HomeAktuelnostiNećemo prihvatiti Deklaraciju o Srebrenici bez riječi genocid 28. Marta 2010. Aktuelnosti 529 Četvorodnevna manifestacija „Dani jedinstva Islamske zajednice“ koja je predhodnih dana organizovana širom Sandžaka završena je Svečanim prijemom koji je organizovao domaćin manifestacije glavni muftija Muamer-ef. Zukorlić. Muftija je organizovao prijem u Velikoj sali mešihata u subotu 27. marta, na godišnjicu Objediniteljskog sabora. Velika sala je bila prepuna vjernika, a prijemu su pored Glavnog muftije prisustvovali i muftija preševski Mumin-ef. Tahiri, kao i muftija beogradsko-novosadski Rešad-ef. Plojović. Pored uvaženih muftija sku pu su prisustvovali i svi funkcioneri institucija koje rade u sklopu Islamske zajednice, predsjednik sabora, dekan Fakulteta za islamske studije, rektor Internacionalnog univerziteta, direktor medrese, predsjednici medžlisa, glavni imami, kao i mnogobrojni imami i ulema. U sali meðu vjernicima su bili predstavnici iz svih gradova sandžaka, kako južnog dijela, od Plava do Bijelog polja i Rožaja, tako i sjevernog Sandžaka. Bili su prisutni i imami iz Vojvodine, Beograda, i Preševske doline. {gallery}dan-jedinstva-prijem-meihat-27.03.2010{/gallery} Na početku skupa Haris-ef. Hadžič je proučio ašere, a zatim je muftija Plojović poselamio skup i podsjetio prisutne na Objediniteljski Sabor i odluke koje su na njemu donijete. Muftija preševski, efendija Tahiri je u svojem obraćanju zahvalio na gostoprimstvu i podvukao da će Albanci iz Preševske doline održati obećanje koje su dali prije tri godine na Objediniteljskom Saboru, i da će čvrsto stajati u borbi u razvoju i očuvanju Islamske zajednice u Srbiji, ma koliko ta borba bila teška. Nakon dvojice muftija skupu se obratio i Glavni muftija: „Euzubillahi mineššejtanirradžim. Bismillahirrahmanirrahim. Uvažena braćo i sestre esselamu alejkum ve rahmetullahi teala ve berekatuhu. Zahvalan sam Svevišnjem Gospodaru svjetova koji nas evo počasti i večeras da budemo ovdje. Dani histrojskih odluka Prisjećam se toga dana kada su donešene historijske odluke u ovoj sali, a potom svječani dio nastavljen na platou ispred, sjećajući se te silne energije koja je zračila meðu ljudima i u radnom i u svečanom dijelu. Uobičajeno je kada se nešto važno dešava da se donose neke krupne odluke, da se u ljudima osjeća energija, zbog cilja velikoga zbog namjere velike, ali i zbog očekivanja velikih. Meðutim, iako sa puno optimizma ali nekako gdje je u mojoj svijesti visilo pitanje dali će nakon nekoliko godina od donošenja tih odluka, u onim ljudima koji su donosili te odluke, kao i u onim ljudima što su ih podržavali na tom putu, dali će biti toliko energije ili će se ona ispariti, dali će se oni zamoriti ili ne. Još jedna od posebnih ugodnosti koju osjećam u ovom trenutku jeste upravo to gledajuću vas ovdje gledajući sva ova lica većinom poznata a kako i ne bi bila poznata kada su upravo to ta lica koja se nisu umolrila, kada su upravo to ti isti ljudi koji su ne samo tada dali podršku 2007. godine već i 1993. godine, kada je još jedna manja šaka ljudi u mnogo manjoj euforiji, jer 1993. godine ništa nije moglo biti euforično. Jer je ‘93. godina najteža godina za Bošnjake u njihovoj istoriji. I tada su donešene prve odluke, u oktobru mjesecu doduše, i tada je razvijen bajrak islamske zajednice Sandžaka. Vjerujte tada je bilo mnogo teže imati optimizma nego li prije 3 godine. I vidim mnogo ljudi koji su od tada pa evo do sada na ovome putu. Ali ne samo na prijemima i svečanostima, ne samo na bajramima i razniom druigim prigodama kada se otpočinje neki islamski objekat ili otvara, već Boga mi ispred Altun-alem džamije, i na tutinskim, i na svim drugim poprištima Islamske zajednice. Jer je jedna od Božijih zakonitosti da ono što se gradi mora i da se brani. Nije dovoljno sam,o da se gradi. Tako je bilo i tako će bitio dok je vijeka i svijeta, pogotovo to što se gradi i što više postaje vrednijim onda više privlači neprijatelj. Jer bezvrijedne stvari nisu interesantne nikome pa ni neprijatelju. Kada bezvrijednu stvar vidite na putu ili pored puta prosto je zaobiðete ili sklonite nogom. A vrijedne stvari se ne nalaze na takvim mjestima već Bogami dragulji se čuvaju u dobro obezbijeðenim sefovima, kasama i raznim drugim zaštićenim mjestima. Od čega od zlih očiju ali ne samo od zlih očiju već od zlih ruku. Jer zle oči pokrenu zle ruke. E baš zato prvih godina smo jako mnogo radili i gradili a potom je došlo vrijeme da to branimo. I da se to provjeri dali je dovoljno vrijedno, i s druge strane dali smo mi svjesni koliko je vrijedno. Pa ako budemo svjesni koliko je vrijedno onda ga nipošto nećemo dati nikome. A ako ne budemo svjesni koliko je vrijedno onda nam i ne treba. I to je još jedna od Božijih zakonitosti. Ponosim se našim narodom Sada nakon 3 godine testiranja jedinstva i nakon dvije ipo godine tako žestokih iskušenja da nam da nam se ugroze te najvrednije stvari koje imamo, mogu konstatovati sa radošću da se ponosim i da sam ponosan na vas koji ste nas podržali. Ponosan sam na vaše povjerenje koje ste nam dali i lično meni to je bila velika snaga moram vam reći po nekada i veliki teret. Pa kad bi mi god došlo teško ono uz neku veliku uzbrdicu ja bih onda počeo vagati dali je bolje nastaviti ili zastati pa nekako i naðem opravdanja za sebe ali ne mogu da naðem opravdanja za vaše povjerenje pa onda kažem sebi „ako su mi ovi ljudi a to je apsolutno većina ovoga naroda dali povjerenje pa kakvim obrazom ih ja mogu susresti na budućeme svijetu“. Da sam zastao u nošenju emaneta i da sam istovario taj emanet, nemam to pravo. I onda pritegni se i tjeraj dalje dok Allah dž.š. hoće. Kako? Kako sam Allah dž.š. hoće. Pa Bogami nekad grije sunce, nekad kiša pada, a kad nema kiše uhar je i grad, kako naš narod kaže. Ali ono što je bezvrijedno se ispari, a ono što vrijedi ostane na Zemlji da koristi ljudima kako to nam i Kur'an i Kerim poručuje. Nema jedinstva bez slobode Draga braćo i sestre, podijeliću sada vama još jednu misao koja me ovih dana posebno posjećuje. A to je upravo veza izmeðu jedinstva i slobode. Izmeðu jedinstva i onoga što je naše jedinstvo proizvelo a zove se agresija na nas odnosno na Islamsku zajednicu. Na prvi pogled ove stvari nemaju nikakvu meðusobnu vezu ali očito da imaju i te kakvu vezu. Na koji način? Evo na sljedeći način: jedinstvo je vrijednost koja pripada samo slobodnim narodima. Onaj narod koji nema kapaciteta za jedinstvo je neslobodan narod. Ili onaj narod koji nema kapaciteta za slobodu nema pravo na jedinstvo. I odatle je proizašla ona diktatorska zavadi pa vladaj. I to jedno drugo uslovljava. Mi nismo posvaðen narod Ne možete nekoga porobiti dok ga ne zavadite. A ne možete ga ni zavaditi ako ga ne porobite. Na bilo koji način. I evo pogledajte. Ja se apsolutno ne mirim sa tezom da smo mi podijeljen narod. Ja to ne prihvatam. Da smo mi posvaðan narod. Mi nismo posvaðan narod. A zašto ovo govorim? Znači ako hoćete da znate kakav je koji narod kakva je koja grupa, kakva je koja porodica nemoj te cijeniti prema trenutku, nego pogledajte kroz historiju i tradiciju. Jer da bi ste o nekome donijeli ocjenu, morate malo duži period njegovog života posmatrati. Mi smo primjer jedinstva na kugli zemaljskoj. Evo pitatjte braću u Bosni, pitajte braću na Kosovu, Albance, svi kažu sandžaklije su najjedinstveniji narod na svijetu. Doduše sad kažu kako vam se ovo desilo?! Ali ne u smislu osude, već u smislu čuðenja. I zapravo mi smo očuvali naš opstanak zahvaljujući jedinstvu. Naravno da ne možemo govoriti o nekom političkom jedinstvu. Zato što mi nismo imali politički život. Mi smo 100 godina bili u jednom civilizacijskom logoru. Za šta smo se mi to pitali, čime smo mi to mogli upravljat. Naðite mi primjer jedne mjesne zajednice u Sandžaku u zadnjih 100 godina da je mogla pomjeriti i jedan društveni kolac a da se ne pita Kraljevo ili Beograd. Ne postoji! I ako vi jednog čovjeka lišite 100 godina nečega i onda ga poslije toga optužujete pa kažete vi niste jedinstveni. Pa mi smo sjajni šta su nam radili. Niste nekome dalio da vozi 100 godina i sad ste mu dali auto da vozi i kažete ne znaš da voziš. Pa naravno da ne znam, ali pusti me da naučim. A on ne samo da ne dade da naučiš nego ti pošalje instruktora koji ti sve krivo govori. Uz brdo – koči, niz brdo – gas, gdje je ravno – polako, gdje je krivina – gas. Tako nas uče naši mentori iz Beograda. Jeli to istina il ja nadijevam što bi rekli? Ne može se ništa sakriti I u takvom halu i kalu mi opet se nešto snalazimo. Eto vidite. Snalazimo se i u toj politici, tako je kako je. Krenulo devdesetih, tumaralo, nabadalo, zaista više nemam namjeru nikoga da kritikujem, zato što se naš narod toliko osvijestio da nemam potrebe crtat. To je ljudi savršeno jasno. I jedna od dobrih strana ove ovakve kakve demokratije jeste što ona dadne šansu svakome. Izvoli pokaži se. Da ne priča niko nikome. E sad ima ovih medija, ima režimskih i anti režimskih, slobodnih i privatnih. Pa nešto se sakrije, nešto se pokrije, nešto se pusti. Ali nikako ne može sve da se sakrije. Ima i ovih mobilnih pa snimaju i puste na internet. Ne možeš ništa sakrit. Hvala Bogu što je tako. Ima tu što i nije za radost, ali nemože se više sakrit. Pa bujrum. Vjernika nesmije da ujede zmija dvaput iz iste rupe I zasista ja želim da nglasim da toliko poštujem ovaj narod da više neću da mu ulazim u to da mu crtam te ova partija te ona partija. Bujrum gledajte, i posmatrajte. Ne samo da ću vam reći ovi vam ne valjaju pa nemojte glasati. Ako hoćete da glasate za one koji vam ne valjaju glasajte ih uvijek. Vaša stvar, ako možete da ih trpite pa bujrum glasajte ih. Zašto. Zato ako vam govorim, onda vas vrijeðam. Znači da vi to ne razumijete. Imate pamet a ne razumijete, imate oči a ne vidite, pa ko sad velim ja sam vam tu pa da vam kažem. Neću da vam kažem ništa. Izvolite otvorite oči gledajte posmatrajte, hadis Resulullaha s.a.v.s. kaže: „Vjernika ne smije da ujede zmija dvaput iz iste rupe.“ Smije jednom, a ne smije dva puta. Prema tome izvolite otvorite i gledajte. Sve to što nam se dešavalo i na relaciji političkih sukoba naravno pojedinačno se ne može niko amnestirati, da budemo vrlo jasni. Svako ko bude kriv mora odgovarati. Ako ga ne zakači ovoga svijeta odgovarat će budućega svijeta. Da budemo vrlo jasno. Sve to ima svoje korijene u onima koji nam projektuju i koji su projektovali nestanak Bosne isti oni su projektovali nestanak naš ovdje. I nisu bili slučajno oni topovi bili poredani okolo Pazara okrenutih cijevi na ovamo. Samo što eto i za sve to na kraju treba i Božija volja. Nisu stigli, nisu stigli jer su računali da je ovo ovdje svakako u čeljustima pa da samo priklope te čeljusti i mi nestadosmo. Ali ipak Allahova dž.š. je zadnja jer evo smo mi preživjeli a oni topovi zahrðali i više ne vrijede ništa. Od kiše mnogo su bili na kiši i sad ne vrijede nizašta. Neznam ako ih istope pa neka naprave neke kose i motike. Što će nam ti topovi? Svakako vidjeli su da ne donosi dobro ni onima koji su sa te strane topa ni ovima koji su sa ove strane topa. I trebalo bi to biti jedna zaista velika lekcija. Hoćemo slobodu Prema tome šta je naš elementarni i ključni zadatak. Šta to mi hoćemo? Pa hoćemo da budemo slobodni ljudi. Pusti nas Beograde da budemo slobodni ljudi. Pusti nas pa iako se bavimo politikom da se sami bavimo, ako pogriješimo da ispravljamo. Taman nešto krene a oni neke instalacije naprave lijevo, desno i pobrkaju sve. Samo to hoćemo. Evo pogriješit ćemo 3 puta ispravit ćemo 4 puta. Evo nešto ćemo se posvaðati pa će mo se pomiriti ali nemoj te nas vi ni svaðati ni miriti. Koga su oni mirili teško njemu. Uspjeli su da nama ubiju poštovanje prema sebi A vjerujte evo sada nakon 17 godina obavljam ove dužnosti i slične pozicije i osam godina sam prisutan na Univerzitetu i sve kako koji dan odmiče sve više poštujem ovaj narod i sve ga više volim. Zato što imam mnogo više mogućnosti da upoznam te druge veličine koje nam dolaze negdje otud. I o kojima mi mislimo, znaš ono stavili im po dvije tri titule prije imena, pa mi mislimo to je neka posebna legura. Vjerujte ništa, halovi. Samo su uspjeli da nama ubiju poštovanje prema sebi, i prema našim sinovima i kćerima. Vjerujte ovaj naš materijal ovdje je mnogo bolji. Zašto? Pa prvo zbog nadmorske visine. Pa nam bolja voda. Pa nisu nam dali da pravimo neku veliku industriju, pa nas nisu zatrovali. Pa ono što su mislili da nam ukinu nimete, ono ispalo da nam je pojačalo nimete. Jer to je opet Allahova volja. Oni nam ko bajagi zavrnu neku slavinu, ono neka bolja se slavina odvrne. Mi imamo tako dobar narod, tako dobar potencijal. Naravno da mi imamo i jada, ne u materijalu, nego u deformaciji, u nečemu što je posljedica. Ali vam ponavljam. Bilo koji narod da mu se desilo ono što se nama desilo, ni ime sačuvao ne bi. Vjerujte ne bi znao niko za nikoga. Pamet naprijed, mišići za pameću Mi smo sve to izdržali i evo nas ponovo, tazi, i krećemo svojim putem. A kako krećemo? Krećemo stabilno. Pamet naprijed mišići za pameću. Niti može pamet bez mišića, niti mogu mišići bez pameti. Pusti pamet bez mišića oni sa njom teraju šegu, jer nema snage. Pusti mišiće bez pameti oni se igraju sa njima kao na koridi sa onim volovima, lijevo desno. Mi hoćemo kako je to Allah dž.š. ostavio. Pamet naprijed, snaga iza koja će tu pamet podržati. Evo vidite kako umijemo. Pa mislili su neumijemo vrtiće, a mi umijemo vrtiće. Pa mislili ne umijemo škole, pa mi umijemo škole, pa umijemo i Univerzitet. E tu je nastala čitava panika. Al dobro. Još ćemo mi. Nećemo mi da stanemo na Univerzitetu. Još mi pripremamo, nego hoćemo da ih iznenadimo, da se obraduju. Jer treba nadoknaditi ovih sto godina. Kasnimo dosta. Ali može to da se nadoknadi, samo što vi morate biti brži od svih drugih. Mi smo kasnili jedno sto godina, sad smo smanjili raspon na jedno dvadesetak godina, za narednih pet godina smo nula nula. I onda krećemo u pravu trku, ako Bog da. Naravno koliko god da se zamorimo, kada vidimo ovu energiju onda apsolutno, kao da to sve počinje taze, kao da smo potpuno odmorni. Šta je poenta ove prve postavke? Stalno nam govore morate biti jedinstveni. Ali prije toga slobodni, da bi smo bili jedinstveni. Kad nismo slobodni, vjerujte možemo se mi ujediniti koliko god hoćemo, ali će daljinski upravljač našeg jedinstva biti u njihovim rukama. I taman se ti ujediniš, on stisne dugme i onaj se razjedini. Prvo moramo da se istrgnemo iz njihovih kandži. Kakvi god da smo. To je moj poziv i ja ovog trenutka hoću da ga izreknem, i bošnjačkim političarima, i bošnjačkim nevladinim organizacijama… Ako Sandžaku bude dobro, Preševu će biti još bolje Neće braća iz Preševa zamjeriti što ovo sad govorim, jer oni znaju da ako Sandžaku bude dobro Preševu će biti još bolje… ali pošto nam se ovdje prepliću i nacionalna i vjerska pitanja, a oni su sa nacionalnim pitanjem otišli malo dalje od nas, pa ću ih ja zamoliti da nas pričekaju malo da ih stignemo u toj svijesti kako bi smo mogli još bolje na svim tim poljima saraðivati. Budite Sandžački, budite Bošnjački Šta je moj poziv prema političkim strankama i prema svima drugima, apsolutno ne pozivam ja njih da budemo svi isti, to je nemoguće. Svako će birati svoje djelovanje shodno svojim uvjerenjima. Da je Allah dž.š. htio da imamo svi ista uvjerenja stvorio bi nas sve iste, ali nije, različite nas stvorio. Prema tome, neko može više da pomogne na polju kulture, neko može više da pomogne na polju nauke, neko na polju socijalne politike, neko na polju ekonomije, neko na polju investicija. Izvolite, u to se uključi ako hoćeš da pomogneš. Ali nemoj nam pomagati preko Beograda. Ovo ne znači ne saradnju sa Beogradom. Ali ljudi predaleko je ta brazda neće dohvatiti do nas to ništa. Jer znaju ovi naši koji prave brazde za navodnjavanje, što je duža brazda na kraj ne stigne ni malo vode. Gore ima vode, a na kraj nema vode. Prema tome samo to tražimo. Hajde budite sandžački, budite bošnjački, budite muslimanski, ako ste političari budite to, ako ste biznismeni budite to. radite vi šta mislite da je najbolje za vaše politike i za vaše partije, ali samo nemojte ugroziti onaj naslov od koga ste krenuli. Odavde ste krenuli, da niste bili muslimani, da niste bili Bošnjaci, da niste pod tim barjakom krenuli niko za vas nebi znao gospodo. Nemojte samo to zaboravljati. Mi samo to tražimo od vas. Imate vi pravo i na lični interes, i na partijski interes, ali nemate pravo zgaziti nacionalni i vjerski interes za rad partijskog i ličnog interesa. Samo tu hoćemo da poredamo stvari. Vjerujte, onda ćemo lako. Ne želimo ni sa kim da se borimo do uništenja. Nema mržnje u mojim grudima Evo prečešljavam svoje grudi i nemogu da naðem mržnju ni prema kome od tih ljudi koji nam rade o glavi. Imam prečih stvari za moje grudi od mržnje. I ne želim da u moje grudi ubacim mržnju jer će ona da nagrize i moje grudi. I šta će mi taj jad i ta muka ovdje. Neću, neka to tamo za neke druge, koji su dokoni. Moje grudi su za preče stvari, za pozitivne emocije, za vjeru, za pozitivan osjećaj prema svim ljudima. Ovo bi trebalo promicati dalje. Prenesite. Nećemo stajati po strani Naravno, ja znam da je jako teško uskladiti sve to. Vi znate kako nas vole prije izbora. Što proðu izbori, ili što se budu sukobili njihovi interesi sa stavovima Islamske zajednice, onda oni kažu pa nemoj ovi iz Islamske zajednice da se bave politikom. Što se ne sjetiste prije izbora kad ste taržili podršku nego tad sve može. Hajde samo da budemo jednaki, evo onaj ko misli da ne treba u neke stvari da se miješamo neka misli stalno tako. Ali ovo je kao ono Ero i kadija, kad je za moju kravu jedan ćitab, kad je za tvoju drugi ćitab. Pa nemoj, neka bude jedan ćitab za obije krave, pa kojoj se zalomi. samo to hoću da potenciram. A drugo hoću da ponovim, ako neko misli, da će muftiju i sve nas u Islamskoj zajednici držati po strani da ćuti dok se naša prava krše, dok se naša djeca u školama pokrštavaju, dok se tjeraju da pjevaju pjesme o Svetom Savi, Mimo Ustava i mimo zakona. Dok se krše prava naših ljudi u pravosuðu, u policiji, dok se na dva aršina tretiraju dogaðaji, dok se ne izvedu pred lice pravde ljudi koji su prebijali naše ljude po Pešteri i širom Sandžaka devedesetih godina. Dok se ne pronaðu zločinci za Štrpce i Sjeverin, ako neko misli da ćemo mi ćutati. I onda neko kaže, zato što mu dobro ide sa Beogradom, mi nećemo da se vraćamo u devedesete. E ja hoću da se vraćam u devetnaesti vijek!!! Prenesite im svima, muftija se vraća u devetnaesti vijek. Zašto? Pa zato što je tada napisan plan Garašanina o istrebljenju Bošnjaka i svih muslimana uključujući i Albance. Izvinite tada je napisan, i ja sam čuo da je napisan, a pošto sam čuo uzeću da ga čitam. Čim uzmem da ga pročitam ja sam se vratio u devetnaesti vijek. A oni bi sad, kao ono kad se djeca igraju, pa ima jedno što se žiga pa kaže hajmo otponove. Oni bi svaki put hajmo otponove, dok ne napravi da igra bude u njegovu korist. I igra krene, ti mu daš dva gola, a on e ne važi se hajmo otponove. E nema ponovo. I on bi svaki puta, pazite. Zato braćo hoću da istaknem još jednu stvar. Beograd, kao simbol vlasti, mora da zna da izmeðu nas, i njega, Izmeðu nas Bošnjaka kao nacionalnog korpusa i Beograda kao osovine vlasti, postoji nešto što se zove ge-no-cid. Nešto jako krupno što se zove genocid. Što se dešavalo u jedanaest navrata, a posljednji je bio u Srebrenici. I ako neko misli, a prije toga zamolio bih sve Bošnjake, sve političare, da zaborave rečenicu hajde da prevrnemo stranicu. Nećemo da prevrnemo stranicu. Prvo da vidimo šta piše, pa ako odlučimo da je prevrnemo prevrnućemo je, a ne da je prevrnemo a neznamo šta piše. Izvinite, ne postoje nikakvi interesi, pa ni ekonomski, pa ni partijski, koji nam daju za pravo da tu stranicu tako prevrnemo. Jedanaest puta je nad nama izvršen genocid. Sada je dvadeset i prvi vijek, više nema medijskog mraka gdje može Kosta Pećanac da prošeta dolinom od Starčevića do bijelog polja i da napravi pokolje i da se nezna nekoliko mjeseci da se to desilo. Nema više toga vremena. Prema tome pitanje je samo koliko ima svjetla u našim glavama. Da li će nas prevariti na neke šarene laže i sitne priče. I demagoško-demokratsku evropsku priču. Ja tvrdim da je demagoška, uvjerio sam se. Bio sam spreman da povjerujem, slagali su me mnogo puta, čim me slaže mnogo puta ako povjerujem šta ispadam, nisam samo prevaren nego još i glup. Ja neću da povjerujem. Ko hoće da povjeruje bujrum, ja neću da povjerujem. Hoću da mi se dokaže da je taj Beograd spreman da ukloni barijeru izmeðu nas koja se zove genocid. Kako? Prvi je deklarativni, a drugi je praktični. Deklarativni je ovo što nam najavljuju usvajanje deklaracije protiv genocida. Daj Bože. Ali, jedno slovo ako bude izbačeno iz riječi genocid ja tu deklaraciju ne prihvatam, neka znaju od sad unaprijed. I sutradan ću izaći da to objavim. Zakazat ću konferenciju za štampu i kazati „Ja ovu deklaraciju u ime Islamske zajednice odbijam“. Zašto? Ako samo malo pratimo vidimo da polomiše se da kažu kako je to svejedno, ko zločin ko genocid. Ako je sve jedno onda napišite genocid. U čemu je onda problem? Vama je sve jedno, nama nije sve jedno. Mi tražimo da napišete genocid. Ovdje se naravno radi o pozadinskim namjerama. Ali ima još nešto a to je vrijeðanje elementarne ljudske inteligencije. To je vrijeðanje ljudskog dostojanstva. Oni misle da mi to ništa ne kapiramo. I zamislite šta je zadnji prijedlog, kako sam ja obaviješten, glasi: Osudit će ratni zločin okvalifikovan onako kako ga jekvalifikovao Haški tribunal. Stagfirullah! To je isto kao da vas neko pita kako se zovete, vi odgovarate „ja se zovem onako kako su mi ime dali babo i majka“. Babo i majka možda jesu ali možda i nisu krivi. O čemu se radi? Može biti da neznš kazati, ali još prije će biti da se zavitlavaš i šegaš sa onim ko te pita. Evidite kako se oni ponašaju sa nama. I mi treba da budemo mazlumi od pameti i da kažemo „E, vidi molim te, osuduše Boga mi?!“ A onda će da naval mediji, pa ovi naši lokalni političari kako bi nam rekli da je to vrhunac. I kad je pravilno osude to je samo deklaracija, a to je kao neka vrsta izvinjenja. Ako vas je neko napao, pa vam rekao „izvini“, naravno da je to bitno u trenutku. Ali ako vas taj isti opet napane, pa naravno da ono izvinjenje nije bitno. E sada, ako vas je neko napadao mnogo puta, Boga mi, jedno izvini je malo. Kako sad to riješiti? Evo kako: Jasna osuda, jasno izvinjenje i sada ćemo da posmatramo ponašanje. A kako treba da se ponašaju? Dajte sto posto prava Bošnjacima i još plus. Kada se ljudi mire, onda onaj koji je napao nosi hedije i darove. Tako je to u našoj tradiciji. A to je dokaz da je želja za pomirenjem stvarna i da osjećaj krivnje postoji. Meðutim, oni hoće da kažu „Izvini, pa šta je sad, šta hoćeš, izvinuo sam se“. E takvo izvinjenje ne prihvatamo. Hoćemo sto posto prava Bošnjacima plus hedije i darove da nas malo paze i maze. U evropskoj terminologiji to se zove pozitivna diskriminacija. Ako ne znaju kako neka pitaju Njemce kako maze Jevreje zadnjih šezdeset godina. Eto tako. Ništa manje. Vjerovatno će sad neko reći ovo je prekrupno. A znate zašto će reći? Samo zato što su navikli da mi ćutimo, pristajemo na parčad, navikli su da mi pristajemo na mrvice, trohe. E zato. E nema više ni troha, ni mrvica, ni parčadi, ni kusura, ni siće. Samo ono što nam pripada. To je naše pravo. Od ustava do zadnjeg zakona. Naravno, šta ako neće? Pa ništa. Nisu htjeli ni dosad. A zašto je ovo važno, da oni urade pravu stvar, a da je mi prihvatimo, ili da ini urade krivu stvar a da je mi ne prihvatimo. Ni jedno ni drugo nije loše. Naravno da je ovo prvo bolje. Šta je samo loše? Loše je da oni urade krivu stvar a da je mi prihvatimo. A zašto? Zato što je prvi uslov za novi genocid zaboravljanje i omalovažavanje posljednjeg genocida. Jer onda kad kažeš „pa dobro to što si mi zakl'o deda…“ on će ti reći „e pa haj sad ću tebe“. Postoje dva načina da se zaštitiš. Ili da se stvarno urede odnosi kao što su se uredili izmeðu Francuske i Njemačke. Onda se testirali ti odnosi 60 godina i pokazali se prilično dobri. A zna se Bogami ko je popuštao: Onaj ko je kriv. Ili drugi način je da znamo distancu. „Mi smo narod genocida, a vi ste na nama učinili genocid“. Kad pitaju „ko si ti“ odgovaramo „ja sam onaj nad kojim si učinio genocid. I onda ćemo mi živjeti u toj svijesti ako oni to ne prihvate. I nema poturanja, nema „haj'mo otponove…“ Nemojte miješati nacionalna pitanja i asfalt Zato poručujem vlastima, posebno lokalnim, nemoj da nam miješaju asfalt, šoder i nacionalno pitanje. Evo nećemo ni mi miješati nacionalno pitanje sa asfaltom i šoderom. Dakle, apsolutno ih ne prozivamo zbog tih stavki. Nije posao lokalne samouprave da se bave nacionalnim pitanjem. Neka izvole i neka asfaltiraju sve te puteve i mi ćemo im aplaudirat, učiti dove i mubareklisati. Ali samo nemoj da nam to poturaju kao osobenosti našega identiteta. I nemoj da zbog nekih pedeset miliona mi fino častimo našu djecu Svetim Savom. To nećemo prihvatiti! Najmlaði srpski univerzitet Poruka je bila jasna kada je dolazio predsjednik Vlade, došao sa Kopaonika na ćevape i otišao na Državni Univerzitet. Donio pedeset miliona dinara, a na to mu se zahvaljuje rektor Državnog univerziteta riječima: „Ovo je najmlaði srpski univerzitet“. To govori rektor koji pri tom formalno nije Srbin. Za nas je to jasna poruka da toliko vrijedi. Dakle proglasi univerzitet gdje su većina studenata Bošnjaci da je srpski i dobit ćeš pedeset miliona dinara. Takve trgovine mi nećemo. I zato molim naše političare da samo to dvoje razdvoje. Bujrum, imaju oni obavezu da se bave kao lokalna samouprava komunalijama, privredom, infrastrukturom i td. Bujrum nek’ izvole. Dobit će našu podršku. Ali samo nemoj da nam pričaju „e nemojte Boga ti tamo pominjat ta nacionalna pitanja važan je asfalt“. To ljudi nema nikakve veze. To je isto kao da meni trebaju lijekovi a ti meni kažeš „ma pusti to, važna je pita, najedi se ti pite i baš te briga“. Naravno važna mi je pita kad sam zdrav. Kad sam bolestan, ljudi, gorko mi ne mogu da progunem ni zalogaj. Prema tome, želim da samo razdvojimo te stvari. I onda neka se svako bori na području za koje je zadužen. E tada za takve stvari, jal’ nam govorili nemojte se miješat, jal’ nam govorili miješali se, mi ćemo se miješat. Neka znaju. Jer te stvari su potpuno različite stvari. Pitanje naših načionalnih prava nije pitanje jedne političke partije. To je pitanje svakog čovjeka. Portir, prosjak, radnik, neradnik… Svako ima pravo da neda svoj obraz. I svako nema pravo u njegovo ime da mu proda ime, prezime i da mu napravi da mu dijete mora učiti liturgiju i opelo u školi a musliman je pri tom. To nema pravo niko. Ja ih samo molim da to razdvoje. Nebi bilo nervoze da nije Nacionalnog savjeta Bošnjaka Naravno sada se nameće pitanje svih pitanja, a to je pitanje Bošnjačkog nacionalnog savjeta i ko će dobiti najviše glasova na izborima za Nacionalni savjet Bošnjaka. Inače da nije toga, nebi tu bilo nervoze. Pozivam političare da podrže Bošnjačku kulturnu zajednicu Ja, kao što znate, ni u čemu ne taktiziram pa neću ni u tome. Pozivam sve bošnjačke partije, organizacije da podrže listu Bošnjačke kulturne zajednice. Kao što smo tražili podršku da se podrži jedinstvena Islamska zajednica, i apsolutna većina i stranaka i organizacija je podržala jedinstvenu Islamsku zajednicu i tada je demonstrirano vjersko jedinstvo muslimana u Srbiji i Bošnjaka u Sandžaku. To je jedna velika pobjeda i jedan veliki uspjeh. E sada hoćemo da vidimo koji nam je kapacitet nacionalnog jedinstva. Da li je moguće nacionalno jedinstvo ostvariti pod bajrakom neke partije. Evo da pitam te političare i oni će reći da to nije moguće. Meðutim, postoji još jedna stvar. U ovom našem cjelokupnom trvenju danas mi imamo dva bajraka: jedan u Beogradu i jedan ovdje u nacionalnom smislu u rukama Bošnjačke kulturne zajednice. I biće okupljanja oko ta dva tabora. Pa bujrum. A ja mislim da taj beogradski bajrak nema šanse. Apsolutno nemože okupiti bošnjačke snage u Sandžaku. Jer je to neprirodno. Ako je to Bošnjački nacionalni savjet, onda ljudi moji ako neko hoće da koristi skraćenicu BNV ovo umjesto Bošnjačko-Beogradsko, isto je slovo B-B. Jedino to može napravit neku zabunu. Al mislim da to nema nikakve sličnosti. I opet bih zamoilio da to razdvojimo sa borbom za odbornike, sa borbom za broj narodnih poslanika. Biće i ti izbori pa nek se tjeraju političke stranke. Dal će nam one opet doć na slatke kahve da vide kud ćemo mi da nakrivimo glavu, ali evo do tada neka se ovo razdvoji. Ovo nema nikakve veze sa vašim poslaničkim mjestima. Ovo nema nikakve veze sa lokalnom samoupravom. ovo je nacionalno pitanje. Zašto mi smatramo da Bošnjačka kulturna zajednica, i to je još treći razlog, ima to pravo na tu pobjedu? Zato što svoje kadrove crpi iz dvije dokazane institucije, Islamske zajednica i Internacionalni univerzitet. Haj mi recite koja druga institucija, osim Islamske zajednice i Internacionalnoig univerziteta nije klekla Beogradu. Haj mi recite. Dajte, ja ću zagrlit tu instituciju. Samo ove dvije institucije nisu klekle Beogradu i neće kleknut Beogradu nikada. To je treći razlog da ako ti ljudi budu izabrani da neće voditi politiku Beograda u Nacionalnom vijeću, već politiku nacionalnog bošnjačkog interesa. Ima li šta loše u tom zahtjevu, Prosto hoćemo ljude koji za to imaju snage. Nisu ljudi iz drugih institucija izdajnici I još jedan stvar, ja neću da kažem da su ljudi iz drugih institucija izdajnici. Ne daj Bože. Ali evo ima prilike, ako je direktor škole, sretne te, igrli te, izljubi te, svaka vam čast, Bog vam dao. Zovneš ga za nešto, on: „Nemoj mene, taman treba da mi se obnovi mandat.“ Onaj drugi profesor isto sretne, grli, podržava to, ti misliš mašala ovaj svjestan i kažeš mu da se uvuče u neko tijelo tamo stručno, a on: „Ma nemoj mene, samo treba da mi normu povećaju, pa ovaj direktor me nešto ne podnosi.“ O čemu se radi? Radi se o tome da ovisnost o parama države uskraćuje slobodu. Čim ti je zalogaj tamo, ti moraš računicu da vidiš da li možeš to da izdržiš. Jedine dvije autonomne, samostalne, slobodne institucije su Islamska zajednica i Internacionalni univerzitet, e zato su i na udaru. E zato se ovdje ljudi najslobodnije i najnormalnije formiraju. Nismo mi to samo najhrabriji, nego nam se može. Nismo ovisni o njhovim jaslama i onda nam se može. E zato se i najnormalnije formiramo. Jer čim ti moraš da praviš tolike gimnastike, razgiba ti se kičma pa ne znaš da li se savija naprijed ili nazad od tog stalnog gibanja i tu se godinama, decenijama proizvede jedna devijacija. Eto braćo to su ta tri razloga. Ponosim se sopstvenom iskrenošću i iskrenošću ljudi koji su sa mnom Neko će reći opet, eto muftija se bavi politikom. Recite im da se ja ne bavim politikom. Svi ste bili tu, vidjeli ste da se ja ne bavim politikom, ali možda jedan od mojih problema jeste što jednako pričam i na posecima i na ovakvim skupovima, i kad su kamere tu i kad nisu kamere tu. A drugi to umiju da promijene, pa doduše ponekad pogriješe pakažu na mjestu tu što nebi trebali da kažu. Zato smo i različiti. Neko se i ponosi što može da ima pet-šest kurseva pa zove to sposobnošću, diplomatijom, ne znam čime. U nekim krugovima se to zive licemjerstvo, a ja se ponosim sopstvenom iskrenošću i iskrenošću ljudi koji su sa mnom ovdje, mojih saradnika i svih onih koji nose ovaj bajrak. Potrebno nam je pored vjerskog i nacionalno jedinstvo Zato braćo, da bismo ostvarili svoju slobodu, pored vjerskog, potrebno nam je i nacionalno jedistvo. Ovo što će se desiti na izborima za Bošnjački nacionalni savjet jeste jedan velika šansa. Ne jedina, da budem vrlo jasan, ali jedan ogromna šansa ostvarivanja potpunog nacionalnog jedinstva. I vjerujte ako to bude po hajru, a hoće ako Bog da, druge će se priče tada pričati i drugi će ovdje vjetrovi puhati i ono što mi hoće sa uopšte vlastima u Beogradu, pored ovoga što sam govorio o genocidu, a to je naslov svih naslova, tema svih tema i pitanje svih pitanja, ali za sve ostale teme i sva ostala pitanja, šta mi hoćemo? Mi samo hoće da igramo pošteno, a to znači da će morati doći vrijeme da Beograd sjedne sa nama za sto da pregovara. Pa da zajednički, na ravnoj osnovi i ne da nam zveckaju vojnim vježbama po Pešteri, ne da nas plaše na ovaj ili onaj način, ne da nam prave razne udbaške podmetačine i razne druge oblike pritisaka, ne da nas potkupljuju pod ovo ili ono. Treba da sjednemo i da se dogovorimo. Danas, sutra, prekosutra godina, dvije, pet, deset, to za istoriju ne znači ništa. To će ako Bog da biti. Ja sam u to uvjeren. Ne zato što mi je to neko obećao, već zato što vidim da ova svijest koju nosite i još na hiljade mladih koji nisu imali priliku da budu ovdje sa nama, potpuno je to druga priča. rastu djeca sa jedni slobodnim duhom. Obrazuju se na našim školama i univerzitetima i sa njima neće moći kao što se radilo sa ranijim generacijama. Eto braćo moja draga, želim da vam se još jednom iskreno zahvalim, Posebno se lijepo osjećam što vidim prosto jedno šraenilo i delegacije koje su došle iz Prijepolja, Priboja, Nove Varoši, Sjenice, Tutina, pa onda iz Vojvodine. Evo imamo ovdje Fadil efendiju sa svojom ekipom, našeg velikog borca. A vidjeli ste muftiju preševskog sa jako brojnom ekipom, ali ne samo da imamo to unutardržavno jedinstvo, mi imamo i to prekogranično jedistvo. Evo nam braće iz južnog Sandžaka ovdje, vidio sam Rožajce, Bjelopoljce, Plav, Gusinje, sve nam je dakle ovdje, a vidio sam u meðuvremenu je stigla i delegacija Dijaspore. Dakle simbole našega cjelokupnoga jedinstva. Ja želim da se svima zahvalim. Želim isto tako prije svega da zamolim Allaha, dž.š., da vam u sevap upiše svaku stopu i ovaj trud koji, u prilično tjeskobnim okolnostima ulažete, ali uvjeren sam da prevashodno zadovoljstvo koje ja osjećam, uvjeren sam da bar dio tog zadovolsjtva nosite u vašim srcima i svaki naš susret će prestavlajti još jednu stepenicu našega zbližavanja, našega bratskoga upoznavanja, našega prijateljstva i našega jedinstva. Nije jedistvo po nekoj privatnoj, ličnoj ili grupaškoj osnovi, već jedinstva po ubjeðenjima, po jedisntvu našega cilja, po jedisntvu šehadeta, po jedistvu svega onoga što nas čini kakvi jesmo. Neka vas Allah nagradi, uputu na pravi put. Neka pomogne da vaše porodice podižete u zdravlju, rahatluku i bereketu. Da odgojite vašu djecu onako kako vas nikad neće obrukati ni ovoga ni budućega svijeta i da se ako Bog da inšala još mnogo puta susrećemo i viðamo. Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu."
