Sandžak – porobljena zemlja

| Glas islama | Broj 201 | Analize | Autor: Dr. Admir Muratović |
Stvaranje borbenog jedinstva Srba i Muslimana jeste prvi i osnovni zadatak koji se postavlja ne samo pred ZAVNOS, već i pred sve čestite i redoljubive sinove Sandžaka, čije sve snage treba namijeniti tome cilju.

Nakon što smo u nekoliko prošlih brojeva „Glasa islama“ pisali o nepobitnim činjenicama koje nam ukazuju na postojanje relevantnih dokaza da je autonomija Sandžaka itekako bila realnost političkih odnosa meðu snagama koje su trebale krojiti buduću Jugoslaviju, mislimo da je uputno ovaj dio kazivanja o tom dijelu historije sandžačkih Bošnjaka zaokružiti sa dva veoma važna dokumenta. Naime, koliko se daleko otišlo u formiranju političke infrastrukture svjedoče i Rezolucija o osnivanju ZAVNO Sandžaka (ZAVNOS), ali i Rezolucija o organizaciji ZAVNO Sandžaka.

Ova dva dokumenta na nedvosmislen način pokazuju svu ozbiljnost sistema upravljanja (ako izuzmemo ideološki aspekt te priče) i organizacije koji su tom prilikom uspostavljeni. Naravno, čak ni tada čitav taj proces nije bio lišen pokušaja da se obezbijedi da u predstavničkim tijelima zastupljenost Bošnjaka iz oba dijela Sandžaka ne bude srazmjerna njihovom ukupnom broju, a sve sa ciljem da se umanji njihov uticaj, što će kasnije biti od presudnog značaja za likvidaciju autonomije.

Rezolucija o osnivanju ZAVNO Sandžaka

1. U teškoj neravnopravnoj borbi koju narodi Jugoslavije vode protiv okupatora i njegovih mnogobrojnih slugu i izdajnika, počev od Nedića, Pećanca, Ljotića, pa sve do Draže Mihajlovića i njegovih četničkih bandi, stvorena je iz krvi, života i patnji narodnih boraca i naših naroda slavna junačka narodno-oslobodilačka vojska Jugoslavije koja je pod mudrim rukovodstvom Vrhovnog štaba i njegovog komandanta, proslavljenog vojskovoðe druga Tita, uspjela da se održi i da izraste u silnu i nepobjedivu snagu, koja predstavlja opasnost ne samo za domaće izdajnike, već i za hitlerovske njemačke okupatore. Narodno-oslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije jesu jedina zaista oslobodilačka oružana snaga u našoj zemlji koja se bori za narodnu slobodu i ona je jedina u stanju da sa uspjehom pobjedonosno okonča narodno-oslobodilačku borbu. Izjavljujemo da u Jugoslaviji ne postoji ni jedna druga oružana formacija koja se bori protiv okupatora i da razne oružane formacije i bande pod raznim demagoškim firmama i imenima, ustvari, samo su agenture fašističkog okupatora i oruða domaćih izdajnika u njihovoj prljavoj protivnarodnoj raboti. (ASRS ZAVNOS br. 6 (43) Bašić Goran.: Položaj Bošnjaka u Sandžaku, Beograd, 2002., str. 122)

2. Skupština predstavnika naroda Sandžaka potvrðuje da je jedino političko rukovodstvo narodnooslobodilačke borbe, jedini pravi predstavnik naroda Jugoslavije – Antifašističko vijeće narodnog osloboðenja Jugoslavije. Jugoslaviju narodnog ustanka, Jugoslaviju bratstva i jedinstva njenih naroda, Jugoslaviju herojske narodno-oslobodilačke borbe mogu predstavljati samo oni ljudi i ona tijela koja su izrasla iz naše krvave i junačke borbe, koja je zaista oličenje demokratskih i slobodoljubivih težnji naših naroda – a to je AVNOJ i niko više.

Izjavljujemo da Jugoslovenska izbjeglička vlada nema nikakva prava ni da predstavlja ni da zastupa narod Sandžaka, jer ona preko svog ministra, vojnog generala Draže Mihajlovića, saraðuje sa okupatorom. Ona je otpočela bratoubilački rat u našoj zemlji i vodi borbu protiv naroda i njegovih oslobodilačkih težnji. Skupština smatra da takvoj vladi, koja je preko ovog vojnog ministra počinila mnoge zločine nad narodima Jugoslavije, koja je učinila sve i danas čini sve da uz pomoć okupatora u krvi narodnoj uguši ovu svetu i pravednu oslobodilačku borbu naših naroda – nema mjesta u našoj zemlji. Narod koji je podnio krvave žrtve za svoju slobodu neće nikada dozvoliti da plodove njegove borbe ugrabe izdajnici njegove domovine. Skupština traži da svi krivci sramne kapitulacije, kao i pomagači okupatora budu izvedeni pred narodni sud gdje će odgovarati za svoje zločine i svoje izdaje.

3. Narod Sandžaka prati sa beskrajnim povjerenjem i divljenjem herojsku borbu bratskih naroda Sovjetskog saveza, koji stoji na čelu današnjeg oslobodilačkog rata, i on sa velikim oduševljenjem pozdravlja pobjednički marš Crvene armije jer zna da ona nosi smrt fašizmu i slobodu ne samo svojoj velikoj otadžbini, već slobodu i našem narodu i svim porobljenim narodima Evrope.

Narod Sandžaka pozdravlja pobjedu velikih saveznika Engleske i Amerike nad neprijateljem malih naroda i krvnikom čovječanstva – fašizmom.

Skupština pozdravlja zaključke historijske konferencije u Moskvi, uvjerena da će oni ubrzati pobjedu nad fašizmom i omogućiti stvaranje slobodnih nezavisnih država, bez ičijeg miješanja sa strane, ostavljajući danas porobljenim narodima da sami sutra po svojoj volji ureðuju svoje države.

Skupština, takoðe, pozdravlja donošenje Deklaracije o odgovornosti ratnih zločinaca, uvjerena da će pravedna kazna dostići ne samo hitlerovske fašističke zlikovce, već i njihove sluge – domaće izdajnike.

4. Skupština izjavljuje da će narod Sandžaka učiniti sve, u zajednici sa narodom ostalih pokrajina naše domovine, da se ne povrate protivnarodni režimi bivše Jugoslavije, da se ne povrati i ne povampiri Jugoslavija nacionalnog ugnjetavanja i narodnog bespravlja, Jugoslavija terora, korupcije i pljačke.

Narod Sandžaka neće dozvoliti da se povrati stari državni i opštinski izdajnički aparat, koji je u Jugoslaviji služio svim nenarodnim režimima, a poslije kapitulacije postao poslušno oruðe i oslonac fašističkog okupatora. Razbijajući stari aparat, kao oruðe i oslonac okupatora, narod je u jeku narodno-oslobodilačke borbe stvorio nove organe vlasti – narodno-oslobodilačke odbore, koji su se pokazali kao organi prave narodne demokratske vlasti, i koji najbolje odgovaraju potrebama i interesima naroda i njegovim demokratskim težnjama.

5. Skupština smatra da samo Jugoslavija, ureðena na demokratskoj federativnoj osnovi, odgovara potrebama i interesima naroda Jugoslavije i da samo takva Jugoslavija u kojoj neće biti ni jedan narod, ni jedna pokrajina i oblast predmet ugnjetavanja i tlačenja, samo takva Jugoslavija moći će ujediniti naše narode u jednu trajnu i svjesnu državnu zajednicu u kojoj će Sandžak zauzeti ravnopravno mjesto meðu ostalim pokrajinama Jugoslavije. Skupština upućuje svoje plamene i bratske borbene pozdrave zemaljskim antifašističkim vijećima hrvatskog, slovenačkog i crnogorskog naroda, sa kojima danas narod Sandžaka učestvuje rame uz rame u ovom oslobodilačkom ratu, stvarajući temelje buduće slobodne, narodne, demokratske federativne Jugoslavije.

6. Radi mobilisanja i okupljanja svih narodnih snaga i ujedinjenja svih napora naroda Sandžaka, kao i radi uspješnog i brzog rješavanja svih pitanja i zadataka koja pred narodom Sandžaka postavlja narodno–oslobodilačka borba, Skupština predstavnika naroda Sandžaka, u duhu zaključaka AVNOJ-a o osnivanju zemaljskih vijeća, odlučuje da se izabere Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog osloboðenja Sandžaka, koje će zajedno sa izvršnim odborom izabranim iz njegove sredine stajati na čelu narodno–oslobodilačke borbe, kao najviše političko i predsjedništvo naroda Sandžaka.

7. U Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog osloboðenja Sandžaka okupljeni su predstavnici Sandžaka, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, bez razlike na politička i partijska opredjeljenja, a koji su svojim držanjem i radom u narodno–oslobodilačkoj borbi dokazali svoju ljubav prema narodu i slobodi, oni kojima zaista na srcu leže interesi narodno-oslobodilačke borbe, bratstva Srba i Muslimana, njihove budućnosti i slobode. U ZAVNO Sandžaka okupljeni su oni koji danas zaista predstavljaju narod Sandžaka i njegove slobodoljubive demokratske težnje i koji će imati na umu samo interese narodno-oslobodilačke borbe i njene konačne pobjede.

8. Bratstvo i jedinstvo Srba i Muslimana Sandžaka jeste prvi uslov brze pobjede nad okupatorom i domaćim izdajnicima i prvi uslov sretnije budućnosti Sandžaka. Stvaranje borbenog jedinstva Srba i Muslimana jeste prvi i osnovni zadatak koji se postavlja ne samo pred ZAVNOS, već i pred sve čestite i redoljubive sinove Sandžaka, čije sve snage treba namijeniti tome cilju.

9. Najvažniji zadatak ZAVNOS-a jeste ujedinjenje svih snaga i jačanje svih napora Sandžaka u borbi za konačno osloboðenje naših naroda od okupatora i domaćih izdajnika. U tu svrhu Zemaljsko vijeće još više će razviti i ujediniti rad narodno-oslobodilačkih odbora i svih masovnih antifašističkih organizacija, učvršćivanje jedinstva fronta i pozadine, starat će se o još boljem snabdijevanju naše vojske svim potrebama, učvršćivat će narodnu vlast, trudit će se da podigne kulturno-prosvjetni nivo, da se pruži zdrastvena pomoć i organizuje socijalno staranje o narodu Sandžaka, kao i da se osigura lična i imovinska bezbjednost i organizuje što normalniji privredni život na osloboðenoj teritoriji.

10. Zemaljsko vijeće izabrat će iz svoje sredine Izvršni odbor sa predsjednikom i tri potpredsjednika, a Skupština će uputiti proglas narodu Sandžaka.

11. Zemaljsko vijeće izražava svoje puno povjerenje za vojničko voðenje narodno-oslobodilačke borbe u Sandžaku Vrhovnom štabu NOV i POJ, zaklinjući se da će budno čuvati interese narodno-oslobodilačke borbe, upravljajući svoje misli i napore pobjedi pravedne stvari narodnog osloboðenja, za koje se herojski bori naša proslavljena narodno-oslobodilačka vojska.

Rezolucija o organizaciji ZAVNO Sandžaka

Prvi dokument je bio uopštenijeg karaktera, dok drugi usvojeni dokument – Rezolucija o organizaciji ZAVNO Sandžaka ima operativni karakter:

1. ZAVNO Sandžaka, oslanjajući se na narodno-oslobodilačke odbore, kao i na sve masovne antifašističke narodne organizacije, ima zadatak da do krajnjih mogućnosti ujedini sve napore svih rodoljubivih antifašističkih snaga Sandžaka Srba i Muslimana, bez razlike na političku i društvenu pripadnost, u cilju protjerivanja okupatora i uništenja domaćih izdajnika, stvarajući zajedno sa svim narodima Jugoslavije temelje slobodne narodne federativne demokratske Jugoslavije.

2. Skupština bira osam vijećnika i osam zamjenika za Antifašističko vijeće narodnog osloboðenja Jugoslavije, tj. za svaki srez po jednog vijećnika i jednog zamjenika.

3. Skupština bira 62 vijećnika u Zemaljsko vijeće narodnog osloboðenja Sandžaka, i to: po 14 srezovi plevaljski i bjelopoljski, po 12 srez mileševski, po 11 srezovi: pribojski i novovaroški.

4. Zemaljsko vijeće bira iz svoje sredine predsjednika, tri potpredsjednika i Izvršni odbor od 7 članova za voðenje redovnih poslova.

5. Predsjedništvo Zemaljskog vijeća rukovodi vijećem, saziva sjednice i sjednice Izvršnog odbora, priprema dnevni red za njihove sjednice, predsjedava njima i koordinira rad.

6. Za voðenje redovnih poslova, neophodnih za izvršenje zadataka narodno-oslobodilačke borbe, Izvršni odbor podijelit će se na odsjeke; svakom odsjeku stajat će na čelu jedan član Izvšnog odbora.

7. Izvršni odbor radi po odlukama i uputstvima plenarnih sjednica Vijeća, kojem odgovara za svoj rad, te mu podnosi izvještaje o svom radu, kao i svoje odluke na naknadno odobrenje.

8. Po pitanjima koja se tiču zajedničkih interesa svih naroda Jugoslavije, ZAVNO Sandžaka donosit će odluke u saglasnosti sa odlukama AVNOJ-a.

9. Izvršni odbor pretresa na svojim sjednicama poslove pojednih odsjeka koji sprovode njegove odluke.
Ovlašćuje se Izvršni odbor da naknadno pripremi izbore za vijećnike za srezove sjenički i štavnički po 10 i deževski 12 članova. Takoðe, da pripremi izborni red po kome će narod Sandžaka, čim za to budu ostvareni potrebni uslovi, birati na slobodnim demokratskim izborima članove Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog osloboðenja Sandžaka.

Opredjeljenje Inicijativnog odbora za sazivanje skupštine na kojoj je formiran ZAVNOS, u kojem se ističe želja da će Sandžak “zauzeti ravopravno mjesto meðu ostalim pokrajinama naše otadžbine”, valja prema tome posmatrati u historijskom kontinuitetu. Ono je prizilazilo iz programske orijentacije narodno-oslobodilačkog pokreta za rješenje nacionalnog pitanja u Jugoslaviji i „čvrste riješenosti da više nikada ni jedan narod i nijedna pokrajina i oblast u našoj otadžbini ne bude predmet ugnjetavanja i eksploatacije, da se više nikada ne povrati hegemonija i ugnjetavanje koje je carovalo u bivšoj Jugoslaviji“ (Arhiv SR Srbije, Fond ZAVNOS, Br. 3/43, 6/43., Arhiv radničkog pokreta Jugoslavije, Crna Gora, II, b, 142 (43).

Na skupštini su izabrana 62 vijećnika, izabran je Izvršni odbor i brojne druge komisije. Za potpredsjednika Izvršnog odbora izabran je Murat-ef. Šećeragić iz Prijepolja, a Edib Hasanagić iz Priboja za člana Izvršnog odbora. Neposredno sa njima saraðivao je Selmo Hašimbegović, u svojstvu političkog komesara Glavnog štaba NOV i POJ za Sandžak. Na skupštini ZAVNOS-a nisu učestvovali delegati iz novopazarskog, sjeničkog i tutinskog sreza, niti je na tom području vršen izborni postupak za delagate, iako je na području spomenuta tri sreza živjelo preko 54% svih Muslimana Sandžaka. (Gaston Gravije, Sandžak, nd.) Zbog toga iz ovih srezova nije bilo ni vjećnika, niti članova Izvršnog odbora.

Neadekvatna i nepravična zastupljenost Bošnjaka muslimana u ZAVNOS-u i svim njegovim izbornim tijelima bila je i dalje potencirana i time što ni u srezovima u kojima je vršen izbor delegata iz bošnjačko-muslimanske nacionalnosti oni nisu bili adekvatno zastupljeni prema broju stanovnika u tim srezovima. Uporedna analiza pokazuje da je iz bošnjačko-muslimanske nacionalne strukture svaki delegat biran na 3.815 stanovnika, dok je iz srpsko-crnogorske nacionalne strukture po jedan delegat biran na 1.587 stanovnika (na 26.705 stanovnika birano je 7 vijećnika Muslimana, a na 41.275 stanovnika srpske i crnogorske nacionalnosti birano je 26 vijećnika). (ZAVNO CGiB, Zbirka dokumenata, Titograd, 1963.,  str. 42) Taj nedostatak nije se bitno odražavao na kvalitet i pravičnost donesenih odluka, jer su skupštine i njeni organi sprovodili platformu narodno-oslobodilačke borbe, pa suštinska prava Muslimana nisu bila ugrožavana sve do posljednje sjednice ZAVNOS-a 29. marta 1945. godine, kada je donijeta odluka o njegovom raspuštanju, što je bilo protivno interesima i željama naroda u Sandžaku u cjelini, posebno željama i interesima Bošnjaka muslimana.