Europski Muftija

U
javnosti se često postavlja pitanje: Koliko je muslimana u Europi? To je važno za statistiku, politiku, medije itd. Za nas vjernike to nije
presudno, jer je svaki čovjek svijet za sebe i unikatno stvorenje. Bošnjaci su
europski narod. Bošnjaci imaju europsko iskustvo islama.  

Piše: Nedžad Grabus, muftija ljubljanski

Bošnjacima nije
poklonjena autonomija i sloboda u upravljanju vakufsko-mearifskim pitanjima ni u Bosni i  Hercegovini. Osmansko i Austro-ugarsko
carstvo su u Bosni predstavljali dva različita svjetopogleda. Osmanlije  su imale jasnu vjersku hijerarhiju i u
potpunosti su nametali sva vjerska imenovanja iz Istanbula. Kada je utemeljen
Rijaset 1882. godine, u  okviru novog
pravnog i političkog ambijenta  u BiH,
bošnjački uglednici su i dalje nastojali očuvati duhovnu vezu sa Istanbulom. To nastojimo i danas. Osnivanjem
Rijaseta ostalo  je puno dilema oko
samoga funkcioniranja  obrazovnih
ustanova i pogotovo upravljanja  vjerskim
poslovima. Svaka vlast se uplitala u imenovanje vjerskih poglavara, pa tako i austro-ugarska, utjecali su i
na druge segmente vjerskoga djelovanja. Ni današnjoj vlasti nije svejedno ko
upravlja Rijasetom. Kada je početkom 20. stoljeća postalo nepodnošljivo
podnositi neciviliziran odnos prema vjerskim pitanjima muslimana, pokrenuti su otpori koje je najbolje artikulirao mostarski muftija Ali Fehmi
Džabić. Vlast je ometala nastojanje da se postigne jedinstvo naprednih snaga i
onemogućavala povezivanje  patriota u
borbi za vjerska prava. Otporom  i značajnim
naporom postignuta je autonomija u djelovanju vjerskih ustanova u BiH.  Vlast je 1909. godine, proglasila Statut za
autonomnu upravu vjerskim i vakufsko-mearifskim poslovima u BiH. To nije dugo
trajalo, počeo je rat, austro-ugarsko carstvo se  raspalo. Ostalo je iskustvo i znanje da su
naši preci prvi u Europi svojim trudom i znanjem dobili slobodu za upravljanje
vjerskim  poslovima. Zato je Austrija već
1912. godine,  priznala islam. Ne bi
trebalo miješati historijsku prisutnost islama na europkom tlu, još  od početka 8. stoljeća i zvanično
integriranje islama u europski pravni sistem 1909. pa  onda 1912., a to se često čini u našoj
javnosti.  Zašto i danas kada
raspravljamo o pitanjima  islama i
muslimana u Europi tome često pristupamo vrlo površno i politikantski? Skoro
smo se pomirili sa činjenicom da je islam samo religija „imigranata“ u Europi i da je to  globalno pitanje kojim se bave samo velike  sile. Zaboravljamo hiljade autohtonih
muslimana koji se suočavaju sa dilemama i izazovima u svakodnevnom životu
diljem Europe. Osim toga, u svim razgovorima o pitanjima muslimana moramo poći
od legislative  koja je usvojena u
Austriji 1912. godine, i na  tome
insistirati. Bošnjaci su prvi narod čijim su zaslugama priznati islam i islamska praksa u jednoj zapadno-europskoj
zemlji.

Danas
nije najvažnije pitanje hoćemo li  imati
europkog muftiju? Nema ni europskog biskupa, europskog mitropolita, ali postoje
tijela koja brinu o pitanjima koja su važna za katolike, pravoslavne, jevreje
itd.  Zato se organiziranje vjerskoga
života muslimana mora pokrenuti na više nivoa, da konačno izbjegnemo
manipuliranje s tako važnim izazovom. Ovo promišljanje zasnovano  je na
mome iskustvu i radu na  poziciji muftije
u Ljubljani. Na početku mandata u augustu 2006. godine kupili smo vakufsku kuću
za potrebe IZ u Ljubljani. Kako  se po
mome mišljenju procedura ovjere ugovora nerazumno otegla pozvao sam
notarku  i pitao zašto tako dugo čekamo.
Ona je odgovorila sljedeće: „Gospodine u ovoj zemlji se  samo dvije stvari podrazumijevaju, ko je
ljubljanski nadbiskup i ko je predsjednik vlade, sve ostalo se provjerava.“
Danas je potpuno drugačije, ni mene ne provjeravju više  tako dugo, jer je jasno ko je ljubljanski
muftija. Zato nemaju šta provjeriti u Briselu, jer  nas tamo i nema. U europskim institucijama u
Briselu djeluje desetine predstavnika državnih institucija koje zastupaju i crkvena  pitanja. Tako predstavnici grčke pravoslavne
crkve zastupaju interese te crkve u Briselu, a ne zaboravimo činjenicu da je
pravoslavlje osnovni element grčkoga identiteta.  Grčka je članica Europske unije, a njeni
najviši državni zvaničnici prilikom stupanja na poziciju izgovaraju zakletvu držeći ruku na  Bibliji. Grčka sa svojim specifičnim
identitetom ostaje važna članica EU. U našoj javnosti često postoji usporedba
Rijaseta IZ sa Dijanetom (upravom za vjerska pitanja) u Turskoj. Dijanet je
integralni dio turske državne administracije, zato postoji ogromna razlika
izmeðu službenika Dijaneta i Rijaseta. Isto je tako i sa muftijama. Pozicija i
uloga muftije u Turskoj i u BiH su neusporedive u formi djelovanja i
odgovornosti. Muftije  u Turskoj su
državni službenici isto kao učitelji, policajci ili vojnici. U svome djelovanju  imaju pomoć državnoga administartivnoga  aparata. U BiH su muftije samo
predstavnici  vjerske hijerarhije,
nevladinog sektora. Zato  u Briselu mogu
biti i savjetnici za vjerska pitanja u okviru diplomatskih tijela Republike  Turske. Naravno i Katolička crkva ima
svoje  predstavnike u Briselu. Osim što
je Vatikan  simbol katoličke vjere,
Vatikan je i nezavisna država i u meðunarodnim odnosima zastupa interese
katolika. Osim biskupa tu su  i diplomate
(nuncij) i predstavnici u raznim tijelima koja su važna za Katoličku crkvu. Iz  ova tri kratka primjera može se zaključiti
da  je status islama nejasan i da nijedno
tijelo  nema kapacitet niti legitimitet
da se bavi pitanjem muslimana u europskom kontekstu.  Zato se s pitanjem islama i muslimana najviše
manipulira. Gdje je izlaz? IZ u BiH ima veliko iskustvo u razumijevanju i
djelovanju  vjerskih organizacija u
Europi. Zato je sazrela ideja i ima smisla da se o tom pitanju razgovara.
Umjesto „propagandnog“ medijskoga etiketiranja bilo koga nužno je prvo
organizirati znanstvenu raspravu o pravnoj regulativi u Europi, posebno EU o
položaju vjerskih zajednica i crkava. Na tom tragu bi se  istražilo iskustvo crkava i vjerskih
zajednica  koje imaju svoje predstavnike
u Briselu, kao  dijelove državnoga
aparata i diplomacije ili  kao nevladinih
organizacija. U Briselu se kreira zajednička europska politika. U Briselu  se lobira. Znamo li mi uopće kakvi su
europski zakoni i kako možemo unaprijediti svoj status? Možemo li sačuvati svoju autohtonu  islamsko-europsku specifičnost ponavljajući
„mantre“ tipa: mi smo muslimani hanefijskoga mezheba i maturidijskoga akaida.
Naravno, ne možemo, jer je veoma upitno i da li uopće primjenjujemo hanefijski mezheb i da  li izučavamo maturidijski akaid. Šta je uopće  danas hanefijski mezheb i šta je danas
maturidijski akaid? Ako ne odgovorimo na ta pitanja to će ostati samo
marketinški trikovi našega nesnalaženja u savremenom svijetu.  Ako temeljito odgovorimo na pitanje da li
je  uopće važno razgovarati o ideji uspostavljanja
tijela koje bi predstavljalo i pokretalo pitanja u Briselu koja su važna za
institucionalno organiziranje muslimana u Europi, smanjivat će se prostor za
manipuliranje tim pitanjima, ne samo u zemljama u kojima tradicionalno žive
nego i u zemljama u kojima  je sada
značajna populacija muslimana u europskim metropolama. Ukoliko se to postigne,
svi ćemo imati višestruke koristi. Otvorit ćemo pitanje koja je važno za sve
ljude u  Europi, pokazat ćemo odgovornost
kao autohtoni muslimani i konačno ćemo usmjeriti raspravu o tome u pravcu koji
će nam pomoći da se ozbiljno pozabavimo suštinskim  pitanjima za muslimane u Europi. Ništa ne
bi  trebalo prejudicirati. Poslije
znanstvene elaboracije bit će jasnije mogu li, hoće li uopće i koje institucije
i organi kandidirati to pitanje. Sve drugo je samo gubljenje vremena i  energije. Čak iako niko ne želi IZ u BiH može
razmišljati da ima svoga predstavnika u Briselu. To je legitimno i ima smisla. U Europi živi više stotina
hiljada muslimana porijeklom iz naše zemlje. Pokret za autonomno  upravljanje vjerskim poslovima početkom  20. stoljeća nastao je u BiH, ali je
priznanje  došlo iz Beča. Danas je Brisel
mjesto odlučivanja. Jesmo li spremni za europski put? Moramo tražiti odgovore
na ta pitanja.

(Preporod, rubrika: Istupi, broj 20/1006, datum izlaska: 15. oktobar 2013., strana 7)

Originalan tekst u PDF izdanju na sledećem linku: http://www.islamska-zajednica.si/upload/files/news/Europski%20muftija.pdf