HomeGlas islamaAnalizePovodom kršenja prava muslimanki 27. Oktobra 2011. Analize 894 Sarajevo, 27. oktobar 2011. (MINA) – U povodu posljednjih slučajeva kršenja prava muslimanki s maramom u sektoru zapošljavanja i javnog nastupa, Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izdala je saopćenje u kojem se kaže: – Poštivanje prava i nedskriminacija muslimanki koje nose maramu nije samo važno pitanje za Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini nego za svako društvo kojem je stalo do poštivanja ljudskih prava i ljudskog dostojanstva, ravnopravnosti i slobode. To je test za naše društvo u kojem treba da pokažemo koliko smo se oslobodili predrasuda, koliko cijenimo moral i vrline, stručnost i odgovornost ljudi, a koliko nismo opterećeni vjerom drugog čovjeka, njegovim ličnim uvjerenjima i religijskom praksom. To je test kojim se svjedoči principijelnost u zagovaranju slobode i jednakog prava za svakog čovjeka. Zato će svaki istinski demokrata, dobronamjeran čovjek i društvo osloboðeno predrasuda, onaj kome je stalo do pune ravnopravnosti i poštivanja ljudskog dostojanstva jasno osuditi i suprotstaviti se diskriminaciji i marginalizaciji bilo kojeg čovjeka ili žene, posebno zbog njihovih vjerskih uvjerenja i prakse. Islamska zajednica je to osuðivala i osuðivat će, pružat će zaštitu obespravljenim, poniženim, diskriminiranim i progonjenim i tražiti da se njihova prava i ljudsko dostojanstvo u punom kapacitetu poštuju. Brojni meðunarodni mehanizmi o ljudskim pravima štite ljudsko dostojanstvo: „Sva ljudska bića raðaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.“ (Član 1 Opće deklaracije o ljudskim pravima UN, 1948). „Niko ne smije biti predmet prisile što bi umanjilo njegovu slobodu da ima vjeru ili uvjerenje po vlastitom izboru… Niko ne smije biti predmet diskriminacije od strane bilo koje države, institucije, grupe osoba ili osobe na temelju vjere ili drugog uvjerenja.“ (Deklaracija o eliminaciji svih oblika netolerancije i diskriminacije na temelju religije ili uvjerenja, UN 1981) “Unija će poštivati kulturnu, vjersku i jezičku raznolikost.” (Član 22 Povelje Evropske unije o temeljnim pravima). Direktiva 2000/78/EC i Direktiva 2006/54/EC tretiraju jednak tretman muškaraca i žena pri zapošljavanju i radu na području Evropske unije i eliminaciju direktne i indirektne mogućnosti vršenja diskriminacije u zapošljavanju. Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH, u članu 2 definira da „diskriminacija, zasnovana na vjeri ili uvjerenju, označava svako isključivanje, ograničavanje, davanje prednosti, izostavljanje ili svako drugo razlikovanje koje je zasnovano na religiji ili uvjerenju, a koje ima cilj ili se njime može postići – direktno ili indirektno, namjerno ili nenamjerno – ukidanje ili umanjivanje priznanja, jednakog uživanja i ostvarivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda u graðanskim, političkim, ekonomskim, socijalnim i kulturnim stvarima.“ Podsjećamo na izjavu Thomasa Hammarberga, komesara Vijeća Evrope za ljudska prava, 08. 03. 2010.: „Zabrana burke i nikaba neće osloboditi žene ali bi mogla voditi njihovom daljem otuðenju u evropskim društvima… Snažno reagujemo protiv svakog režima koji zakonom propisuje da žene moraju nosti takvu odjeću, ali naše protivljenje takvim represivnim metodama ne treba da vodi zabrani te odjeće u drugim zemljama jer bi to probudilo ozbiljna pitanja o usklaðenosti te odluke s meðunarodnim standardima ljudskih prava.” On je podvukao da oni koji se zalažu za generalnu zabranu burke i nikaba nisu ničim uspjeli da dokaže da ta odjeća podriva demokratiju, sigurnost, javni red i moral. Asma Jahangir, specijalna izvjestiteljica o slobodi vjere i ubjeðenja UN-a, u izvještaju iz januara 2006. godine, iz perspektive ljudskih prava, navela je opće kriterije pomoću kojih je moguće procijeniti da restrikcije i zabrane vjerskih obilježja nisu kompatibilne sa meðunarodnim ljudskim pravima. Ti indikatori, izmeðu ostalog, su sljedeći: ograničenja koja onemogućavaju slobodu pojedinca da izražava svoju vjeru ili ubjeðenje; ograničenja koja za cilj imaju, ili dovode do bilo vidljive diskriminacije bilo kamuflirane podjele koja zavisi od religije ili ubjeðenja; ograničenja kod kojih dužna pažnja nije posvećena specifičnim odlikama odreðenih vjera ili ubjeðenja, npr. čini se da opća zabrana više utječe na odreðenu vjeru koja propisuje nošenje nekih odjevnih predmeta nego na neke druge vjere ili ubjeðenja koja nemaju poseban naglasak na tome, kaže se u saopćenju Službe za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
