Srbijom gospodari duh Dobrice Æosića, ideologa velike Srbije

Ideološki mentor političkog i vojnog establišmenta odgovornog za najgore zločine od Drugog svjetskog rata.

Koliko je predsjednik Socijaldemokratske unije
(SDU) Srbije Žarko Korać, jedan od lidera nekadašnje Demokratske opozicije
Srbije i potpredsjednik u Vladi Zorana Ðinðića bio u pravu kada je prošle
godine konstatirao da je današnji ideolog Srbije ponovo Dobrica Æosić, zlokobni
tvorac teze o "humanom preseljenju", moglo se posvjedočiti i u danima
nakon hapšenja najvećeg srpskog krvoloka Ratka Mladića,
"frankenštajna" kojeg je proizveo upravo "otac nacije".

Barut i krv

Æosićeve umotvorine, sklopljene na mirisu
baruta i krvi, izgovaraju gotovo svi. Od baba i balavaca u Kalinoviku, Banjoj
Luci i Nevesinju do zamjenika srbijanskog premijera i ministra unutrašnjih
poslova, Miloševićevog učenika, Ivice Dačića, koji, eto, smatra da, nakon što
ga nisu odbranili ratom, "Kosovo treba podijeliti izmeðu Srbije i
Albanije", te  iznosi zlokobnu
pretpostavku da će se "Kosovo priključiti Albaniji, kao što bi se
Republika Srpska priključila Srbiji".

Iste su to poruke koje nosi i Æosićev stari
tekst "O stvaranju Republike Srpske". Sve je to, uz evociranje
sjećanja na sve ideologe velike Srbije, Vlada Srbije praktično uobličila u
dokument Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države, dijaspore i Srba
u regionu.

No, da ne bi bilo kakvih nejasnoća, sve
napisano potvrðuje i prijeteći intervju Æosića u "Politici",
svojevrsni politički testament, čije dijelove, ali i reakcije uglednika na
njega, donosimo u ovom broju.

Osim reisu-l-uleme Islamske zajednice (IZ) u
BiH Mustafe ef. Cerića, Æosićeva meta je glavni muftija IZ u Srbiji Muamer ef.
Zukorlić, kojeg optužuje za tobožnju "sandžakizaciju Srbije" po uzoru
na nezavisno Kosovo.

Muftija, koji je već godinama na meti
srbijanskog režima i njegovih medija, navikao je na ovakve napade. U razgovoru
za "Dnevni avaz" otkriva da mu poruke Æosića služe kao kompliment,
jer to razumije kao "ovjeru ljudi koje nisu stavili pod svoju
kontrolu".

– On svojim intervjuom ostavlja testament
raznim društvenim srpskim subjektima da znaju ko im je opasnost i kuda da se
usredsrede. Kada su u pitanju "sandžačko pitanje" i
"sandžakizacija" Srbije, koju Æosić spominje, riječ je o kontinuitetu
traženja neprijatelja. Svi narodi koji su uspjeli da odu od Srbije i srpskog
naroda su i otišli. To su učinili Slovenci, Hrvati, Crnogorci i Makednoci.
Ostali su samo Bošnjaci. U Bosni su prepleteni entitetom Republika Srpska, a u
Srbiji u Sandžaku. Sada, naprosto, u nekoga treba uprijeti prst. A genocidna
ideologija Dobrice Æosića je u kontinuitetu upravo to – upiranje prstom u
drugoga i traženje krivca u drugome za sve što se dešava Srbiji i srpskom
narodu – analizira muftija Zukorlić.

Ipak, on intervju "Politici" shvata
i kao paniku ideologa savremene srpske politike i "oca nacije", jer
nije u njegovom maniru da se toliko medijski eksponira.

– Ta panika je nastala iz dva razloga. Jedan
proizlazi iz činjenice da je odlazak Ratka Mladića u Hag zapravo stezanje
obruča oko Æosića i njegove ideologije. Jer, kada se završi priča s
operativcima genocida, dolazi se do inspiratora genocida. Dotični gospodin je
glavni bajraktar inspiracije genocida! A drugi izvor panike jesu novi procesi
nacionalnog osvještenja i djelovanja Bošnjaka, odnosno saradnja izmeðu Sarajeva
i Novog Pazara. To je nešto što ideolog srpske nacije nije predvidio i što je
izvan kontrole srpskih obavještajnih i političkih subjekata i nešto što ga
zabrinjava – mišljenja je Zukorlić.

Nadalje, objašnjava i da je agresija na
Islamsku zajednicu u Sandžaku i priprema agresije na Islamsku zajednicu BiH
"političko-udbaški projekt koji je dugo pripreman i zasnovan na političkoj
ideologiji Æosića i njegove družine".

– Pošto to ne uspijeva, napadaju se oni koji
su bili prepreka tome. Šalje se poruka da ponovo treba naći nekog novog Adema
Zilkića i Muhameda Jusufspahića i preporučiti ih, jer će oni biti "spremni
na saradnju". A to znači provoditi srpske političke i nacionalne interese.
Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države, dijaspore i Srba u regionu
Vlade Srbije (Memorandum 2) dokazuje da, nažalost, i aktuelna srbijanska vlada
s navodnom demokratskom strukturom kao i dva bošnjačka ministra provode
Æosićevu političku ideologiju – uvjeren je naš sagovornik.

Tadićev nacionalizam

Poznati profesor Fakulteta političkih nauka
prof. dr. Nijaz Duraković kaže da je ugledna britanska historičarka Kerol Hodž
(Carol Hodge), autorica bestselera "Velika Britanija i Balkan",
ispravno primijetila da odlaskom Miloševića nije otišla njegova politika.

Naprotiv, ona je pojačana. U tom smislu jedan
od najboljih poznavatelja prilika na Balkanu posljednjih decenija vidi i poruke
Dobrice Æosića.

– Srbijanski predsjednik Boris Tadić svoje
nacionalističke pozicije prikriva prividnom demokratičnošću i evropskim putem.
Ali, kada malo analizirate njegove stvarne poteze, podršku Dodiku i svim tim
secesionističkim tendencijama te činjenicu da je tolerantan prema svim tim
četničkim i neočetničkim pokretima, jasno je o čemu se radi – kaže Duraković.

Prema njegovim riječima, ono što zapanjuje
jeste podrška Mladiću nakon njegovog hapšenja.

– To su stotine i hiljade ljudi, nisu to
pojedinačni ekscesi. Riječ je o jednoj kolektivnoj paranoji i zaluðenosti. Taj
narod slavi najvećeg krvnika i zločinca poslije Drugog svjetskog rata! Od njega
se pravi heroj, u njega se kunu, veličaju ga… To je činjenica koja boli i
zabrinjava ne samo nas Bošnjake i graðane BiH. Trebaju se, prije svega,
zabrinuti ljudi u Srbiji. Čemu u 21. stoljeću ksenofobija neviðenih razmjera,
razulareni nacionalizam, šovinizam, pa i nacifašizam – ističe profesor
Duraković.

Pojašnjava da sve to nisu samo Æosićeve ideje.
Æosić je bio ovovjekovna kruna starih ideologija, od "Načertanija"
Ilije Garašanina do raznih Vasića, Protića, Moljevića i krvnika Draže Mihailovića.

– Ta ideja se kontinuirano njeguje. Ono što
boli jeste veliki broj mladih ljudi u svemu tome. Ti mladi ljudi su kolektivno
indoktrinirani, zavedeni i ne znaju šta se stvarno desilo na našim prostorima.
Ne znaju koliko je Mladić ubio nevinih ljudi, žena, djece i staraca, koliko je
kuća popaljeno, koje su to stravične stvari uraðene… U školi to ne uče, a u
porodici uče epske guslarske tradicije o kosovskom mitu. Političke garniture (u
Srbiji) nisu napustite kurs "velike Srbije". Bojim se da će se i
Mladićevo izručenje prelomiti u Bosni, jer je to jedino mjesto gdje mogu
tražiti kompenzaciju za Kosovo, koje je definitivno izgubljeno. To  oficijelna srbijanska vlast i čini. To se
lako da razotkriti analizom poteza koje se vuku iz Beograda i onih koje povlači
sam Milorad Dodik – naglašava Duraković.

Radončić: Æosić je ideolog zla

Predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB)
BiH i svjedok bujanja srbijanskog nacionalizma u bivšoj Jugoslaviji Fahrudin
Radončić smatra da je nakon Ilije Garašanina i Vase Čubrilovića velikosrpski nacionalni program u Dobrici Æosiću
dobio kontinuitet poznate politike "krvi i tla" i "sijanja
svijesti u budućim srpskim naraštajima kako su Srbi i Srbija trajno oštećeni na
Balkanu".

– U suštini, radi se o višestoljetnoj doktrini
koja je izrodila najstrašnije četničke zločince i likove poput Slobodana
Miloševića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Stoga nove Æosićeve političke
elaboracije jesu samo kontinuitet čuvenog Memoranduma SANU-a od prije 20
godina. Vrijeme je, nažalost, pokazalo da intelektualci koji su tada imali
hrabrosti da se tome suprotstave – a bez lažne skromnosti meðu njih spadam i ja
– danas sa sigurnošću mogu reći da su bili u pravu. Ali, to nije nikakva utjeha
200 hiljada ubijenih i milion raseljenih Bošnjaka, brojne žrtve na Kosovu i
Hrvatskoj – kazao je Radončić.

Srpsku djecu uče da su ubijeni Bošnjaci Srbi koji su bacani u
Drinu

– Srpska djeca se već više od 20 godina
pogrešno educiraju. Mediji u Srbiji i RS su apsolutno cenzurirani i pod
kontrolom režima. Ljudi ne znaju šta se dogodilo. I dan-danas postoje priče da
smo mi ubijali Srbe i bacali ih u Drinu i da je puna Drina srpskih leševa. Jer
nikome od naših jadnika od Zvornika, Višegrada, Foče, Bratunca i drugih mjesta
nije na glavi pisalo koje je nacionalnosti. Ako se tako 20 godina educiraju
djeca, bojim se da se ništa neće promijeniti. Možda, ako nekada uðemo u tu
bajnu Evropu – konstatira Duraković.

SPC je dio projekta Vlade Srbije u regionu

Za Zukorlića je uključivanje Srpske
pravoslavne crkve (SPC) u projekt provoðenja Strategije Vlade Srbije u
dijaspori i regionu samo dokaz notornog kršenja Ustava.

– Vladino provoðenje brutalne Æosićeve ideologije ne preza ni od kršenja
Ustava i Zakona te države. Ustav kaže da je Srbija sekularna država i da Crkva
ne može biti dio Vladinog programa. To samo jasno govori da je SPC sastavi dio
državnog projekta u regionu – ističe on.

Šta je rekao Æosić u političkom testamentu u
"Politici"

U intervjuu u čak tri nastavka u beogradskoj
"Politici" tokom protekle sedmice Dobrica Æosić pokazao je da je ljut
bukvalno na sve, a po običaju najveći problem su mu Turci, Bošnjaci, Albanci i,
dakako, lideri Islamske zajednice u BiH i Srbiji. Tako Æosić kaže da u prvoj
deceniji 21. stoljeća nije zaustavljeno decenijsko nazadovanje Srbije,
"nego se ubrzalo kretanje ka patuljastoj Srbiji".

Patuljasta Srbija

Nastavljajući logiku Memoranduma SANU-a, Æosić
frustrira srbijansku javnost tvrdeći da je "propagandom naših neprijatelja
nagrðeno lice našeg naroda". Pogotovo, jer države Zapada u osnovi nisu
"napustile politiku pritisaka i ucjenjivanja prema Srbiji započetu još
krajem prošlog vijeka".

– Historija nam se piše u haškoj sudnici –
ogorčeno će Æosić. On tvrdi da je "internacionalni vjerski rat" u
Bosni od 1992. do 1995. godine politički nastavljen pod protektoratom i
rukovodstvom "visokih predstavnika" UN-a i Evrope.

– Nijedan učesnik i činilac bosanskog rata,
nijedna ratna strana nije se odrekla ostvarenja svojih ratnih ciljeva.
Muslimani pod imenom Bošnjaka nastavljaju da se bore za "unitarnu
Bosnu" na načelima "Islamske deklaracije" Alije Izetbegovića uz
izdašnu podršku svih dosadašnjih "visokih predstavnika" i sadašnjeg
gospodina Incka. Hrvati se bore za separaciju sada svoje Herceg-Bosne; Srbi se
bore da odbrane Republiku Srpsku na dejtonskim načelima. Poslije svega što se
dogodilo u tom svirepom ratu, teško je shvatljivo odsustvo političkog razuma
bošnjačkih političara i agresivnog reisu-l-uleme koji se ne odriču svojih
ratnih ciljeva – "unitarne Bosne" i želje za poništenjem Republike
Srpske – kazao je Æosić za "Politiku", otkrivajući ko su to nepodobni
Bošnjaci koji najviše smetaju Srbiji i ne uklapaju se u njegovu sliku svijeta.

Srpska žrtva

Ponašajući se kao srpska žrtva, nastavlja
Æosić, Bošnjaci "vjerskim šovinizmom podgrijavaju permanentnu i agoničnu
krizu konfederalne dejtonske tvorevine".

– Ja vjerujem u uspješnu odbranu nacionalnih i
demokratskih prava Srba oličenu u RS. Novi generički faktor takve bosanske
krize je neoosmanska Turska koja u ime "historijskih prava"
izjednačava Bosnu sa svojom Anadolijom i Sarajevo sa svojim Istanbulom. Zbiva
li se to inverzija nekadašnjeg "Istočnog pitanja"? Šta je politički
smisao "Istanbulske deklaracije" i samita u Karaðorðevu na kojem nema
Grka, Bugara, Makedonaca, i na kojem je najznačajnija figura predsjednik turske
vlade Erdoan? – mišljenja je on.

Dogaðaji su to, kaže, "koji, nesumnjivo,
najavljuju novo razdoblje Turske na Balkanu".

– Slijetanje moćne Turske na Balkan kao u
"svoje historijske osmanske prostore" sumnjam da donosi spokojnu
budućnost Balkanu i srpskom narodu, jer aktivira i Zukorlićevo "sandžačko
pitanje". Kao da započinje i "sandžakizacija" Srbije, organski
nastavljajući "kosovizaciju" Srbije, podstičući i druge vlastodržačke
ambicije motivirane najavljenom regionalnom dezintegracijom Srbije – prijeti
ideolog SANU-a.

Dodik je hrabar borac za srpska prava

Zato o predsjedniku RS i SNSD-a Miloradu
Dodiku misli sve najbolje. Dodik je, prema njemu, nova pojava u srpskoj
politici novije historije.

– Borben, a spreman na kompromis. On je u mom
doživljaju hrabar i dostojanstven borac za srpska prava i odbranu Republike
Srpske na dejtonskim osnovama. Odličan je taktičar – komplementira Æosić, isto
onako kako je hvalio Miloševića pa ga kasnije valjao u blatu.

"Milošević nije radio hrðavo"

Evropska unija za Æosića je fatamorgana, a
činjenicu da se Crna Gora odvojila od Srbije dočekuje tvrdnjom da je
"etničko crnogorsko ideološko kopile Kominternine politike razbijanja
Jugoslavije", te da je "to dukljansko crnogorstvo posljednji
ideološki ostatak Staljinove Kominterne na Balkanu".

Za Miloševića tvrdi da je imao odlučujuću
ulogu u dvije decenije srpske politike. Kritičan je i prema onom koga je
politički stvorio, ali ističe da "nije sve rðavo što je radio".

Izvor: Avaz.ba