Bodljikave žice demokratskog logora

Image

Beogradskom režimu neće biti lako da
proguta pilulu objedinjavanja muslimana, posebno zato što je projekat
razbijanja muslimanskog tkiva skrojen i podržan u izrazito antimuslimanskim
beogradskim krugovima. Meðutim, režim dobro zna koje su posljedice neprihvatanja
jedinstava Islamske zajednice, pa zato ne može dugoročno sprječavati, ali će
jedno vrijeme opstruirati i odugovlačiti. Sprječavanje ne ide na ruku režimu
koji bi volio da se sporazum postigne,(posebno da se to učini prije
parlamentarnih izbora) ali da se to upakuje na način koji bi prikrio njegovu
ulogu, zato što je potrebno zadovoljiti antimuslimanske elemente u Beogradu
kojih ima najviše meðu akademicima i crkvenim velikodostojnicima. 

Šutnja je mudrost. Pojedini ljudi šutnjom kažu
stotinu puta više od onih što pričaju isprazno i šuplje. Oni što znaju da šute,
kada progovore iznose samo korisne i mudre stavove koji su dubokoumni i
promišljeni, pa samim tim predstavljaju dobar recept za postupanje i življenje
u skladu sa njima. Tako je sa Glavnim muftijom koji je, uprkos organiziranim
medijskim nasrtajima grupa i pojedinaca na njegov lik i djelo, rukovodeći se
hadisom Muhammeda a.s.: „Završavajte svoje poslove šutke“, danima šutio o
sporazumu za obnovu jedinstva Islamske zajednice, a kada je progovorio, rekao
je više u nekoliko rečenica negoli sva srbijanska medijska mašinerija i njihovi
spin-majstori.  Kako on sam reče: „Šutio
sam jer sam želio dati šansu da se vrati jedinstvo Islamske zajednice i pokazati
da se ne želim utrkivati za dnevno-politički profit.“

Dok je Glavni muftija mudro šutio, režimski
paničari i nadničari su se utrkivali ko će više neistina i dezinformacija
iznijeti. U tome su im pomagali nervozni, tendenciozni i neobjektivni
srbijanski mediji, te pojedini ostrašćeni novinari, opterećeni mržnjom prema
svemu što ne pripada većinskom narodu u ovoj državi. Mržnja i ostrašćenost
prema muslimanima i njihovim autoritetima izašla je iz njihovih prsa. Preko
pera i riječi oni su iznosili neistine o tačkama sporazuma i o tome kako će „Glavni
muftija biti „samo“ glavni imam, te „da se on i njegovi saradanici više ne
smiju baviti politikom“ i još niz neistina i nebuloza (Islamska zajednica je
još 2001. godine donijela odluku po kojoj se imami ne mogu baviti politikom,
niti se džamije i drugi vjerski objekti mogu koristiti u političke svrhe).
Ipak, u danima iza nas potvrðena je još ranije iskazana težnja Beograda da
Glavnog muftiju ukoloni sa javne scene. Prejake su harizma i ideje Muftije
Zukorlića da bi olako voljom Beograda bile izbrisane iz glava Bošnjaka. Tako da
odmah treba reći glasno i jasno, Beograde od toga nema ništa! Ni po koju cijenu
Glavni muftija neće izaći iz javnog života, pa makar to bilo vama po volji ili
ne.  Bilo u formi Glavnog muftije ili
neke druge funkcije, muftija Zukorlić će biti nezaobilazni faktor na polju
promicanja ideje o slobodnom, vjerski i nacionalno otriježnjenom Bošnjaku
Sandžakliji. Sjeme ove ideje je duboko zasijano u dušama Bošnjaka i ono daje
plodove i davaće ih u budućnosti, još više, blagorodnije i korisnije.

Režim se u početku priče o ponovnom jedinstvu
krio i izigravao neutralca koji se ne miješa u vjerska pitanja. Da li je Tadić
pomislio da mu vjerujemo kada je izjavio nakon što se inicijativa o vraćanju
jedinstva Islamske zajednice zahuktala: „Država se ne miješa u pitanja vjere.“
Šta znače zahtjevi koji imaju za cilj sklanjanje Glavnog muftije iz javnog
života do miješanje u volju naroda i unutrašnje stvari IZ-e?

Da je država duboko umiješana u vjerska
pitanja bilo je jasno još u kafanskoj noći beogradskih poslušnika. Sliku o
dubokoj umiješanosti režima je skroz razbistrio sam režim sa poslednjim
zahtjevima koji su nerealni. Ovo rečeno od strane zvaničnog Beograda, posebno
od demokrata, predstavlja veliki autogol režima jer su potvrdili naša saznanja
da se debelo miješaju u unutrašnje stvari Islamske zajednice i da će zato
snositi odgovornost pred muslimanima koji su graðani ove države sa pravom glasa
na izborima.

Političari se ne trebaju miješati u rad
vjerskih zajednica. Konkretno, u sporazumu vraćanja jedinstva Islamskoj
zajednici oni imaju ulogu podrške koja bi obezbijedila ubrzanje procesa i
njegovo sprovoðenje. Oni ne mogu da odlučuju o Islamskoj zajednici, niti o tome
kakva će ona biti, niti gdje će biti njeno sjedište. Zvanični Beograd nije u
situaciji da predloženi sporazum prihvata ili odbija, već samo može da ga
podrži ili ne.

Beogradskom režimu neće biti lako da proguta
pilulu objedinjavanja muslimana, posebno zato što je projekat razbijanja
muslimanskog tkiva skrojen i podržan u izrazito antimuslimanskim beogradskim
krugovima. Meðutim, režim dobro zna koje su posljedice neprihvatanja jedinstava
Islamske zajednice, pa zato ne može dugoročno sprječavati, ali će jedno vrijeme
opstruirati i odugovlačiti. Sprječavanje ne ide na ruku režimu koji bi volio da
se sporazum postigne,(posebno da se to učini prije parlamentarnih izbora) ali
da se to upakuje na način koji bi prikrio njegovu ulogu, zato što je potrebno
zadovoljiti antimuslimanske elemente u Beogradu kojih ima najviše meðu
akademicima i crkvenim velikodostojnicima.

Beogradu ne odgovaraju loši odnosi sa Ankarom
koja je inicirala povratak jedinstva Islamske zajednice, a takoðe mu ne
odgovara i gubljenje posljednje šanse. A šta je posljednja šansa, to je rekao
Glavni muftija na ispraćaju ovogodišnjih hadžija: „Da li će prihvatiti ili
neće? Za nas može biti privremeno važno, ali je za njih životno i dugoročno
važno. Za njih to znači šansu za rehabilitaciju. Ako je propuste, nikada je
više neće dobiti. A to neće ugroziti našu pobjedu, kao što neće ugroziti naše
jedinstvo, niti ovdje u Sandžaku, niti meðu muslimanima u Srbiji, niti na
relaciji Novi Pazar-Sarajevo-Ankara.

Sva tri moguća scenarija predstavljaju naš
trijumf. Ako sporazum podrži Beograd to bi ubrzalo njegovu realizaciju i bilo
bi najbolje i najlakše rješenje. Ako Beograd ne podrži sporazum, a doðe do
njegovog potpisivanja, to će dati rezultate. Ali neće tako brzo kao u prvom
slučaju. Onda bi nakon parlamentarnih izbora u Srbiji, na kojima bi Bošnjaci
kaznili kvazi-demokrate, što bi doprinijelo promjeni režima, došlo do
implementacije sporazuma. U krajnjem slučaju, ako iz nekog razloga ne doðe do
potpisivanja sporazuma ni to ne predstavlja naš gubitak, jer smo u nekoliko
sedmica unazad istjerali na površinu mnogo istina i skrivenih detalja da je
svakome jasno ko je glavni krivac za razbijanje jedinstva Islamske zajednice u
Srbiji. Ono što je krucijalno bitno jeste da sada imamo Tursku kao regionalnu i
svjetsku silu na našoj strani. Ma koliko god bile jake žice demokratskog
logora, timu Novi Pazar-Sarajevo-Ankara niko ne može da parira i da se
suprotstavlja. Sve što izlazi iz okvira ovog trijumfalnog trokuta ne može
uspjeti i neće biti prihvaćeno.“

Izvor: Glas islama br. 225.