HomeAktuelnostiKad dobro nadvlada 4. Septembra 2011. Aktuelnosti 474 Glas islama, br. 221, 1. septembar 2011. Utisak ovogodišnjeg Ramazana ostaje na masovnosti vjernika koji su prisustvovali iftarima u sandžačkim gradovima, te sjajnoj organizaciji istih i mogućnosti Glavnog muftije da regrutuje ljude okupljajući ih na jednom mjestu bez ikakvog interesa za bilo koga, a uz osjećaj da su svi ujedno i domaćini i gosti. Mnogobrojno prisustvo vjernika na iftarima i noćnim namazima, kao i demonstracija znanja, prefinjenosti, kulture i duhovnosti, zapravo su najveća frustracija islamofoba i bošnjakofoba, te se kroz tu njihovu zabrinutost tumače svi njihovi očajnički krikovi za Reisulemom i Glavnim muftijom koji svoj legitimitet crpe baš iz onolikog broja ljudi što ponosno idu za njima. Muslimani sa čežnjom ispraćaju mjesec Ramazan, a sa radošću dočekuju Bajram. Ramazan je učvrstio vjernička srca, post osvježio razum, namaz ojačao pobožnost, zekat i sadekatu-l-fitr očistili imetak, itikaf smirio nefs, bajram namaz ujedinio vjerničke safove, a bajramski ručak spojio porodice, pa sve na islam miriše. Hori atmosfera u imanskom zanosu i ljepoti. Vjernici su i ovog Ramazana postili, klanjali teravije i noćne namaze, slušali učenje mukabele i spremali iftare za svoje porodice, roðake i prijatelje ponašajući se u duhu hadisa: „Ko nahrani postača, ima nagradu kao i onaj koga je nahranio (nagradu postača), a da se njemu ništa ne umanji od nagrade.“ Ono što je obilježilo ovogodišnji Ramazan jesu zajednički iftari širom Sandžaka u okviru manifestacije „Festival islama“ u organizaciji Mešihata Islamske zajednice. U danima posta hiljade vjernika se imalo prilike iftariti na zajedničkoj sofri, uz bratski osmjeh, iskrene dove, učenje Kur’ana, obavljanje namaza i slušanje velikih riječi Glavnog muftije koji na jednom od iftara reče: „Ljudskost se mjeri po tome kakvi smo prema drugima, prema roditeljima, djeci, porodici, rodbini, prijateljima, komšijama i svima onima sa kojima smo u kontaktu. I ovaj naš ramazanski post i namazi, a prije toga naš šehadet, kao i sve što je propisano i dio je naše vjere islama, ima za cilj da probudi, oživi i baštini ljudske vrijednosti. Vidite i sami, kada postite kako se bolje osjećate. Osjećate milosrðe i potrebu da drugima pomognete.“ Zaista, Islamska zajednica prednjači u činjenju dobra. Od omogućivanja školovanja naše omladine u svom rodnom mjestu počev od islamskih predškolskih ustanova, medresa, Škole Kur’ana Časnog, Fakulteta za islamske studije, Internacionalnog univerziteta, te krune svih naših institucija Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, do osnivanja Centra za humanitarni rad koji hrani preko dvije hiljade porodica, te drugih vidova pomaganja u Sandžaku i šire, evo u mjesecu Ramazanu organizovanja iftara za hiljade vjernika koji sa ponosom dolaze na „Festival islama“ da svijetu pokažu ko su i kakvi su sandžački muslimani. Kruna zajedničkih iftara je Centralna manifestacija „Festival islama“ održana na Trgu „Gazi Isa-bega Ishakovića“ u Novom Pazaru uz prisustvo više hiljada vjernika i vrhovnog poglavara Islamske zajednice dr. Musatafe-ef. Cerića. Reislulema je i ovu posjetu Sandžaku iskoristio da iskaže brigu za stanje Bošnjaka i da par smjernica kako da Bošnjaci sačuvaju, odbrane i zaštite svoj vjerski i nacionalni identitet. Tijekom posjete Sandžaku on poruči Bošnjacima, ali i svima drugima: „Mi, ovdje na Balkanu, imamo pravo da imamo kao svi drugi narodi – državu, slobodu, sigurnost, vjeru, naciju i dom u kome će živjeti niz generacija, a ne kao do sada da se svaka generacija morala seliti bar dva puta.“ U panbošnjačkoj poruci je rekao: „…da je svaki Bošnjak odgovoran za drugog Bošnjaka i da se za njega mora boriti.“ Mnogi islamofobi i bošnjakofobi pohitaše da još jedanput napadnu Reisulemu i Glavnog muftiju optužujući ih za destabilizaciju prilika na području propale Jugoslavije, namjerno zaboravljajući da aktivnosti i izjave srpskih političkih krugova sa obje strane Drine, Memorandum 2 SANU-a i još mnogo šta iz beogradske političke kuhinje okarekterišu destabilizacijom regiona. Još jedanput je na sceni satanizacija Bošnjaka muslimana, te negacija njihovih legitimnih prava uz nastojanje da se ospori i najmanji pokušaj očuvanja bošnjačkog nacionalnog korpusa proglašavanjem svakog koraka u ovom pravcu kao huškačku retoriku i vraćanje u devedesete godine, pritom namjerno zaboravljajući činjenicu da Bošnjaci nisu započeli rat, niti su činili zločine, već je nad njima izvršen stravičan genocid, najveći poslije Holokausta. Ipak, utisak ovogodišnjeg Ramazana ostaje na masovnosti vjernika koji su prisustvovali iftarima u sandžačkim gradovima, te sjajnoj organizaciji istih, kao i mogućnosti Glavnog muftije da regrutuje ljude okupljajući ih na jednom mjestu bez ikakvog interesa za bilo koga, a uz osjećaj da su svi ujedno i domaćini i gosti. Mnogobrojno prisustvo vjernika na iftarima i noćnim namazima, demonstracija znanja, prefinjenosti, kulture i duhovnosti, zapravo su najveća frustracija islamofoba i bošnjakofoba, te se kroz tu njihovu zabrinutost tumače svi njihovi očajnički krikovi za Reisulemom i Glavnim muftijom, koji svoj legitimitet crpe baš iz onolikog broja ljudi što ponosno idu za njima. Stoga, Ramazan jeste najbolja prilika za općekoristan rad i druženje sa narodom. Islamska zajednica sa svim svojim kapacitetima, u Ramazanu i van njega, čini veliko dobro i radi na opštu korist muslimana Bošnjaka. Na kraju će svako vidjeti svoja djela: „Onaj koji bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj koji bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.“ (El-Zilzal – Zemljotres, 7-8)
