Otvorena vakufska kuhinja u Prijepolju

ImageU Prijepolju je u petak 5. novembra svečano puštena u rad vakufska
kuhinja koja će raditi pod pokroviteljstvom Mešihata Islamske zajednice.
Ovo je četvrta vakufska kuhinja koju je otvorio Centar za humanitarni
rad „Hajrat“, a prije Prijepolja kuhinje su otvorene u Novom Pazaru,
Sjenici i Tutinu.

 

Centar za humanitarni rad „Hajrat“ prepoznao je potrebe graðana Sandžaka i u ovim teškim vremenima kada je veliki broj graðana na ivici siromaštva, i kada ne može da obezbijedi ni jedan obrok za sebe i svoju porodicu omogućio je onima kojima je to potrebno da u vakufskim kuhinjama dobiju halal zalogaj.

Zahvaljujući vakifu iz Prijepolja Bajazitu-Bazu Žigoviću koji je bez naknade ustupio objekat i kupio skupocenu opremu za opremanje kuhinje i Prijepolje i gradovi zapadnog dijela Sandžaka su dobili mogućnost ishrane u vakufskim kuhinjama. Kuhinja se nalazi na ulazu u Prijepolje nedaleko od hotela Mileševa, a u njoj će se spremati hrana i za graðane Priboja, Nove Varoši i Brodareva.

{gallery}vakufska kuhinja u prijepolju, 05.11.2010{/gallery}

U petak na svečanom otvaranju okupio se veliki broj graðana Prijepolja da svojim prisustvom da podršku jednom ovakvom projektu, a na svečanom otvaranju su pored imama i uleme iz Prijepolja, kao i predstavnika javnog i političkog života bili prisutni i glavni muftija Muamer-ef. Zukorlić, i muftija beogradsko-novosadski Rešad-ef. Plojović.  Na samom početku prisutnima se obratio predsjednik Medžlisa Prijepolje i predsjednik Izvršnog odbora BNV-a Samir-ef. Tandir koji je izmeðu ostalog rekao:

„Način funkcionisanja vakufskih kuhinja je jasan. Svi ljudi koji nemaju dovoljno finansijskih sredstava da u ovim vremenima obijezbede obrok za sebe i svoje porodice mogu doći ovdje, i niko i nikada ih neće upitati kako se zovu, kojoj vjeri i naciji pripadaju i za koga su glasali. Tako se mi ponašamo kada smo u situaciji da o nečemu odlučujemo. Ovime mi ponovo vraćamo vjeru u ljudsku dobrotu jer zaista živimo u okrutnim vremenima kada su ljudi usled krize većinom okrenuti sami sebi. Zahvaljujući inicijativi našeg Glavnog muftije i našeg vakifa i dobrotvora Baza Žigovića koji je tu inicijativu propratio i pomogao da ova kuhinja profunkcioniše vraća nam nadu u ljudsku inicijativu i snagu pojedinca. Nikada nemojte da se predajete. Snaga pojedinca je nešto što je veliko i mi možemo da doživimo poraz samo ako odustanemo.“

Nakon obraćanja Samira Tandira pročitan je telegram podrške koji je vakif Bazo Žigović uputio, a potom se prisutnima obratio Glavni muftija:
„Po ko zna koji put, a biće sigurno još mnogo puta, da smo u Prijepolju sa radošću. Radost je kompletna i u našim srcima i na našim licima. Čovjek ima raznih prilika i prigoda da se raduje, ali radost počinjanja jednoga dobroga djela koje ima svoj društveni značaj, dobroga djela ljudi kojim će se obijezbediti halal zalogaj za one koji trenutno nemaju. Pitanje nafake, kao i mnoga druga pitanja jako je relativno. Pojava bogatstva i siromaštva je jako relativan pojam. Sve se u životu dešava kružno. Ako analizirate brojne porodice, poslednjih pedeset sto godina, naći ćete kako su za to vrijeme bili nekada jako bogati, pa srednje bogati, pa Boga mi i siromašni. I obrnuto, neki su bili jako siromašni, a onda postali imućni. To je Božiji zakon meðu ljudima gdje se uspostavlja ravnoteža. Siromaštva se bitno sjetiti onda kada niste u siromaštvu, inače kada doðe iskušenje neimaštine onda se toga morate sjetiti. I zapravo veličina ovoga vakufa, veličina ovoga hajrata jeste u tome što on nastaje na dobroti i svijesti ljudi. Sav sistem Islamske zajednice počiva na tome. Mnogi neznaju nego računaju da je Islamska zajednica i Mešihat neka institucija koja ima svoje budžete, pa neke svoje prihode. Ne. Islamska zajednica je kao i vjera. Niko nema pravo da vas na silu utjera u vjeru, sami birate hoćet li u vjeru ući ili ne. Pa kada ste u vjeri vi opet sami birate kojim intezitetom vjere ćete da živite. Islamska zajednica je zapravo institucionalna dimenzija vjere, ona predstavlja mehanizam u kojem se susreće energija dobročinstva pripadnika Islamske zajednice i graðana uopšte. Znate li kad je jaka Islamska zajednica? Jaka je kada su jaki njeni pripadnici, njeni članovi, kada su jaki njeni dobrotvori. Upravo ova vakufska kuhinja, kao i one tri koje su predhodnih mjeseci nastale u Novom pazaru, Tutinu i Sjenici su plod toga. Nije bilo nikakvog budžeta, niti bilo kakve strane donacije iz koje bi se to finansiralo. Mnogo je teže na taj način obezbijediti sredstva za dobro djelo, pogotovo je najteže obezbjediti sredstva za trajno dobro djelo. Nije teško napraviti paradu nekih paketića kao što znaju čineti pojedinci pred izbore. Mi želimo nešto drugo. Nešto što neće biti dnevna politika. Nešto što neće biti da se slika, nešto što će funkcionisati onako kako funkcioniše život, svakodnevno. Smatrali smo da u ovom trenutku kada je dostojanstvo čovjeka jako pojeftinilo, gdje se ljudi posmatraju uglavnom kao brojke, kao neko koga treba upotrebiti u nekom trenutku a onda zaboraviti u naredne četiri godine. Evo vidite, da li danas postoje neki izbori? Ne, ali smo mi ovdje baš da pokažemo daje dobro djelo vrednije od bilo kog dnevnog političkog dogaðaja. I zamislite koliko tu treba energije da svakodnevno preko 1200 ljudi dobije kvalitetan obrok. To je nešto što funkcioniše svakodnevno evo već mjesecima.“

U nastavku svojeg govora Glavni muftija je pričao o sandžačkim sinovima koji su spremni da pomognu ovakve akcije. Govorio je i o Bazu i njegovoj skromnosti i spremnosti da svoj imetak uvakufi a da o tome ne priča već da vlastitim primjerom i djelom pokaže kako muslimani treba da se ponašaju. Glavni muftija je izrazio svoje uvjerenje da će se ljudi utrkivati u činjenju dobrih djela i da će vakufske kuhinje raditi i opstati uprkos krizi i neimaštini.
„Zaista bi bilo dobro da se što više ljudi uključi,rekao je Glavni muftija i nastavio, „Ne zato što će rad kuhinja biti ugrožen. Posmatrajte to drugačije. Shvatite samo šta vi dobijate ukoliko imate snage, recimo, da se obavežete da ćete dati dnevno jedan hljeb. Mnogi koji imaju da kupe tri hljeba za svoju porodicu imaju i taj četvrti. Dajte sebi zadatak da zbog čistote svoje duše, zbog bereketa svoje porodice, zbog toga da ozdravite od pohlepe i sebičnosti obavežite se i recite ja ću davati dnevno jedan hljeb. To je trideset hljebova za mjesec dana. To niko neće da osjeti, a pitanje hljeba će biti riješeno. Naravno govorim na primjeru hljeba, isto se odnosi i na krompir, pasulj, sve što može da se upotrijebi dobro je došlo. Imamo našeg Bajazida i on je rekao da ne brinemo kako će kuhinja raditi, ali zaista nije dobro da se samo on sevapi nego je ovo otvoreno za sve. Ovo je dobrotvorno djelo svih i zato ne propustite priliku da budete dio toga. Radi vas, ni radi koga drugoga, jer čovjek ako ne čini dobro djelo ove vrste, pa makar ono bilo i malo, nekako mu srce postane kruto, neka ga hrða ubije a ta mu se sebičnost razvije u pohlepu. Ako danas posmatramo sve zločine svijeta vidjećete da je njihov virus u pohlepi. Da se nebiste razboljeli od te bolesti činite dobro djelo, dajte sadaku. Evo ovo je najbolji način. Nikada ne zaboravite da vjerski obred, i ono što je forma vjere nije konačna svrha i cilj. To je samo terapija i oni koji idu u džamiju i poste nemoj da misle da su time zaokružili svoju vjeru. Ne, kvalitet njihove vjere se mjeri kad izaðu iz džamije. Koliko čine dobra drugima. Hajde da se u činjenju dobra takmičimo. Hajde da tada kažemo ja sam bolji vjernik. Mada onaj ko čini dobra djela nema vremena da kaže ja sam bolji, to kažu drugi. Samo onaj ko nema rezultate on ima potrebu da ubjeðuje druge da je dobar vjernik. To je suštinska poruka vjere, to je suštinska poruka islama i to je naša misija i to mi želimo dokazati i ovo je ako Bog da samo početak. Naravno da nikako nebi bilo dobro da se društvo na ovome zaustavi, jer nemože biti konačna poruka da samo siromašno stanovništvo hranimo, to nije pravilo, to je izuzetak. Pravilo je da društvo razvijamo. Pravilo je da ljudi imaju priliku dostojanstveno zaraditi svoj novac pa da im ne treba ova kuhinja. I ako nije posao muftije i Islamske zajednice da se bave obezbeðivanjem radnih mjesta. I ako nije posao naših institucija da se bavimo ekonomijom i privredom, ali naš posao jeste da pomognemo zajednici i društvu u tome. Kako ćemo pomoći? Pa ukoliko vaspitavamo generacije da budu pravi privrednici, pravi radnici, pravi poslovni ljudi. Ja sam osnove ekonomije naučio kod mojega baba i majke. To su tri temelja ekonomije koja su mi pomogla u izgradnji ustanova koje predvodim i ta tri principa me nisu nikada izdala, i što sam više iščitavao i slušao stručnjake nekako mi se potvrðivalo da je to tačno. Prvi je osnov, i taj osnov važi za sve kategorije privrede, da se ne krade. Znate da u porodici u kojoj sinovi i snahe kradu džaba ti domaćinu što donosi. Koliko god da donosi tu selameta nema, ti je vazda neimaština. Taj princip važi za porodicu, za opštinu za državu. Tamo ðe se krade džaba vam MMF, džaba vam krediti, džaba vam milioni, džaba vam rudnici, džaba vam novac od privatizacije, ma sve vam džaba, jednostavno nema. Drugi princip je da nema rasipanja. Da što više kilometara preðete sa što manje goriva. Da štedite. Da ne trošite više nego što je potrebno. I treći princip ekonomije svih mogućih kategorija društva, organizacija i sistema jeste da u poslu što više poranite kad idete na posao, a da što više okasnite kada se vraćate sa posla. Ako je moguće prije Sunca na posao, a poslije Sunca s posla. Onaj ko ispoštuje ova tri principa, božije su garancije da će to biti uspješan privredni subjekt. E onda možete da još malo osvježite to sa ovim modernim znanjem i nemate problem. E upravo naša misija, i ako nismo privrednici jeste da u mektebu, u džamiji, u školama na univerzitetu razvijamo ove vrijednosti i odgajamo ljude na tim postulatima. Ova tri principa osnova su uspjeha i razvoja. Nikada nije bilo više teorijskog znanja o privredi, a nikada više sirotinje i lopovlika. Ne može se čak ni reći ova partija je lopovska, a ova nije. Ne postoje lopovske partije. Postoje lopovi ljudi. Ne postoji lopovska politika nego postoje lopovi političari. Kad je pošten političar njegova politika je poštena. Kad je pošten trgovac njegova trgovina je poštena. Kad je pošten policajac njegov posao je pošten. Kad je pošten nastavnik njegova nastava je poštena. I ne postoje branše lopovske nego postoje ljudi pošteni i ne pošteni. Mi želimo da dokažemo da je u svim sferama života moguće biti pošten. Univerzalnost božije vjere je ta. Zašto je Svevišnji Gospodar poslao vjeru? Pa nije zato da bi nas prekidao u poslu pet puta dnevno. To je terapija. Suština je nešto drugo. Da ja kad izaðem iz džamije, ako sam radnik u firmi, ne mogu ja bježati s posla ranije zato što nije gazda tu, a musliman. A hadžija. Ma kakav musliman, kakav hadžija? To je lopov. Ukradeš pet minuta od radnog vremena ti si lopov pa neznam da si koje kategorije duhovne ili obrazovne. Ne važi ti se ništa. To muslimana vidjelo nije, nemoj da dolazi u džamiju u opšte. Nije svrha vjere forma i parada, već suština i dobro djelo. Znači ako si izašao iz džamije ima da sijaš od svog ponašanja. Ima da te ljudi žele u svom društvu, u svojoj firmi. Ako to nisi onda si veliki neprijatelj i vjeri i sebi i porodici i islamu i svima. To je društvo kojem mi težimo. I zašto muftija ima toliko neprijatelja. Pa evo zbog ovoga. Kad napravite programe u kome su ugroženi lopovi oni se svi ujedine protiv vas. I vidite, oni meðu partijama oči vade, a kad je protiv Muftije svi se slažu. Što je istina oštra i bolna nije do mene nego do njih. Samo neka rade kako treba, neka emanete koje su preuzeli od naroda nose hvaliću ih, govoriću sve lijepo o njima. Samo sa istinom imamo šanse, bez toga to je pristanak na propadanje.“

Nakon što je muftija Rešad-ef. Plojović proučio dovu za hairli početak Glavni muftija je pustio u rad vakufsku kuhinju u Prijepolju, a prisutni graðani su imali priliku da obiðu prostorije kuhinje i da vide prostor u kojem će se pripremati i služiti hrana.

Nermin Gicić | Islamskazajednica.org