HomeGlas islamaAnalizeKome to smeta Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru 24. Decembra 2011. Analize 1008 Autor: Bisera Boškailo Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru je prva visokobrazovana ustanova na prostorima Sandžaka. Ustanova koja je doprinijela da se rijeka studenata koji su godinama odlazili iz svojih domova u svijet, put Sarajeva, Beograda, Prištine ili Skoplja, da traže znanje, zaustavi i da ostane na svom pragu. Prije ove ustanove naše majke su plakale za nama, očevi nisu spavali noćima, a mi djeca smo se gubili u svijet. Neki su završavali i nisu se vraćali domu, drugi su propadali u tuðini. Zavičaj je napuštan i mali broj se vraćao domu. Gladovali smo po svijetu, smrzavali i obolijevali po hladnim sobama i podrumima. Iz toplog gnijezda majke i zavičaja gubili smo dio sebe. Posebno je žensko bilo osuðeno da se muči. Oni progresivniji roditelji koji su htjeli da školuju i žensko sa tegobom su se odlučivali na taj korak. Ali znanje i diploma u ruci je bila bitna i zato su oni živjeli u polubijedi i odvajali komad od usta da pošalju svojoj djeci u svijet, koji su bili prepušteni posve drugom načinu života. A onda je nakon decenija i vijekova Bog dao vizionare i velike moćne ljude da ovo promijene. Zar može jedan Sandžaklija da zaboravi predsjednika Ðinðića? Ne, i to najviše zbog toga što je sandžačkom čovjeku dao mogućnost da dostojanstveno živi – dao mu je napokon dozvolu da može imati ustanovu gdje se raða svjetlost uma, dao je dozvolu da se osnuje ovaj Internacionalnu univerzitet. I počelo je da izgleda da se onaj mrak koji se vidio u napuštenom zavičaju bistri i počinje da sija iskra svjetlosti na licima sviju. Studenti su osvojili grad. Sretni su. Imaju svi mogućnosti da ostvare svoj san, da usreće svoje roditelje jer uče i stiču znanje tu na pragu. Posebno se želja ostvarila ženskom dijelu bošnjačkog stanovništva. One sada mogu da se školuju. Na Internacionalnom univerzitetu dolaze sve velika imena. Univerzitet traži velike profesore i ne gleda ko je po vjeri i nacionalnosti. Sa beogradskih univerziteta dolaze, sa sarajevskih, sa njemačkih, i to sve probrani. Neki koji su došli žele kao prvo da daju svoj doprinost toj svjetlosti, drugi su tu jer su veoma dobro plaćeni za znanje koje nude, a studenti su na dobitku. Ali ova sreće kao da je uplašila onog ko voli mrak i ko želi da mrak vlada i dalje ovim prostorima. U ovu bajku kao da upada zla maćaha koja je ljubomorna na ljepotu Sneguljice i počinju zle radnje. Zbog čega da se ne da akreditacija baš ovom Univerzitetu koji iz dana u dan raste i postaje jedna od najljepših ustanova na prostoru Balkana. Najsavremenije metode se ovdje primjenjuju, Bolonja cvjeta, najjači profesori drže predavanja i ispituju studente. Zar zato što se mrzi osnivač ove Ustanove da se ukine sreća djece koja tu nalaze ono što je najsvetije – da im se ukine izvor znanja? Ovdje se ne radi o muftiji Zukorliću, osnivaču ove ustanove, ovdje se radi o diskriminaciji bonjačke djece. Ovo je direktan udarac na omladinu Sandžaka i to ne bismo smjeli dozvoliti, već se boriti za ovu svetu ustanovu. Pitam se da li ta Akreditaciona komisija iz Beograda koja je donijela takvu odluku može da mirno spava i je li svjesna grijeha kojeg čini prema omladini i čovjeku koji želi slobodu? I kako da shvatimo ovu zemlju koja želi svom narodu mrak? Kako da je volimo ako nam ne da ono što je dato svakom čovjeku – slobodu i mogućnost da se školujemo i prosvećujemo? Onom što traži znanje to je najsvetije i zato sam veoma razočarana na vlast ako ovo bošnjačkom narodu učini. Izvor: Bosnjaci.net
