Sklapanje braka

| Glas islama | Broj 199 | Analize | Autor: Selma Ahmetović |
„Kome Allah dž.š, podari hairli suprugu, pomogao mu je u izvršavanju polovine vjere, pa neka se taj čovjek boji Allaha dž.š. u preostaloj polovini.“ 

U Sandžaku se za riječ brak koristio termin nićah, koji potiče od arapske riječi nikah i znači brak, vjenčanje, ženidba, udaja.  Sinonim za ovaj termin je i arapska riječ zevadž, što znači vjenčanje, ženidba, udaja, brak. 
Brak je ugovor izmeðu muškarca i žene na osnovu kojeg postaju dozvoljeni jedno drugom radi osnivanja zajedničkog bračnog života i raðanja potomstva.
Brak je temelj ljudskog života i osnovni uslov zdravog razvoja kako porodice, tako i cijelokupnog društva. Brak je ibadet kojim čovjek upotpunjuje polovinu svoje vjere i koji mu omogućava da doðe svome Gospodaru čist i neuprljan.  U islamu brak je propisan Kur’anom, Sunnetom i konsenzusom islamskih učenjaka.
Allah dž. š. u Kur’anu kaže:
„Udajite neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni Allah će im iz obilja Svoga dati, Allah je neizmjerno Dobar i sve zna.“ 
Najbolji način da se čovjek zaštiti i sačuva nemorala je da taj nagon sa kojim je stvoren reguliše na dozvoljen i normalan način, a to je ženidba, slijedeći pritom Poslanikovu s.a.v.s. praksu. Nema sumnje da će blagovremeno stupanje u brak pomoći čovjeku da i ostale vjerske propise ispravno izvršava, jer se u jednom hadisu, kojeg prenosi Enes r.a., kaže:
„Kome Allah dž.š, podari hairli suprugu, pomogao mu je u izvršavanju polovine vjere, pa neka se taj čovjek boji Allaha, dž.š. u preostaloj polovini.“ 
Allahov Poslanik s.a.v.s. u brojnim hadisima ukazuje na važnost sklapanja braka, mada nam je to jasno ukazao i sa svojim primjerom. Brak nije praksa samo Muhammeda s.a.v.s. već sunnet svih Allahovih poslanika a.s., izuzev Isaa a.s. Allah s.v.t. u Kur’anu kaže:
„I prije tebe smo poslanike slali i žene i porod im davali.“ 
Brakom se uspostavlja jezgro porodice, ojačano majčinskim instinktom i očinskim emocijama. Djeca odrastaju u zdravom i plodnom okruženju. Jedino ovakav porodični sistem Uzvišeni Allah priznaje. Sve drugo je neprihvatljivo.      
Poslije odabira djevojke i vjeridbe slijedi brak. Vrijeme koje protekne izmeðu vjeridbe i braka nije odreðeno. Brak se dogodi onda kada to porodici najviše odgovara. Nekada iz različitih razloga protekne i više godina, a nekada se ostavi vremena samo za pripremu svadbe. U Sandžaku se ranije kao dan za sklapanje braka birao ponedjeljak i četvrtak. Ova praksa nastavljena je još ponegdje, uglavnom na selu, gdje se svadba organizuje kod kuće. U gradu se zbog posla i zauzetosti ljudi uglavnom bira jedan dan vikenda.
Narod u Sandžaku je ostao vjeran svojim običajima i tradiciji koji su se tokom vramena mijenjali, meðutim u posljednjh nekoliko godina omladina sve više počinje primjenjivati tuðe običaje, poput ispijanja šampanjca, sječenja torte, hod uz crkvenu muziku i slično. Ovo može biti opasno za generacije koje dolaze poslije nas, koje će ove običaje prihvatiti i potpuno zaboraviti na svoje adete. Preporuka našoj omladini je da se ne stide naših običaja i odjeće, a organizaciju svadbe urede na valjan način u skladu sa našom vjerom i tradicijom.