Džamija u Gornjem Šutenovcu

| Glas islama | Broj 190
| Piše: Nermin Gicić |
Džamija je nova, izgraðena po najsavremenijim graðevinskim standardima sa upotrebom najnovijih materijala. U osnovi ima 150 metara kvadratnih i graðena je na tri nivoa.

Novopazarsko naselje Gornji Šutenovac nalazi se u središnjem toku rijeke Jošanice na njenoj desnoj obali i otprilike se proteže od „Iskrinog stadiona“, pa do granice sa naseljem Mur. Ovo je novo naselje, na žalost malo haotično graðeno, bez utvrðenih urbanističkih uslova, pa kroz njega vijugaju uski prašnjavi i nesreðeni sokaci posuti makadamom. Kao i sva novija naselja graðena bez utvrðenog plana, ni ovo naselje nije imalo predviðen plac ili bilo kakav prostor za izgradnju džamije.
Dok je broj domaćinstava bio manji vjernici koji žive u Gornjem Šutenovcu su se snalazili na razne načine i išli su u druge džamije i druga naselja da bi obavljali namaz. Meðutim, kako se naselje širilo, a broj vjernika rastao, javila se potreba da se i u ovom naselju izgradi džamija.
Mještanin Gornjeg Šutenovca Mersad Ujkanović, meðu džematlijama poznatiji kao Meka, imao je u svom srcu želju da on bude taj koji će pokrenuti izgradnju džamije. Ovaj skromni i tihi čovjek, koji svojim ponašanjem, govorom i pokretima iskazuje ahlak iskrenog Allahovog dž.š. roba, imao je plac od 4 ara i odlučio je da ga uvakufi i da na njemu započne izgradnju džamije.
„Ideja se rodila odavno, ali tek 2008. godine sam pokrenuo inicijativu. Allah dž.š. mi se smilovao i dao mi snage da započnem jedan ovakav objekat. Uvakufio sam plac i moj plan je bio da sa to para što imam krenem da radim, uz Allahovu dž.š. pomoć, pa dokle stignem“, kaže Meka i dodaje: „Dimenzije džamije u osnovi su 10 puta 15 metara. Od kamena temeljca pa do useljenja prvog nivoa džamije prošlo je 6 mjeseci i džematlije naselja Gornji Šutenovac su te 2008. godine imali priliku da za Ramazan klanjaju u mesdžidu koji je u njihovom naselju.“
Kao što to uvijek na dunjaluku biva, sve korisne inicijative polaze od pojedinaca kojima se Gospodar smiluje da spoznaju problem i da im snage da se sa tim problemom uhvate u koštac i počnu da ga rješavaju. Kada se pojave ljudi koji uviðaju problem i žele da ga riješe i promijene situaciju, uvijek se pojave i oni koje je strah od promjena i koji pokušavaju da zadrže postojeće stanje i prave opstrukcije i vuku unazad. Neki to rade iz neznanja i straha od promjena, a neki to rade iz zlobe, smišljeno i organizovano. Meðutim, hrabri Meka se uzdao u Allaha dž.š. i nije se obazirao na zajedljive komentare. Kada se „izašlo iz zemlje“, to jest kada su se nazirale konture buduće džamije, i ostali džematlije su se uključili u akciju, počeli da daju svoje priloge tako da je dinamika radova bila ubrzana i džamija je iz dana u dan rasla.
„Kada smo došli do trećeg nivoa finansijski smo se iscrpili. Nestalo nam je para i stali smo sa radovima“, kaže Meka. Tada smo se obratili Mešihatu Islamske zajednice u Srbiji i u novopazarskim džamijama je postavljena sedžada za pomoć u izgradnji naše džamije. Vjernici u drugim džamijama su se odazvali i prikupljena su značajna sredstva koja su nam pomogla da, uz još neke donacije od džemata iz Austrije i Švicarske, završimo džamiju i da je 2009. godine pustimo u rad. Na svečanom otvaranju je bio i Glavni muftija, koji je održao hutbu.“
Džamija je nova, izgraðena po najsavremenijim graðevinskim standardima sa upotrebom najnovijih materijala. U osnovi ima 150 metara kvadratnih i graðena je na tri nivoa. Na prvom nivou su dva lokala, abdestana, kotlara i prostor koji je predviðen za dječije obdanište. Na drugom i trećem nivou je prostor predviðen za obavljanje namaza. Džamiju pokriva veliko centralno kube, a ima još nekoliko manjih kubadi. Kroz cijelu džamiju je uvedeno podno grijanje koje je povezano na centralni kotao. Što se tiče unutrašnjih radova, džamija je kompletno završena. Prostor u kojem se obavlja namaz odiše čistoćom, mirom i skladom, a krasi ga izuzetno lijep mihrab i tepih na kojem je ocrtano mjesto za svakog klanjača.
Što se tiče graðevinskih radova ostalo je još da se urade fasada, minare i da se sredi avlija. Meka nam priča da su već počeli da prikupljaju materijal za izgradnju minareta.
„Skupljamo materijal i ovih dana ćemo početi sa izgradnjom. Do sada smo skupili materijala toliko da možemo da uradimo temelj, koji ide u dubinu tri metra, a imamo materijala za još tri metra nad zemljom. Prema projektu predviðeno je da minare bude visoko 25 metara. Znači, fali nam materijala za još 22 metra, pa ovom prilikom pozivam sve vjernike u Sandžaku da se uključe i da nam svojim prilozima u novcu i materijalu pomognu da, uz Allahovu dž.š. pomoć, ovog ljeta sazidamo i minare.“
Izgradnjom ove džamije vjerski život u ovom naselju je zaživio. Od septembra je u planu da se otvori dječiji vrtić „Rewda“, a imam ove džamije Haris-ef. Hadžić svakog vikenda organizuje vjersku pouku koju pohaða dvadesetak djece.
„Ovo je jedinstvena džamija u gradu. Mislim da ni jedna džamija nema toliko žena na namazima kao džamija u Gornjem Šutenovcu“, kaže imam Haris-ef. Hadžić. „Na svim namazima džamija je dobro popunjena, a svake večeri nakon akšama održim kratko predavanje, tako da je na akšamu uvijek veliki broj džematlija i džematlijki. Džemat je složan, dobro funkcioniše i odaziva se svim akcijama koje organizuje Islamska zajednica. Osjeća se sklad i bratska ljubav meðu vjernicima i sve funkcioniše na najljepši način.“
Džumom je džamija prepuna jer u nju dolaze da namaz obave i radnici iz obližnjih fabrika i radionica kojih u ovom naselju ima dosta.
Još jedna interesantna stvar vezana za ovu džamiju jeste angažman njenih vjernika i imama na humanitarnom radu i pomoći siromašnim porodicama. Iako nerado govore o tome i ne žele da im se pominju imena, saznali smo da humanitarni fond „Nur“ koji radi pri ovoj džamiji pomaže stalno oko 30 porodica, a takoðer ima još desetak porodica kojima pomažu povremeno.
Kao i svi iskreni Allahovi dž.š. robovi tako i vakif džamije u Gornjem Šutenovcu Meka, kada govori o radovima, izgradnji i problemima koji su pratili izgradnju, kao da želi da umanji svoju ulogu i značaj. Kao da ne želi da govori o svom trudu, zalaganju, znoju i sekiraciji koju je proživio. Kao da se boji da će mu se umanjiti nagrada kod Allaha dž.š. ako bude o tome pričao. Ni naša namjera nije da ga hvalimo, i ne daj Bože da umanjimo njegovu nagradu, već jednostavno da podsjetimo na lijepu tradiciju kod Bošnjaka, a to je tradicija vakufa i vakifa. Namjera nam je da i ostale muslimane u Sandžaku podsjetimo da će im Allah dž.š. uvećati imetak ako ga budu trošili na Njegovom putu. Mersad Ujkanović Meka jedan je od dokaza ovog Allahovog dž.š. obećanja.