Dželati osloboðeni – žrtve bošnjaci poniženi

Paradoks nad paradoksima: Apsurd crnogorskog sudstva
na kraju prve dekade XXI stoljeća. Viši sud u Bijelom Polju je uoči Nove 2011.
godine, tačnije, 31. decembra 2010. u 15 sahata, saopćio Presudu, za slučaj
Bukovica, kojom je izrečena oslobaðajuća presuda sedmorici bivših pripadnika
Vojske Jugoslavije i policije za ubistva, zločin protiv čovječnosti,
proganjanje i egzodus Bošnjaka iz trideset sela, oblast Bukovice kraj
Pljevalja. Sve je završeno kako su planirali bivši premijer Milo Ðukanović,
bivši predsjednik Republike Momir Bulatović i izvršitelj Veselin Veljović,
nekadašnji načelnik MUP-a Pljevalja, a sada direktor Uprave policije Crne Gore.

Sudsko šestočlanovo vijeće na čelu sa Šefkijom Ðeševićem, je izreklo presudu
21. decembra, a suprotno zakonu, saopćilo je deset dana kasnije, samo da bi se
čitav slučaj zataškao i informacija učinila bajatom, jer za Novu godinu novine
nisu izlazile tri dana, sve sa ciljem da se omalovaže žrtve, a zaštite
zločinci. Na taj način, u današoj Crnoj Gori, koja kuca na Europska vrata, psi
lutalice imaju veća prava nego Bošnjaci. Ako se i desi, da pas lutalica bude
ubijen, može neovlašćeni šinter da bude izveden pred Sudom za prekršaje, a onaj
koji ubije i zlostavlja Bošnjaka, može biti samo nagraðen! Nažalost i većina
Bošnjaka u Južnom Sandžaku i u Crnoj Gori, ovih činjenjenica nisu svjesni i
dalje daju svoj glas katilu, pa je džais dati takvima ruku, jer su izgibili
svako sjećanje na zločin.

{gallery}slobodni dzelati bukovice{/gallery}

Sramna presuda: Za Bukovicu nema dokaza

Više od dvije decenije, pratim zbivanja u pljevaljskom
kraju, posebno u Bukovici, kada sam tijekom 1991-95. obilazio sa ekipom
Nezavisne revije “Sandžak” etnički očišćeno područje. Pritom, nailazili smo na
kosture neukopanih ljudi, kao i leševe pasa, koji su ostali i uginuli u lancu.
To se riječima ne može dočarati. Zvanična vlast SR Jugoslavije, Srbije i Crne
Gore su sprovodile neviðeni genocid, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u
Sandžaku. Na taj način, samo posjećanje na te teške dane hvata me jedna,
sartrovski rečeno, neviðena mučnina.

Čudo je zaborav! Crnogorska vlast je za potrebe očuvanja
svog diktatorskog, bolje reći fašističkog režima, naručila podizanje optužnice
za slučaj istrebljenja Bošnjaka iz Bukovice, samo da bi još jednom obmanuli
Bošnjake i dobili izbore. Ali, zaborav sjećanja čini svoje. S durge strane,
otvara mogućnost nalaženja “podobnih svjedoka”, koji se bez obzira što su im
članovi porodice ubijeni ili protjerani više ničega ne sjećaju, ili pak u novim
okolnostima, po nečijem nagovoru, mijenjaju iskaz. Imamo saznanja, da su dvije
delegacije iz Crne Gore, režimski orijentirane iz redova Bošnjačke i
Socijaldemokratske partije, pregovarale sa odreðenim klikama i krugovima moći u
Sarajevu, kako da ubijedi svjedoke za Bukovicu, koji žive danas u Sarajevu, da
odustanu od ranijih izjava, zbog navodnog uspostavljanja mira i dobijanja
statusa kandidata Crne Gore za ulazak u članstvo Europske Unije. (Detalje
takvih pregovora nastojaćemo da objelodanimo u nekom narednom prilogu). Da
krenemo redom, kako je izrečena ta mučna i tužna presuda.

Specijalno vijeće sudija na čelu sa sudijom Šefkijom
Ðeševićem u Višem sudu u Bijelom Polju, navodno, zbog nedostatka dokaza,
oslobodilo je od optužbe za zločine u Bukovici bivše pripadnike Vojske
Jugoslavije, braću Radmila (43) i Radišu (36) D. Ðukovića, Slobodana Ð.
Cvetkovića (37), Milorada B. Brkovića (37), Ðorðia S. Gogića (43), te
pripadnike Centra bezbjednosti u Pljevljima Slavišu Č. Svrkotu (44) i Radomana
T. Šibarića (47).

Njih su tretirali da su u vrijeme rata u Bosni i
Hercegovini, kršeći pravila meðunarodnog prava, tokom 1992. i 1993. godine,
prema civilnom stanovništvu na području Mjesne zajednice Bukovica, u okvioru
šireg i sistematskog napada protiv civilnog stanovništva bošnjačko-muslimanske
nacionalnosti, nehumano postupali prema graðanima te nacionalnosti.

Navodi se u Optužnicu, da su ih zlostavljali, prouzrokujući
im teške patnje, ugrožavajući im zdravlje i tjelesni integritet, te
primjenjujući mjere zastrašivanja, stvarali psihozu za prinudno iseljavanje iz
sela koja gravitiraju Bukovici (37 sela i zaseoka), usljed čega je i došlo do
iseljavanje bošnjačkog stanovništva.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovičana u periodu od
1992-1995. godine u tom kraju ubijeno je šest osoba, 11 je oteto, a 70-tak
podvrgnuto fizičkoj torturi. Zapaljeno je, izmeðu ostalog, najmanje osam kuća,
džamija u selu Plansko, dok je 90 porodica, sa oko 270 članova, protjerano i
uglavnom sva domaćinstva opljačkana. U biti, ovo je samo paušalno zapažanje
tužioca, ali broj ubijenih i prognanih je mnogo veći. To i budući popis ne može
registrirati, jer je u Bukovici na stotine kuća danas zatvoreno. Dakle, nema
tko da svjedoči, i da kaže pravu istinu gdje je ko ubijen i gdje je tko
prognan. Ljudi koji su spasili živu glavi i svojih porodica u inozemstvu, teško
je registrirati, a oni malobrojni koji su utočište našli u Sarajevu, njih danas
akutelna vlast, uz prešutan dogovor BiH zloupotrebljava, sa ciljem da mijenja
svoje izjave u svjedočenju.

Na osnovu svih izvedenih dokaza u višemjesečnom sudskom
procesu, predloženih optužnicom i saslušanjem oštećenih i drugih svjedoka, nema
dokaza prema ovom Sudu, koji bi potkrijepili tezu da su okrivljeni svojim
radnjama izvršili krivična djela stavljena im na teret – kazao je predsjednik
vijeća, dodajući da je predmetno krivično djelo u našem zakoniku poznato od
2003. godine.

Riječ je, kakao je objasnio sudija Ðešević, uglavnom o tri
datuma koji se vezuju za 1992. i 1995. godinu, a predmet su optužnice.

Takoðer, ni Jakub Durgut, kao autor knjige “Bukovica” tokom
svjedočenja, nije potkrijepio navode koji bi ukazivali na izvršenje predmetnog
djela – naveo je Ðešević, dodajući da gotovo nijedan mještanin, čak ni oštećeni,
nije loše govorio o optuženima.

Veoma smo iznenaðeni, kako je u sudskom izjveštaju
prestavljeno svjedočenje autora Jakuba Durguta, koji se mnogim medijima javljao
svojim prilozima iz pljevaljskog kraja, posebno iz lokaliteta Bukovice.

Objavljivanje oslobaðajuće presude i ukidanje pritvora
optuženima u kojem su se nalazili od 21. aprila prošle godine, većina prisutnih
u sudnici propratila je aplauzom, iako su prijethodno upozoreni, da ne
ispoljavaju rekacije tokom saopćavanja odluke. Meðutim, Sud je dozvolio da se
oni ponašaju kao na mitingu, što je još jedna sramna mrlja za crnogorsko
sudstvo, koje pod političkim patronatom profašistički političkih grupacije
DPS-a i SDP-a.

Interesantno je napomenuti, kada sam izlazio pognute glave
iz velike sudske sale, prišao mi je jedan od sudija ovog sramnog vijeća i rekao
mi doslovno: “Nemojte da vas čudi ova presuda i mene su začudile preinačene
izjave svjedoka! Posebno, je mijenjao iskaz publicista J. Durgut, koji je
štaviše rekao, da su mu drugi pisali knjigu o Bukovici!” (Ništa nisam
odgovarao, na izjavu člana sudskog vijeća, ali sam pomislio da ću dobiti
priliku da to svjedočenje preispitam. Sramno je, ako je istina da jedno autor
piše u novinama i u knjizi, a drugo govori pred sudom. Na taj način, dao je sam
povoda da bude procesuiran).

Kako saznajemo, zamjenik specijalnog tužioca, zastupnik
optužnice Milosav Veličković podnijeće žalbu na presudu, dok je jedan od
branitelja okrivljenih advokat Miladin Joksimović, kratko prokomentirao, da je
ovakav ishod bio očekivan. Naravno, dodao je advokat i pisac Joksimović, da su
za takvu presudu krivi sami Bošnjaci, sa kojima se aktuelne crnogorske vlasti
iglataju kao mačke sa miševima.

Advokat Savo Popović, koji je pojedine Bukovčane Bošnjake
zastupao u parnicama pred podgoričkim Osnovnim sudom i sporovima za nadoknadu štete,
kaže da nije iznenaðen ishodom suðenja, ali da je ipak donekle šokiran jer su u
pitanju veoma teški zločini, preko kojih se, kako tvrdi, olahko prešlo.

“Ključni i kompetentni svjedoci su svjedočili da u periodu s
početka 90-tih na području Pljevalja i Bukovice, vlast praktično nije
funkcionisala i da je morao biti održan sastanak kojem su prisustvovali
tadašnji predsjednik SR Jugoslavnije Dobrica Æosić, predsjednik Crne Gore Momir
Bulatović, ministar unutrašnjih poslova, te druge relevantne osobe. To dokazuje
da su tadašnje prilike u tom podtručju bile izuzetno teške, posebno za
pripadnike bošnjačke etničke zajednice, koji su zastrašivani, ubijeni, nanošene
su im teške tjelesne povrede, otimani su i proganjani na nacionalnoj i etničkoj
osnovi”, naveo je Popović.

Bošnjaci Bukovice kolatarelna šteta!

Interesantna su neka rijetka javna zapažanja koja smo u
novogodišnjoj informativnoj blokadi uočili. Naime, predsjednik UO NVO “Behar”
prof. Rifat Vesković, tvrdi da je oslobaðajuća presuda za sedam bivših vojnika
i policajaca optuženih za ratni zločin nad Bošnjacima u Bukovici početkom
devedesetih sramna, i “u duhu tekovina sudstva u Crnoj Gori”.

Da bi sakrili bruku, presuda je saopćena nekoliko sati prije
novogodišnjih praznika, kada je medijska pažnja okrenuta na druge teme. Poslije
farse oko hapšenja optuženih, koje je bilo uslovljeno predizbornim
kalkulacijama vladajuće koalicije prema Bošnjacima – Muslimanima, nakon osam
mjeseci proces je završen, a svi optuženi osloboðeni optužbe za ratne zločine,
ubistva i etničko čišćenje – navodi se u reagovanju te NVO.

Sud je, tvrdi on, “volšebno konstatovao, prvenstveno se
pozivajući na izjavu svjedoka, tadašnjeg komandira policije u Pljevljima
Veselina Veljovića, da su se tamo stvari dešavale u skladu sa odlukama i
ovlašćenjima vojnih i policijskih organa, dakle državnih organa, da nema
pojedinačne odgovornosti i da niko ne snosi odgovornost za osam ubijenih civila
bošnjačke nacionalnosti, za etničko čišćenje i sva zbivanja u Bukovici”.

Iz državnog budžeta, od narodnih para, biće isplaćena
sredstva sedmorici optuženih, koji su osam mjeseci proveli u istražnom zatvoru.
Račun će platiti nedužni narod, a Bošnjaci – Muslimani su opet kolateralna
šteta – poručio je Vesković.

Dalje, “kakav je to sud i pravda. Ne mogu da živim ali ni da
umrem. Više ni čovjek nisam. Oštetili su mi srce, bubrege, pluća… Neka oni
oslobaðaju koga hoće samo neka mi plate liječenje zbog prebijanja koje sam
preživio. Sram ih bilo! Šta su od mene uradili”, prokomentirao je presudu
bjelopoljskog Višeg suda Šaban Rizvanović, raseljeni Bukovčanin, koji godinama
živi u Sarajevu:

– U martu prošle godine podgorički Osnovni sud presudio je
da je Crna Gora dužna da plati Rizvanovići i njegovoj supruzi Arifi Rizvanović
po 10.000 eura zbog fizičkih i duševnih bolova koje su pretrpjeli tokom 1992.
godine da pripadnik Vojske Jugoslavije u Bukovici.

On taj novac, kako javljaju mediji, u telefonskom razgovoru
iz Sarajeva rekao, još nije primio, a kao komentar na oslobaðajuću presudu
optuženima za zločine u Bukovici, on je samo više puta ponavljao “sram ih
bilo.”

Napiminjemo, pred sudovima u toku je više od 20-tak procesa
po tužbama Bukovčana za naknadu štete. Pored presude za obeštećenja
Rizvanovića, donijete su još dvije prema kojima će država morati da plati
naknadu nematerijalne štete Osmanu Ramoviću i Himzu Stovraku.

Da bi se šire moglo istražiti kompletan slučaj Bukovice,
potrebno je da se u ovaj posao uključi Institut za istraživanje ratnih zločina,
Univerziteta u Sarajevu. Jer, kršenje ljudskih prava na Bošnjacima u Sandžaku i
Crnoj Gori i Srbiji, vlasti ove dvije zemlje stavljaju pod tepih.

Umjesto zaključka

Narod bi za ovakvo voðelje sudskog procesa o slučaju
Bukovica, kratko rekao: “Pojeo vuk magarca!” U optužnom aktu, se navodilo, da
podsjetimo, da su optuženi zlostavljali i mučili bošnjačko stanovništvo,
prouzrokujući im teške patnje, ugrožavajući zdravlje i tjelesni integritet, te
da su primjenjujuće mjere zastrašivanja stvarali psihozu za prinodno iseljavanje
iz sela koja gravitiraju Bukovici, usljed čega je došlo i do masovne migracije
bošnjačko stanovništva iz ove regije.

Da se ovaj zločin i istrebljenje nedužnih civila dogodio u
najmnogoljudsikoj zemlji Kini, osjetilo bi se, a ne što se to desilo u regiju
Sandžaku, u reonu Bukovica, kraj Pljevalja u Crnoj Gori, koja ima oko 600
hiljada stanovnika. Ali, Bošnjaci su postali, kako rekoše naši sugovornici,
kolataralna šteta! Za njihovu smrt i proganjanje, nitko nije odgovoran, jer svi
koji se optužuju bivaju osloboðeni, kao što je u ovom slučaju, bez relevantnog
dokaza. Naravno, i ovo suðenje je montirani proces. S druge strane, žrtve koje
su se sklonile u Sarajevu, vlasti Crne Gore neprestno dozivaju da ih uoči
izbora, kako bi ih na taj način strogo kontrolirali i držali u neizvjesnosti,
da se ne vrate na svoja rodna ognjišta u Bukovicu.

Kada smo izašli iz sudnice, bio je gusti mrak u još mračnoj
Crnoj Gori, gdje se sprovodi teror nad nedužnim Bošnjacima, kako van suda, tako
i u sudovima ove nedemokratske zemlje.

Šta će Viši sud napisati u oficijelnoj presudi, tek će se
znati, najdalje za dva mjeseca, koliko poslušnim sudijama, zakon im za ovu
improvizaciju flargantnog kršenja ljudskih prava i sloboda omogućava.

Autor: Prof.dr. Šefket Krcić,
redovni profesor na
Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru
i predsjednik Matice Bošnjaka
Sandžaka

Izvor: Bošnjaci.net