Obraćanje predsjedničkog Glavnog muftije Zukorlića u Brodarevu

Brodarevo i Komarani es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

I
vi zaista zaslužujete najljepši i najveći selam. I kao što ste čuli,
nismo slučajno odabrali da krenemo odavde, jer ko želi da pobjedi mora
krenuti iz junačkog, herojskog mjesta. Kao što smo onda krenuli sa
BKZ-om, evo nas večeras sa BDZ-om, sa još jačim zamahom prema pobjedi.
Nisam ni sumnjao zato što ste to vi, baš vi ovdje u Brodarevu, baš vi
ovdje u Komaranima  kroz svu historiju pokazali. I da nije bilo vas,
Sandžak sigurno ne bi postojao, ali sigurno ne u ovoj formi, sigurno bi
to bila neka mala enklava oko Novog Pazara. Dok ste god vi ovdje ovakvi
kakvi jeste, mi zato ne brinemo. Krenuli smo sa ovom karavanom slobode i
pobjede.

Obično idemo iz mjesta u mjesto, iz sela u selo, iz mahale u mahalu, iz
grada u grad i tako u snazi karavane budimo i one koji se još nisu
probudili. A danas ovdje ne, karavana slobode i pobjede došla je da se
natopi snagom prema pobjedi, jer vi ste ti koji daju, vi dajete podršku i
snagu, poruku, jer vi ste junaci Sandžaka. I zato smo ovdje večeras da
uzmemo od te snage, da natopimo naša srca naša bića, ali istovremeno da
izrazimo poštovanje i zahvalnost što postojite i što ste uspjeli da
odoljevate svo ovo stoljeće svim nasrtajima svim pokušajima da vas
odstrane svim pokušajima da vas asimiliraju. Sve ste izdržali i zato
zaslužujete poštovanje, i siguran sam ako Bog da da ćete izdržati i ono
što predstoji. Predstoji nam još ove dvije hefte do konačne pobjede koju
vi zaslužujete koju Brodarevo zaslužuje, Komaran, Prijepolje, cijeli
Sandzak, ali vjerujte i svi ostali graðani Srbije. Nismo i nećemo biti
sebični, i ne želimo slobodu i pobjedu samo za sebe. Želimo sve to za
sve graðane, za sve ljude, za sve one koji znaju šta je dobro i koji su
spremni da se bore protiv zla. Prvo se pojavila BDZ kao odgovor na sve
ono što nam se dešava dvije decenije: dvije decenije lažne demokratije,
dvije decenije lažnih obećanja, dvije decenije lažne politike, dvije
decenije lažnih iščekivanja. I, konačno, BDZ je odgovor na sve to.
Konačno, BDZ je poruka – došao je kraj vazalnom odnosu prema Beogradu.
Došao je kraj poltronskom odnosu, došao je kraj vazalske vladavine ovim
narodom i prodavanja njegovih glasova za svoja radna mjesta u Beogradu.
Došao je kraj gdje će kriminalci, tajkuni i razni drugi mešetari
trgovati sudbinom ovoga naroda. Došao je kraj, bilo je dosta.Dosta ste
im dali prilike. Dvije decenije su imali na raspolaganju, i da pogriješe
i da isprave, i da ne znaju i da nauče, i da se raspitaju. Sve su to
prokockali, i zato više nemaju na to pravo, i zato ova dvojica i ove
dvije stranke, što su nam uznemirili narod i dok je budan i dok spava
ušli su nam u raspoloženje, pokvarili nam raspoloženje u toku dana,
pokvarili nam snove u toku noći – vrijeme je da idu, vakat im je da se
sklone, da idu negdje gdje god hoće, ali samo da se maknu sa vrata i
ledja ovoga naroda. Nećemo im se svetiti, nećemo ih progoniti, jer su
dovoljno obilježeni. Onaj ko sebe obilježi dovoljno mu je progona, ne
treba ga ništa kažnjavati. Vrijeme je da odu, iako ništa za ovaj narod
nisu dobro učinili za dvije decenije, imaju prilike sada da to urade, a
to je da odu, to bi bilo njihovo najveće dobro. I nemoj da ispuste
posljednju šansu da to dobro učine. Ali ne samo oni. Beogradski režim je
shvatio da su oni potrošeni, pa je navalio da formira nake male
stranke. Niču ko pečurke, ko gljive, pa bi rek'o čovek nekakva nova
demokratija, a ono sve kopije od ove dvojice samo bleða od bleðe, a samo
same kopije. I, ko računaju sad će muslimani, sad će Bošnjaci, sad će
Muftija napravit novog Ljajića ili novog Ugljanina, pa im dati glasove,
pa će oni opet nas još 4 godine evo ovako kao do sada varati, lagati,
pljačkati i iznevjeriti. E, neće!  Gotovo je! Shvatili smo i njihove
velike igre, i njihove male igre, i šta su njihove koke, i šta su
njihovi pilići, horoza, nažalost,  tamo i nema – prema tome, sva ta
ekipa vakat je da se skloni. Došlo je vrijeme i mi želimo da im kažemo –
pogriješili ste! Ovaj narod je skuplji nego što možete zamisliti,
pametniji nego što ste pomislili, jači nego što ste mogli sanjati. On je
tako vrijedan narod – a sam je dokazao kad mu najžešći dušmanski pohodi
100 godina nisu mogli ništa.  Prema tome,  bilo što da pokušate – i
kraðu, i kupovinu – neće vam poći za rukom. Kažu neki: „Ovi Muftijini
imaju najjaču kampanju, a mi ćemo – kaže – na dan izbora po 5 evra, po
10 evra i kupiti glasove.“ Grdno su se prevarili. Kupovina glasa nije
kupovina papirića; kupovina glasa nije kupovina listića; to je kupovina
obraza, a sve se nekako može kupiti i prodati, a obraz nikako. Kada se
jednom izgubi, nema ga više. I nije mi jasno kako misle da silnog
bošnjačkog čovjeka mogu kupiti za 20 evra i njegovu porodicu! Gdje su to
oni rodjeni, gdje su to oni porasli? Iz kakvih su se to gnijezda
izlegli? Pa naša gnijezda takve ne raðaju, ne podižu! Ne znam šta li se
sa njima desilo. Da, oni su u našim redovima ponikli, ali su se negdje
drugdje vaspitavali. Napajali su se na nekim drugim izvorima, jal
Beogradskim, jal kriminalnim, ali ne sigurno onim našim muslimansko
–bošnjačkim, onim našim tradicionalnim. I zato oni nemaju pravo da
predvode ovaj narod. Ovaj narod može da predvodi samo onaj ko ga
poznaje, samo onaj ko mu pripada, samo onaj ko zna da cijeni one naše
prave vrijednosti nikle iz naših porodica. Onaj ko gaji i poštuje našu
kulturu i tradiciju, kulturu življenja, kulturu vjerovanja, kulturu
higijene, kulturu musafira, svu onu kulturu kojom su nas učili, ne naši
partizanski domovi kulture, već naše najveće kulturne institucije, a to
su naše majke. To su naše majke! One su izvor naše kulture, one su naša
snaga, i samo onaj ko zna da poštuje te vrijednosti, ko se ne stidi
onoga što je iz kuće ponio, onaj ko se ne stidi svoga selama, svoga merhaba,
svoga baba i svoje majke, i onih dimija i one šamije, i onog sedžadeta i
onog  tespiha – taj može pred nama. Ovi drugi koji se stide toga, koji
bi da se kultivišu na splavovima ili diskotekama, neka i njih i oni su
nekako kako-tako naši, ali ne mogu naprijed. Neka ih tu neðe, od pozadi,
al’ nikako preko sredine dok ne nauče, ako ikada išta nauče. Takav
raspored moramo imati. Kuća u kojoj nema reda nema ni kuće. Kuća u kojoj
se ne zna ko je naprijed ko pozadi, tu nema ni kuće ni kućišta. Ta kuća
ostaje i bez ognjišta. Valjda smo se za toliko naučili i uvjerili.
Jesmo, siguran sam u to. Prema tome, vrijeme je za novu stranicu,
vrijeme je za naše vrijednosti, vrijeme je za naše ljude, vrijeme je za
našu pobjedu, a naša pobjeda je pobjeda svih – svih nas i svih vas i
dobro ćemo im učiniti kad ih pobijedimo, jer znate kad se neko nalazi
tamo gdje mu nije mjesto, on se grdan muči, loše mu je, ne zna da se
snaðe, ne zna da se pozdravi, ne zna da priča, ne zna da se ponaša.. I
zato ih valja vratiti tamo gdje im je mjesto i oni će dihnuti. To je za
njih dobro al’ oni ne znaju.

Braćo i sestre, znam da niste
očekivali da ću se kandidovati za predsjednika Republike Srbije, ali sam
se odlučio na taj korak.I moj program sadrži dva nivoa: prvi nivo je
ovaj naš ovdje sandžačko-bošnjački, muslimanski. Uvjeren sam da će, ako
Boga da, ovim korakom nakon šestoga, a vjerujte nekako je napuklo i
prije šestoga, da se napravi iskorak prema vraćanju jedinstva Islamske
zajednice. Kada ne bi bilo nikakvog očekivanja osim toga, ja bih se
žrtvovao. I zato se nisam predomišljao, stavio sam sebe na vjetar koji
šiba sa svih strana, ali neka nek šiba – šibalo je i prije i uvijek će
šibati prema svakom drvetu koje je visoko. Ne bojim ih se. Evo tu sam,
sa sve svojim prsima, spreman da i dalje plivam uzvodno i letim uz taj
vjetar i, ako Bog da, inšallah, pobjedit ćemo.

Uz
jedinstvo Islamske zajednice, riješit će se pitanje i vakufske imovine,
zaustaviti pljačka i vratiti ono što je oteto. Riješit će se pitanje
vjeronauke. Vjeronauka će biti islamska vjeronauka, a ne neislamska  vjeronauka kakvu se je pokušali posljednjih godina učiniti. Osim toga,
očekujem da će se riješiti pitanje legalnosti Bošnjačkoga nacionalnog
vijeća. I,na posljetku, da će se hitno riješiti pitanje akreditacije
Internacionalnog univerziteta. Zar ne vrijedi boriti se za pet ovih
vrijednosti?  Vjerujete da vrijedi.

Osim toga, ovi izbori će
dovesti do otvaranja dijaloga, do stvaranja ambijenta dijaloga za
riješenje pitanja statusa Sandžaka i rješenje pitanja ustavnog statusa
Bošnjaka u Srbiji. Dakle, dijalog je naš put, naš metod i naša
budućnost. Uvjeren sam da će taj dijalog, ubrzo poslije izbora ako Bog
da inšallah, da krene. Dakle, nakon ovih pet, plus dva, očekujemo
potpuno jedinstvo bošnjačkoga naroda. I vjerujte osjećam taj miris, taj
vjetar piri prema nama. Neki mi savjetuju – ne daj ovima nikakvu šansu.
Ja kad se naljutim pomislim da ne bi trebalo im dati nikakvu šansu, ali
kažem Allah, dž.š., nikada ne zatvara vrata tevbe. Ko sam ja da ih
zatvorim?! Zato im dajem ponovo šansu i evo sa ovoga mjesta pozivam
Sulejmana Ugljanina, Rasima Ljajića i ostale novonastale političare da
podrže moju kandidaturu za predsjednika  i time ostave priključak kako
bi se nakon izbora pokazali da i ono posljednje u njima nije umrlo već
da su Bošnjaci i da su spremni da se vrate u bošnjački red.

Naravno,
nemoj za uzvrat da očekuju da ih se politički oživi, to nije do mene,
to je do BDZ-a. Oni su riješili da pobjede i ja stvarno nemam namjeru da
ih u tome nikako ometam. A i vakat je da odmore ovaj mandat pa da se
preispitaju, pa da shvate gdje su pogriješili, pa da onda probaju ponovo
u neki narednim vremenima onako popravljeni,dotjerani, sa izvršenom
generalnom –  onda, nikad se ne zna. Dakle, nekad je jako dobro naučiti
ako ne na tuðim greškama onda se može naučiti i na svojim greškama. No,
kao što sam kazao, ovaj program sadrži i drugi nivo. Drugi nivo moga
programa jeste zajednička riječ, zajednička riječ koju nudim i Abancima
Preševske doline. Moram kazati, zahvaljujem se gospodinu Rizi Haljimiju,
predsjedniku Partije za demokratsko djelovanje iz Preševske doline,
koji je danas izjavio da se priključio podršci moje kandidature za
predsjednika Republike Srbije. Postoje najave i očekujem podršku i
drugih albanskih lidera Preševske doline, ali isto tako očekujem podršku
koji poziva predsjednike drugih manjinskih stranaka u Srbiji da i oni
objave podršku mojoj kandidaturi za predsjednika zato što nemaju svoje
kandidate. A, evo, mojom kandidaturom dobili su  i svoje kandidate, ma
kojoj naciji ili vjeri pripadali. Oni znaju da, ukoliko me podrže, neću
izdati nikada i njihove interese. I evo im prilike, bez velikog truda,
bez velikog koštanja i bez velike kampanje, da imaju svoga kandidata.
Ali, ne samo oni. Moja ponuda pružene ruke  i poziva na zajedničku riječ
upućena je i većinskom srpskom narodu. Ja vam evo ovdje svjedočim –  za
ovih nedjelju dana i nešto više moje kandidature dobio sam na stotine
pisama i poruka podrške  od pripadnika srpskog naroda, svih slojeva i
kategorija, koji jasno kažu da su se obradovali ovom kandidaturom da će
sa svojim porodicama glasati za vašeg predsjedničkog kandidata. To sam i
očekivao. Čvrsto vjerujem da ono što nosim u svojim grudima, ono što
nosim u svom razumu i ono što kola mojim bićem je opće dobro za sve
ljude i od njega može imati dobra svaki graðanin ove zemlje ma kom
narodu ili zajednici pripadao. I sama država vjerujte u to. Ko se jedini
isekirao – isekirali su se koji su godinama predstavljali Muftiju kao
opasnost za  Srbiju  i opasnost za srpski narod i kao Muftija hoće da
odcijepi, da se odcijepi sa Sandžakom iz Srbije. Ako me izaberu, od koga
li ću se to odcijepit?  Sad ni njima nije jasno, pa su se plaho
nasekirali  – šta sad da pričaju za Muftiju, da je dušmanin Srbiji, a on
se kandidirao za predsjednika?!  I, vjerujte, ne samo da sam se
kandidirao, ponudio sam program, takav program i u duhovnom, i u
moralnom, i u socijalnom, i u meðunarodnom, i u regionalnom, i u opće
meðunarodnom pogledu, i u privrednom, koji normalan i zdrav razum ne
može odbiti. Toliko dobar da evo, vjerujte, stavio sam na muku i one
ultra-četnike i ultra-komuniste. Toliko im se dopada moj program da ih
dlanovi svrbe, hoće da glasaju, al’ još im ne da njihovo ekstremno. Ali
se nadam da će za ove dvije hefte i oni uspjeti da pobjede krajnosti u
sebi koje su ih učile da u nama vide dušmanina. I baš zato sam izašao
ovako sa sve ovom ahmedijom da im pokažem da ova ahmedija nije
neprijatelj, da se ona nalazi na glavi koja vjeruje u opće dobro ljudi, i
koja nosi dobro prema svim ljudima i misli dobro svima. To pokazujemo u
ovoj kampanji, to smo pokazivali radeći, gradeći, podižući sve naše
vrtiće, medrese, škole, fakultet, univerzitet, sve one silne vakufske
kuhinje u kojima se hrane i Bošnjaci i Srbi. Svi naši ovi obrazovni
sistemi u kojima se školuju i Bošnjaci i Srbi. To je naš koncept koji se
dokazao potpuno uspješnim.

Sa ovom porukom, sa ovom poukom gdje
sam god prošao, evo i kroz Beograd sam ovih dana prolazio, ljudi mi
priðu i kažu da im se najviše sviða ono što ja pričam, da zapravo
govorim ono što oni osjećaju i nose u svojim grudima. I to je meni
najveće priznanje, bolje priznanje nego da govore o mojoj retorici o ne
znam kakvim kapacitetima, jer zapravo je to ono što ovom narodu treba,
to je ono što svim graðanima ovog prostora treba. Braćo i sestre,
krenuli smo večeras odavde širom Sandžaka, širom Preševske doline, širom
Vojvodine i širom cijele Srbije. I, ako Bog da sreće za Srbiju, za
graðane Srbije, pa i za srpski narod, Srbija je kažu izabrati znala i
opet će ako bude sreće, pa evo joj prilike neka bira. Da li će ili neće –
vidjet ćemo. Za Srbiju nisam baš siguran, ali za vas ovdje jesam, jer
vi u Brodarevu i Komaranima nikada se žigali niste. Oni koji se žigaju –
izgube, a vi ste oni koji se čestito bore i niste žige. Hvala vam i
es-selamu alejkum ve rahmetullahi teala ve berekatuhu, pa se u zdravlju,
rahatluku i bereketu vidimo.

Muftijapredsjednik.rs