Islamska zajednica spremna da odgovori na izazove

Muftija beogradsko-novosadski Rešad ef. Plojović

Islamska zajednica u Srbiji traži da Ustavom garantovana ravnopravnost meðu pripadnicima tradicionalnih vjerskih zajednica doživi i svoju praktičnu primjenu, a to znači da pripadnici različitih vjerskih zajednica, bez obzira u kom gradu živjeli, bili manjina ili većina, moraju imati sve ono što ih čini posebnim u odnosu na druge: svoje bogomolje, groblja, slobodu svog vjerskog djelovanja itd.

GLAS ISLAMA: Koje su aktivnosti na prostoru Muftijstva novosadskog?

MUFTIJA PLOJOVIÆ: Ono što karakteriše Muftijstvo novosadsko jeste da je ono, bar do skoro, uspijevalo očuvati mir i slogu meðu pripadnicima islama na prostororu kojeg pokriva, bez obzira na sve aktivnosti koje su poduzimane od strane Jusufspahića i njihovih plaćenika, koje s vremena na vrijeme šalju sa novčanim ponudama i obećanjima, ukoliko prihvate i potpišu ugovor o zajedničkom djelovanju, a otkažu poslušnost „Zukorliću“, to jest ukoliko istupe iz jedinstvene, legalne i legitimne Islamske zajednice u Srbiji, da će dobiti sve što požele: stanove, džamije, besplatne imame, mercedese itd.
Muftijstvo novosadsko je, i pored veoma teške finansijske situacije sa kojom se suočavaju većina muslimana na prostoru Vojvodine, vrlo aktivno. Od objedinjavanja Islamske zajednice u Srbiji, to jest od svog nastanka, na prostoru Muftijstva je izgraðen i otvoren Islamski centar u Subotici, aktivno se radi na okončanju radova na džamijskom kompleksu u Beočinu, započeti  su radovi na izgradnji stana za imama u Velikom Ritu, u Novom Sadu je, zajedničkim ulaganjem Mešihata i Medžlisa, opremljen prostor za rad Omladinskog kluba, gdje je pored stolova, stolica, table, obezbijeðeno deset kompjutera, gdje se svakodnevno okuplja omladina, sa kojom aktivno radi Mirza-ef. Murati. Postoje planovi i želje da se aktivan rad proširi i na druge gradove na prostoru Vojvodine, gdje žive pripadnici islama, ali se zbog ograničenih finansijskih mogućnosti do sada taj plan nije uspio realizovati.

GLAS ISLAMA: Koji su problemi sa kojima se susrećete u radu u Vašem muftijstvu?

MUFTIJA PLOJOVIÆ: Puno je problema sa kojima se suočavamo i koji usporavaju planirane aktivnosti. Jedan je već spomenut, a to su finansije, jer zbog slabog finansijskog stanja većine pripadnika islama na ovom prostoru prinuðeni smo da za svaku aktivnost tražimo pomoć od nekoga sa strane. Do sada je rukovodstvo Islamske zajednice imalo razumijevanja za  naše potrebe, tako da nam je u nekoliko navrata pomagalo, a to čini i danas kako bi se nastavile aktivnosti. Takoðe, Rijaset IZ-e u BiH je za potrebe muslimana u Vojvodini izdvojio značajna sredstva, tako da su to načini na koje se prevazilazi pomenuti problem.
Nedovoljan broj stručnih kadrova je još jedan važan problem koji nas koči u radu, tako da smo prinuðeni angažovati ljude koje imamo na raspolaganju. Na tom polju smo preduzeli korake u cilju rješavanja pomenutog problema, tako da se trenutno u Medresi u Novom Pazaru školuje nekoliko učenika sa prostora Vojvodine, koji će po završetku školovanja biti uključeni u rad na terenu i biti ključni nosioci svih vjerskih aktivnosti.
Postoji i problem nepostojanja adekvatnog prostora koji bi zadovoljio naše potrebe. Tu, prije svega, mislim na nepostojanje džamije, to jest islamskog centra u Novom Sadu, koji bi dostojanstveno predstavljao muslimane u toj regiji, tako da je to jedan od naših prioriteta u budućem radu.
    
GLAS ISLAMA: Prije izvjesnog vremena u Bajrakli džamiji u Beogradu došlo je do sukoba meðu vjernicima. Šta nam možete reći o tom dogaðaju?

MUFTIJA PLOJOVIÆ: Bajrakli džamija je, na sreću muslimana Beograda i svih muslimana, jedina preživjela od mnogo džamija koje su postojale u Beogradu. Ali je na njenu nesreću džamija koja decenijama trpi sve ono što se u njoj dogaða, od ponižavanja islama, ahmedije i muslimana. Nastavlja se kontinuiran rad na njenom uništenju, a preko nje i muslimana u Beogradu, koji su prinuðeni gledati i trpjeti sve što se dogaða u njoj.
Ona je bespravno privatizovana od strane Jusufspahića, to jest od onih za čije interese rade. U njoj se neistomišljenici napadaju i iz nje istjeruju, ona je izvor ličnog profita pojedinaca, a primjer kolektivne štete. Nju čuvaju organi policije, tj. čuvaju one koji u njoj „zavode svoj (ne)red“. Ona je, ustvari, simbol i primjer diskriminacije koja se u ime islama čini islamu i muslimanima. Meðutim, nadamo se i molimo Allaha da  Bajrakli džamija uskoro postane ono radi čega je podignuta – svjetionik istine, mjesto na kojem se uči o islamu, sprovodi islam, izvor energije dobra za muslimane i nemuslimane.

GLAS ISLAMA: Problemi vjernika u Beogradu su godinama izraženi u vidu malog prostora i broja mjesta za obavljanje namaza, nepostojanja groblja i mogućnosti za organizovanje dženaza po islamskim propisima. Kakve su mogućnosti da se u skorijem roku riješe ti problemi? Kakvi su planovi u pogledu izgradnje islamskog centra u Beogradu?

MUFTIJA PLOJOVIÆ: Navedeni problemi su posljedica pomenute privatizacije džamije i Islamske zajednice u Beogradu duži niz godina. Nadamo se da će svi pomenuti problemi biti riješeni kada Islamsku zajednicu i muslimane u Beogradu budu predstavljali njihovi istinski predstavnici, koji će od nadležnih tražiti rješavanje pomenutih problema. Grijeh je i velika sramota za grad Beograd i cijelu Srbiju da do sada nije uspjela obezbijediti posebno groblje na kojem bi se pripadnici islama mogli dostojanstveno ukopati nakon smrti.
Islamska zajednica u Srbiji traži da Ustavom garantovana ravnopravnost meðu pripadnicima tradicionalnih vjerskih zajednica doživi i svoju praktičnu primjenu, a to znači da pripadnici različitih vjerskih zajednica, bez obzira u kom gradu živjeli, bili manjina ili većina, moraju imati sve ono što ih čini posebnim u odnosu na druge: svoje bogomolje, groblja, slobodu svog vjerskog djelovanja itd. Ukoliko toga nema, onda je u pitanju nasilje i diskriminacija sa kojim se mora prestati, koja se mora otkloniti i ispraviti.
Islamska zajednica nije odustala od zahtjeva da Beograd, pored Bajrakli džamije, mora imati jedan islamski centar, sa svim pratećim sadržajima, sličan onom u Zagrebu, koji će biti na raspolaganju svim muslimanima koji žive u Beogradu, Srbiji ili koji kroz nju prolaze, koji će svijetu poslati novu sliku Srbije, koja do sada nije viðena, a koja bi bila rado viðena, kojom bi se mnogo doprinijelo da se ugled Srbije popravi, nakon svih dešavanja koja su pratila kraj 20. vijeka, od čega bi imali korist svi njeni graðani.

GLAS ISLAMA: U petak 17.04.2009. u Medžlisu u Novom Sadu došlo je do sukoba. Kakva su Vaša saznanja o tom dogaðaju?

MUFTIJA PLOJOVIÆ: Nakon višemjesečnog izviðanja terena i priprema od strane onih koji rade na razbijanju Islamske zajednice i ponižavanju muslimana u ovoj državi, u Novom Sadu se desilo ono što se i očekivalo. Obzirom da nisu uspjeli prevariti, zaplašiti i ucijeniti glavnog imama Fadil-ef. Muratija i rukovodstvo Medžlisa, pokušali su ga silom istjerati i oteti kancelariju i džamiju, pod izgovorom da  je sve to „babo kupio“.
Naravno, džemat je bio oprezan i jedinstven, tako da oni koji su došli iz Tutina, Priboja, Bara, Beograda itd. da odrade „završeni“ posao, meðu kojima su i dva odbornika SDA u tutinskoj skupštini, a koje njihovi pretpostavljeni „ne poznaju“, za koji su plaćeni, naišli su na nešto drugo. Vidjeli su da su obmanuti, a uz to su, bez obzira na svoje naoružanje i kriminalni rejting, koji se, ruku na srce, pojedinim od pomenute družine mora priznati, bili prinuðeni da se vrate neodraðenog posla, uz ispraćaj kojeg su tražili i dobili.
Fadil-ef. Murati je imenovan na mjesto imama u Novom Sadu 1982. godine odlukom Starješinstva u Prištini, istog onog Starješinstva koje je 1991. godine razriješilo dužnosti beobradskog muftije Hamdiju Jusufspahića. Za glavnog imama je Fadil-ef. imenovan objedinjavanjem Islamske zajednice u Srbiji odlukom Mešihata Islamske zajednice, tako da je pokušaj njegove smjene i oduzimanja kancelarije bio još jedan neuspjeli pokušaj udara na čast i dostojanstvo časnih i savjesnih službenika Islamske zajednice i pljačke imovine Islamske zajednice. Poruka i pouka iz svega što se desilo jeste da muslimani moraju biti oprezni, jedinstveni i spremni da za slučaj potrebe brane svoje imame i imovinu Islamske zajednice od napada i pljačke.