Kad bi se Muftiji desilo  to što mu se spremalo

Image

Poslije svoje pobjede, najjači bokser svijeta Kličko, reče kako je boksovati za šampiona svijeta odmor prema niskim i prljavim udarcima u politici. Odmah mi pade na pamet Sadžak. Šta će tek kod nas u Sandžaku donijeti ovi naredni dani i proljeće iz ove ciče zime koja se ne pamti? A ako se po ovoj zimi proljeće poznaje, onda ćemo imati žestoko proljeće. Bojim se da to neće imati nigdje u svijetu, upravo jer se lome koplja izmeðu starog i novog sistema, i starog i novog vremena, u borbi prljavih i niskih udaraca, sa kojima smo već započeli. Koje će to proljećne oluje zahvatiti naš Sandžak, mislim jer znam da smo mi poseban narod u svemu, posebni po srčanosti, temperamentu, po čestitosti, po poštovanju i nepoštovanju, po poslušnosti i neposlušnosti. Biće to sandžačko burno proljeće.

I tako krećem da analiziram taj svoj narod koji je u Sandžak
došao dobrim dijelom i zbog  krvnih
osvjeta. Krećem i od Klimenti čije gene na hiljade i  hiljade Sandžaklija u sebi nosi. Nije ni jaka
Turska sila mogala da ih obuzda i smiri. Morali su ih rasturiti po svijetu kako
bi im smanjila buntovnost. E te gene, koji ni moćno Osmansko carstvo nije moglo
da ukroti, jer su čudo, danas većina Sandžaklija nosi u sebi. No, nosi
Sandžaklija i ono plemsko zajedništvo i pomaganje jedni drugih kada treba. I po
tome su Sandžaklije poznate u svijetu. Valjda je to ta supstanca koja nam je
data kako bismo opstali, supstanca u nama koja nosi to buntovničko i neposlušno
kada nam se nešto nameće, nešto što nije naše i što ne želimo. Mi smo narod
kojeg nosi želja za širinom, nosi i ono „besa“, narod koji je na sve spreman
kada želi da to ostvari ono što je zacrtao i da bude ono što u duši jeste.

Sve ja to znam. Ali, da predizborna trka u Sandžaku može i
da znači likvidaciju čovjeka, to ježi kožu i onome ko zna da je sve moguće.
Facebook je danas najmoćnija komunikacija, pa tako i ja koristim to sredstvo
kada hoću da saznam prave novosti u svijetu i o životu. Obični ljudi tu
postavljaju i propagiraju svoje želje i svoj život i svoj svijet i njegovu
želju i njegovu orijetaciju. Na stotine proslijeðenih linkova i komentara o
vijesti da je pripremana likvidacija glavnog muftije Zukorlića, pa onda prosleðivanje
njegove biografije, zatim „njegov amanet“… To ne može a da ne uzdrma i
najimunijeg. Počinjem tako pod tim utjecajem informacija koje me okružuju da iz
dalekog i mirnog svijeta, iz do perfekcije sreðene zemlje Njemačke, razmišljam
šta bi bilo kada bi to bilo.

Pa iako me Bog obdario fantazijom da pišem i stvaram nove
svjetove u romanima, ja nemam toliku fantaziju da vidim tu katastrofu koju bi
donijelo tako nešto.

No, ja ne odustajem od želje za novim saznanjem i tako
pokušavam da saberem one koji ga mrze i one koji ga vole. Znam da je najjača
kazna kada te neko „lupi po džepu“, pa pretpostavljam da i ova mržnja ili
ljubav prema njemu mora da ima finsisku motivaciju za to. Počinjem da tražim
takve. Mrze ga „Zilkićevci“, mrze ga „Ugljaninovci“… Da li ga mrze
„Rasimovci“ ne znam jer, njegovi glasači su bili „Muftinovci“, razmišljam i
zapisujem.

Onda krećem da brojim one koji ga vole, pa počinjem od
njegove biografije i njegovih djela koje je ostavljao za sobom. Piše u
biografiji da je prvo napravio jak „Mešihat“ i obdaništa za predškolsku djecu,
gdje su ta dječica odlazila i gdje su od malih nogu učena vjeri i moralu.
Znači, to su njegovi potencijalni ljudi. Pa brojim koga je sa časopisom „Glas
Islama“, koji je pokrenuo, sve dobio na svojoj strani. I tu je pokupio mnogo
onih koji ga vole. O kome god se dobro pisalo, to su sada njegovi. Na red sada,
po njegovoj biografiji, dolazi izdavačka kuća „El-kelimeh“, koje je na milone
knjiga odštampala i koje su ušle u naše domove i unijele makar malo kuture. Pa
onda dolazi na red Interenacionali univerzitet, na kojem su diplome dobile na
hiljade studenata. Iza tih studenata stoje njihove porodice, i roðaci. I to
ogromna brojka. Idem dalje i računam koliko je samo sirotinje na koje on   nije zaboravio na njegovoj strani. Te
narodne kuhinje su zaista veliko djelo. Čovjek koji ima danas u izobilju da
jede, naravno ne može da shvati koja je radost onoga koji poslije gladi dobije
makar jednom dnevno topao obrok. I tako računam da je mnogo onih koji bi bili
pogoðeni onim što se tom još mladom čovjeku spremalo. Zamislite uzeti život
čovjeku koji je svojom vizijom, ipak, po ovoj mojoj računici, preporodio taj
naš vijekovima, i prirodnim i ljudskim nepogodama, i vlašću, ubijani kraj?

Ko bi to mogao biti za to spreman? Nešto razmišljam koliko
samo ljudi srpske vjeroispovjesti rade i školuju se kod „njega“? Mnogo. I taj
čovjek, iako kritikuje vlast u Beogradu, ipak ne mrzi taj srpski narod. Ne. U
to sam ubijeðena.  Radeći nekoliko godina
na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru znam koliko samo profesora iz
cijele Srbije i Crne Gore tu radi, i niti jedan taj profesor ili sutudent tu
nije bio degradiran jer je Srbin ili jer nije musliman.

Takav je slučaj i sa „njegovim“ televizijama.

I na kraju te katastrofe, koju zamišljam, kada bi se desilo
to što se spremalo, ja vidim na hiljade ljudi koji bi bili spremni poginuti za
tog čovjeka koji je neka vrsta „zvijezde Sandžaka“. Vidim onda onog gena u
Sandžakliji koji ne zaboravlja i kod koga je želja za osvetom, za nešto što mu
je silom uzeto, nezamjenjiva i prepadnem se te slike. Bože, ko bi bio taj da to
smije uraditi. Zamislite još uzeti život mladom ocu sedmore djece? Originalu
Sandžaka, koji ima toliko dobrih strana. Ima on, i kao i svaki živi čovjek što
ima, i mahana. No, te njegove mahane su, sve dok su mali skandali iz svijeta
svjetkskih  zvijezda, podnošljive.
Uostalom to je hrana narodu koji voli da priča, koji ih ili odobrava ili ne
odobrava. Te njegove mahane narod i zabavlja. I ti bijeli džipovi koji su postali
dio njega i taj luksuz koji on voli, su nešto što je čak simpatično. Uostalom
gdje ste vidjeli svjetsku zvijezdu danas bez luksuza? A on jeste svjetska
zvijezde, ali ona koja živi u jednoj provinciji, i to narod voli.

Na kraju razmišljam da nije njega narod u Novom Pazaru bi
umro od dosade. On je sada ta zvijezda Sandžaka i oličenje Sandžaklije i sa tim
– da se desilo to sto se spremalo – nedostajao bi i onom ko ga nije volio. 

Bisera Suljić-Boškailo