Svjetski bošnjački kongres  pravo na opstanak jednog naroda

Muharem OBRADOVIÆ: I još nam se čude i zamjeraju neki naši, nazovi, dušebrižnici i veleumni demagozi, što zarad vlastitog opstanka se ujedinjujemo, što zarad vlastite sigurnosti se organizujemo, što zarad vlastite budućnosti se pripremamo i što zarad svega pobrojanog u Svjetski bošnjački kongres se uvezujemo…pitaju nas zašto dižemo kongresnu prašinu, zašto panično o bošnjačkom narodu zborimo i od sitnice pravimo probleme!?

Kome su, ovih hladnih i snježnih dana, još u sjećanju utisnute rane prohujalih stradanja!?
Ko još pamti ledene vapaje majke Bošnjanke, dok nad mrtvim djetetom suzu
vjetrom briše, a tamo dolje stravični jezici vatrene stihije pustoše
ionako opustošenu i zemlju, i dušu?
Ko se još sjeća neutaživog vapaja silovane djevojčice, dok u svojoj
nevinoj duši ožiljak mrženje nosi, i kome su od nas još u pameti veliki i
mali genocidi i stradanja, dok u ovom bezdušnom svijetu nastojimo
pronaći sebe?

Saga o Bosni, Sandžaku i Bošnjacima je, nažalost, i stravičnija i žalosnija nego što se to nama čini.
A svaka naša priča je priča o stradanju, pokolju, nestanku, osjećaju
krivice… jednom riječju borba za goli život – borba za biološki
opstanak.

Bez Bošnjaka vjerovatno ne bi bilo ni Bosne; naroda koji je udario
pečat ovoj napaćenoj zemlji i koji se bori za, svoj i, opstanak Bosne,
od zvijeri koje vrebaju iz okruženja.

Napadaji na Bosnu i narod bošnjački datiraju od kako postoji pisana
historija ali, ti nasrtaji danas poprimaju obilježje opasnog i
smišljenog, perfidnog i politički motiviranog narušavanja osnovnih
pretpostavki za opstanak ovog naroda.

Ovih dana se uveliko priča o osnivanju Svjetskog bošnjačkog kongresa.
Ustvari, zlobnici samo pričaju, dok istinske patriote istinski i
uveliko rade.

Razbiti sve ono što ima predznak bošnjačko, kao da postaje izazov
pojedinim uhljupima unutar samih nas. Ustvari, pričom o tome zašto, kako
i ko da vodi ovaj Kongres, oni pokazuju svoju sitnošićarsku narav i
svjesno, ili ne, rade na razbijanju unutar bošnjačkog jedinstva.

Jer kada narodu oduzmete svijest o sebi tim narodom u potpunosti
zagospodare mnogo vještiji i perfidniji manipulanti, a takvih u našoj
okolini ima poprilično (naravno, treba i historiju uzeti za svjedoka).

Koliko li je tek danas potrebno unutar bošnjačko jedinstvo, koliko li
je tek danas potreban savez meðu Bošnjacima, koliko li je tek danas
potreban Svjetski bošnjački kongres!

Detalj sa Osnivačke skupštine Svjetskog bošnjačkog kongresa

Danas, dok Bosna leži rasparčana i iskasapljena; danas, dok se od svakog
tora nastoji napraviti entitet i time dodatno ovu zemlju dotući…;
danas, kad ne postoji ni zajednička vlast, ni zajednička privreda, niti
istoznačna vizija budućnosti! Danas, kada svaka baraba i svaki manijak
može raditi što mu je volja a da pri tome ne polaže račune nikome i
ničemu…!

I još nam se čude i zamjeraju neki naši, nazovi, dušebrižnici i
veleumni demagozi, što zarad vlastitog opstanka se ujedinjujemo, što
zarad vlastite sigurnosti se organizujemo, što zarad vlastite budućnosti
se pripremamo i što zarad svega pobrojanog u Svjetski bošnjački kongres
se uvezujemo…pitaju nas zašto dižemo kongresnu prašinu, zašto panično o
bošnjačkom narodu zborimo i od sitnice pravimo probleme!?

Govore nam: “Pa šta, i ako se desi da ne bude Bošnjaka, neće biti smak svijeta!”
Ljudima okupljnim oko Svjetskog bošnjačkog kongresa se pak čini da hoće.

Ako se desi da Bošnjaci budu svedeni na ograðen prostor Bosne, bez
svijesti o sebi, bez potrebnog prostora za biološki opstanak i razvoj,
za Bošnjake će to biti ravno smaku svijeta.
I zato nam se čini, da je svaki glas za Svjetski bošnjački kongres u stvari vapaj za spas Bosne, dobrodošao i koristan.

Uvjereni smo, stoga, da priče, rad i pregnuća svih onih na ideji
ostvarenja i djelovanja Svjetskog bošnjačkog kongresa ne da su
bespotrebne, preuveličane i preglasne, nego, da su, naprotiv, sudbonosno
potrebne, nedovoljno žustre i suviše tihe.

Nacrti, platforma i deklaracija Svjetskog bošnjačkog kongresa, kao i
praktično djelovanje koje iz njih proističe, moraju postati osnovna
preokupacija svakog Bošnjaka i svakog dobronamjernog čovjeka, ovih ili
sa ovih prostora, moraju svakog od nas nagnati na pregnunće branjenja
onoga što nam je preostalo od naše rodne grude.

Zato čestiti Bošnjaci, baš vi nad kojim sljedbenici zločinačkog
Gorskog vijenca vrše genocid u kontinuitetu, ako vidite ono što cijeli
svijet vidi – a šuti, nemojte vi da šutite, jer je u pitanju biološki
opstanak nas i Bosne. Jer u pitanju je biološki opstanak… i nas, i
Bosne!

Autor: Muharem Obradović

Izvor: Bosnjaci.net