Eh da vidiš Isa-beže ljepog soja tvojega…

Prigodnim programom u prepunoj sali Kulturnog centra u Novom
Pazaru „Gazi Isa-beg“ medresa je večeras ispratila 499. generaciju maturanata i
12 generaciju maturantica.

Nakon uvodne
riječi i selama voditelja Enesa Koraća i Sanele Karišik uslijedilo je
predstavljanje maturanata i maturantica medrese, odjeljenja iz Novog Pazara i
Rožaja.

Ovim povodom
svečani program ilahija i kasida izveo je hor „Sandžak“ kojeg izmeðu ostalih
čine i učenici i učenice medrese, te polaznici mekteba „Reuda“.

Dramska sekcija
Medrese izvela je poučan dramski komad o životu u medresi.

Glavni muftija je
uručio nagrade najboljim učenicima generacije. Nagrada Glavnog muftije ogleda
se u stipendiji prve godine na Fakultetu za islamske studije.

Direktor Rešad
ef. Plojović, takoðer je uručio priznanja maturantima i maturanticama koji su
ostvarili velike uspjehe u vannastavnim aktivnostima.

Napokon
prisutnima su se obratili direktor Medrese Rešad ef. Plojović i glavni muftija
Islamske zajednice Muamer ef. Zukorlić.

Pojašnjavajući
šta u biti znači riječ medresa direktor Rešad ef. Plojović je kazao:

„Riječ medresa
potiče od glagola derese, jedrusu i dersun. Pa od toga izvodi se medresa.
Derrasetun znači odvajati kukolj od žita. A šta znači žito. Žito je ono
što se koristi u ishrani i što je potrebno ljudima. Bez toga ljudi ne mogu
funkcionisati. Od tog žita je i sjeme pomoću kojeg imamo mogućnost da ponovnim
sijanjem doðemo do plodova.“

Efendija Plojović
se potom osvrnuo na dvostruke aršine koje Gradska vlast preduzima kada su u
pitanju ostale srednje škole i Medrese.

„Bili ste u
prilici gledati kako ko obilježava završetak svog školovanja. Na koji način
njihovi vršnjaci pokazuju zrelost. Neću komentarisati to. Ali ću reći nešto da
biste znali. Za tu kvazizrelost koju su pokazali na trgu Isa-bega gdje je
nastao Novi Pazar oni su dobili podršku lokalne vlasti. Oni su im kupili majice
i ostale rekvizite koje su oni toga dana koristili.

Meðutim, da biste
vi danas bili ovdje i da bi ovi maturanti pokazali zrelost na ovaj način
Medresa je morala platiti ovu salu. I mi smo je platili i nije nam žao. Jer sve
što vrijedi mora da se plati. Da muslimani kroz povijest nisu bili spremni
plaćati cijenu postojanja nebi one postojale 500 godina.“

Direktor je svoju
poruku maturnatima bazirao na četiri osnova.

„Svijet stoji na
četiri stuba: na učenosti mudroga, na pravdi moćnoga, na dovi pravednoga i na
odvažnosti hrabroga. Zato je moja poruka večeras maturantima i maturanticama da
budu mudri i učeni, da budu pravedni, da budu pobožni i da budu hrabri.“

Na kraju, dovu je
proučio Bekir ef. Makić, predsjednik Udruženja uleme.

Akademija u Rožajama

Sutradan, 22.5.2011.
godine u Rožajama, u prepunoj sali Doma Kulture prireðen je program u čast
mature 12. generacije maturantica “Gazi Isa-beg” medrese.

Svečanosti su
prirustvovali predstavnici političkog, vjerskog, kulturnog i javnog života
Bošnjaka u Rožajama.

{gallery}akademija maturanata u rozajama{/gallery}

Ilahije i kaside
izvele su članice horske sekcije Medrese – odjeljenja u Rožajama.

Prisutnima su se
obratili direktor Rešad ef. Plojović i glavni muftija Muamer ef. Zukorlić.

Dovu je proučio upravnik
Medrese – odjeljenja u Rožajama

Govor glavnog
muftije Muamer-ef. Zukorlića na svečanoj akademiji u Novom Pazaru

„Braćo i sestre
esselamu alejkum we rahmetullahi

Evo, ovo što
vidite, ovu čednu mladost, ovu čestitost, zapravo vidite našu budućnost. Oni
sami za sebe govore. Oni o sebi govore. O roditeljima svojim i o nama svima.
Oni su ono čemu težimo i oni su ovjera onoga za šta se borimo. Zato što su oni
svjedok vremena, ja neću puno opisivati njihovu poruku, jer su oni sami poruka
za sebe. Dva utiska ovoga trenutka imam: godina Gazi Isa-bega, osnivača
Skoplja, Novoga Pazara, Šapca i Sarajeva, a svaki taj grad je nastao onoga
trenutka kada je njegov osnivač položio temelje džamije i medrese. To je
značilo raðanje grada. I evo vidite, pet ipo stoljeća poslije toga, a njegovo
ime se tako svježe pominje.

Bilo je tada
mnogo raznih heroja. Raznih i kontraverznih. Za nekog heroja, a za nekog nešto
drugo. Za neke se ponešto i zna, a za mnoge se ništa ne zna, čak iako su toga
trenutka bili silni, odlučivali o životima i smrti ljudi. A evo Gazi Isa-beg se
pominje i nekako nam je tako blizak kao da smo sa njim živjeli, kao da smo se
sa njim družili, kao da je naš i kao da smo mi njegovi. Zašto je to tako ili u
čemu je razlika? Razlika je u djelu. Razlika je u onome što su cinili. On je činio
dobro djelo – uspostavljao vakuf. Nije se borio da iza njega ostane mnogo para
i dućana njegovom nasljednicima i potomcima. Iza sebe je ostavio svoj veliki
vakuf. I zato je, evo vidite, još ovoga svijeta tako priznat i poznat, i zato
još ovoga svijeta njegovo ime ne pada u zaborav. A šta je to u odnosu na ono
što ga čeka na danu sudnjeme? To je sitno. To je zapravo potvrda dobroga djela
i šta znači dobro djelo. U tome je razlika izmeðu onoga što činite na Božijem
putu, i onoga sto činite za sebe. Ili samo mislite da činite za sebe. Pokušajmo
uporediti vrijeme koje trošimo za dobro djelo i vrijeme silno koje trošimo za
jedan dinar, plačući za onaj još jedan što nam je promakao ili smo ga izgubili.
Od zore do mraka, samo da mi je još, pa još.. pa još ovo pa biću srećan, pa još
ono pa biću zadovoljan. Pa kada to pribavim, opet nisam nizadovoljan ni srećan.
Pa hajde još ovo, pa hajde još ovo.. A Allah preporučio preko Resulullaha: Kad
zaradiš jedno brdo zlata, poželjećeš još jedno, a kad zaradiš to drugo
poželjećeš još jedno, pa još jedno.. I samo zemlja kaburska će vam usta
napuniti, i samo tada će vam svaka želja prestati, tada vas neće interesovati
ni dinar ni brdo zlata. Onog trenutka kada se duša od tijela rastavi, tada prava
istina nastupa. I tada sve što je u vašim očima bilo vrijedno, prestaje biti
vrijesno. S druge strane, koliko vremena i truda trošimo na putu Svevišnjega,
na putu investicije prave, investicije za dan sudnji, za dan istine, za onaj
svijet? Za ono što će nas tamo sigurno sačekati? Ima dobrih, ali su oni
manjina. I zasita je dobro, skoro uvijek u manjini.  A Allah dž.š. kaže: „I neka meðu vama bude
zajednica, trupa, ljudi koji će pozivati na dobro, koji će zabranjivati zlo.“ I
evo danas prisustvujemo manifestaciji izrastanja još jedne grupe takvih ljudi, odabranih ljudi. Ili još preciznije
ljudi koji su dobili šansu da budu odabrani. Zašto su oni koji se bore za dobro
a odvraćaju od zla, oni koji naredjuju dobro i pozivaju na dobro, zašto su odabrani? Zato što su to uradili
Allahovi vjerovjesnici. Zato što je to misija Allahovih vjerovjesnika,  one koje je Allah odabrao a koje mi zovemo
Allahovim vjerovjesnicima, oni su u toj misiji. Zato oni koji su Medresu
odabrali, šansu su dobili da budu zajednica odabranih koja se bori za dobro,
koja poziva na dobro, koja je u misiji dobra. Naravno da će oni morati da se
potrude i da tu šansu iskoriste, jer su danas dobili prve prolaznice. Prve
ključeve i prve legitimacije, koje predstavljaju naslove njihove misije, a tek
će morati kroz silni trud – sami. Da kroz svoj život i svoje djelovanje, pišu.
Takva grupa je uvijek potrebna svakoj ljudskoj zajednici i naciji.

A meni se nekako
čini da je sada, nama ovoga trenutka najpotrebnija jer se nalazimo u historijskom
trenutku traženja svoga puta i izvjesne diferencijacije izmedju našega i tuðega
puta. Protekle decenije bile su obilježene mrakom, maglom, borbom da se preživi
kako god i na bilo koji način. Sada smo uprkos svemu preživjeli, tražimo svoj
put, znamo njegov pravac. Ali nije lahko krenuti njime, nastaviti njime, zato što
postoje i oni koji se bore protiv tog puta. Evo, direktor je već pomenuo šta je
vidio ovih dana, i imaćete toga još tako puno gledati. Kako se u našim školama,
u našim medijima, i u našoj javnosti predstavlja savremenost mlade generacije.
Na koji način treba da obilježavaju svoje trenutke. Trenutak okončanja svoje
osnovne i svoje srednje škole. Vidjećete da se to civilizacijsko dostignuće
odigrava u najvećoj tami ljudskoga razuma i ljudske duše. Gdje se u satanskoj
igri tijela i smrada alkoholla, mladi ljudi odvode u „život“. I to se nudi kao
savremenost, kao sloboda. Naprotiv, to je antisloboda, to je ritual ispiranja
mozga, ritual smanjenja ljudske svijesti, kroz afirmaciju biologije – hormona,
i predstavljanje ljudske vrste kroz tu dimenziju. To nije vrijednost ljudske
vrste, to je vrijednost životinjske vrste. Biologija je sastavni dio čovjeka,
ali nije ono što zaslužuje afirmaciju. To je materija, i donji dio ljudskoga života.
I mi, braćo i sestre, ne smijemo dopustiti da naša djeca, mladost, budu taoci takvih programa. Nisu to slučajni
programi. Nisu to inertni programi. To su dobro isplanirani programi, to su
dobro pripremljeni programi. To su programi u koje se investira, to su programi
koji se poredstavljaju kao lijepi. To su programi poput onih koje prokleti
šejtan predstavlja ljudima, i nastoji i da im ih učini lijepim. I zato, ova
prezentacija, ova manifestacija je zapravo ponuda jedna, a ono tamo je ponuda
druga. I bićete, a posebno vaša djeca, u prilici da birate izmeðu dva puta, izmjeðu
dva izbora. Kome je potreban taj drugi koncert? Potreban je onima kojima
trebaju generacije bez razuma, bez mozga, bez slobode i svijesti, koje će kada
odrastu biti njihovi robovi, koji će svojom fizičkom snagom servisirati njihove
materijalne, političke i druge ciljeve. Oni koji idu ovim putem su slobodni ljudi
i kada se vesele i kada su u žalosti, njihov razum radi i oni pamet ne gube. To
je naša ponuda i naše civilizacijske vrijednosti. I naravno da ćete, kada
ovakav program želite, onda morati platiti da budete u ovoj prostoriji, a oni
drugi programi, satanski programi, oni su besplatni i u njih se investira.
Naravno ovo naše je zapravo stvarna kultura, ono što se baštini u našoj dubini
i tradijciji, vjeri i nacionalnoj kulturi. A ono tamo je kvazikultura,
pseudokultura, nekultura, nešto što ne zaslužuje da se nazove kultura. A zašto
je to tako? Ko o tome odlučuje? Ko je za to kriv, svi mi, svi vi, apsolutno
niko nema da se može amnestirati od te krivnje. Jer smo dozvolili da na
površinu izaðu oni koji su se zapravo formirali u kafićima punih dima i alkoholnog
zadaha. Tu su nastajali, neko sa marihuanom a neko bez nje. I oni su sada na
pozicijama političke uprave, na pozicijama ustanova kulture, i onda oni
odlučuju ko će da plati a ko će besplatno. Koji program da se podrži a koji da
se ne podrži. To je naša realnost. Naravno da je to privremena realnost. Ne
samo da se nadam da je to privremena realnost, čvrsto vjerujem da je to
privremena realnost. Jer ono što vidim sa ove strane i ono što vidim sa one
strane mi potvrðuje da je to privremena realnost, i da to nije ono što ovaj
narod hoće. Jer to ne stanuje u srcima našega naroda. Ovaj narod koji je
izdržao više stotina godina tlačenja i patnji, očuvao svoje ime i svoj obraz,
to neće dopustiti. A ovi mladi ljudi koji nastaju u medresi i ova najmlaða
mladost koja nastaje u našim vrtićima, i ona mladost koja nastaje na našim
fakultetima i univerzitetima, su zapravo dokaz da će se ova zajednica, ova
nacija i ovaj ummet boriti mirnim, pravim, civilizacijskim sredstvima onako kako
to zaslužuje ummet Islama , nacija Islama, i zajednica Islama. To je naša
poruka, to smo mi, to je naš cilj i to je naš put. Oni znaju da je ovo istina
kao što mi znamo da je ovo istina, i zato njima trebaju rituali bilogije i
hemije, jer samo u takvim ritualima se osjećaju privremeno fino, jer oldože
patnje svoga razuma i patnje svojih duša. A kada se ponovno vrate svojim kućama
i suoče sa sopstvenom ličnošću i sopstvenim pukotinama, onda su ponovno
nesrećni. Ovo što moramo da ih raskrinkamo niti je osuda niti je presuda, već
dijagnoza, a i njima stoji naš poziv –a to je kur'anski poziv, sunnetski poziv
– vratite se pravome putu i bićete srećni. Svevišnji prima teobu, i mi smo
dužni da teobu razumijemo.

Mubarek olsun
vama, maturantima, njihovim roditeljima, porodicama, Sandžaku, Bošnjacima i
ummetu Islama. Mubarek olsun dobrim ljudima, i evo medresa vam daruje ovaj tim
na putu borbe za istinu, na putu svjetla, na putu prave sreće i na putu dobra
za pojedinca i zajednicu.

Esselamu alejkum.“

Salahudin Fetić
Mesihat.org