Bilo nekad u nekom Džak-Sanu

ImagePismo svim ljudima dobre volje, patriotama, kojima niko iz
srca njihova ne može oteti njihovu domovinu, oganj pored kojeg su se grejali,
njivu koju su orali, niti mahalu u kojoj su odrasli…..








Pišem ovo pismo, svjestan da sam ništa ne mogu promijeniti,
ali sa nadom da ću kod mnogih probuditi emocije koje ja sad osjećam, emocije
koje će ih natjerati da se u svojim molitvama bar na trenutak sjete svoje
daleke domovine.

Osim molitvi, pisanja i pisama svojoj domovini, ništa više
za nju i ne mogu učiniti. Pretpostavljate da sam i ja, kao i mnogi od vas, kao
i mnogi prije nas, a vjerovatno i mnogi poslije nas morao napustiti svoju
domovinu ne samo "idući trbuhom za kruhom", već da bih sačuvao svoje
dostojanstvo, svoj identitet i ljubav prema svojoj domovini, svome Džak-Sanu,
jer to u njemu od dušmanske ruke i nije bilo moguće.

Vjerovatno je svakome od vas vaš kućni prag najljepši i
najdraži, ali da vidite vi samo moj Džak-San. Da vi samo vidite te planine, pa
rijeke i jezera, doline, pašnjake…..Da se samo jednom zagubite u tom
Džak-Sanu, pa da vas muka nanese da noć prenoćite kod nekog Džak-Sanlije,
vidjeli bi vi šta je gostoljubivost i šta je prava domaćinska kuća. Ihhh.
Poslje Zar-Paskih mantija i ćevapa, Ica-Sjenskog sira, Šter-Peskih pršute i
sudžuka, i hladne vode sa Paša-Aliskih izvora svaka druga hrana i voda vama
više ne bi imala ukusa…

Ma takvu ljepotu više na dunjaluku sresti ne možete. Zna to
i dušmanin, zavidan i pun mržnje što mi imamo a on nema, pa se navelanio na nas
evo već stota godina nikako nam mira ne da.

Mijenjale se vlade i vladari, kraljevi i maršali, ali nama
manje-više uvijek isto.

Klali nas i silovali nekakvi nici-četi (eh takvih divljaka i
krvoloka kod vas sigurno nema) u II svjetskom ratu, tizani-par nam ukinuli
autonomiju iako se dosta Džak-Sanlija borilo u njihovim redovima upravo zbog te
autonomije. Pa ni to im dovoljno bilo nije nego su nas i nisti-komu (to su
tizani-par u civilu) i nekakav njihov ministar Ković-Ran toliko
"gazili" da nas je i tada otišlo iz Džak-Sana skoro pa kao u vrijeme
do II svjetskog rata, kada su ovi nisti-komu i došli na vlast na čelu sa
maršalom Ip-Josom.

A onda nam se na glavu popeo jedan krvoločni diktator
Bodan-Slo, ne znam da li ste čuli za njega, ali njegov vakat sam i ja zapamtio.
E taj nas je i tukao i protjerivao, ali i njemu došo kraj.

Skinuše ga sa vlasti nekakve "demokrate" koji u
Džak-san donesoše nekakvu "demokratiju". Ja ne znam šta je to tačno
"demokratija", ali znam dobro da se to tako zove. Nisam vidio nekakvu
razliku izmeðu tih crnih "demokrata" i ovog diktatora kojeg oni s
vlasti skidoše, osim što ovi umjesto pendreka koriste "demokratske"
metode kako bi Džak-San očistili konačno od nas Džak-Sanlija. I za sada im vrlo
dobro ide.

Doduše ove "demokrate" za razliku od ostalih koji
su bili prije njih, koji se nisu toliko trudili da u tajnosti sprovedu svoju
anti-Džak-Sanlijsku politiku, svojim "demokratskim" metodama vrlo
vješto obmanjuju kako nas Džak-Sanlije tako i svjetsku javnost.

Pomutili mozak dvojici naših Džak-Sanlijskih prvaka, pa što
god treba prljavog posla učiniti po Džak-Sanu "demokrate" naviju ovu
dvojicu, a oni se jadni utrkuju koji će prije da ih posluša.

Ovaj jedan Ljo-Su bio je pravi čovjek iz naroda. Mi ga
glasali, on nam obećao autonomiju, čak ga diktator Bodan-Slo i protjerao, jer
nije mogao iz njegove glave da izbije ideju o autonomiji Džak-Sana. Ne znam
kako i sa čime mu pomutiše mozak pa on zaboravi i autonomiju, i onoliki narod
koji zbog njegove ideje dobi batine, okrenu se Ljo-Su da ga ni roðena majka
prepoznati ne može.

Ovaj drugi Sim-Ra, hmmm. Njega nekako i da razumiješ. Odavno
se odmetnuo od Džak-Sana, otišao u dušmanske ruke, one ga hrane, čak je i
njihov jezik prihvatio kao svoj, a zaboravio da mu je babo pričao
Džak-Sanlijskim jezikom. Doðe samo kad mu treba naših glasova. Kuka, plače,
jada se reko’ bi čovjek kijametski dan će nastupiti ako mu mi Džak-Sanlije
glasova ne damo. I kad mu Džak-Sanlije svojom naivnom merhametli dušom opet
preðu preko svih njegovih laža i prevara, te mu dadnu koji glas, opet on ode u
dušmane i zajedno sa njima cereka se i krevelji nad našom naivnošću.

Slao sam ja redovno pisma i pisao našim Džak-Sanlijama,
posebno mojim sugraðanima u Ica-Sjenu, i pokušavao im ukazati na pomućenu pamet
Ljo-Suovu i Sim-Raovu. Ta pisma i upozorenja počela su piti vode, ali je
Džak-Sanski narod toliko bio žedan informacija da se toj žeði još dugo nije
moglo stati u kraj.

No, vidjeli to Ljo-Su i Sim-Ra, vidjeli da im se bliži kraj
političke karijere, pa pohitali da što brže i bolje začepe taj izvor čiste vode
(čitaj informacija), pa da onda zovnu narod na njihove izvore, a tamo osim
gorkih i mutnih potoka ništa drugo popit i ne možeš.

Zvao neko "iz vrha" ovih crnih
"demokrata" moje prijatelje koji su moja pisma nosili i zaprijetili
im njihovim "demokratskim" metodama ukoliko još koje pismo moje, ili
bilo čije ponesu u Icu-Sjen i Džak-San. Mogu se nositi u Ica-Sjenu samo
Ljo-Suova i Sim-Raova pisma. Druga ne dolaze u obzir.

A da samo vi vidite i da čujete Ljo-Sua i Sim-Raa. Ako ste
čuli da se nekad i negdje prodavala magla onda vjerujte u to. Ljo-Su i Sim-Ra
to rade već dugi niz godina u Džak-Sanu.

Tako sada recimo ako otvorite sajt kojeg ureðuju Ljo-Suovi
simpatizeri  pronaći ćete video projekciju
"Industrijsko stambene zone" u Džak-Sanlijskom selu Kova-Ljesu, koja
se planira izgraditi u tom selu na Šter-Peskoj visoravni uz donacije države
Ske-Tur koja je nekada vladala Džak-Sanom.

Gledajući tu projekciju, a ne poznavajući stanje u
Džak-Sanu, steći ćete utisak da se radi o jednoj vrlo bogatoj maloj zemlji
poput Luxembourga, koja sebi može dati za pravo na jedan tako bogat i jak
projekat. Velelepna džamija sa prostranim haremom i fontanom ispred, najviše
nalik na Plavu džamiju u Istanbulu, industrijska zona odvojena od stambene,
parkovi, zelene površine, moderni parkinzi i putevi, bazeni, tereni za sport i
rekreaciju, skupi automobili……zaista fascinantno. Daj Bože da ovo nije samo
još jedan u nizi predizbornih Ljo-Suovih i Sim-Raovih jeftinih trikova, nalik
na šargarepu i štap.

Nažalost trenutna i realna slika u mojoj domovini Džak-Sanu
je mnogo drugačija. Pisao sam ja, a i mnogi drugi, o teškim vremenima koja su
obavila moj Džak-San.

U Džak-Sanu ima više nezaposlenih ljudi nego onih koji rade
, ima gladnih i bosih , a ima i onih kojima je električna energija stran pojam
, koji bi dali sve na ovom svijetu samo da u njihovim domovima zasija samo
jedna sijalica .

Ima i onih koji da bi skrenuli pažnju Ljo-Sua i Sim-Raa na
tešku situaciju u kojoj se nalaze zakucavaju sebi eksere u ruke , pa i onih
koji sjeku svoje prste .

Hvala Bogu, pa ovakvi nemaju niti novca, a niti vremena
gledati Ljo-Suove i Sim-Raove šarene laže o tamo nekakvim
nadrealističkim-modernim industrisjkim gradovima kakvih samo u džennetu ima,
jer bi im pored njihovih svakodnevnih muka to možda bila i najteža za
podnijeti.

Eto, to vam je tako u mome Džak-Sanu. Daleko bilo i nigdje
se ne ponovilo.

P.S. Znam ja da ovo pismo neće čitati niti goli i bosi, ni
gladni u Džak-Sanu, ali znam da će ga, izmeðu ostalih, čitati oni koji obraza
nikako nemaju.

Pa neka se postide bar svoje zadnjice kada obraza nemaju.

Vaš Nan-Ad Džak-Sanlija