HomeAktuelnostiKultura koja se baštini u tradijciji i vjeri nasuprot kvazikulture, pseudokulture i nekulture 22. Maja 2011. Aktuelnosti 417 OBRAÆANJE GLAVNOG MUFTIJE NA SVEČANOJ AKADEMIJI MATURANATA U NOVOM PAZARU Braćo i sestre esselamu alejkum we rahmetullahi. Evo, ovo što vidite, ovu čednu mladost, ovu čestitost, zapravo vidite našu budućnost. Oni sami za sebe govore. Oni o sebi govore. O roditeljima svojim i o nama svima. Oni su ono čemu težimo i oni su ovjera onoga za šta se borimo. Zato što su oni svjedok vremena, ja neću puno opisivati njihovu poruku, jer su oni sami poruka za sebe. Dva utiska ovoga trenutka imam: godina Gazi Isa-bega, osnivača Skoplja, Novoga Pazara, Šapca i Sarajeva, a svaki taj grad je nastao onoga trenutka kada je njegov osnivač položio temelje džamije i medrese. To je značilo raðanje grada. I evo vidite, pet ipo stoljeća poslije toga, a njegovo ime se tako svježe pominje. Bilo je tada mnogo raznih heroja. Raznih i kontraverznih. Za nekog heroja, a za nekog nešto drugo. Za neke se ponešto i zna, a za mnoge se ništa ne zna, čak iako su toga trenutka bili silni, odlučivali o životima i smrti ljudi. A evo Gazi Isa-beg se pominje i nekako nam je tako blizak kao da smo sa njim živjeli, kao da smo se sa njim družili, kao da je naš i kao da smo mi njegovi. Zašto je to tako ili u čemu je razlika? Razlika je u djelu. Razlika je u onome što su činili. On je činio dobro djelo – uspostavljao vakuf. Nije se borio da iza njega ostane mnogo para i dućana njegovom nasljednicima i potomcima. Iza sebe je ostavio svoj veliki vakuf. I zato je, evo vidite, još ovoga svijeta tako priznat i poznat, i zato još ovoga svijeta njegovo ime ne pada u zaborav. A šta je to u odnosu na ono što ga čeka na Danu sudnjem? To je sitno. To je zapravo potvrda dobroga djela i šta znači dobro djelo. U tome je razlika izmeðu onoga što činite na Božijem putu, i onoga sto činite za sebe. Ili samo mislite da činite za sebe. Pokušajmo uporediti vrijeme koje trošimo za dobro djelo i vrijeme silno koje trošimo za jedan dinar, plačući za onaj još jedan što nam je promakao ili smo ga izgubili. Od zore do mraka, samo da mi je još, pa još.. pa još ovo pa biću srećan, pa još ono pa biću zadovoljan. Pa kada to pribavim, opet nisam nizadovoljan ni srećan. Pa hajde još ovo, pa hajde još ovo. A Allah preporučio preko Resulullaha: Kad zaradiš jedno brdo zlata, poželjećeš još jedno, a kad zaradiš to drugo poželjet ćeš još jedno, pa još jedno.. I samo zemlja kaburska će vam usta napuniti, i samo tada će vam svaka želja prestati, tada vas neće interesovati ni dinar ni brdo zlata. Onog trenutka kada se duša od tijela rastavi, tada prava istina nastupa. I tada sve što je u vašim očima bilo vrijedno, prestaje biti vrijesno. S druge strane, koliko vremena i truda trošimo na putu Svevišnjega, na putu investicije prave, investicije za dan sudnji, za dan istine, za onaj svijet? Za ono što će nas tamo sigurno sačekati? Ima dobrih, ali su oni manjina. I zaista je dobro, skoro uvijek u manjini. A Allah dž.š. kaže: „I neka meðu vama bude zajednica, trupa, ljudi koji će pozivati na dobro, koji će zabranjivati zlo.“ I evo danas prisustvujemo manifestaciji izrastanja još jedne grupe takvih ljudi, odabranih ljudi. Ili još preciznije ljudi koji su dobili šansu da budu odabrani. Zašto su oni koji se bore za dobro a odvraćaju od zla, oni koji naredjuju dobro i pozivaju na dobro, zašto su odabrani? Zato što su to uradili Allahovi vjerovjesnici. Zato što je to misija Allahovih vjerovjesnika, one koje je Allah odabrao a koje mi zovemo Allahovim vjerovjesnicima, oni su u toj misiji. Zato oni koji su Medresu odabrali, šansu su dobili da budu zajednica odabranih koja se bori za dobro, koja poziva na dobro, koja je u misiji dobra. Naravno da će oni morati da se potrude i da tu šansu iskoriste, jer su danas dobili prve prolaznice. Prve ključeve i prve legitimacije, koje predstavljaju naslove njihove misije, a tek će morati kroz silni trud – sami. Da kroz svoj život i svoje djelovanje, pišu. Takva grupa je uvijek potrebna svakoj ljudskoj zajednici i naciji. A meni se nekako čini da je sada, nama ovoga trenutka najpotrebnija jer se nalazimo u historijskom trenutku traženja svoga puta i izvjesne diferencijacije izmeðu našega i tuðega puta. Protekle decenije bile su obilježene mrakom, maglom, borbom da se preživi kako god i na bilo koji način. Sada smo uprkos svemu preživjeli, tražimo svoj put, znamo njegov pravac. Ali nije lahko krenuti njime, nastaviti njime, zato što postoje i oni koji se bore protiv tog puta. Evo, direktor je već pomenuo šta je vidio ovih dana, i imaćete toga još tako puno gledati. Kako se u našim školama, u našim medijima, i u našoj javnosti predstavlja savremenost mlade generacije. Na koji način treba da obilježavaju svoje trenutke. Trenutak okončanja svoje osnovne i svoje srednje škole. Vidjet ćete da se to civilizacijsko dostignuće odigrava u najvećoj tami ljudskoga razuma i ljudske duše. Gdje se u satanskoj igri tijela i smrada alkoholla, mladi ljudi odvode u „život“. I to se nudi kao savremenost, kao sloboda. Naprotiv, to je antisloboda, to je ritual ispiranja mozga, ritual smanjenja ljudske svijesti, kroz afirmaciju biologije – hormona, i predstavljanje ljudske vrste kroz tu dimenziju. To nije vrijednost ljudske vrste, to je vrijednost životinjske vrste. Biologija je sastavni dio čovjeka, ali nije ono što zaslužuje afirmaciju. To je materija, i donji dio ljudskoga života. I mi, braćo i sestre, ne smijemo dopustiti da naša djeca, mladost, budu taoci takvih programa. Nisu to slučajni programi. Nisu to inertni programi. To su dobro isplanirani programi, to su dobro pripremljeni programi. To su programi u koje se investira, to su programi koji se predstavljaju kao lijepi. To su programi poput onih koje prokleti šejtan predstavlja ljudima, i nastoji i da im ih učini lijepim. I zato, ova prezentacija, ova manifestacija je zapravo ponuda jedna, a ono tamo je ponuda druga. I bit ćete, a posebno vaša djeca, u prilici da birate izmeðu dva puta, izmeðu dva izbora. Kome je potreban taj drugi koncert? Potreban je onima kojima trebaju generacije bez razuma, bez mozga, bez slobode i svijesti, koje će kada odrastu biti njihovi robovi, koji će svojom fizičkom snagom servisirati njihove materijalne, političke i druge ciljeve. Oni koji idu ovim putem su slobodni ljudi i kada se vesele i kada su u žalosti, njihov razum radi i oni pamet ne gube. To je naša ponuda i naše civilizacijske vrijednosti. I naravno da ćete, kada ovakav program želite, onda morati platiti da budete u ovoj prostoriji, a oni drugi programi, satanski programi, oni su besplatni i u njih se investira. Naravno ovo naše je zapravo stvarna kultura, ono što se baštini u našoj dubini i tradijciji, vjeri i nacionalnoj kulturi. A ono tamo je kvazikultura, pseudokultura, nekultura, nešto što ne zaslužuje da se nazove kultura. A zašto je to tako? Ko o tome odlučuje? Ko je za to kriv, svi mi, svi vi, apsolutno niko nema da se može amnestirati od te krivnje. Jer smo dozvolili da na površinu izaðu oni koji su se zapravo formirali u kafićima punih dima i alkoholnog zadaha. Tu su nastajali, neko sa marihuanom a neko bez nje. I oni su sada na pozicijama političke uprave, na pozicijama ustanova kulture, i onda oni odlučuju ko će da plati a ko će besplatno. Koji program da se podrži a koji da se ne podrži. To je naša realnost. Naravno da je to privremena realnost. Ne samo da se nadam da je to privremena realnost, čvrsto vjerujem da je to privremena realnost. Jer ono što vidim sa ove strane i ono što vidim sa one strane mi potvrðuje da je to privremena realnost, i da to nije ono što ovaj narod hoće. Jer to ne stanuje u srcima našega naroda. Ovaj narod koji je izdržao više stotina godina tlačenja i patnji, očuvao svoje ime i svoj obraz, to neće dopustiti. A ovi mladi ljudi koji nastaju u medresi i ova najmlaða mladost koja nastaje u našim vrtićima, i ona mladost koja nastaje na našim fakultetima i univerzitetima, su zapravo dokaz da će se ova zajednica, ova nacija i ovaj ummet boriti mirnim, pravim, civilizacijskim sredstvima onako kako to zaslužuje ummet Islama , nacija Islama, i zajednica Islama. To je naša poruka, to smo mi, to je naš cilj i to je naš put. Oni znaju da je ovo istina kao što mi znamo da je ovo istina, i zato njima trebaju rituali biologije i hemije, jer samo u takvim ritualima se osjećaju privremeno fino, jer odlože patnje svoga razuma i patnje svojih duša. A kada se ponovno vrate svojim kućama i suoče sa sopstvenom ličnošću i sopstvenim pukotinama, onda su ponovno nesrećni. Ovo što moramo da ih raskrinkamo niti je osuda niti je presuda, već dijagnoza, a i njima stoji naš poziv –a to je kur'anski poziv, sunnetski poziv – vratite se pravome putu i bit ćete srećni. Svevišnji prima tevbu, i mi smo dužni da tevbu razumijemo. Mubarek olsun vama, maturantima, njihovim roditeljima, porodicama, Sandžaku, Bošnjacima i ummetu Islama. Mubarek olsun dobrim ljudima, i evo medresa vam daruje ovaj tim na putu borbe za istinu, na putu svjetla, na putu prave sreće i na putu dobra za pojedinca i zajednicu. Esselamu alejkum.
