Konferencija Islamofobija – strah od nepoznatog

U švedskom gradu Linköpingu 21.11.2009. godine održana je konferencija protiv islamofobije i netolerancije.
Na  Konferenciji su govorili, na temu islamofobije i netolerancije, poznati švedski i bosanskohercegovački doktori nauka, sociolozi i teolozi. Dijalozi i meðusobno razumijevanje su najbitniji za graðenje zajedničkog multietničkog društva. Kako prozrijeti stereotipe o islamu i muslimanima i koliko sami muslimani „doprinose" islamofobiji?

Ovo su samo naznake niti koje su bile vodilje sadržaja Konferencije. U
pokroviteljstvu Bošnjačkog kulturnog centra Norrköping, a u
organizaciji triju islamskih zajednica Bošnjaka u Švedskoj; Norrköping,
Motala i Linköping, u subotu je 21. novembra, u Linköpingu održana
veoma važna Konferencija kojoj je osnovni cilj bio razbijanje tabua o
islamu i muslimanima, otvaranje prema švedskom društvu i bolje
meðusobno razumijevanje.
Konferenciju je otvorio i kao moderator vodio imam Zekerijah
Cajlakovic, prikazan je kratki film o islamofobiji, a zatim je na temu
"Kako prozrijeti stereotipe i kako  pristupiti i susresti se sa strahom
od islama, odnosno muslimana", govorio eminetni stručnjak, islamolog
dr. Jan Hjärpe sa Univerziteta u Lundu. On je, izmeðu ostalog, naglasio
da se „…šire stereotipi o islamu i muslimanima, često kombinirani
teorijom konspiracije o opasnosti od islama i tvrdnjom da će "muslimani
sve preuzeti."  Izraz "islamska invazija" pripada islamofobu i služi u
propagandne svrhe. Izmeðu ostalog se ubacuju izrazi kao što su da
muslimani raðaju puno djece te da će biti u većini."
Hjärpe je zatim  naveo više primjera pogrešnog tumačenja islama a
posebno kada se mišljenje čovjeka procjenjuje prema njegovoj vjerskoj
pripadnosti. Meðutim, u praktičnom životu je to vidljivo koliko je
pogrešan takav stav. On je takoðe naznačio da se odreðeni problemi u
društvu, od nezaposlenosti do ekonomske krize, koriste u propagandne
svrhe i islamofobiju.
Novinar i publicista Muharem Nezirević govorio je na osobnom primjeru
doživljenog u rodnom gradu Prijedoru, kako i koliko propaganda mogu da
šire islamofobiju, koristeći je u političke svrhe i ostvarenja
teritorijalnih ciljeva do počinjenog genocida nad Bošnjacima.
Naveo je primjere početka unošenja razdora, od pisanja nacionalističkih
knjiga, televizijskih serija, informativnog programa i štampe koje je
koristio Slobodan Milošević satanizirajući Bošnjake – muslimane.
Govorio je i o užasima kroz koje su Bošnjaci prošli u srpskim logorima
kao što su "Keraterm", "Omarska" i "Manjača".
 
Islam zabranjuje radikalne poglede i pasivnost
Koliko i sami muslimani "doprinose" islamofobiji i gledištu oko
stereotipnih mišljenja i predrasuda o islamu i muslimanima, govorio je
dr. docent Šukrija Ramić sa Univerziteta u Zenici. "Islam ne prihvata
rasizam. Poslanik Muhamed je rekao "Nema razlike izmeðu Arapa i onih
koji to nisu, bijelih i crnih osim straha od Boga (at-taqva). Zatim,
islam ne prihvata rasizam: "O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne
žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali."
(Sura 49, El-Hudzurat, 13).
Doktor Šukrija Ramić govorio je i o ženi u islamu, napomenuvši da su
prema islamu najbolji muškarci koji su najbolji prema svojim ženama.
Uprkos prirodnim sličnostima i razlikama izmeðu žena i muškaraca, u
odreðenim segmentima života žene imaju prednost, a u drugim muškarci.
Meðutim, u zaključku, muškarac ima nešto veći stupanj u odnosu na ženu.
Islam priznaje hijerarhiju, naglasio je dr. Šukrija Ramić.
On se osvrnuo i na tumačenje džihada. Rekao je da se u pojmu džihad
nalazi veće značenje nego oružana borba. To je mukotrpan rad i druga
ulaganja da bi se pobijedilo sve što može naškoditi ljudima. Naravno,
džihad znači i oruzanu borbu muslimana protiv onih koji prijete
njihovoj vjeri, životu, časti i koji ih žele istjerati iz svojih domova.
"Neke zemlje i neki muslimani prezentiraju islam kao barbarski, prljav
i nekulturan, arhajičan, dekadentan i slično. U velikom dijelu su takvi
uspjeli u svojoj namjeri kod ljudi koji ne poznaju islam. Meðutim, ja
sam siguran da u tome neće potpuno uspjeti" rekao je izmeðu ostalog dr.
Šukrija Ramić.
 
Dijalogom  do meðusobnog respekta i mira u izgradnji društva
"Narastajuća islamofobija nije problem samo samih muslimana, to je
problem i Švedske crkve, a posebno društva u cjhelini. Svako na svoj
način treba učiniti korak i djelo više kako bi se zaustavio i smanjio
ovaj narastajući trend…", rekao je doktor Edgar Almen sa univerziteta
u Linköpingu.
Doktor Edgar Almen je dublje analizirao sličnost u vjerovanjima izmeðu
kršćanstva i islama i onog što nas približava, podvlačeći potrebu
dijaloga i meðusobnog respekta i razumijevanja.
Doktor Martin Lind, biskup, već na samom početku svog obraćanja,
izrazio je pohvalu što je organiziran jedan ovakav skup, jer "sam u
svojoj zemlji Švedskoj primijetio da ljudi ispoljavaju strah od islama,
strah od muslimana i tradicije islama. Nešto se mora uraditi u
zaustavljanju straha. U meðusobnim kontaktima sa imamom Zekerijahom
Čajlakovićem, organizirali smo razgovore, zatim smo posjetili Sarajevo,
uvaženog reisa dr. Mustafu Cerića, katoličkog kardinala u Sarajevu,
mitropolita, posjetili smo mjesto najvećeg zločina u Srebrenici, imali
uzvratne posjete, te je i praktično uspostavljen dijalog sa
muslimanima. Potom smo organizirali i oformili Meðureligijsko vijeće.
MV na našoj regiji nije imao zadatak da raspravlja o sličnostima i
razlici izmeðu kršćana i muslimana. Nije prevashodno imao religijski
karakter, nego dogovor i pokušaj kako zaustaviti islamofobiju. A to
znači veće obostrano znanje o islamu i kršćanstvu. Mi tražimo
zajedničku socijalizaciju i prijelaz izmeðu granica islama i kršćanstva
i veće meðusobno razumijevanje.
Biskup, doktor Martin Lind, naveo je još niz primjera uspješnog
dijaloga i suradnje  na području regije Östergötland izmeðu muslimana i
domicilnog stanovništva, te u Bosni i Hercegovini. Na kraju je citirao
dio iz knjige "Čiji je islam" profesora Muhameda Fazlhashemisa: "…
ljudi su ti koji čitaju i tumače Kur'an… Najvažnije je bilo pitanje
kako će se Kur`an tumačiti, odnosno hoće li znati naći razliku izmeðu
Božijih poruka u Kur'anu i tumačenja ljudskog karaktera."
Nakon navedenih predavanja, bilo je zanimljivih pitanja kao što su
prakticiranje islama u Švedskoj ili da li ima razlike izmeðu europskih
muslimana i muslimana koji dolaze iz arapskih zemalja, zatim Somalije i
sl. Jedna veoma uspješna i korisna Konferencija koja je veću pažnju
pobudila kod Šveðana nego kod Bošnjaka muhadžira koji žive u
Linköpingu. Od preko dvije hiljade bosanskohercegovačkih izbjeglica u
Linköpingu konferenciji je prisustvovalo svega njih desetak-petnaest,
za razliku od šveðana.
Prema riječima imama Fehima-ef. Čajlakovića i uvijek aktivnog člana
Islamske zajednice Bošnjaka u Linköpingu, Bekira Bešića, postoji realna
mogućnost da se slične konferencije organiziraju i u drugim većim
gradovima Švedske.
Recimo i to da su posjetioci Konferencije mogli vidjeti i posebno
pripremljenu izložbu o islamofobiji autora Bekira Bešića i na kraju
Konferencije uživati u tradicionalnim folklornim igrama iz domovine, u
izvedbi folklorne sekcije BiH Udruženja Norrköping na čelu sa g.
Farukom Sarajlićem.
Ovome treba dodati podatak da je dan poslije organiziran prvi puta dan
‘otvorene džamije’ (öppet hus) u IZ Linköping, koju je, izmeðu ostalih,
posjetio i gore spomenuti biskup Martin Lind. Bio je to, vjerovatno,
prvi džemat IZBuŠ koji je hrabro pristupio i učinio korak više u pravcu
svoje otvorenosti prema sredini i društvu gdje djeluje već 15 godina.