Oni dolaze po našu braću&

Ono što se 12. augusta, ove godine, desilo petorici Bošnjaka iz Bosanskog Novog i Bosanske Dubice kada su im specijalci MUP-a RS-a pred njihovom djecom i suprugama ispreturali polu-obnovljene povratničke kuće, a njih uhapsili zbog sumnji da navodno imaju veze sa vehabijskim pokretom, jeste praktična realizacija OPERACIJE PROGRAMSKOG NAMETANJA KRIVICE BOŠNJACIMA: od intelektualnih palamuðenja tipa «Oni dolaze po našu djecu…» preko
nedopustivo bahatih izjava državnih službenika tipa «U BiH ima preko
3.000 potencijalnih terorista» do planskog medijskog izvrtanja činjenica
i generaliziranja, u čemu odveć prednjači sarajevsko Osloboðenje.

Programsko nametanje krivice Bošnjacima nakon završetka rata u Bosni i
Hercegovini teče i ono za cilj ima izjednačiti krivnju za masovne
zločine i genocid počinjene od strane vojnih i policijskih struktura
RS-a, taj «uvrnuti pokušaj da se sve pokrije političkom ljigavštinom,
kako bi se iskonstruisao lažni silogizam u kortist Srbije: svi ljigavi
ljudi su krivi; svi koji su učestvovali u jugoslovenskim ratovima su
podjednako ljigavi; prema tome, svi su podjednako krivi – a time,
uzgred, i podjednako nevini», kako ga je nedavno komentirajući «Slučaj
Ganić» uočio bivši britanski ambasador u Beogradu i SarajevuCharles Crawford u londonskom Independentu.
Operacija balansiranja krivice za zlo u Bosni i Hercegovini, dakle,
traje već duže vrijeme i oportunističkog je karaktera. Ovaj po slobodu i
budućnost Bosne i Hercegovine opasni trokut ima svoje idejne promotore, praktične realizatorei medijske pokrovitelje.
Najveće njene žrtve su obični ljudi, uplašeni povratnici koji
pokušavaju sastaviti kraj s krajem i opstati na svojim ognjištima.

Zvijezde i intelektualni heroji ove operacije (nerijetko i turističke atrakcije)
na teorijskom nivou su prije intelektualne marionete budući da su svoj
polog učenosti i zavjet nauke u ime navodne slobode mišljenja i
izražavanja upregli i krenuli optuživati sve redom, krenuli u
generalizaciju – posljednju grješku koju može učiniti intelektualac.
Jer, da su se pomjerili od teoretisanja i okrenuli pravom naučnom
istraživanju ne bi zapali u njene okove. Štaviše, sebe su kao nositelje
pologa i zavjeta nauke i učenosti stavili u službu i nalikuju
mikrofonima i dežurnim telalima ideoloških centara moći. Njihov
«salonski» intelektualizam u praksi stvara pometnju i slijedeću
kategoriju, tj. praktične realizatore direktno upućuje na magistralu
kršenja ljudskih prava, put kojim se od civilnog društva i vlasti
prelazi u ono što se zove vojna i policijska hunta

Neuvezanost državnih instanci, neuke dužnosnike i neodgovorne
političare, te sveukupni komplikovani politički ustroj zemlje praktični
sprovoditelji ove operacije su iskoristili da se javno obznani
informacija kako u Bosni i Hercegovini ima preko 3.000 potencijalnih
terorista. Ovako uznemirujuće i alarmantne podatke i cifre nisu iznijele
ni Sjedinjene Američke Države, ni Velika Britanija, ni Španija, države  koje su imale daleko smrtonosnija teroristička iskustva. Ova politička
nesmotrenost i neodgovornost rezultat je najblaže rečeno nerada i
nekompetentnosti počevši od Ministarstva sigurnosti preko svih nivoa
policijskih i obavještajno-sigurnosnih agencija. Ona je promptno našla
svoje beneficijente: Institucije RS-a koje su u posljednjem izvještaju
State Departmenta označene kao snage koje koče i blokiraju efikasnu
borbu protiv terorizma u Bosni i Hercegovini. Takve snage će iskoristiti
ovu intelektualnu i medijsku platformu i, po najavama, i dalje
sprovoditi svoje terorisanje nedužnih civila, uglavnom povratnika
Bošnjaka (dok su deklarirani četnici i dalje zaštićeni kao meðedi).
Politički predstavnici Bošnjaka u RS-u nisu se udostojili ni postaviti
pitanje o ovim flagrantnim kršenjima ljudskih prava, a kamo li da su se
pojavili na licu mjesta i obišli istraumatizirano stanovništvo. Dakako,
nikome ne pada na pamet da državu i njene institucije proziva zbog borbe
protiv terorizma i aktivnosti koje za namjeru imaju sprječavanje napada
na život i sigurnost njenih graðana. Meðutim, u tako osjetljivom
segmentu aktivnosti, a i zbog samog karaktera terorizma i terorističkih
prijetnji, borbu protiv ovog zla država mora voditi u ideološki
sterilnom i osviješćenom ozračju, uz maksimalnu pažnju i hiruršku
preciznost kako je ta borba ne bi odvela upravo onim putem nereda koji  joj teroristi priželjkuju – stvaranju atmosfere straha.

A ovu atmosferu straha sam moga lično posvjedočiti 21. avgusta ove godine kada sam prateći reisu-l-ulemu dr. Mustafu Cerića posjetio i slušao ispovijest Samira Blagajčevića (jednog od petorice privedenih 12. avgusta od strane MUP-a RS) iz
Blagaj Rijeke kod Bosanskog Novog. Ovaj bosanski patriota i povratnik
nas je sačekao ispred svoje kuće vidno uplašen. Ženu i djecu je, kako
kaže, na insistiranje supruge, zbog straha i neizvjesnosti ostavio kod
tazbine u Bosanskoj Krupi. Samir je u svom životu već preživio izvoðenja
na strijeljanje i privoðenja, logore i torture. Ovo posljednje mu je
posebno teško palo jer se desilo pred očima njegove supruge i maloljetne
djece. Kod Samira nisu pronašli ništa! Imali su čak problema i kod
njegovog prezentiranja javnosti jer on ni svojom pojavom nema imidž
«klasičnog vehabije». Režimski mediji u RS-u su ovaj problem riješili
falsifikovanjem i objavljivanjem Samirovog imena i prezimena ispod slike
bradatog muškarca sa njima željenim imidžom.

S druge strane, koliko je medijska hajka, kanalisanje i dirigiranje
rješavanja problema terorizma u Bosni i Hercegovini kroz njegovo
etiketiranje islamu i adresiranje odgovornosti na Islamsku zajednicu
ozbiljan i beskrupulozan projekat može se vidjeti u sarajevskim
dnevnicima poput Osloboðenja. Po svojoj vlastito-prihvaćenoj uskoj
definiciji tekfira  kvalificirana talibanka Vildana
Selimbegović – inače poznata kao dirigentica mišljenja i istupa
ovdašnjih «salonskih» intelektualaca – već nekoliko puta u svojim
istupima napada čak i onog ko se usudi kvariti idilu i tok Operacije
PROGRAMSKOG NAMETANJA KRIVICE BOŠNJACIMA. Kada je nedavno u našoj
javnosti istupio vispreni teolog i istražitelj, naš kolumnista Muhamed
Jusić, i ukazao kako su istraživanja pokazala kako u redovima pripadnika
tekfira ima znatan broj konvertita i osoba porijeklom iz mješovitih
brakova – to je sarajevsku perjanicu (lično) mnogo pogodilo jer se Jusić
nije vodio ideološkom ostrašćenošću i sklapanjem ranije već koncipirane
slagalice po kojoj je rješenje terorizma u Bosni i Hercegovini: Proglas
reisu-l-uleme i poziv na lov na vještice (čitaj vehabije).

Dakle, meta hajke sarajevskih medijskih talibana su i oni koji  se
usude znanstvenim ukazivanjem narušiti već kreiranu idilu Operacije.  Čak ako bi ta stručna saznanja mogla biti od ključne pomoći praktičnim
sprovoditeljima i istražiteljima kako bi ovo društvo sačuvali i
zaštitili od opasnih radikalnih skupina i pojedinaca protiv kojih islam
nareðuje borbu kao strogu dužnost vjernika. Generalizacija iliti trpanje
u jedno svih onih koji imaju drugačiji izgled, ne samo da će odvesti u
krivo borbu protiv terorizma, već će otvoriti put ka stravičnom kršenju
ljudskih prava, kao što se desilo u Bosanskom Novom i Bosanskoj Dubici.
Generalizacija je opasni put zlokobnog trokuta
(ideolozi-egzekutori-medijski promotori) koji je na globalnom planu
Sjedinjene Države doveo pred ambis poraza i u Afganistanu i u Iraku.
Valjda tu lekciju Bosna i Hercegovina može naučiti sa globalne scene,
jer sjetimo se da su primarne žrtve muslimanskog ekstremizma i terorizma
muslimani,  što se pokazalo i u Bogojanskom slučaju! U Bosni i
Hercegovini se ne smije dopustiti da muslimani budu žrtve i same borbe
protiv terorizma. Posebice ako se radi o populaciji povratnika koji
svojim povratkom i opstankon na ranije etnički očišćenim prostorima
razbijaju nade zagovornicima etničkog aparthejda u Bosni i Hercegovini.
Zarad budućnosti ove zemlje više nikada se ne smije dogoditi da se po
ljude dolazi zbog njihovih drugačijih uvjerenja. Ideološko
generaliziranje, neupućenost odgovornih i medijsko huškanje dovelo je do
toga da “Oni” danas doista dolaze po našu braću, i očeve, i sinove i
muževe, naše komšije. Dakle, jeste! Oni DOLAZE PO NAŠU DJECU!? Samo to
«Oni» su isti oni koji su u bliskoj prošlosti odvodili Bošnjake, isti
oni koje su meðunarodne sudske instance označile odgovornim za etničko
čišćenje i genocid – policija i vojska Republike Srpske.

Piše: Mirnes Kovač
Izvor: Rijaset.ba