Pripadnici islama imaju svoje blagdane

"Svaki narod ima svoje praznike i dane koje na poseban način obilježava, koji ga čine prepoznatljivim, tako da je i Nova godina jedan od tih dana.

Pripadnici islama imaju svoje blagdane, dane koje posebno obilježavaju, tako da nisu uskraćeni u odnosu na druge sa kojima žive. Meðu tim danima su dva bajrama i Nova hidžretska godina.
Ono što se dešava jeste da je sredina u kojoj žive muslimani ostvarila veliki uticaj na njih, tako da oni u velikom broju obilježavaju i raduju se tuðim praznicima jednako kao i svojim, učestvuju u njihovom obilježavanju, vrlo često na način koji je islamom strogo zabranjen, uz alkohol, muziku i igru, koji vrlo često uzrokuju blud, ranjavanja, ubistva itd.
Ovo samo pokazuje stanje i svijest pripadnika islama u našem okruženju, koji su, ne poznajući svoju vjeru i svoju tradiciju, podlegli uticaju raznih faktora, kojima je cilj potpuna asimilacija muslimana.
Pripadnik islama mora biti svjestan da obilježavanjem praznika koji nisu njegovi, to jest nisu dio njegove vjere, već nečije druge, čini nešto čime postaje sličan sljedbenicima te vjere, a razlikuje se od pripadnika svoje vjere, jer Poslanik a.s. kaže: „Ko oponaša jedan narod, njemu pripada.“
Sramota je i grijeh ne znati kada je tvoja Nova hidžretska godina, a obilježavati tuðu; sramota je ne znati poruku Bajrama i ne obilježiti ga onako kako mu priliči, a slušati, govoriti i učestvovati u raznim praznicima koji nisu islamski.
Sramota je i grijeh da roditelji svoju djecu ne nauče koji su njihovi blagdani kojima se trebaju radovati i veseliti u skladu sa propisima vjere, već ih prepustiti drugom da ih vaspitava i uči o njegovim praznicima, kao što je slučaj sa Svetim Savom i drugim pravoslavnim praznicima, o kojima se muslimanskoj djeci  govori u školama, o kojima djeca pišu radove, učestvuju na priredbama koje se organizuju u cilju obilježavanja istih, raduju se i vesele nečemu što nije dio njihove vjere, niti njihove tradicije.
Zato je krajnje vrijeme da se osvijestimo i probudimo iz dugogodišnjeg sna i učinimo nešto, onoliko koliko je u našoj moći, čime ćemo pomoći sebi, svojoj porodici i svojoj zajednici da prepoznamo vrijednosti svoje vjere, da se tim vrijednostima vratimo, a samim tim spasimo sebe i porodicu od udaljavanja od vjere i asimilacije, što je neminovni rezultat koji je posljedica udaljavanja od svoje vjere. To ni u kom slučaju ne znači da musliman treba da mrzi sve što nije njegovo. Naprotiv, musliman mora poštovati svog komšiju, kolegu na poslu i sl., ali takoðe tom istom treba pokazati šta je vjera islam u praktičnom smislu, objasniti mu da i muslimani imaju svoje blagdane koje obilježavaju i kojima se raduju i žele da se o njima jednako govori kao što se to čini sa drugima.
Umjesto veselja i radosti u znak Nove 2010. godine, koja nije muslimanski blagdan, muslimani se trebaju radovati svojoj Novoj hidžretskoj 1431. godini koja nastupa 17. decembra, u znak koje trebaju obradovati i razveseliti svoje ukućane."

Muftija beogradsko-novosadski
Rešad ef. Plojović