HomeGlas islamaAnalizeObraćanje predsjedničkog Glavnog muftije Zukorlića u Brodarevu 24. Aprila 2012. Analize 709 Brodarevo i Komarani es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. I vi zaista zaslužujete najljepši i najveći selam. I kao što ste čuli, nismo slučajno odabrali da krenemo odavde, jer ko želi da pobjedi mora krenuti iz junačkog, herojskog mjesta. Kao što smo onda krenuli sa BKZ-om, evo nas večeras sa BDZ-om, sa još jačim zamahom prema pobjedi. Nisam ni sumnjao zato što ste to vi, baš vi ovdje u Brodarevu, baš vi ovdje u Komaranima kroz svu historiju pokazali. I da nije bilo vas, Sandžak sigurno ne bi postojao, ali sigurno ne u ovoj formi, sigurno bi to bila neka mala enklava oko Novog Pazara. Dok ste god vi ovdje ovakvi kakvi jeste, mi zato ne brinemo. Krenuli smo sa ovom karavanom slobode i pobjede. Obično idemo iz mjesta u mjesto, iz sela u selo, iz mahale u mahalu, iz grada u grad i tako u snazi karavane budimo i one koji se još nisu probudili. A danas ovdje ne, karavana slobode i pobjede došla je da se natopi snagom prema pobjedi, jer vi ste ti koji daju, vi dajete podršku i snagu, poruku, jer vi ste junaci Sandžaka. I zato smo ovdje večeras da uzmemo od te snage, da natopimo naša srca naša bića, ali istovremeno da izrazimo poštovanje i zahvalnost što postojite i što ste uspjeli da odoljevate svo ovo stoljeće svim nasrtajima svim pokušajima da vas odstrane svim pokušajima da vas asimiliraju. Sve ste izdržali i zato zaslužujete poštovanje, i siguran sam ako Bog da da ćete izdržati i ono što predstoji. Predstoji nam još ove dvije hefte do konačne pobjede koju vi zaslužujete koju Brodarevo zaslužuje, Komaran, Prijepolje, cijeli Sandzak, ali vjerujte i svi ostali graðani Srbije. Nismo i nećemo biti sebični, i ne želimo slobodu i pobjedu samo za sebe. Želimo sve to za sve graðane, za sve ljude, za sve one koji znaju šta je dobro i koji su spremni da se bore protiv zla. Prvo se pojavila BDZ kao odgovor na sve ono što nam se dešava dvije decenije: dvije decenije lažne demokratije, dvije decenije lažnih obećanja, dvije decenije lažne politike, dvije decenije lažnih iščekivanja. I, konačno, BDZ je odgovor na sve to. Konačno, BDZ je poruka – došao je kraj vazalnom odnosu prema Beogradu. Došao je kraj poltronskom odnosu, došao je kraj vazalske vladavine ovim narodom i prodavanja njegovih glasova za svoja radna mjesta u Beogradu. Došao je kraj gdje će kriminalci, tajkuni i razni drugi mešetari trgovati sudbinom ovoga naroda. Došao je kraj, bilo je dosta.Dosta ste im dali prilike. Dvije decenije su imali na raspolaganju, i da pogriješe i da isprave, i da ne znaju i da nauče, i da se raspitaju. Sve su to prokockali, i zato više nemaju na to pravo, i zato ova dvojica i ove dvije stranke, što su nam uznemirili narod i dok je budan i dok spava ušli su nam u raspoloženje, pokvarili nam raspoloženje u toku dana, pokvarili nam snove u toku noći – vrijeme je da idu, vakat im je da se sklone, da idu negdje gdje god hoće, ali samo da se maknu sa vrata i ledja ovoga naroda. Nećemo im se svetiti, nećemo ih progoniti, jer su dovoljno obilježeni. Onaj ko sebe obilježi dovoljno mu je progona, ne treba ga ništa kažnjavati. Vrijeme je da odu, iako ništa za ovaj narod nisu dobro učinili za dvije decenije, imaju prilike sada da to urade, a to je da odu, to bi bilo njihovo najveće dobro. I nemoj da ispuste posljednju šansu da to dobro učine. Ali ne samo oni. Beogradski režim je shvatio da su oni potrošeni, pa je navalio da formira nake male stranke. Niču ko pečurke, ko gljive, pa bi rek'o čovek nekakva nova demokratija, a ono sve kopije od ove dvojice samo bleða od bleðe, a samo same kopije. I, ko računaju sad će muslimani, sad će Bošnjaci, sad će Muftija napravit novog Ljajića ili novog Ugljanina, pa im dati glasove, pa će oni opet nas još 4 godine evo ovako kao do sada varati, lagati, pljačkati i iznevjeriti. E, neće! Gotovo je! Shvatili smo i njihove velike igre, i njihove male igre, i šta su njihove koke, i šta su njihovi pilići, horoza, nažalost, tamo i nema – prema tome, sva ta ekipa vakat je da se skloni. Došlo je vrijeme i mi želimo da im kažemo – pogriješili ste! Ovaj narod je skuplji nego što možete zamisliti, pametniji nego što ste pomislili, jači nego što ste mogli sanjati. On je tako vrijedan narod – a sam je dokazao kad mu najžešći dušmanski pohodi 100 godina nisu mogli ništa. Prema tome, bilo što da pokušate – i kraðu, i kupovinu – neće vam poći za rukom. Kažu neki: „Ovi Muftijini imaju najjaču kampanju, a mi ćemo – kaže – na dan izbora po 5 evra, po 10 evra i kupiti glasove.“ Grdno su se prevarili. Kupovina glasa nije kupovina papirića; kupovina glasa nije kupovina listića; to je kupovina obraza, a sve se nekako može kupiti i prodati, a obraz nikako. Kada se jednom izgubi, nema ga više. I nije mi jasno kako misle da silnog bošnjačkog čovjeka mogu kupiti za 20 evra i njegovu porodicu! Gdje su to oni rodjeni, gdje su to oni porasli? Iz kakvih su se to gnijezda izlegli? Pa naša gnijezda takve ne raðaju, ne podižu! Ne znam šta li se sa njima desilo. Da, oni su u našim redovima ponikli, ali su se negdje drugdje vaspitavali. Napajali su se na nekim drugim izvorima, jal Beogradskim, jal kriminalnim, ali ne sigurno onim našim muslimansko –bošnjačkim, onim našim tradicionalnim. I zato oni nemaju pravo da predvode ovaj narod. Ovaj narod može da predvodi samo onaj ko ga poznaje, samo onaj ko mu pripada, samo onaj ko zna da cijeni one naše prave vrijednosti nikle iz naših porodica. Onaj ko gaji i poštuje našu kulturu i tradiciju, kulturu življenja, kulturu vjerovanja, kulturu higijene, kulturu musafira, svu onu kulturu kojom su nas učili, ne naši partizanski domovi kulture, već naše najveće kulturne institucije, a to su naše majke. To su naše majke! One su izvor naše kulture, one su naša snaga, i samo onaj ko zna da poštuje te vrijednosti, ko se ne stidi onoga što je iz kuće ponio, onaj ko se ne stidi svoga selama, svoga merhaba, svoga baba i svoje majke, i onih dimija i one šamije, i onog sedžadeta i onog tespiha – taj može pred nama. Ovi drugi koji se stide toga, koji bi da se kultivišu na splavovima ili diskotekama, neka i njih i oni su nekako kako-tako naši, ali ne mogu naprijed. Neka ih tu neðe, od pozadi, al’ nikako preko sredine dok ne nauče, ako ikada išta nauče. Takav raspored moramo imati. Kuća u kojoj nema reda nema ni kuće. Kuća u kojoj se ne zna ko je naprijed ko pozadi, tu nema ni kuće ni kućišta. Ta kuća ostaje i bez ognjišta. Valjda smo se za toliko naučili i uvjerili. Jesmo, siguran sam u to. Prema tome, vrijeme je za novu stranicu, vrijeme je za naše vrijednosti, vrijeme je za naše ljude, vrijeme je za našu pobjedu, a naša pobjeda je pobjeda svih – svih nas i svih vas i dobro ćemo im učiniti kad ih pobijedimo, jer znate kad se neko nalazi tamo gdje mu nije mjesto, on se grdan muči, loše mu je, ne zna da se snaðe, ne zna da se pozdravi, ne zna da priča, ne zna da se ponaša.. I zato ih valja vratiti tamo gdje im je mjesto i oni će dihnuti. To je za njih dobro al’ oni ne znaju. Braćo i sestre, znam da niste očekivali da ću se kandidovati za predsjednika Republike Srbije, ali sam se odlučio na taj korak.I moj program sadrži dva nivoa: prvi nivo je ovaj naš ovdje sandžačko-bošnjački, muslimanski. Uvjeren sam da će, ako Boga da, ovim korakom nakon šestoga, a vjerujte nekako je napuklo i prije šestoga, da se napravi iskorak prema vraćanju jedinstva Islamske zajednice. Kada ne bi bilo nikakvog očekivanja osim toga, ja bih se žrtvovao. I zato se nisam predomišljao, stavio sam sebe na vjetar koji šiba sa svih strana, ali neka nek šiba – šibalo je i prije i uvijek će šibati prema svakom drvetu koje je visoko. Ne bojim ih se. Evo tu sam, sa sve svojim prsima, spreman da i dalje plivam uzvodno i letim uz taj vjetar i, ako Bog da, inšallah, pobjedit ćemo. Uz jedinstvo Islamske zajednice, riješit će se pitanje i vakufske imovine, zaustaviti pljačka i vratiti ono što je oteto. Riješit će se pitanje vjeronauke. Vjeronauka će biti islamska vjeronauka, a ne neislamska vjeronauka kakvu se je pokušali posljednjih godina učiniti. Osim toga, očekujem da će se riješiti pitanje legalnosti Bošnjačkoga nacionalnog vijeća. I,na posljetku, da će se hitno riješiti pitanje akreditacije Internacionalnog univerziteta. Zar ne vrijedi boriti se za pet ovih vrijednosti? Vjerujete da vrijedi. Osim toga, ovi izbori će dovesti do otvaranja dijaloga, do stvaranja ambijenta dijaloga za riješenje pitanja statusa Sandžaka i rješenje pitanja ustavnog statusa Bošnjaka u Srbiji. Dakle, dijalog je naš put, naš metod i naša budućnost. Uvjeren sam da će taj dijalog, ubrzo poslije izbora ako Bog da inšallah, da krene. Dakle, nakon ovih pet, plus dva, očekujemo potpuno jedinstvo bošnjačkoga naroda. I vjerujte osjećam taj miris, taj vjetar piri prema nama. Neki mi savjetuju – ne daj ovima nikakvu šansu. Ja kad se naljutim pomislim da ne bi trebalo im dati nikakvu šansu, ali kažem Allah, dž.š., nikada ne zatvara vrata tevbe. Ko sam ja da ih zatvorim?! Zato im dajem ponovo šansu i evo sa ovoga mjesta pozivam Sulejmana Ugljanina, Rasima Ljajića i ostale novonastale političare da podrže moju kandidaturu za predsjednika i time ostave priključak kako bi se nakon izbora pokazali da i ono posljednje u njima nije umrlo već da su Bošnjaci i da su spremni da se vrate u bošnjački red. Naravno, nemoj za uzvrat da očekuju da ih se politički oživi, to nije do mene, to je do BDZ-a. Oni su riješili da pobjede i ja stvarno nemam namjeru da ih u tome nikako ometam. A i vakat je da odmore ovaj mandat pa da se preispitaju, pa da shvate gdje su pogriješili, pa da onda probaju ponovo u neki narednim vremenima onako popravljeni,dotjerani, sa izvršenom generalnom – onda, nikad se ne zna. Dakle, nekad je jako dobro naučiti ako ne na tuðim greškama onda se može naučiti i na svojim greškama. No, kao što sam kazao, ovaj program sadrži i drugi nivo. Drugi nivo moga programa jeste zajednička riječ, zajednička riječ koju nudim i Abancima Preševske doline. Moram kazati, zahvaljujem se gospodinu Rizi Haljimiju, predsjedniku Partije za demokratsko djelovanje iz Preševske doline, koji je danas izjavio da se priključio podršci moje kandidature za predsjednika Republike Srbije. Postoje najave i očekujem podršku i drugih albanskih lidera Preševske doline, ali isto tako očekujem podršku koji poziva predsjednike drugih manjinskih stranaka u Srbiji da i oni objave podršku mojoj kandidaturi za predsjednika zato što nemaju svoje kandidate. A, evo, mojom kandidaturom dobili su i svoje kandidate, ma kojoj naciji ili vjeri pripadali. Oni znaju da, ukoliko me podrže, neću izdati nikada i njihove interese. I evo im prilike, bez velikog truda, bez velikog koštanja i bez velike kampanje, da imaju svoga kandidata. Ali, ne samo oni. Moja ponuda pružene ruke i poziva na zajedničku riječ upućena je i većinskom srpskom narodu. Ja vam evo ovdje svjedočim – za ovih nedjelju dana i nešto više moje kandidature dobio sam na stotine pisama i poruka podrške od pripadnika srpskog naroda, svih slojeva i kategorija, koji jasno kažu da su se obradovali ovom kandidaturom da će sa svojim porodicama glasati za vašeg predsjedničkog kandidata. To sam i očekivao. Čvrsto vjerujem da ono što nosim u svojim grudima, ono što nosim u svom razumu i ono što kola mojim bićem je opće dobro za sve ljude i od njega može imati dobra svaki graðanin ove zemlje ma kom narodu ili zajednici pripadao. I sama država vjerujte u to. Ko se jedini isekirao – isekirali su se koji su godinama predstavljali Muftiju kao opasnost za Srbiju i opasnost za srpski narod i kao Muftija hoće da odcijepi, da se odcijepi sa Sandžakom iz Srbije. Ako me izaberu, od koga li ću se to odcijepit? Sad ni njima nije jasno, pa su se plaho nasekirali – šta sad da pričaju za Muftiju, da je dušmanin Srbiji, a on se kandidirao za predsjednika?! I, vjerujte, ne samo da sam se kandidirao, ponudio sam program, takav program i u duhovnom, i u moralnom, i u socijalnom, i u meðunarodnom, i u regionalnom, i u opće meðunarodnom pogledu, i u privrednom, koji normalan i zdrav razum ne može odbiti. Toliko dobar da evo, vjerujte, stavio sam na muku i one ultra-četnike i ultra-komuniste. Toliko im se dopada moj program da ih dlanovi svrbe, hoće da glasaju, al’ još im ne da njihovo ekstremno. Ali se nadam da će za ove dvije hefte i oni uspjeti da pobjede krajnosti u sebi koje su ih učile da u nama vide dušmanina. I baš zato sam izašao ovako sa sve ovom ahmedijom da im pokažem da ova ahmedija nije neprijatelj, da se ona nalazi na glavi koja vjeruje u opće dobro ljudi, i koja nosi dobro prema svim ljudima i misli dobro svima. To pokazujemo u ovoj kampanji, to smo pokazivali radeći, gradeći, podižući sve naše vrtiće, medrese, škole, fakultet, univerzitet, sve one silne vakufske kuhinje u kojima se hrane i Bošnjaci i Srbi. Svi naši ovi obrazovni sistemi u kojima se školuju i Bošnjaci i Srbi. To je naš koncept koji se dokazao potpuno uspješnim. Sa ovom porukom, sa ovom poukom gdje sam god prošao, evo i kroz Beograd sam ovih dana prolazio, ljudi mi priðu i kažu da im se najviše sviða ono što ja pričam, da zapravo govorim ono što oni osjećaju i nose u svojim grudima. I to je meni najveće priznanje, bolje priznanje nego da govore o mojoj retorici o ne znam kakvim kapacitetima, jer zapravo je to ono što ovom narodu treba, to je ono što svim graðanima ovog prostora treba. Braćo i sestre, krenuli smo večeras odavde širom Sandžaka, širom Preševske doline, širom Vojvodine i širom cijele Srbije. I, ako Bog da sreće za Srbiju, za graðane Srbije, pa i za srpski narod, Srbija je kažu izabrati znala i opet će ako bude sreće, pa evo joj prilike neka bira. Da li će ili neće – vidjet ćemo. Za Srbiju nisam baš siguran, ali za vas ovdje jesam, jer vi u Brodarevu i Komaranima nikada se žigali niste. Oni koji se žigaju – izgube, a vi ste oni koji se čestito bore i niste žige. Hvala vam i es-selamu alejkum ve rahmetullahi teala ve berekatuhu, pa se u zdravlju, rahatluku i bereketu vidimo. Muftijapredsjednik.rs