HomeGlas islamaAnalizeIzmeðu 30 i 70 hiljada prelazaka na islam u Francuskoj 9. Novembra 2010. Analize 2107 U Fancuskoj godišnje na islam konvertira izmeðu 30 i 70 hiljada Francuza. Glavninu konvertita čine žene. Istražujući ovu masovnu pojavu prelaska na islam, novinari francuske nacionalne televizije „National" Pierre Nicolla i Jean-Michelle Mier uradili su kratku reportažu o ovoj pojavi koja je emitirana na nacionalnoj televiziji. Tom prilikom novinari su razgovarali sa dvije žene koje su konvertirale na islam. Jeraldine je ponosna zato što je Francuskinja i ponosna zato što je muslimanka. Sada kad šeta sa svoje dvoje djece u gradu Lissone, džamija je to što je privlači, a ne crkva. Ona je prije bila kršćanka, divila se svećeniku, uvijek je nosila krst oko vrata. No, 15. augusta kada katolici slave uznesenje Marije, odlučila je prihvatiti islam. Sve što je morala uraditi jeste izustiti jednu rečenicu: Lâ ilâhe illallâh, Muhammedu Resûlullâh, što znači: Nema drugog Boga osim Allaha i Muhamed a.s. je Allahov poslanik. Voli se šaliti da je njen osjećaj u "pronalaženju" istoka loš kao i njen arapski jezik, ali ona uči. Od kada je počela nositi mahramu njena kćerka misli da ona izgleda kao Afrikanka, ali se Jerladine jako lijepo osjeća iznutra. Prije mog konvertiranja, prihvatali su me kao lahku francusku ženu, nekoga koga mogu lako prevariti i to je sve, ali od kada sam počela nositi veo kao muslimanka postala sam respektabilna žena i sestra. Jeraldine priznaje svoju potrebu za disciplinom a islam joj to daje. Na primjer, više ne pije alkohol. Ne kaje se što je prekinula, već kaže da je to isto kao jelo koje spremate na odreðen način i onda odlučite da probate na neki drugi način i otkrijete da je bolje. Valerino konvertiranje na Islam se desilo prije Jeraldininog. Ona je odlična doktorica, muslimanka je već dvije godine. Ne možemo reći da su se njeni roditelji ponašali loše, ali nisu bili puno uzbuðeni zbog njenog konvertiranja. Ona kaže: "Oni nisu zainteresirani", i misli da niko u porodici nije pročitao nijednu knjigu o Islamu od kako se preobratila, niti su uradili kakvo istraživanje. Sve što su znali je da su protiv. Prije nego što je prešla na islam, Valerija je bila šokirana zabranom hidžaba u školama. Jednako je bila šokirana zapadnim svijetom koji je postao materijalan. Ono što me najviše uznemiruje je to kako mi procjenjujemo osobu, dobro je kad smo konkurentni, nije bitno ako smo malo sjenoviti ili sumnjivi u karakteru ili varalice. Sve je svedeno na pitanje trgovine, nista više. U budućnosti Valerija će se udati za muslimana, i ako budu imali djece odgojiće ih kao muslimane, biće slobodni da izaberu svoju vjeru kad odrastu. I italijani prelaze na islam Bivša talijanska atletičarka, Deborah Callegari, iz Trenta, odrasla je i odgojena u katoličkoj obitelji. Kada je imala 15 godina, odbila se krstiti u crkvi, smatrajući to besmislenim ritualom. Svoje upoznavanje i prihvatanje islama objasnila je u svojoj knjizi «Moj bijeg u islam». Nakon udaje za Bošnjaka, prmijenila je ime u Muamera Hasanagić. Jedna od medijski eksponiranih konverzija bio je i slučaj katoličke redovnice Giuseppine (kasnije Fatima), koja je nakon čitanja Kurana, kako je izjavila, našla vječnu istinu. Napuljski slikar Franco Leccesse (Omar) je nakon što je postao musliman, rekao da je konačno «progledao». Od političara to su učinili jedan,sada, već bivši ministar i dva diplomata. Ovi slučajevi su samo neki od par stotina prelazaka na islam koji se dnevno dogaðaju u ovoj zemlji. Najviše je zastupljena ženska populacija mlaðe dobi, a ima i veliki broj intelektualaca različite provenijencije. Inače ova zemlja ima dosta iskustva sa najmlaðom religijom. Islam u Italiju dolazi već u drugom stoljeću po Hidžri i bio je prisutan oko 350 godina. Praktično u cijeloj Siciliji, Sardiniji i Južnoj Italiji bio je dominantna religija. Glavni grad Sicilije Palermo, imao je oko 300 džamija, i po tome bio odmah iza velikih andaluzijskih gradova. Danas u Italiji ima oko 1,200.000 muslimana, od kojih je dobar dio talijanske nacionalnosti. Oni imaju na raspolaganju oko 700 centara i mesdžida. Postoji i muslimanski list «Il Mesagero del Islam» koji izdaje bivši odvjetnik Rosario Pasquini (Abdurahman). Paradoksalno je da najveći talijanski industrijski grad Milano, sa 100.000 muslimana, nema džamiju. Vjerske djelatnosti se obavljaju u improviziranim prostorima, kao što su garaže,skladišta, sportske sale itd. Čak se i milanski nadbiskup u svojim nastupima zalaže za izgradnju džamije. Desničarski mediji, koje kontrolira Sjeverna liga, zato su ga prozvali «imamom». Ovaj čovjek u svakom slučaju zaslužuje priznanje za ekumenizam godine, koji se inače rijetko sreće na ovom prostoru. Veliki problem je i nejedinstvo najvećih muslimanskih organizacija, a državna vlast im inače nikad nije bila naklonjena, bar kad je u pitanju izgradnja vjerskih objekata. Čak, naprotiv, uvjek se iznalaze birokratski razlozi da se onemogući bilo kakav njihov zahtjev. U tim slučajevima zapadna demokracija je pokazala i svoje drugo lice. A Deborah Callegari, ili Muamera Hasanagić, sa početka ovog teksta, samo je poslušala svoju savjest. I niko joj više ne može ograničiti slobodu izbora svog opredjeljenja, da živi shodno svom vjerovanju. Izvor: Bosnjaci.net
