadaju i kaljaju Božje kuće po sandžačkim gradovima, nego su otišli u ravnu Vojvodinu da pokušaju uzeti i ono malo što muslimani tamo imaju. U tu svrhu su pripadnici ove nasilničke grupe vitlali pištoljem. Nije im prvi put i nije ništa neobično za ovu razularenu bratiju. Začuðuje činjenica da je Javni servis „svih“ graðana Srbije – RTS, po prvi put od kako je počeo napad na legalnu, legitimnu i tradicionalnu Islamsku zajednicu u Srbiji, rekao istinu: „…pristalica Zilkića mahao pištoljem“. Konačno da Javni servis kaže nešto što ne ide na ruku izdajnicima i pučistima. Ovo je blagi zaokret u odnosu prema paravjerskoj tvorevini, možda početak „puštanja niz vodu“ izdajica od strane onih koji su ih nagovarali na nečasne korake puča i izdaje.
Zbog miješanja odbornika Skupštine Opštine Tutin u nasilničke i kriminalne radnje   trebalo bi se oglasiti Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, jer su tutinski odbornici aktivno učestvovali u nasilničkom ponašanju i obijanju prostorija Islamske zajednice. Prije pomenutog ministarstva, policija bi morala konačno da stane na kraj ovim kriminalcima koji ne smiju biti zaštićeni samo zato što su predstavnici narodne vlasti.
Nije prvi put da odbornici SDA aktivno učestvuju u nečasnim radnjama. Nema incidenta koji se desio u posljednjih godinu i po dana, a da je vezan za napad na Islamsku zajednicu, da u njemu nisu učestvovali „ljiderovi“ odbornici. Vrijeme je da nadležni organi postave pitanje i pozovu na odgovornost, ako ne njihovog „dirigenta“, onda izvoðače ovog poganog posla.
 Pošto njegovi poslušnici meðu bivšim hodžama nisu dobro obavili posao, uprkos činjenici da su imali za logistiku dio vladajuće strukture, tajnu policiju i kriminalce, dodatno mu se komplikuje situacija i ništa mu ne ide na ruku. Zato mu je preuzimanje bar nekog medžlisa u bilo kojem dijelu Srbije veoma važno. Vjerovatno smatra da bi to poljuljalo snagu i čvrstinu Islamske zajednice u Srbiji i njenih džematlija, pa bi se možda još neki medžlis, ako ne milom, onda silom stavio na uslugu njemu, odnosno propalim izdajicama i pučistima.
Napad u Novom Sadu treba posmatrati u pravcu optimizma i skore konačne pobjede, te utiranja sjemena zla i poniženja koje je pokušalo da nikne u kolotečini nakupljenoj ispod izdajničkih „džubadi i ahmedija“. „Ljider“ troši svoje zadnje adute. Slučaj napada na zgradu Opštine Novi Pazar u januaru ove godine mnogima je otvorio oči i pokazao da ljudi nisu spremni da idu u „boj“ bez aktivnog učešća „ljidera“. Novosadski slučaj pokazuje da su za „ljidera“ spremni poći još samo ostrašćeni pojedinci, poneki  zanešeni odbornik i plaćeni kriminalci. Njih će biti sve manje obzirom da će i vlast uskoro početi da radi svoj posao. Mentorima i nalogodavcima je dojadilo da bacaju pare „u Marinu baru“, te da ulažu u gubitnike kao u propalu investiciju. Jasno je vlastima da izdajice svog naroda još lakše mogu izdati pripadnike druge nacije i vjere, te učiniti i teža (ne)djela, što im nije bilo strano u prošlosti.
„Ljider“ i  njegovi pristalice nikako da se dozovu pameti. Bošnjaci ne prihvataju izdajice za voðe, ni u vjerskom ni u političkom smislu. Neko je rekao: „Slab čovjek je najgori neprijatelj, on miješa snagu sa tvrdoglavošću.“ Don Kihot je miješao snagu sa tvrdoglavošću, a imao je i veliku volju za slavom koju je tražio na pogrešnom mjestu. Uporno je jurišao na vetrenjače, nikako ne mogavši da im doskoči. Borba koju „ljider“ i izdajice vode sve više liči na borbu Don Kihota sa vetrenjačama. Kada Don Kihot pobijedi vetrenjače, tada će „ljider“ pobijediti muslimane u Srbiji.