HomeGlas islamaHutbeHutba Ureda muftije sarajevskog o vjeronauci 13. Maja 2011. Hutbe 1088 Sarajevo, 13. maj 2011. (MINA) – U svim džamijama na području Kantona Sarajevo, danas su hatibi na džumi namazu pročitali hutbu Ureda muftije sarajevskog, a u povodu odluke kantonalnog ministra obrazovanja i nauke koja se odnosi na predmet vjeronauke. MINA u cijelosti prenosi hutbu Ureda muftije sarajevskog : إن الحمد لله، نحمده و نستعينه و نستغفره، و نعوذ بالله من شرور أنفسنا و سيّئات أعمالنا، من يهد الله فلا مضلّ له، و من يضلله فلا هادي له، و أشهد أن لا إله إلاّ الله وحده لا شريك له, و أشهد أن محمداً عبده و رسوله. Hvala Allahu Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na sve Allahove vjerovjesnike koji su čovjeka poučavali vjeri i moralu! Draga braćo i sestre, Ovih dana je ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Emir Suljagić potpisao odluku Ministarstva obrazovanja i nauke o ukidanju postojećeg prava da ocjena iz vjeronauke ulazi u prosjek za opšti uspjeh. U vezi s tim, danas svi hatibi u džamijama na području Kantona Sarajevo dižu svoj glas protiv ovakve odluke. Draga braćo i sestre, Vjera je najstarija vrijednost u ljudskom životu. Nema ni jednog naroda, nema ni jedne kulture i civilizacije u povijesti čovječanstva koja nije imala vjeru, koja nije imala moral utemeljen na vjerskim načelima. Ostali su neuspješni svi pokušaji da se vjera iskorijeni iz ljudskog sjećanja, odnosno da se umjesto vjere, ljudima nametne antivjerska ideologija. O tome svjedoči prošlo stoljeće u kojem se antivjerski svjetonazor nametao argumentom državne sile od koje su u sovjetskim i kineskim gulazima stradali milioni ljudi, više nego i u jednom stoljeću ranije. Ovdje nije problem samo u broju stradalih, već u uvjerenju da će se kao rezultat uklanjanja nepoželjnih pojedinaca i grupa sa javne scene roditi novi svijet u kojem će oni koje prežive ideološko čišćenje živjeti bolje nego ikada. Božija je volja da mnogi od nas dožive da vide svojim očima kur'ansku istinu o neizbježnom porazu ideologije bezbožništva unatoč svestranoj sili kojom se služila. Sjetimo se da su i kod nas bezbožnici četiri decenije imali sve u svojim rukama: državu, vojsku, policiju, školu, štampu, pa čak i neke crkve i džamije, ali im se sve to preko noći srušilo kao kula od karata zato što su mislili da je moguće praviti društvo bez vjere i morala, da je moguće živjeti kao da Boga nema. To, naravno, nije bilo moguće kao što nas Kur'an podsjeća: – Bit će poništena djela onih koji negiraju Božje znakove i koji ne vjeruju u odgovornost pred Bogom na drugome svijetu. Zar će biti drugačije vrednovani nego kako su radili?! (Kur'an, 7:147). وَالَّذِينَ كَذَّبُواْ بِآيَاتِنَا وَلِقَاء الآخِرَةِ حَبِطَتْ أَعْمَالُهُمْ هَلْ يُجْزَوْنَ إِلاَّ مَا كَانُواْ يَعْمَلُون – Allah dobro zna one meðu vama koji su druge zadržavali i prijateljima svojim govorili: "Priključite se nama!" a samo su neki s vama pošli, ne želeći da vam pomognu. A kad zavlada strah, vidiš ih kako gledaju u tebe kolutajući svojim očima kao pred smrt onesviješćeni; čim strah mine, oni vas psuju svojim oštrim jezicima, škrti da učine bilo kakvo dobro. Oni ne vjeruju, i zato će Allah djela njihova poništiti; a to je Allahu lahko (Kur'an, 33:18-19) قَدْ يَعْلَمُ اللَّهُ الْمُعَوِّقِينَ مِنكُمْ وَالْقَائِلِينَ لِإِخْوَانِهِمْ هَلُمَّ إِلَيْنَا وَلَا يَأْتُونَ الْبَأْسَ إِلَّا قَلِيلًا. أَشِحَّةً عَلَيْكُمْ فَإِذَا جَاء الْخَوْفُ رَأَيْتَهُمْ يَنظُرُونَ إِلَيْكَ تَدُورُ أَعْيُنُهُمْ كَالَّذِي يُغْشَى عَلَيْهِ مِنَ الْمَوْتِ فَإِذَا ذَهَبَ الْخَوْفُ سَلَقُوكُم بِأَلْسِنَةٍ حِدَادٍ أَشِحَّةً عَلَى الْخَيْرِ أُوْلَئِكَ لَمْ يُؤْمِنُوا فَأَحْبَطَ اللَّهُ أَعْمَالَهُمْ وَكَانَ ذَلِكَ عَلَى اللَّهِ يَسِيرًا. Oni ne vjeruju i od Allahova puta odvraćaju, oni su Poslanikovi protivnici i nakon što im je postao jasan pravi put. No, oni neće nimalo Allahu nauditi, i On će djela njihova poništiti (Kur'an, 47:32). إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا وَصَدُّوا عَن سَبِيلِ اللَّهِ وَشَاقُّوا الرَّسُولَ مِن بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمُ الهُدَى لَن يَضُرُّوا اللَّهَ شَيْئًا وَسَيُحْبِطُ أَعْمَالَهُمْ. Naravno, odluka ministra neće umanjiti vrijednost ni vjere ni vjernika. Ona će biti poništena prije ili kasnije. No, ona nas, nažalost, podsjeća na neka stara vremena bezočne vlasti koja je sebi umislila da može propisivati šta ljudi smiju a šta ne smiju misliti, govoriti i vjerovati. Taj jednoumni pristup životu je povijesno poražen, ali su očito ostali odreðeni korijeni. Jer, tamam kad smo pomislili da nema više nametanja jednoumne ideologije iz prošlosti zato što je budućnost u pluralnom mišljenju i vjerovanju, pojavi se ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo da nas podsjeti na vrijeme kad je bila samo jedna pamet, samo jedna ideologija, samo jedna sloboda, samo jedno pravo, kad su se donosile jednostrane odluke u interesu jednog svjetonazora. Čak je i jednom ovdašnjem političaru zasmetao pojačani antiislamizam, ali ništa nije uradio da svog partijskog ministra zaustavi na njegovom putu da proglasi vjeru, posebno islam, nepoželjnom pojavom u javnom životu. Ministar ima pravo da bude vojnik bilo koje ideologije, ali nema pravo da u školama i fakultetima objavljuje rat vjeri i vjernicima. Razlika izmeðu ekstremnog nacionalizma i ekstremnog ideologizma je u tome da su ideološki ekstremi višenacionalni, dok su nacionalni ekstremi jednonacionalni. No, šteta za društvo je ista i od jednih i od drugih. Apsurdno je da se osporavaju ljudska prava, kao što je pravo na vjeronauku u školi, onima koji hoće to radi onih koji to neće. Svako je slobodan da koristi ili ne koristi svoje zakonsko pravo u javnom prostoru, kao što je škola. Dužnost je ministra da osigura da svi učenici i njihovi roditelji budu zadovoljni, i oni koje hoće da im se njihova vjera poštuje i ne proglašava nepoželjnom, kao i oni koji ne žele da se vjerski obrazuju. Umjesto da ministar zamoli vjeroučitelje da se još više angažiraju u moralnom odgoju učenika u osnovnoj i srednjoj školi, koji su izloženi raznim iskušenjima, on najavljuje progon vjeroučitelja iz škole zbog svoje ideološke isključivosti. I to pred kraj školske godine nakon što su brojni pojedinci te državne i vjerske institucije uložile ogroman napor da se doðe do najboljeg plana i programa za vjeronauku u osnovnim i srednjim školama. Nije nam jasno šta ministar želi, ali svako razuman može zaključiti da je odluka o marginalizaciji roditelja vjernika i njihove djece u školi izhitrena, jednostrana i diskriminirajuća. Očito ministar nije primijetio obračune noževima u školama i na ulicama sa smrtnim posljedicama, niti je primijetio da su mnoge birtije i kladionice uz same škole širom Federacije iako postoji zakon da birtije i kladionice moraju biti na odreðenoj udaljenosti od škole, nego se eto odmah pozabavio vjerom, vjernicima i vjeroučiteljima u školi, kao svojom najvažnijom zadaćom!? I očito da je vjeronauka u školi sporna samo tamo gdje su muslimani u većini. Poruka muslimanima glasi: tamo gdje ste manjina nema uvjeta za vašu vjeronauku, a tamo gdje ste većina ne može vam se dopustiti da učite o svojoj vjeri. Ministar očito zaboravlja da je etničko čišćenje sa posljedicama genocida nad Bošnjacima uslijedilo nakon vjerskog i kulturnog čišćenja u ime jednoumne ideologije. Stoga mi dižemo svoj glas protiv odluke ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo, jer ne prihvatamo da nam u školi ubijaju vjeru, jer ne dozvoljavamo nikome da nam ubija budućnost našoj djeci i našim unucima. Mi ne želimo da nas se gura u ilegalu, niti hoćemo da nam djecu uče nepoznati ljudi sa sumnjivim namjerama. Mi hoćemo da nam našu djecu uče naši učitelji u duhu viševjekovne islamske tradicije Bošnjaka muslimana. Mi nećemo da nam se djeca u školi osjećaju manje vrijedna zbog njihove vjere i kulture. Stoga, tražimo od ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Emira Suljagića da povuče odluku da ocjena iz vjeronauke ne ulazi u prosjek za opšti uspjeh, ili da podnese ostavku kako bi došao neko drugi koji nema predrasuda prema vjeri i vjernicima, kao ni prema onima koji nemaju vjere i koji nisu vjernici. Draga braćo i sestre, mi ćemo u narednom periodu svakog petka sa minbera tražiti da se spomenuta odluka ukine sve dok se ona doista i ne ukine a vas roditelje pozivamo da se putem školskih odbora i na drugi način uključite u zaštiti prava vaše djece da budu slobodna i ponosna u svojoj školi i u svojoj vjeri i kulturi. Budimo odlučni da se suprotstavimo diskriminaciji prema našoj vjeri i kulturi u školama. Budimo spremni da se čuje naš glas slobode i prava! Uzvišene Allah je na strani onih koji se bore za istinu i pravdu. Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj borbi za slobodu, pravdu, suživot i toleranciju! Allahu Sveznajući, pouči nas kako da se nosimo sa dunjalučkim izazovima! Allahu Milostivi, olakšaj nam našu brigu i naše breme na putu do Tvog rizaluka!
