Djed Mraz ili šarena laža

Glas islama
Nije čudo da pisari hamajlija i njihova hajdučka družina u Tutinu dijele, kao bajramske, poklone dječici u vrtiću, sa nemuslimanskim obilježjima na kojima piše „Merry Christmas“.

Mit o najboljem djedu na svijetu, djedu sijede brade i crvenog odijela, koji oblijeće svijet na svojim sankama, djedu koji se kroz odžake i prozore ušunja u kuće siromašne djece i ostavlja im kao poklon sve ono što ona žele, a nikada nisu imala, odavno je ispričana priča.
To je, ustvari, bajka u koju više ni najmanje dijete ne vjeruje, izmišljena priča sa izmišljenim likovima.
Naravno, vjernici nikada svojoj djeci takve izmišljene priče nisu ni pričali, takve bajke im nisu pred spavanje čitali, takvim lažima ih nisu učili.
Vjernici svojoj djeci pričaju istinite priče o islamu od kojih djeci dah zastane, od kojih se djeci i ne spava, već ih žele čuti opet, i opet, i opet…
No, iako je već odavno Djed Mraz postao „Šarena Laža“, istina je da veliki broj ljudi širom svijeta i dalje živi u toj bajci i dalje želi lagati i sebe i sve oko sebe.
Istina  je i to da su ovu bajku izmislili mnogo vještiji pisci, koji bi za svoje djelo mogli dobiti i najveća odlikovanja i nagrade, naravno ako bi za prevare i laži ljudi bili nagraðivani.
Ti pisci su projektanti svih sistema i antiislamskih ideja, autori i svih drugih bajki i laži kojima se bore protiv islama i muslimana.
Ako su i dalje pisci ove bajke o Djedu Mrazu, pune laži i izmišljenih stvari, nekome ostali nepoznati, odgovor će zasigurno naći čitajući ovu bajku i posmatrajući njene aktere i posljedice.
Autori ove velike globalne laži su oni koji na ovoj bajci zaraðuju milione dolara. Oni koji od prodaje crvenih kostima i punih džakova želja i poklona dobiju pune džakove novca.
Masoni, kojima isti taj Djed Mraz postaje glavni promoter njihovih proizvoda, njihovih Koka-kola i alkoholnih pića.
Oni koji i sami sve manje vjeruju u tu svoju bajku, ali dok god im bude donosila bogatstvo oni će je pričati i u njoj živjeti.
Oblijećući svijet, ta njihova bajka, obavezno, svake godine doleti i do naše zemlje.
Abnormalno je to da danas u ovoj našoj zemlji mnogi vjeruju u čuda, pa i u bajke pune laži, ili pak, u ovoj zemlji ništa više nije normalno.
Meðutim, pojavljuje se problem zbog kojeg bajka gubi smisao, a laž biva otkrivena. Problem da u ovoj našoj zemlji ima toliko djed mrazova da pokloni uvijek na kraju ostanu nepodijeljeni i da oni najvrjedniji i najljepši ostanu upravo njima.
Da li slučajno, ili su i oni to uvidjeli, očito je da se iz godine u godinu neki ljudi na vlasti, ministri, političari i mnogi drugi, takmiče ko će biti duže u odorama Djeda Mraza, jer će tako na kraju bajke napuniti svoje džakove i pokupiti sve što vrijedi, a što pripada graðanima.
Očito da su im omiljeni američki filmovi, u kojima Djed Mraz, skoro uvijek, iz banaka ili trgovina nosi pune džakove novca i zahvaljujući crveno-bijelom odijelu krije svoj identitet i preko noći postaje bogat. Rakoh, skoro uvijek, jer često Djed Mraz padne u ruke pravde, te završi i bez crveno-bijelog odijela, bez bogatstva, ali i bez budućnosti.
Rezultat je svega da kući najviše džakova nosi onaj Djed Mraz koji prevari najviše graðana i koji im najljepše ispriča bajku.
Naravno, Djed Mraz uvijek donesi nekakve poklone. U naše živote unese nakaradne običaje, iza kojih se kriju šejtanove zamke, donese nam „najluðu noć“ koja je vjernicima strana, jer se u njoj učini toliko harama i bluda, proliju rijeke alkohola i nahrani Džehennem. Djed Mraz nam uljepša harame i otvori nam „oaze uživanja“: kafane, diskoteke, noćne klubove i restorane, čiji gosti se, zahvaljujući Djedu Mrazu, u ovim noćima poklone šejtanu i izgube vjeru.
Žalosno je to da su i mnogi muslimani u ovoj zemlji postali dio ove bajke. Čak su i njihovi predstavnici u vlasti obukli odijelo Djeda Mraza i krenuli taktikom svih djed mrazova širom svijeta.
Pričaju nam bajke, iako muslimani u njih nikad nisu vjerovali, lažu nam o poklonima, pravima i željama.
A očogledno je da su i oni i njihovi projektanti u vlasti za nas stranci, koji žele proći našim avlijama, pobrati najljepše voće, pokupiti naše, teškom mukom stečene, plodove i  povući se da kao medvjedi utonu u zimski san, te da tako, spremni i odmorni, i sljedeće godine obuku odijelo Djeda Mraza i još jednom nam ispričaju istu bajku i zavaraju istim lažima.
Oni su sigurno za sve vjernike muslimane potpuni stranci, jer da su ih muslimani na vrijeme prepoznali, ne bi im oni danas pričali te bajke, davali lažna obećanja, a ne bi sigurno ni obukli ta odijela Djeda Mraza, niti bi bili u tim toplim kancelarijama, istina, bez fotelja i ikakvih zaduženja.
Ipak, neka zaduženja, naravno, postoje. Zaduženja su im da se pojave, s vremena na vrijeme, i da graðanima ove zemlje čestitaju Novu godinu, Božić i druge praznike, a očito da su zaboravili na svoje blagdane i blagdane vjernika muslimana, ili uopšte ne znaju za njih, te ih i ne doživljavaju kao svoje.
Možda su zaboravili, ali možda su i samo radili ono što im je nareðeno, jer su oni, ustvari, samo igrači, likovi u ovoj „krvavoj bajci“ koju drugi pišu.
Zato u ovoj zemlji čuda i iznenaðenja više nema. Zato i nije čudo da pojedine ahmedije-patriote pale svijeće u nemuslimanskim praznicima i budu glavni akteri njihovih ceremonija.
Nije čudo da pisari hamajlija i njihova hajdučka družina u Tutinu dijele, kao bajramske, poklone dječici u vrtiću, sa nemuslimanskim obilježjima na kojima piše „Merry Christmas“.
Kažem, nije čudo, jer su i oni dio ove laži, dio ove bajke koju piše širi krug autora, a i oni su neki tamo mali djedmrazdžići, na kraju lanca ishrane, koji će kao izdajnici i najslabije karike, kada kola krenu niz brdo, biti prvi na trpezi.
Ali neka znaju da prave vjernike zmija nikada ne ujeda dva puta iz iste rupe i da vjernici prepoznaju da se iza tog Djed Mrazovog odijela kriju izdajnici muslimana i islama, te da će ih isti ti vjernici, koji su ih na te grane i doveli, kazniti i baciti na dno zbog svih njihovih laži i da će vjernici staviti tačku na ovu dosadnu bajku, čiji su likovi instalirani poltroni, lažni i izmišljeni.
I neka znaju da u ovoj zemlji žive ljudi, vjernici  koji nikada nisu vjerovali u bajke i Djeda Mraza, koji su odavno siti svih njihovih laži i prevara.

Omer ef. Ðondić