HomeGlas islamaAnalizeZajednica Bošnjaka svijeta 16. Decembra 2011. Analize 584 Mnogi sigurno znaju anegdotu o Nasrudin hodži, koji je nakon pada sa kruške došao ljekaru. I kad mu je ljekar propisao lijekove protiv bolova u leðima, Voltaren ili Brufen nije bitno, ovaj ga upita: – A, jesi li ti doktore, kad pao sa kruške? – Nisam, – zbunjeno odgovori doktor. – E onda, ti mene ne možeš liječiti, – odgovori Nasrudin hodža. Iz ovog naravoučenja se vidi da samo onaj ko je nešto slično predeverao može znati kako se nositi sa nekom nevoljom koja nas je zadesila. Zato mnogi sa pravom govore da mi Bošnjaci trebamo učiti od Jevreja (naravno ne sve i doslovno, pogotovo ne iz novije historije, kad su se od velike žrtve pretvorili u velike tlačitelje Palestinaca, naroda koji ih je primio raširenih ruku), ali svakako nam njihov model opstanka nakon hiljadugodišnjih progona i holokausta može biti model za opstanak našeg naroda nakon mnogobrojnih genocida. Bošnjaci su, kao Jevreji, rastjerani širom svijeta i mnogi su uspješni u sredinama gdje sad žive, ali nikako da naðu načine uvezivanja i da akumuliranu snagu usmjere prema svome ”Jerusalemu”, prema Sarajevu. Posljednja nastojanja Bošnjaka koji žive izvan matične domovine da se ipak naðe model za to zaslužuju sve pohvale, posebno onih sa teritorije Sandžaka koje predvodi veliki borac za jedinstvo Bošnjaka Muamer ef. Zukorlić, sandžački muftija. Sa jednim od njegovih bližih saradnika sam imao zadovoljstvo obići nekoliko džemata i usput promovirati moje knjige. To je Ahmet Ahmatović, potpredsjednik Zajednice sandžačke dijaspore, poznat kao uspješan poslovni čovjek, a još poznatiji kao veliki vakif. Ovaj vrijedni Bošnjak je odlučio učiniti šta je u njegovoj moći na uvezivanju Bošnjaka i zajedničkoj borbi za prava koja su im uskraćena u Sandžaku kroz kulturnu autonomiju, koju garantiraju mnoge povelje i listine. Krenuli smo iz Kassela put Arnhema, gdje se prvo susreo sa predsjednikom Zajednice sandžačke dijaspore u Holandiji gospodinom Enesom Nuhovićem, poznatim aktivistom Fakom Džigalom i još nekolicinom vrijednih sunarodnjaka. Drugi dan boravka smo posjetili Haški tribunal i zatvor u Ševeningenu, gdje najveći zlotvori današnjice provode svoje posljednje dane, a ljubazni domaćin nam je bio bošnjački oficir za vezu sa Tribunalom gospodin Amir Ahmić, koji nam je čak isposlovao ulazak u sudnice, iako je bila subota, neradni dan, a obezbjeðenje vrlo strogo. Zatim smo pošli prema Parizu, usput se zaustavivši u Dorstu, gdje je bio humanitarni koncert za Prijedorčane. U Parizu nam je bio domaćin Šefadil Ličina, koji je takoðer potpredsjednik Saveza bošnjačke dijaspore, sa kojim je Ahmet uz prisustvo još nekoliko aktivista obavio konstruktivne razgovore. Tako je bilo i u Mannheimu sa Mr. Ishak ef. Aleševićem, kao i kasnije sa nekoliko viðenijih Bošnjaka u Frankfurtu, od kojih je posebno zanimljiv bio susret sa Rožajcem Ernesom Kalačom, evropskim parlamentarcem i članom njemačkog Bundestaga. Ovaj veoma uspješni Bošnjak izdvojio je čitavo popodne za razgovore sa Ahmatovićem i stavio na raspolaganje sve svoje kapacitetete da zaživi prekogranična kulturna autonomija Sandžaka, za koju, kako reče, ima velike potrebe, a koju će svesrdno podržati i EU, jer je to projekat povezivanja, a ne razbijanja. Cilj posjete svim ovim gradovima i Bošnjacima je bio otvaranje pretstavništava Sandžaka u svijetu koje je započeto nedavno u švedskom gradu Geteborgu. Svi koje je Ahmatović sreo, barem znaju kako je onome što je pao sa kruške, jer ih je velika nevolja dotjerala u mjesta gdje sad žive, ali su itekako zainteresirani za sudbinu svoga naroda i svoje domovine, što ulijeva veliki optimizam u uspjeh "Bosnjačkog proljeća"! Ahmet mi je usput otkrio da je krajnji cilj njegovog angažmana "Zajednica Bošnjaka svijeta", u koju će ući mnoge zajednice Bošnjaka koje danas egzistiraju širom kugle zemaljske. Obzirom na to kakvi ljudi i zajednice su u ovo uključeni siguran sam da to neće biti nešto poput mnogobrojnih pokušaja nekoliko pojedinaca da prave nekakve kongrese zvučnih imena. Eto, nakon dužeg vremena u prilici sam bio da napišem nešto pozitivno vezano za nas Bošnjake i osjećao sam se jako ugodno zbog toga. Nadam se da ću i vas obradovati poštovani čitaoci. Ništa se drugo ne može ni očekivati kad čovjek poput Ahmatovića krene na put sa dobrim nijetom, a usput u svakom našem džematu uvakufi ponešto! Neka mu Gospodar svijetova u kabul upiše! Amin! {gallery}ahmed i muhamed u zijaret dijaspori{/gallery} Muhamed Mahmutović Bosnjaci.net
