Dani jedinstva IZ-e: Prijem u Prijepolju

Trećeg dana manifestacije „Dani jedinstva islamske zajednice“ Medžlis
Islamske zajednice Prijepolje, pod pokroviteljstvom Mešihata Islamske
zajednice u Srbiji organizovao je svečani prijem za vjernike iz
prijepoljskog Medžlisa.

U svečanoj sali hotela Mileševa okupio se veliki broj vjernika iz Prijepolja, Brodareva i iz drugih džemata iz okoline Prijepolja. Domaćin cijelokupne manifestacije „Dani jedinstva islamske zajednice“, glavni muftija Muamer-ef. Zukorlić, koji je došao u pratnji zvaničnika i visokih funkcionera Islamske zajednice, dočekan je sa oduševljenjem i neskrivenom radošću prisutnih vjernika.
Na početku prijema hafiz dr. Almir Pramenković, dekan Fakulteta za islamske studije, proučio je nekoliko ajeta iz Kur'ana, a predsjednik medžlisa Prijepolje Samir-ef. Tandir je najavio govor Glavnog muftije.

{gallery}dani-jedinstva-prijepolje-26.03.2010{/gallery}

Na početku obraćanja Prijepoljcima Glavni muftija se zahvalio na uvijek toplom dočeku i osjećaju zadovoljstva, radosti i pozitivne energije koju ovi Bošnjaci iz zapadnog Sandžaka prirede prilikom svakog susreta sa čelnicima Islamske zajednice. Muftija je naglasio da je ovaj prijem organizovan bez nekog unaprijed planiranog programa i da je svrha ovog susreta da se vjernici sretnu, poselame, meðusobno druže i osjete bratsku ljubav. Govoreći o povodu za organizaciju ovog prijema, a to je tri godine od Objediniteljskog Sabora, Glavni muftija je izmeðu ostalog rekao:
„Ako bi smo htjeli izdvojiti skup koji je izazvao izvjesne tektonske poremećaje u redovima onih koji projektuju naš nestanak u zadnjih 200 godina, onda je to nesumnjivo Objediniteljski Sabor. Ne samo zbog broja učesnika i zbog kvaliteta ljudi koji su učestvovali, već zbog samih odluka donesenih na tom skupu. Ili još tačnije zbog demonstracije nečega u šta su naši protivnici vjerovali da je davno umrlo kod nas. Toga trenutka Bošnjaci, a i ostali muslimani u Srbiji su pokazali moć integracija. Jasno se vidi spona izmeðu dvije vrijednosti, a to su sloboda i jedinstvo. Ovo su dvije vrijednosti koje jedna drugu meðusobno uslovljavaju. To znači da samo slobodan narod ima kapaciteta da bude jedinstven. Zašto je zasmetalo to što smo mi našli zajednički jezika sa braćom po vjeri, Albancima iz Preševa, pa se dogovorili da imamo zajednički Mešihat. Kome smeta što smo povezali muslimane u Vojvodini i užoj Srbije, kad smo to uradili po Ustavu Islamske zajednice i time doprinijeli integracijama Srbije. I umjesto da nam se zahvale na patriotskoj usluzi kojom smo ojačali jedinstvo Srbije, mi smo nakon šest mjeseci dobili nešto drugo. Kada smo pravili Mešihat Sandžaka 1993. godine optužili su nas za secesiju što pravimo Islamsku zajednicu na jednom, parcijalnom, dijelu Srbije. Kada smo napravili jake vjersko-prosvjetne i sve druge institucije, i kada su nam braća muslimani iz Vojvodine, uže Srbije i Preševske doline pružili ruku, jer nismo htjeli da ih integrišemo mimo njihove volje, mi smo kazali hajde bujrum. Istina mi nismo bili naivni. Znali smo da nam Beograd neće reći hvala vam što se ujedinjujete, jer nas iskustvo poslednjih decenija uči tome. Ujedinjenjem Islamske zajednice nema štete za državu Srbiju, ali ima štete za one koji vode Srbiju, na žalost jako dugo, a koji se i dalje napajaju sa političkih projekata i programa u kojima se jasno ističe da je postojanje svih ne Srba u Srbiji opasnost za Srbiju. A to je naslov genocida. Jer kada konstatujete da je nečije samo po sebi postojanje opasnost, iz toga proizilaze programi kako ukloniti tu opasnost. Po tom principu, od Garašanina, Moljevića pa preko Čubrilovića do Dobrice Æosića, i dalje njihovih sljedbenika i učenika, potpuno po istom programu, provodi se politika kada nestane ne Srba Srbija će biti rahat. Na tim krilima nastaje genocid i odatle počinje Srebrenica. To je opasnost koja nam visi nad glavom i mi tu opasnost moramo otkloniti. Za nas je ključno pitanje, i političko i sociološko i nacionalno riješenje odnosa, ne sa onima koji su otpali od Islamske zajednice, ne sa dva bošnjačka ministra u Beogradu koji neznaju jesu li bošnjački ili nisu, ne, to su nus pojave. Ključno pitanje je naš odnos sa Beogradom kao simbolom vlasti. Kada kažem naš, mislim na Bošnjake, mislim na sve Bošnjake na kugli zemaljskoj. Zašto? Zato što izmeðu Bošnjaka i Beograda postoji jedno veliko brdo koje se zove genocid. Genocid se ne može izbrisati gumicom. Genocid je glavna prepreka za normalizaciju odnosa. I niko nema pravo halaljivati genocid. Važna je ekonomija, važni su putevi, sve je to jako važno, ali pitanje genocida je naslov svih naslova. Ako progutamo da nam se ta priča jednim papirićom, zamotanim, zakukuljenim i licemjernim riješi, vjerujte, nadvio nam se nad glavom drugi genocid. Jer svaki genocid, od jedanaest genocida koji se desio nad Bošnjacima, dešavao se pod uslovom da je zaboravljen onaj predhodni. Ni jedan se nije desio a da su ljudi bili svjesni onog posljednjeg. Ovo mora kucati u vašim srcima. Ne kao mržnja. Ne kao osvjeta. Već kao svijest. I zato vrlo jasno želim da poručim da pitanje genocida izmeðu Beograda i Bošnjaka nije pitanje koje neko misli riješiti jednom deklaracijom u Parlamentu beogradskome, zapakovano na način na koji to oni čine. To je još jedan zločin, ali ovaj put na dostojanstvo i pamet čovjeka. I mi sada treba da se oduševimo. A oni će sutra dan od toga dana da nastave svoje kulturocidne i genocidne projekte. Bilo je kršenja raznih prava, ali mi Bošnjaci ne zaslužujemo ismijavanje. Mi smo jedna Balkanska gospoda. Mi Bošnjaci nismo ni Turci, nemoj da mi zamjere Turci, a ni Slovene, nemoj da mi zamjere Sloveni. Mi smo Iliri. Ako vas pitaju ko vam je to rekao, recite rekao nam Muftija, a oni neka doðu da pitaju mene, a ja ću objasniti kako smo mi Iliri. Zašto tek sada ja ovo govorim? Zato što sam i ja tek sada preko naših mladih univerzitetskih istoričara saznao neke stvari. I ja sam djelimično bio žrtva falsifikovane istorije koja je pisana po mjeri nečijeg političkog i nacionalnog interesa. E vidite li sada zašto nas napadaju. Dok ništa od ovoga nismo kapirali, bili smo fini. E sada kada smo pokazali svijest o jedinstvu, a to znači svijest o slobodi. Pa smo pokazali da znamo praviti škole, pa smo pokazali da znamo praviti i Univerzitet, i šta se dešava? Onaj ko je planirao naš nestanak hvata ga panika i ne radi više sistematske programe, nego radi panične programe. I onda pravi gluposti. Hoće da pravi srpsku Islamsku zajednicu. I sada njima u Hrvatskoj prave hrvatsku parvoslavnu crkvu. Nisam ni za to. Nemoj raditi drugome ono što ne želiš da se desi tebi. Ne pali požar drugom jer će se neko sjetiti da tebi zapali požar. Stara je narodna da je nemoguće zlo radit a dobru se nadat. Mi ne želimo samo da smo u defanzivi, mi nastavljamo svoj put. Prvi korak je bio konsolidovanje redova Islamske zajednice 1993. godine. Drugi korak je bio uspostava Univerziteta 2002. godine. I sada 2010. godine imamo Bošnjačku kulturnu zajednicu. Da se nebi muftija bavio Ilirima, Arsom, Pazarištem, Rasom i neznam ti čime sve ne, napravili smo instituciju koja će se time baviti. Instituciju koja neće služiti za potkusurivanje nekih ličnih interesa, već će biti stub očuvanja našeg identiteta. Prema tome kao što je prvi i osnovni stub Islamska zajednica, drugi stub Univerzitet, imate i treći stub Bošnjačku kulturnu zajednicu. Mi koji nemamo zaštitu države, politike, vojske i policije, nama je jedina šansa jak i dobro organizovan vjerski identitet, jak i dobro organizovan kulturni identitet. To je nama farz. Bez toga nam nema spasa. I zato ne dozvolimo da nas opet zbunjuju. Kada god mi nešto pravimo oni će uvijek pokušati da to naprave duplo. Mi ćemo našim putem, ali je bitno da znamo šta je to naše. Sloboda se ne dobija u dijelovima. Mi hoćemo svu slobodu. Prvi uslov je jasna i glasna deklaracija da se osuðuje genocid i da se upućuje izvinjenje i žaljenje. Bez uvijanja. Najvažnije je da to bude iskreno. Odkud ćemo mi znati da je to iskreno. Moraće ova srpska vlast da se podugo nama dokazuje da nije genocidna. I zato 100% prava, a onda i malo preko da povjerujemo da to nije laž. Jer 100 posto prava se zaslužuje u normalnim okolnostima, kad niko nikom nije dužan ništa. A kad su nam dužni onda mora preko sto posto. Nemojmo misliti da oni nama treba nešto da daju. To je naše, i oni nama treba da vrate a ne da daju, treba da nam vrate naše da bi smo bili lojalni. Ogromna je razlika izmeðu lojalnosti i porobljenosti. Oni nama nameću porobljavanje i to mi nećemo prihvatiti. Zašto Muftija ovo smije da govori. Zato što ovo svi vi osjećate. Da ja ne vidim da vi ovo ne osjećate nebih ja ovo ni pomenuo, što bih ja sam išao protiv vetrenjača. Ja govorim vašim jezikom i vi znate da je tako. I zapamtite jednu stvar, dok se ne predate dobrovoljno nisu vas pobjedili. Ovo je vrijeme kvaliteta,  više nije bitno dali nas ima 300 hiljada ili 7 miliona, to je relativno. Ovo je vrijeme kvaliteta, kakvi ste, šta nosite u grudima, koliko ste svjesni, kakvu imate duhovnost, šta znate i koliko vam se djeca školuju. To je snaga i to pobjeðuje. I mi smo krenuli pravim putem, i vjerujte zakasnili su, ne mogu da nas stignu, mi imamo dva poteza više, imamo bijele figure. Nemogu nas stići nikako, jer smo stali na svoje noge, neovisno o broju i neovisno o haosu koji prave, ali imamo jako dobar sklad izmeðu srca i uma. A taj sklad kad napravite, vjerujte ne može vam niko ništa. I nemojte da vas tu zbunjuju, nemojte da vam prodaju tuðe u svoje, to raščistite. Zašto sada dižemo glas’ Isto kao što smo dizali glas protiv onih topova oko naših gradova devedesetih. Isto kao što tada nismo htjeli da oštrimo retoriku jer je tada neko htio da oštrimo retoriku pa da stradamo. E sad kad su žašutjeli oni koji su dizali glas devedesetih i izazivali belaj na naše glave, e sad smo mi podigli glas. Naravno da podržavamo odluku suda da se Porodici Ivana Stambolića isplati 250 hiljada evra. Ali se nećemo pomiriti s time da su nečiji životi skuplji, a nečiji jeftiniji. I zato tražimo da se u istom iznosu isplati odšteta za sve porodice otetih u Štrpcima i u Sjeverinu. Pristajanje na dvojne standarde znači legalizaciju diskriminacije. Postoje samo dva načina da se ljudi pokore. A to je da vas potkupe ili da vas uplaše. A Allah dž.š. nam je poslao vjeru da nas zaštiti od te dvije stvari. I onaj ko primi vjeru iskreno nemože korupcija kod njega da prodre. Ali isto tako ne može ni strah, jer se vjernik boji svoga Stvoritelja i u njegovom srcu nema mjesta za strah od stvorenja. Ja upravo hoću da vam ukažem na značaj naše nacionalne konsolidacije sada. Postoji taj Bošnjački nacionalni savjet koji se proteklih godina pretvorio u batinu protiv Bošnjaka. Neznam dali ta batina šta vrijedi, ali daj da im je barem uzmemo iz ruku. Ako bude šta vrijedela koristićemo je, a ako ne bude vrijedela barem je nećemo koristiti protiv nas. I zato vrijedi da se ta batina uzme iz njihovih ruku. To je pred nama. Vi ste Prijepoljci pokazali svoju svijest u ovoj prvoj fazi upisa u biračke spiskove i zaslužujete svaku čestitku. Naravno drugi dio ispita nas sada čeka, to su izbori i glasanje. Evo na proteklim izborima  za nacionalni savjet staranke su imale svoju šansu. Stranke su pokazale kako funkcionišu. Utrkivanje za ministarskim foteljama i privilegijama. dali iko od vas vjeruje da se onima koji imaju poslovne sporazume sa Beogradom može dati neko nacionalno bošnjačko tijelo. Pa ne može, jer to nije prirodno. Oni imaju poslovne aranžmane i oni će trgovati i sa nacionalnim interesima. Pa hajmo sada dati šansu nadstranačkoj organizaciji koja nema trgovinski sporazum sa Beogradom. Koja nema obaveze prema Beogradu. Definitivno imamo prilike da nas predstavljaju naši ljudi. Oni su se napajali sa dva izvora, Islamska zajednica i Internacionalni univerzitet. Naučili su da budu dostojanstveni, da oštro govore istinau a da nikoga ne mrze i da nikome ne misle zlo. To je naš kurs i vjerujte to je put kojim treba da idemo. “
Nakon govora Glavnog muftije Rešad-ef Plojović, muftija Beogradsko-novosadski je proučio dovu, a druženje vjernika i predstavnika Islamske zajednice je nastavljeno i uz zakusku i osvježenje koje su domaćini priredili.