Romani kao životna priča

Bošnjačka
kulturna zajednica organizovala je promocjiu romana POKOŠENI CVJETOVI
KRAJINE  i INAT BOSANSKOG GOLUBA autora
Muhameda Mahmutovića.

Mahmutović je po
zanimanju profesionalni novinar, rodom iz Krakače kod Cazina. Od dvijehiljadite
godine živi u Švedskoj i radi kao dopisnik Dnevnog avaza. Stalni je saradnik
časopisa za naučnu kulturnu i duhovnu afirmaciju Bošnjaka Novi Horizonti i
dugogodišnji kolumnista najčitanijeg Bošnjačkog web magazina Bošnjaci net.

Uporedo sa agresijom
na Bosnu i Hercegovinu, Krajinu je pogodio još jedan musibet o kojemu piše
Mahmutović i svojim romanima, o vremenu kada je brat na brata digao ruku.

Koliko su
značajna ova djela govore recenzije koje su napisali ugledni Bošnjaci meðu
Bošnjacima i u svijetu, reisulema dr. Musatafa ef. Cerić i filozof prof. dr.
Ferid Muhić.

{gallery}promocija romana, 4.3.2011{/gallery}

Promocija ovako
značajnih romana održana je u Velikoj sali Mešihata, 4. marta ove godine.
Promoteri su bili prof. dr. Admir Muratović i prof. Sanin Musa.

U ime
organizatora tribine obratio se predsjednik BKZ Jahja Fehratović.

Na kraju
promocije obratio se i autor romana, Muhamed Mahmutović. 

–         Sinoc sam setajuci ovom nasom prelijepom carsijom
zakljucio da mi to sad i nije potrebno, jer se ovdje osjecam kao kod kuce. Ovo
zaista govorim od srca, Allah mi je svjedok. Ovdje sam vec dozivio sve sto bih
dozivio i da sam otisao u Cazin. Osjetio sam veliku dobrodoslicu finih ljudi,
koji mi se svi cine odnekud poznati.

Ja sam pisac ali vam ne mogu opisati taj osjecaj, to se treba dozivjeti, zato
pozivam sviju kojii su u prilici da dodju u Krajinu i osvjedoce se u ovo.
Vidjet cete kolika je to slicnost.

Zato sam i ja danas ovdje da vam predstavim knjige koje se nacelno odnose
na zapadnu Bosansku krajinu, ali se one ticu itekako i ljudi koji zive i u ovoj
Krajini, koja se zove Sandzak.

Nakon dirljivog govora odrecitovao je pjesmu koju je sastavio prilikom
boravka u Sandžaku.

Iz recenzije

Kada sam u
rukopisu dobio roman Muhameda Mahmutovića, prvi naš roman o zaraćenoj braći u
Bosanskoj Krajini, pomislio sam u prvi mah da još u nama nije sazrelo vrijeme
za suočenje s vlastitim stremljenjima, osjećanjima i zabludama. Pomislio sam da
će roman izazvati reakcije na obje strane, kod oba brata, da će seoba osjetiti
iznevjerenim i prodanim i da će zbog svog povijesnog okvira, roman biti više
čitan kao dogoðeno i stvarnosno a manje kao autorovo literarno pregnuće, i kao
takvo biti temelj za razne polemike. Meðutim, nakon čitanja, shvatio sam da nam
baš takva otvorena i nedvomislena priča o vremenu u kojem su se braća ubijala
pod različitim barjacima, danas itekako treba. Treba najprije kao raščišćavanje
natruha zla i mržnje, treba i kao put do pomirenja i kao putokaz u naše
zajedničko danas i sutra. Poslije čitanja ove knjige koja u svojoj pouci na
koncu postaje bratska saga o oprostu i pomirenju, došla mi je misao o Jusufu
a.s. koju sam baš izrekao u hutbi – dovi zakrajiško pomirenje 16.
džumade-l-akhira 1426/22. jula 2005. godine. Ima li šta gore od toga da braća
bace u bunar svoga roðenog brata s namjerom da ga usmrte?

Nema ništa gore
od toga. Tako davno a tako blizu našem sjećanju je priča o Jusufu, a.s., i
njegovoj braći koji su ga bacili u bunar s namjerom da ga usmrte, jer nisu
mogli podnijeti njegovu ljepotu i dobrotu. Na sreću, oni nisu uspjeli u svojoj
namjeri. Jusuf, a.s., je propatio padanje u bunar, ali je preživio i doživio
susret sa braćom. Šta biste voljeli čuti: o bratskom pomirenju ili o bratskoj
osveti? Ma koliko osjećali potrebu za pravdom, sve nas ispunjava blaženstvo
spoznajom o bratskom pomirenju. Nakon svega Jusuf, a.s., se obraća svojoj braći
ovim riječima: "Ja vas sada neću koriti. Allah će vam oprostiti, jer od
milostivih On je najmilostiviji" (Kur’an,12:92).

Reisulema dr. Mustafa ef. Cerić

Pred nama je
knjiga o kojoj će se pričati! O njoj bi se pričalo i da nije bila napisana, jer
je to knjiga o kojoj se pričalo i prije nego što je napisana. Ono o čemu priča
ova knjiga ne može ostati neispričano. U zemlju da se zakopa, izniklo bi: kao
trnje i žara, kao pelin i čemerika, kao korov kraj prašnjavog puta. I našlo bi
se i prepoznalo u slatkoj hašlami ili gorčini mladog bukovog lišća. U otrovnim
gljivama ludarama, ili tananoj niti mirisa ljekovite kantarije.

Knjiga Pokošeni
cvjetovi Krajine govori o Bosni. A Bosni su, od kad se pamti, mnogi radili o
glavi. Sjekli njenu šumu, iz korijena čupali sve što je tu izraslo, e da bi
svoje zasadili. Muhamed Mahmutović priča u ovoj knjizi o pokošenim krajiškim
cvjetovima. O pustim ledinama Krajine koje su ostale bez cvijeća. O smrtnim
ranama koje niko drugi ne bi preživio, a Bosna je sebi sama u njih još i soli
doturala! Razumijevanje za neku vrstu jednakosti svih odluka donijetih pod
pritiskom neposrednih prijetnji opstanku, dakle, jednakosti u osnovnom motivu,
koja će se kasnije istorijski razgraničiti na ispravnu i na pogrešnu, na
poražene i na pobjednike, predstavlja psihološku i još više – etičku osnovu na
kojoj izrasta ova knjiga: knjiga o onoj Bosni iz snova i budućnosti, o Bosni
bez gnjeva!

Prof. dr. Ferid Muhić