HomeAktuelnostiIzljev mržnje 20. Juna 2011. Aktuelnosti 616 |Glas islama 216 |NAŠE VIÐENJE| Zajednička karakteristika napada na BANU jeste kritika učešća vjerskih velikodostojnika u njenom formiranju. Zaboravlja srpska elita i bošnjački nadničari da je baš srpsko školstvo i akademstvo utemeljeno na svetosavlju, a šta je bio Sveti Sava do crkveni arhiepiskop na čije akademsko-školske slave se primoravaju ići i bošnjačka djeca. Ponovo su na snazi dvostruki standardi za koje srpska akademska i politička oligarhija ima razumijevanja i potpuni konsenzus. Ono što je prihvatljivo za Srbe nedopustivo je za Bošnjake. Ispade da je Sveti Sava civilizacija, a islamski alim prijetnja, opasnost i neprihvatljivost. Svi oni koji ne mogu da se pomire sa kapacitetima bošnjačkog naroda, očigledno nisu kadri da se dostojanstveno suoče sa kapacitetima bošnjačke naučne i intelektualne elite. Ništa novo i ništa neočekivano za zemlju Srbiju kada su u pitanju oštre, negativne i na momente šovinističke reakcije srpskih akademskih, političkih i medijskih struktura na vijest o osnivanju Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. Poslije gorkih iskustava, ratova i uloge srpskih intelektualnih krugova, a posebno SANU, u planovima i ciljevima srpskog nacionalnog programa ka konačnom uništenju Bošnjaka, te pojavom Memoranduma 2 u kojem se nanovo nudi platforma bošnjačkog satiranja, ne čudi ovakvo ponašanje onih ljudi koji su planirali da u ovom vaktu i zemanu ne postoji Bošnjaka, a kamoli da bude osnovana BANU. Isti oni koji su planirali „autostradu pakla“ sada napadaju bošnjačku inteligenciju i ulemu, te omalovažavaju formiranje BANU, koja ima za cilj učvršćivanje stuba opstanka bošnjačkog naroda, očuvanja i afirmacije sopstvene vrijednosti i sopstvenog identiteta Bošnjaka. Ideologija koja je začeta prije sto godina, a potpunu realizaciju doživjela devedesetih i koja se operacionalizira kroz ratove, još je na snazi. Srpski akademski krugovi, političari i mediji koji rade za interes režima nisu se suočili sa svojom prošlošću već su nastavili starom praksom relativiziranja i negiranja svega što je vezano za Bošnjake. Uz to oni se koriste prostačkim uvredama i rečenicama koje pokazuju svu podlost i niskost, mržnju, zavist i licemjerje onih koji te formulacije koriste i plasiraju ih u javnost. Profani karakter pojedinih političara, akademskih graðana i medija pokazuje da civilizacijske tekovine mudrosti, lijepog ponašanja, kulture govora i izražavanja, poštivanje tuðeg prava na slobodu udruživanja, slobodu govora i mišljenja još nisu prihvatljive u Srbiji. Od strane srpskih krugova ono što je vezano za Bošnjake sistematski i sistemski se guši, progoni, diskreditira i segregira, omalovažava i uništava. Tokom ratova to se činilo ubijanjem i progonom, što je meðunarodno pravo okarakterisalo genocidom, a sada se to vrši u režiji demokrata, putem svilenih rukavica, tako što se nad Bošnjacima, njihovim vjerskim i nacionalnim vrijednostima vrši duhovni i mentalni genocid. Za napad na BANU koriste se već oprobane i provjerene metode. Ono što nije lijepo da kaže predsjednik, reći će poslušni režimski mediji, reći će srpski ministri i narodni poslanici iz redova Bošnjaka, ili predsjednica (ne)vladine organizacije, nadničarka što se hrani beogradskim trohama, koja se uvijek i iznova u ime njenih hranitelja javlja odašiljanjem otrovnih strijela na islam, ulemu, Bošnjake i njihove sveukupne vrijednosti. Zajednička karakteristika napada na BANU jeste kritika učešća vjerskih velikodostojnika u njenom formiranju. Zaboravlja srpska elita i bošnjački nadničari da je baš srpsko školstvo i akademstvo utemeljeno na svetosavlju, a šta je bio Sveti Sava do crkveni arhiepiskop na čije akademsko-školske slave se primoravaju ići i bošnjačka djeca. Ponovo su na snazi dvostruki standardi za koje srpska akademska i politička oligarhija ima razumijevanja i potpuni konsenzus. Ono što je prihvatljivo za Srbe nedopustivo je za Bošnjake. Ispade da je Sveti Sava civilizacija, a islamski alim prijetnja, opasnost i neprihvatljivost. Svi oni koji ne mogu da se pomire sa kapacitetima bošnjačkog naroda, očigledno nisu kadri da se dostojanstveno suoče sa kapacitetima bošnjačke naučne i intelektualne elite. Ovih dana je u Sarajevu na snazi prepisivanje onoga što dolazi iz Beograda. Oni što se stide vlastitoga vjerno kopiraju one što ih smatraju za jače, bolje i pametnije. U nekim trenucima napadi graðanskih orijentisanih Bošnjaka na ulemu i islam prevazilaze sve granice dozvoljenog, pa često napad iz Beograda u odnosu na onaj što dolazi iz Sarajeva izgleda poput blagog povjetarca u odnosu na oluju. Na snazi je veliko pokazivanje inferiornosti kod Bošnjaka na ono što dolazi od bošnjačkog nacionalnog diskursa. Mnogi su se prihvatili ulagivanja genocidnim strukturama umjesto da se uzdignu iznad šumskog duha i vinu u visine intelektualnih razmišljanja i stvaranja. Oikofobija je sastavni dio života pojedinih Bošnjaka. Oni će strahom od sopstvenog doma i odbacivanjem svoje kuće ostaviti sebe kao lovinu onima koji ne prave razlike meðu Hasom i Husom. Genocid u Srebrenici je to pokazao i dokazao. U nedostatku ozbiljne kritike i osporavanja projekta BANU prilazi se pozivanju pravosuða i tužilaštva da reaguju bez pozivanja na ijednu zakonsku obavezu koja je prekršena. Imalo obrazovana osoba bi morala o tome voditi računa i navesti koja to zakonska odredba zabranjuje udruživanje graðana na naučnoj i umjetničkoj osnovi. Kako je krenulo, u Srbiji ćemo imati teže stanje od aparthejda. Svojim izljevima mržnje, zavisti i licemjerjem srpska elita se sve više vraća u Srednji vijek i pokazuje da evroatlantske vrijednosti demokratije i tolerancije za nju nisu civilizacijska dostignuća. Srpska elita i bošnjački nadničari trebaju znati da se ulema nikada nije prodavala niti predavala. Časnoj i poštenoj ulemi (intelektualcima) su vjera, čast, obraz i dostojanstvo uvijek bili na prvom mjestu, iznad umiljavanja bilo kojoj vlasti, osim Božjoj, iznad straha za egzistenciju i iznad kompromisa na štetu naroda i vjere. Pomenute vrijednosti za bošnjačku elitu nemaju alternativu. Otuda tako jaki, pametni, hrabri i nepokolebljivi pojedinci meðu Bošnjacima koji su spremni pokrenuti osnivanje tako bitne institucije kakva je BANU, koja je upotpunila bošnjačke snove i radit će na ostvarivanju novih snova i pobjeda. Ti pojedinci se mogu opisati riječima jednog francuskog književnika koji je rekao: „On je ogroman. Zašto? Zato što smije. Smjeti – to je cijena napretka.“
