Uoči raspleta

| Glas islama | Broj 200 | Naše viðenje |
Islamska zajednica, Nacionalno vijeće i Univerzitet – stubovi duhovnosti, nacije i obrazovanja, jedine su institucionalne vertikale koje, u nedostatku nacionalne države, predstavljaju minimum za opstanak bošnjačkog naroda na ovom prostoru. 

Nemili susret žandarmerije i pripadnika Islamske zajednice na Hadžetu 4. septembra, na opšte zadovoljstvo, nije eskalirao u veći sukob, iako je u jednom trenutku to izgledalo neizbježnim. Ovaj dogaðaj ponajprije treba shvatiti kao ozbiljno, a možda i posljednje upozorenje da se nagomilani problemi u Sandžaku ne mogu ignorisati, kao i da je stanje u ovoj regiji znatno drugačije od onog kako ga predstavljaju prorežimski bošnjački političari. Donositi odluke o prekrajanju vjerskog i etničkog identiteta Bošnjaka Sandžaka u Beogradu ravno je poigravanju upaljačem u sobi punoj plina. Zapravo, to uporno čini beogradski režim uz punu kolaboraciju dvojice sandžačkih ministara, uporno stežući omču oko vrata tri stuba opstanka sandžačkih Bošnjaka. Islamska zajednica, Nacionalno vijeće i Univerzitet – stubovi duhovnosti, nacije i obrazovanja, jedine su institucionalne vertikale koje, u nedostatku nacionalne države, predstavljaju minimum za opstanak bošnjačkog naroda na ovom prostoru.
Pokušaj cijepanja Islamske zajednice, ignorisanje volje birača za Bošnjačko nacionalno vijeće, kao i opstrukcija akreditacije Univerziteta, tri su faktora na kojima Bošnjaci brane svoju budućnost od režimskih snaga koje čine udbaško-politički faktori sa ciljem eksploatisanja političke energije sandžačkih Bošnjaka, a potom eliminisanja ovog etničkog entiteta.
Mogući sukob na Hadžetu izbjegnut je obećanjem da će se kroz razgovore hitno pristupiti rješavanju nagomilanih problema, od kada je prošlo više od mjesec dana, a ozbiljne inicijative nigdje na vidiku. Koliko će još narod čekati, nije moguće predvidjeti, ali sudeći po tenziji koja se u zraku osjeća, eventualni obračun sa Internacionalnim univerzitetom mogao bi biti okidač ozbiljne destabilizacije stanja u Novom Pazaru i šire. Akreditaciona komisija pokazala se kao političko tijelo bez stručne i profesionalne etike, što izaziva totalno nepovjerenje svih zainteresovanih za ovaj Univerzitet. Ako se Državni univerzitet akredituje za samo nekoliko sedmica, a duplo stariji Internacionalni univerzitet prolazi proceduru od osamnaest mjeseci, koja još nije okončana, jasno je šta se sve od beogradskog režima može očekivati. Ne iznenaðuju glasovi upozorenja iz Brisela, kao ni odlučan zahtjev izvjestioca Evropske unije za Srbiju, Jelka Kacina, Beogradu da prestane sa diskriminatorskim ponašanjem u Sandžaku, iako čudi neodlučnost predsjednika Tadića da poduzme neophodne korake, dok ne bude kasno.
Bošnjaci su spremni za dijalog, iako je sve manje ozbiljnih šansi da do razgovora doðe. Zato sandžački Bošnjaci moraju biti spremni za borbu koja će potrajati, a za koju će biti potreban svaki gram energije. Na tom putu najbitnije je ostvariti što veći stepen nacionalnog jedinstva na vrijednostima vjere, nacije i životnog prostora. Od strateškog značaja je jačanje veze i solidarnosti izmeðu matice i dijaspore. Raduje pozitivna energija meðu sandžačkim Bošnjacima, kao i razumijevanje meðu srpskim stanovništvom u Sandžaku koje se uvjerilo da ova borba nije usmjerena protiv srpskog naroda.
U svakom slučaju, ovaj proces nezaustavljivo teče, a svojim ćutanjem zvanični Beograd jedino može isključiti sebe.