Kršenje osnovnih prava Bošnjaka u Mostaru i Hercegovini uz šutnju političara i blagoslov OHR-a

– Jučerašnje pismo muftije mostarskog
Seida ef. Smajkića ne može ostaviti ni jednog razumnog i odgovornog
čovjeka ravnodušnim. Uistinu, sve patriote i svi prijatelji Bosne i
Hercegovine u svijetu pismo muftije mostarskog treba da shvate vrlo
ozbiljno i krajnje odgovorno. Pismo je strašan krik, možda posljednji,
da se spriječi nacionalni pogrom i progon Bošnjaka muslimana iz Mostara,
ali i iz Hercegovine. Jer, ako se Mostar etnički očisti od Bošnjaka
muslimana, onda ni u drugim gradovima nema nade za njih. A riječ je
upravo o Mostaru koji je ostao uspravan i nakon rušenja mosta i koji je
unatoč silama zla uspio obnoviti most i pružiti ruku povjerenja i
pomirenja kroz statut o jedinstvenom gradu jednakopravnih graðana.

 

Nije bilo lahko uvjeriti Bošnjake koji
su prošli višegodišnji mostarski pakao da prihvate statut OHR-a, kojeg
je 2004. god. predložio bivši visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu
Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown), o jedinstvenom gradu na račun samostalnih
općina u istočnom Mostaru, ali su, kao i uvijek (naivno ili bespomoćno),
povjerovali da je meðunarodna zajednica u osobi visokog predstavnika za
Bosnu i Hercegovinu ozbiljna organizacija koja poštuje svoje odluke i
koja neće podleći ucjenama nacionalističkih i interesnih grupa.

 

Bošnjaci su i meni tada vjerovali kad
sam im govorio da je statut o jedinstvenom gradu Mostaru u interesu
suvereniteta i integriteta cijele Bosne i Hercegovine, podsjećajući ih
na riječi rahmetli Alije Izetbegovića da je "bolje dijeliti vlast, nego
zemlju". Nevoljko, ali su Bošnjaci prihvatili statut o jedinstvenom
gradu Mostaru vjerujući da će OHR inzistirati na njegovoj provedbi u
smislu jednakopravnosti svih graðana i naroda, bez majorizacije i
marginalizacije bilo koga.

 

Nažalost, ništa od toga se nije
ostvarilo i zato se danas pitam da li sam dobro uradio što sam nagovorio
Bošnjake da prihvate statut o jedinstvenom gradu Mostaru kojeg je
predložio tadašnji visoki predstavnika Pedi Ešdaun, koji je bez sumnje
bio jedan od najaktivnijih i najuspješnijih visokih predstavnika za
Bosnu i Hercegovinu. Umjesto primjene statuta o jedinstvenom Mostaru,
kakav li paradoks, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, uz blagoslov OHR-a,
kao autora statuta, flagrantno krši princip o jednakopravnosti graðana i
osporava statut o jedinstvenom Mostaru, pozivajući se na princip
"jedan glas, jedan čovjek", ali samo za Mostar. Na taj način meðunarodna
zajednica kroz urede visokih predstavnika (OHR) pokazuje svoju
nedosljednost i nepravdu prema Bošnjacima, namećući im embargo na pravo
za samoodbranu od diskriminacije na osnovu nacije i vjere, što je ravno
aparthejdu, na isti način kao što im je bio nametnut embargo na oružje
za samoodbranu od agresije i genocida.

 

Zbog toga je pismo muftije mostarskog
Seid ef. Smajkića znak za uzbunu dok nije kasno i dok još imamo koliko
toliko snage da se odupremo svojevrsnoj inkviziciji koja se sustavno već
duže vrijeme provodi nad muslimanima Bošnjacima pod izgovorom
"vehabijskog pokreta" na Balkanu sa središtem u Sarajevu iako se još
niko i nigdje nije identificirao sa tim pokretom, niti postoji pismeni
"manifest" vehabijskog pokreta, kao što postoji pismeni "manifest"
fašističkog pokreta Norvežanina Breivika, koji, kakvog li licemjerja!,
nije terorista, već nedefinirani pojedinac i neuračunljivi luðak iako je
u sred dana, onako iz zabave, ubio više od sedamdeset mladića i
djevojaka.

 

Da, vrijeme je da kažemo cijelome
svijetu da nas priča o "vehabijskom pokretu" u RS-u i priča samozvanih
eksperata za terorizam podsjeća na priču o Jevrejima u Anadaluziji
(Španiji) iz 1492. god. zbog kojih je ustanovljena "španska inkvizicija"
radi utvrðivanja grijeha Jevreja koji su tajno ispovijedali svoju vjeru
i nakon što su javno prešli na katoličanstvo. Posljedice "španske
inkvizicije" su bile progon Jevreja i muslimana sa Iberijskog poluotoka
od kojih su se mnogi naselili u naše Sarajevu o čemu svjedoči i čuvena
"Sarajevska Hagada".

 

One koji nam govore da su izvještaji
policije iz RS-a o 14 općina sa vehabijskim centrima budalaštine i da su
trojica "eksperata" za meðunarodni terorizam (Domagoj Margetić, Darko
Trifunović i Dževad Galijašević) obične budale, podsjećamo da su nam to
isto tako govorili da su priče početkom devedesetih u beogradskim
mdijima o islamskim fundamentalistima budalaštine te da su psihijatri
Jovan Rašković u Hrvatskoj i Radovan Karadžić u Bosni obične budale. Te i
takve budalaštine i te i takve budale su Bošnjacima muslimanima
donijeli progon, silovanje, ubijanje i genocid. Zbog tog iskustva,
pozivam bošnjačke političare da se uozbilje, da se ujedine i da ne šute
pred naletom duhovnog, nacionalnog i kulturnog pogroma i progona
Bošnjaka muslimana iz Mostara i Hercegovine. Takoðer, pozivam bošnjačke
intelektualce da ne šute, već da se aktivno uključe i pomognu svom
narodu da preživi nametnutu mentalnu torturu i svojim intelektualnim
radom osiguraju miran i siguran život našoj djeci. Našu ulemu pozivam da
se sustegne od javnog govora koji otežava ionako teško stanje u našem
narodu. Posebno želim skrenuti pažnju profesorima na Fakultetu islamskih
nauka da svoj posao rade savjesno i odgovorno te da čuvaju ljudski
ugled i akadamsku čast svojih kolega i onda kad se ne slažu oko nekih
pitanja, što treba biti radost naše slobode a ne noćna mora našeg naroda
i naše Islamske zajednice.

 

Pozivam meðunarodnu zajednicu da
zašiti muslimane Bošnjake od pogroma i progona te da zaustavi kampanju
nekih državnih institucija i nekih medijskih kuća, posebno javnih
državnih servisa, kampanju koja ima za cilj uspostavu inkvizicije nad
muslimanima i Islamskom zajednicom pod izgovorom vehabijskog pokreta. Mi
vjerujemo u vladavinu prava, ali najoštrije odbacujemo paušalne optužbe
sa ciljem zastrašivanja našeg naroda.