HomeGlas islamaAnalizeSrbijom gospodari duh Dobrice Æosića, ideologa velike Srbije 5. Juna 2011. Analize 570 Ideološki mentor političkog i vojnog establišmenta odgovornog za najgore zločine od Drugog svjetskog rata. Koliko je predsjednik Socijaldemokratske unije (SDU) Srbije Žarko Korać, jedan od lidera nekadašnje Demokratske opozicije Srbije i potpredsjednik u Vladi Zorana Ðinðića bio u pravu kada je prošle godine konstatirao da je današnji ideolog Srbije ponovo Dobrica Æosić, zlokobni tvorac teze o "humanom preseljenju", moglo se posvjedočiti i u danima nakon hapšenja najvećeg srpskog krvoloka Ratka Mladića, "frankenštajna" kojeg je proizveo upravo "otac nacije". Barut i krv Æosićeve umotvorine, sklopljene na mirisu baruta i krvi, izgovaraju gotovo svi. Od baba i balavaca u Kalinoviku, Banjoj Luci i Nevesinju do zamjenika srbijanskog premijera i ministra unutrašnjih poslova, Miloševićevog učenika, Ivice Dačića, koji, eto, smatra da, nakon što ga nisu odbranili ratom, "Kosovo treba podijeliti izmeðu Srbije i Albanije", te iznosi zlokobnu pretpostavku da će se "Kosovo priključiti Albaniji, kao što bi se Republika Srpska priključila Srbiji". Iste su to poruke koje nosi i Æosićev stari tekst "O stvaranju Republike Srpske". Sve je to, uz evociranje sjećanja na sve ideologe velike Srbije, Vlada Srbije praktično uobličila u dokument Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države, dijaspore i Srba u regionu. No, da ne bi bilo kakvih nejasnoća, sve napisano potvrðuje i prijeteći intervju Æosića u "Politici", svojevrsni politički testament, čije dijelove, ali i reakcije uglednika na njega, donosimo u ovom broju. Osim reisu-l-uleme Islamske zajednice (IZ) u BiH Mustafe ef. Cerića, Æosićeva meta je glavni muftija IZ u Srbiji Muamer ef. Zukorlić, kojeg optužuje za tobožnju "sandžakizaciju Srbije" po uzoru na nezavisno Kosovo. Muftija, koji je već godinama na meti srbijanskog režima i njegovih medija, navikao je na ovakve napade. U razgovoru za "Dnevni avaz" otkriva da mu poruke Æosića služe kao kompliment, jer to razumije kao "ovjeru ljudi koje nisu stavili pod svoju kontrolu". – On svojim intervjuom ostavlja testament raznim društvenim srpskim subjektima da znaju ko im je opasnost i kuda da se usredsrede. Kada su u pitanju "sandžačko pitanje" i "sandžakizacija" Srbije, koju Æosić spominje, riječ je o kontinuitetu traženja neprijatelja. Svi narodi koji su uspjeli da odu od Srbije i srpskog naroda su i otišli. To su učinili Slovenci, Hrvati, Crnogorci i Makednoci. Ostali su samo Bošnjaci. U Bosni su prepleteni entitetom Republika Srpska, a u Srbiji u Sandžaku. Sada, naprosto, u nekoga treba uprijeti prst. A genocidna ideologija Dobrice Æosića je u kontinuitetu upravo to – upiranje prstom u drugoga i traženje krivca u drugome za sve što se dešava Srbiji i srpskom narodu – analizira muftija Zukorlić. Ipak, on intervju "Politici" shvata i kao paniku ideologa savremene srpske politike i "oca nacije", jer nije u njegovom maniru da se toliko medijski eksponira. – Ta panika je nastala iz dva razloga. Jedan proizlazi iz činjenice da je odlazak Ratka Mladića u Hag zapravo stezanje obruča oko Æosića i njegove ideologije. Jer, kada se završi priča s operativcima genocida, dolazi se do inspiratora genocida. Dotični gospodin je glavni bajraktar inspiracije genocida! A drugi izvor panike jesu novi procesi nacionalnog osvještenja i djelovanja Bošnjaka, odnosno saradnja izmeðu Sarajeva i Novog Pazara. To je nešto što ideolog srpske nacije nije predvidio i što je izvan kontrole srpskih obavještajnih i političkih subjekata i nešto što ga zabrinjava – mišljenja je Zukorlić. Nadalje, objašnjava i da je agresija na Islamsku zajednicu u Sandžaku i priprema agresije na Islamsku zajednicu BiH "političko-udbaški projekt koji je dugo pripreman i zasnovan na političkoj ideologiji Æosića i njegove družine". – Pošto to ne uspijeva, napadaju se oni koji su bili prepreka tome. Šalje se poruka da ponovo treba naći nekog novog Adema Zilkića i Muhameda Jusufspahića i preporučiti ih, jer će oni biti "spremni na saradnju". A to znači provoditi srpske političke i nacionalne interese. Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države, dijaspore i Srba u regionu Vlade Srbije (Memorandum 2) dokazuje da, nažalost, i aktuelna srbijanska vlada s navodnom demokratskom strukturom kao i dva bošnjačka ministra provode Æosićevu političku ideologiju – uvjeren je naš sagovornik. Tadićev nacionalizam Poznati profesor Fakulteta političkih nauka prof. dr. Nijaz Duraković kaže da je ugledna britanska historičarka Kerol Hodž (Carol Hodge), autorica bestselera "Velika Britanija i Balkan", ispravno primijetila da odlaskom Miloševića nije otišla njegova politika. Naprotiv, ona je pojačana. U tom smislu jedan od najboljih poznavatelja prilika na Balkanu posljednjih decenija vidi i poruke Dobrice Æosića. – Srbijanski predsjednik Boris Tadić svoje nacionalističke pozicije prikriva prividnom demokratičnošću i evropskim putem. Ali, kada malo analizirate njegove stvarne poteze, podršku Dodiku i svim tim secesionističkim tendencijama te činjenicu da je tolerantan prema svim tim četničkim i neočetničkim pokretima, jasno je o čemu se radi – kaže Duraković. Prema njegovim riječima, ono što zapanjuje jeste podrška Mladiću nakon njegovog hapšenja. – To su stotine i hiljade ljudi, nisu to pojedinačni ekscesi. Riječ je o jednoj kolektivnoj paranoji i zaluðenosti. Taj narod slavi najvećeg krvnika i zločinca poslije Drugog svjetskog rata! Od njega se pravi heroj, u njega se kunu, veličaju ga… To je činjenica koja boli i zabrinjava ne samo nas Bošnjake i graðane BiH. Trebaju se, prije svega, zabrinuti ljudi u Srbiji. Čemu u 21. stoljeću ksenofobija neviðenih razmjera, razulareni nacionalizam, šovinizam, pa i nacifašizam – ističe profesor Duraković. Pojašnjava da sve to nisu samo Æosićeve ideje. Æosić je bio ovovjekovna kruna starih ideologija, od "Načertanija" Ilije Garašanina do raznih Vasića, Protića, Moljevića i krvnika Draže Mihailovića. – Ta ideja se kontinuirano njeguje. Ono što boli jeste veliki broj mladih ljudi u svemu tome. Ti mladi ljudi su kolektivno indoktrinirani, zavedeni i ne znaju šta se stvarno desilo na našim prostorima. Ne znaju koliko je Mladić ubio nevinih ljudi, žena, djece i staraca, koliko je kuća popaljeno, koje su to stravične stvari uraðene… U školi to ne uče, a u porodici uče epske guslarske tradicije o kosovskom mitu. Političke garniture (u Srbiji) nisu napustite kurs "velike Srbije". Bojim se da će se i Mladićevo izručenje prelomiti u Bosni, jer je to jedino mjesto gdje mogu tražiti kompenzaciju za Kosovo, koje je definitivno izgubljeno. To oficijelna srbijanska vlast i čini. To se lako da razotkriti analizom poteza koje se vuku iz Beograda i onih koje povlači sam Milorad Dodik – naglašava Duraković. Radončić: Æosić je ideolog zla Predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB) BiH i svjedok bujanja srbijanskog nacionalizma u bivšoj Jugoslaviji Fahrudin Radončić smatra da je nakon Ilije Garašanina i Vase Čubrilovića velikosrpski nacionalni program u Dobrici Æosiću dobio kontinuitet poznate politike "krvi i tla" i "sijanja svijesti u budućim srpskim naraštajima kako su Srbi i Srbija trajno oštećeni na Balkanu". – U suštini, radi se o višestoljetnoj doktrini koja je izrodila najstrašnije četničke zločince i likove poput Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Stoga nove Æosićeve političke elaboracije jesu samo kontinuitet čuvenog Memoranduma SANU-a od prije 20 godina. Vrijeme je, nažalost, pokazalo da intelektualci koji su tada imali hrabrosti da se tome suprotstave – a bez lažne skromnosti meðu njih spadam i ja – danas sa sigurnošću mogu reći da su bili u pravu. Ali, to nije nikakva utjeha 200 hiljada ubijenih i milion raseljenih Bošnjaka, brojne žrtve na Kosovu i Hrvatskoj – kazao je Radončić. Srpsku djecu uče da su ubijeni Bošnjaci Srbi koji su bacani u Drinu – Srpska djeca se već više od 20 godina pogrešno educiraju. Mediji u Srbiji i RS su apsolutno cenzurirani i pod kontrolom režima. Ljudi ne znaju šta se dogodilo. I dan-danas postoje priče da smo mi ubijali Srbe i bacali ih u Drinu i da je puna Drina srpskih leševa. Jer nikome od naših jadnika od Zvornika, Višegrada, Foče, Bratunca i drugih mjesta nije na glavi pisalo koje je nacionalnosti. Ako se tako 20 godina educiraju djeca, bojim se da se ništa neće promijeniti. Možda, ako nekada uðemo u tu bajnu Evropu – konstatira Duraković. SPC je dio projekta Vlade Srbije u regionu Za Zukorlića je uključivanje Srpske pravoslavne crkve (SPC) u projekt provoðenja Strategije Vlade Srbije u dijaspori i regionu samo dokaz notornog kršenja Ustava. – Vladino provoðenje brutalne Æosićeve ideologije ne preza ni od kršenja Ustava i Zakona te države. Ustav kaže da je Srbija sekularna država i da Crkva ne može biti dio Vladinog programa. To samo jasno govori da je SPC sastavi dio državnog projekta u regionu – ističe on. Šta je rekao Æosić u političkom testamentu u "Politici" U intervjuu u čak tri nastavka u beogradskoj "Politici" tokom protekle sedmice Dobrica Æosić pokazao je da je ljut bukvalno na sve, a po običaju najveći problem su mu Turci, Bošnjaci, Albanci i, dakako, lideri Islamske zajednice u BiH i Srbiji. Tako Æosić kaže da u prvoj deceniji 21. stoljeća nije zaustavljeno decenijsko nazadovanje Srbije, "nego se ubrzalo kretanje ka patuljastoj Srbiji". Patuljasta Srbija Nastavljajući logiku Memoranduma SANU-a, Æosić frustrira srbijansku javnost tvrdeći da je "propagandom naših neprijatelja nagrðeno lice našeg naroda". Pogotovo, jer države Zapada u osnovi nisu "napustile politiku pritisaka i ucjenjivanja prema Srbiji započetu još krajem prošlog vijeka". – Historija nam se piše u haškoj sudnici – ogorčeno će Æosić. On tvrdi da je "internacionalni vjerski rat" u Bosni od 1992. do 1995. godine politički nastavljen pod protektoratom i rukovodstvom "visokih predstavnika" UN-a i Evrope. – Nijedan učesnik i činilac bosanskog rata, nijedna ratna strana nije se odrekla ostvarenja svojih ratnih ciljeva. Muslimani pod imenom Bošnjaka nastavljaju da se bore za "unitarnu Bosnu" na načelima "Islamske deklaracije" Alije Izetbegovića uz izdašnu podršku svih dosadašnjih "visokih predstavnika" i sadašnjeg gospodina Incka. Hrvati se bore za separaciju sada svoje Herceg-Bosne; Srbi se bore da odbrane Republiku Srpsku na dejtonskim načelima. Poslije svega što se dogodilo u tom svirepom ratu, teško je shvatljivo odsustvo političkog razuma bošnjačkih političara i agresivnog reisu-l-uleme koji se ne odriču svojih ratnih ciljeva – "unitarne Bosne" i želje za poništenjem Republike Srpske – kazao je Æosić za "Politiku", otkrivajući ko su to nepodobni Bošnjaci koji najviše smetaju Srbiji i ne uklapaju se u njegovu sliku svijeta. Srpska žrtva Ponašajući se kao srpska žrtva, nastavlja Æosić, Bošnjaci "vjerskim šovinizmom podgrijavaju permanentnu i agoničnu krizu konfederalne dejtonske tvorevine". – Ja vjerujem u uspješnu odbranu nacionalnih i demokratskih prava Srba oličenu u RS. Novi generički faktor takve bosanske krize je neoosmanska Turska koja u ime "historijskih prava" izjednačava Bosnu sa svojom Anadolijom i Sarajevo sa svojim Istanbulom. Zbiva li se to inverzija nekadašnjeg "Istočnog pitanja"? Šta je politički smisao "Istanbulske deklaracije" i samita u Karaðorðevu na kojem nema Grka, Bugara, Makedonaca, i na kojem je najznačajnija figura predsjednik turske vlade Erdoan? – mišljenja je on. Dogaðaji su to, kaže, "koji, nesumnjivo, najavljuju novo razdoblje Turske na Balkanu". – Slijetanje moćne Turske na Balkan kao u "svoje historijske osmanske prostore" sumnjam da donosi spokojnu budućnost Balkanu i srpskom narodu, jer aktivira i Zukorlićevo "sandžačko pitanje". Kao da započinje i "sandžakizacija" Srbije, organski nastavljajući "kosovizaciju" Srbije, podstičući i druge vlastodržačke ambicije motivirane najavljenom regionalnom dezintegracijom Srbije – prijeti ideolog SANU-a. Dodik je hrabar borac za srpska prava Zato o predsjedniku RS i SNSD-a Miloradu Dodiku misli sve najbolje. Dodik je, prema njemu, nova pojava u srpskoj politici novije historije. – Borben, a spreman na kompromis. On je u mom doživljaju hrabar i dostojanstven borac za srpska prava i odbranu Republike Srpske na dejtonskim osnovama. Odličan je taktičar – komplementira Æosić, isto onako kako je hvalio Miloševića pa ga kasnije valjao u blatu. "Milošević nije radio hrðavo" Evropska unija za Æosića je fatamorgana, a činjenicu da se Crna Gora odvojila od Srbije dočekuje tvrdnjom da je "etničko crnogorsko ideološko kopile Kominternine politike razbijanja Jugoslavije", te da je "to dukljansko crnogorstvo posljednji ideološki ostatak Staljinove Kominterne na Balkanu". Za Miloševića tvrdi da je imao odlučujuću ulogu u dvije decenije srpske politike. Kritičan je i prema onom koga je politički stvorio, ali ističe da "nije sve rðavo što je radio". Izvor: Avaz.ba