Sandžački izborni marifetluci

Pratio sam sa lica mjesta zadnju predizbornu sedmicu i same izbore u Srbiji sa fokusom na teritoriju Sandžaka. U preostalom dijelu Srbije ispunila su se predviðaja da će četnički vojvoda Tomislav Nikolić dobiti većinu u parlamentu, koju je imao i kao podpredsjednik SRS, a da će sa Tadićem voditi tijesnu bitku za mjesto predsjednika.

U Sandžaku su prema izborima za BNV na kojima je
trijumfovala lista BKZ koju je predvodio muftija Muemar ef. Zukorlić, a koji
se, kao što je poznato, na ovim izborima kandidovao u ime grupe graðana za
predsjednika Srbije, očekivla pobjeda BDZ i liste “Svi zajedno – Emir Elfić”,
ali se to nije desilo iz više razloga.

Jedan od osnovnih razloga je što su u BDZ ušli ljudi, koji
ruku na srce, nemaju političkog iskustva, a za protivnike su imali
najprepredenije komuniste iz SDP-a i bivše komuniste iz SDA, kojima ništa nije
sveto da bi ostali na vlasti.

Moram priznati da sam i ja očekivao pobjedu BDZ-e dok sam sve
posmatrao kroz prizmu moje struke, ali je moj optimizam ubrzo splasnuo i mislio
sam da će rezultat po BDZ biti još nepovoljniji, takoðe iz više razloga.

Dok sam odavde analizirao stanje našeg naroda i izdajničko
ponašanje Rasima Ljajića i Sulejmana Ugljanina, nisam mogao vjerovati da
postoji iko, osim njihovih porodica i onih podanika koje su uhljebili u
državnim službama, da će glasati za njih, pa sam se nemalo začudio kad sam ih
vidio da se cinički smješkaju sa bilborda i nude ono što su nude narodu više od
20 godina!

Mislio sam da je dovoljno da se pojavi iko drugi i da će
Bošnjaci glasati protiv te dvojice, iako možda i nisu za tog novog, ali tako je
samo u logici i teoriji političkih nauka. To što bi važilo svugdje kod Bošnjaka
ne važi, zato i jest Bošnjacima ovako kako jest!

U državi gdje nezaposlenost dostigne 27 procenta dolazi do
velikih protesta i graðanaskog rata. Nezaposlenost u Sandžaku je dostigla 60%,
a Sandžaklija to mirno podnosi i još glasa za onoga ko ga u takvom stanju drži
dvije decenije. To je potpuno nevjerovatno!

Kad sam gledao tužnu povorku pristalica Sulejmana Ugljanina,
kako mašu sa zastavama njegove partije ili nose njegove postere, nisam znao šta
bih osjećao prema njima, a bilo mi ih je svakako žao u krajnjoj liniji.

Oni koji podržavaju muftiju Zukorlića i BDZ su potpuno
drukčiji, i po izgledu i po držanju. Odmah se vidi da su tu ljudi i iz
dijaspore, koji kao i ja imaju drukčiji pogled na sve što se dešava u Sandžaku.
Vidi se i visok nivo nacionalne i vjerske svijesti koja im naprosto izbija iz
svakog pokreta, za razliku od one utučene povorke koja pognutih glava prelazi
preko Trga Isa bega Ishakovića, ne osvrćući se ni lijevo ni desno. Vidi se da
se osjećaju bijedno, jer su morali uzeti te barjake u ruke, kako bi neko njihov
mogao ostati u općinskoj službi i na taj način imali ikakav izvor prihoda, ili
kako bi se nakon izbora nadao obećanoj ovci ili teletu, koje im je Suljo
velikudušno obećavao.

Rasim im nudi maglu upakovanu o priču o Novom Pazaru u EU, a
to je mehlem za one koji su malo “moderniji”! Kako li će im samo biti dobro,
misle, kad u tu EU uðu. Tu piva teče u potocima, a i muzike na svakom ćošku. To
je život! Besplatno će ih zabvljati Haris Džinović, kao i one noći uoči izbora.
Oni su veseliji od Suljinih birača, vidi se da im je boss podijelio i po koji
joint, a da nije žalio para da još ostane u vlasti vidjelo se iz aviona odakle
je svoje podanike zasipao letcima, na kojima je nudio sve gore pobrojano u
jednoj jezički jako nekonzistentnoj rečenici “Za evropski Novi Pazar – Rasim
Ljajić”. U ‘evropskom’ Novom Pazaru će odmah živjeti istim standardom života
kao u Londonu. Moći će sklapati istospolne brakove, vodaće kućne ljubimce po
popločanim ulicama, a raditi se ne treba ništa. Tako zamišljaju Rasimovi
podanici ‘evropski’ Novi Pazar, u kojemu se uz to ništa ne radi, a kad im se
više ne sluša Haris, onda doðe Ceca ili Bora Čorba.

To što sad Poljaci, Bugari, Rumuni i još neki kradom prose
po evropskim Novim Pazarima, ili rade za četverostruko niže plate od “pravih”
Evropljana nije kriva EU, već to da nemaju Rasima koji će se za njih pobrinuti,
kao što se brinuo godinama o Ratku Mladiću ( što je sad nesumnjivo dokazano) i
ostalim zločincima, a brine se i o Vojislavu Šešelju i moli haške sudije godima
da ga puste nudeći garancije države, iako ga kao “Turčina” Šešelj neće ni da
primi u posjetu. On time što se i dalje bori za njega pokazuje koliko mu je
važan svaki njegov čovjek, pa zato oni što su glasali za njega imaju i to na
umu.

Ne znam hoće li to Rasim iz Afrike premjestiti Pazar u EU
ili to znači šta drugo. Mislio sam da će se svijet buniti, psovati mu sve po
spisku, što njihove novce prosipa okolo u vidu letaka. Mislio sam da će ti leci
zagaðivati okolini nekoliko dana pa i mjeseci, jer komunalno preduzeće se ovdje
godinama ne miješa u svoj posao.

Svašta sam mislio dok nisam vidio da u rekordnom roku nema
nijednog letka, i da se narod zamalo pobio za njih. Vidio sam neke nesretnike
koji ga nisu uspjeli naći kako tužno zaviruje u žbunje, a sretnici koji su ga
se dočepali u hodu čitaju obećanja Rasima Ljajića i podsvjesno se od uha do uha
smješe iznenadnoj sreći!

Usprkos tome sa kim god sam razgovarao, a razgovarao sam sa
mnogo svijeta u svom desetodnevnom boravku, niko mi nije reko da će glasati ni
za Rasima ni za Sulju. Bio sam potpuno zbunjen kad su počeli pristizati
rezultati izbora i odmah sam shvatio da se radi o neviðenoj kraði!

Meðu mnogima koji su to shvatili odmah bio je jedan starac,
koji prosto logički zaključuje da je muftija po tim “rezultatima” dobio daleko
manje glasova nego što naroda hrani u javnim kuhinjama!

– Ja bih vala sve pozatvar’o pa nek ih hrani Rasim i Suljo,
dodao je ogorčeno na kraju!
I pored svega BDZ kao i muftija Zukorlić mogu reći da su zadovoljni krajnjim
ishodom, jer imaju mjesto u Parlamentu Srbije, a općinske mandate će dobiti
blizu četrdeset njihovih članova, čime će moći veoma bitno utjecati na buduće
dogaðaje u svojim sredinama. Muftija Zukorlić je usprkos kraði dobio preko
šezdeset posto glasova Bošnjaka, ako se oduzmu glasovi Srba iz sandžačkih
opština, što mu daje puni legitimitet da ih i dalje predstavlja. BDZ je dobila
više glasova na parlamentarnim izborima nego na lokalu, što samo potvrðuje tezu
o velikoj kraði, koja na državnom nivou očito nije bilo tih razmjera.

Najveći dobitak je iskustvo da se izbori mogu izgubiti u
sudijskoj nadoknadi, na nepostojeće penale i crvene kartone, kao što je bio
slučaj sa njima na ovim izborima.

Autor: književnik Muhamed Mahmutović

Izvor: SANDZAKPRESS.net