HomeGlas islamaHutbeEl-Mudžahede Borba! 14. Januara 2010. Hutbe 1811 „El-mudžahede“, na bosanskom u bukvalnom prijevodu bilo „borba!“ Ovaj termin je jako ubuhvatan i on označava borbu protiv sveukupnog zla. „El-mudžahede“ nije isto što i „džihad“, već je to mnogo obuhvatniji naziv. El-mudžahede prestavlja borbu protiv svog nefsa. Ova borba je danas postala jako teška, jer muslimani danas skoro da ništa ne znaju o svom nefsu. Pa ćemo prvo nešto prozboriti o nefsu… Nefs je strast u čovjeku koja mu diktira da čini neke stvari. Ona se dijli na: – SMIRENI NEFS To je nefs koji čovjeku daje zadovoljstvo, opuštenost i rahatluk. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: „A ti dušo smirena, vrati se Gospodaru svom zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uði meðu robove Moje, i uði u Džennet moj.“ – NEFS KOJI SEBE KORI To je nefs koji tjera čovjeka da poslije učinjenog nekog ružnog djela zapita sebe: „Kako sam mogao ovo uraditi?“ „Neću ovo nikad više da uradim!“ Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: „Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi i kunem se dušom koja sebe kori. – NEFS KOJA NA GRIJEH NAVRAÆA To je nefs koja tjera svoga vlasnika da griješi prema Allahu, dž.š., i da Ga srdi. Allah, dž.š., u Kir’anu kaže: „Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu.“ – NEMARNI NEFS To je najopasnija vrsta i u tom slučaju je taj vlasnik tog nefsa izgubljen u ružnim djelima i činjenju grijeha. On prosto neće da zna za Allaha, dž.š., ka što to Allah, dž.š., opisuje u Kur’anu: „Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga uzeo?“ Bojim se da je meðu nama onih sa nemarnim nefsom mnogo, pa viðamo kako musliman, imenom, ravnodušno pije alkohol, jede javno u Ramazanu, neće da klanja džumu, ismijava se na račun islama i priča ružno o našem Poslaniku, s.a.w.s. Takor puno, ako ne i više, je onih koji posjeduju nefs koji na grijeh navraća. Pa smo svi mi svjedoci šta se dješava meðu omladinom naročito. Često možemo vidjeti da momak koji doðe u džamiju, ide ruku pod ruku sa nekom curom. Ode u diskoteku, kad kad ili šta već dok ga niko sem Allaha, dž.š., ne vidi. Hvala Allahu, dž.š., sve je više meðu nama onih koji posjeduju nefs koja sama sebe kori. Mada taj broj je i dalje mali, ali Allahva volja je da se on u posljednje vrijeme sve više povećava. To su pobožni ljudi koje šejtan nekad uspije da zavede da učine kakav grijeh, kao np. da pogledaju u haram, da kažu neku ružnu riječ, da učine kakvu nepravdu, ali ih to kasnije teško zaboli u srcu i oni padaju Allahu, dž.š., na sedždu tražeći oprost. I ljudi koji posjeduju nefs koji je smiren su Allahovi štićenici, evlije na Zemlji… Svaki čovjek je dužan da vrši mudžahede, tj. borbu protiv svog nefsa. Allahov Poslanik, s.a.w.s. nam je ponudio najbolje rješenje: „Pomozite sebi činjenjem što više sedždi.“ Zatim možemo pomoći sebi tako što ćemo: Često tražiti oprost od Allaha, dž.š. Odlazit ćemo često na predavanja. Odrediti sebi životni cilj. Vjerovati da je moguće ostaviti činjenje svakog grijeha. Ostaviti loše društvo koje je nepokorno Allahu, dž.š. Nefs odvraća čovjeka od borbe, a mudžahede je borba protiv svog nefsa. El Mudžahede, tj. borba se dijeli na borbu: sa samim sobom, protiv šejtana, protiv muslimana griješnika i protiv nevjernika. Borba sa samim sobom se dijeli na: – borbu protiv odreðenih grijeha na koje nefs poziva Muslimani moraju prije svega da objave rat svome nefsu, koji ih poziva na odreðene grijehe. Grijeh na koji poziva nefs je odreðeni grijeh o koji je čovjek ovistan i teško je ostaviti taj grijeh. – borba na polju izučavanja vjere Koliko je meðu našim muslimanima pročitalo Kur’an, neki Tefsir, siru (životopis) Poslanika, s.a.w.s, Rejadussalihin, Fikhul ekber ili knjigu Hanefijski fikh možda??? – borba na polju sticanja znanja Ovo je kod nas muslimana najzapušteniji ibadet. Ono što je prvo prolomilo nebo i stiglo ljdima je da stiču znanje, a muslimani danas slabo prakticiraju Allahovu prvu Objavu. Bit ćemo pitani za to na Sudnjem danu. Muslimanu je farz da izučava nauke! – pozivanje ljudi radu i djelovanju po onome što su naučili Jako je opasno sticati znanje, a ne raditi po njemu i ne prenositi ga na druge. To je kao da cijelog života nosite tovar kamenja na leðima i da od toga na kraju ne imate nikakve koristi. – strpljenje u tegobama da’we Svaki musliman je dužan biti da’ija. Za da’iju nije potrebno da ima islamski fakultet ili sl. Da’ija može biti ekonomista, doktor, pravnik, umjetnik, informatičar, diplomata, direktor neke firme, škole i bilo šta drugo. Svako može da bude primjer u svome poslu, da od onoga što zna i ima iskuristi za Allahovu vjeru. Borba protiv šejtana se dijeli na: – borba protiv grijeha na koje te šejtan navodi Šejtan pokušava da čovjeka navede na bilo koji grijeh i on ima svoje metode u sprovoðenje tog plana. – odbacivanje sumnji koje šejtan donosi Šejtan često voli da čovjeku ubaci sumnju u njegovo srce. Prvo sumnju u postojanje Allaha, dž.š., i istinitosti islama što je najteže, pa onda sumnju u ženu, djecu i ljude koju okružuju čovjeka što dovodi do brojnih konflikata. Borba protiv griješnika muslimana se dijeli na: – upotrebom sile onamo gdje imamo pravo Ova borba treba biti u vidu sankcija onamo gdje se to ima pravo; roditelj nad djetetom, muž nad ženom, gazda nad radnikom np. smanjenjem plate i dr. – borba opominjanjem na kulturan način Svako ko nije u mogućnosti da spriječi nešto, dužan je da opomene, pa ma ko to bio u pitanju. Dužan je da kulturno i dostojno čovjeka upozori i uputi. – borba srcem Svaki onaj ko ne može preduzeti bilo šta, mora u srcu zadržati da to što je učinio neko je grijeh i da ga to ne odvrati da polako prhvati to kao normalnu stvar. Borba protiv nevjernik se dijeli na: – odbacivanje njihovih poroka koje nam oni serviraju Današnji Zapad je postao simbol nevjerstva. Oni nam na razne načine pokušavaju nametnuti običaje i zakone koji imaju za cilj odvraćanje od Allaha, dž.š.. – borba upućivanjem i ukazivanjem na pravi put Svako od nas je dužan da našem komšiji nemuslimanu ukaže na islam, njegove vrijednosti i ono što on nudi i da u tome budemo ustrajni do kraja, a ako poslije svega odbije, on je istinski nevjernik – kafir. – udjeljivanjem imetka na Allahov, dž.š., put Davanje zekata pod broj jedan, a onda onaj ko je imućniji da dio od tog novca iskoristi za škole, džamije i siromašne muslimane. – borba oružijem To je svaki musliman dužan onda kada njegov islam i njegovo biće budu direktno napadnuti ili mu se bude zabranilo širenje meðu ljdima. Zato braćo draga, nek nam štit bude namaz, a mač borba na Allahovom, dž.š., putu. Kao što naš Miljenik, s.a.w.s. kaže: „Glava svih stvari je islam, stubovi su namaz, a vrhunac je džhiad.“ Molimo Allaha, dž.š., da nas učvrsti u svim ovim vrstama mudžahede na njegovom putu i da ojača naš ummet. Amin ja Rabbel ‘alemin!
