Gazi Husrevbegova biblioteka je dragulj, koji puni našu dušu, hrani naš um i otvara naš pogled

Autor: Reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić

Sretan sam što vidim da se višegodišnji trud oko izgradnje Gazi
Husrevbegove biblioteke isplatio. Sretan sam što znam da sad postoji
sigurno mjesto, gdje je smještena riznica našeg duhovnog, kulturnog i
nacionalnog pamćenja, kao uvjet za naš duhovni i nacionalni identitet i
kontinuitet. 

GAZI HUSREV BEGOVA BIBLIOTEKA DANAS PRED SVEČANO OTVARANJE

Reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić Paljenjem sarajevskih biblioteka, pamćenje o bošnjačkom narodu i bosanskoj državi je bilo osuðeno na nesetanak, kao što se najavljivalo da će "muslimanski narod u Bosni i Hercegovini nestati". Hvala Bogu, bošnjački narod nije nestao, niti je nestala bosanska država, već je Islamska zajednica u Bošnjaka uspjela da nakon genocida podigne lijepo i veliko zdanje mudrosti i nauke u srcu Sarajeva. To je najbolji dokaz da je bošnjački narod neuništiv, kao i da je neuništiva bosanska država unatoč silnim granatama.

POLAGANJE KAMENA TEMELJCA I POČETAK GRAÐEVINSKIH RADOVA

Gazi Husrevbegova biblioteka je, zaista, najveći investicijski projekat
kojeg je Islamska zajednica dosad imala. Time se ostvario moj osobni
veliki san, jer biblioteka je žila kucavica vjerske i kulturne
zajednice. Uistinu, biblioteka je motor koji pokreće i održava duhovni i
intelektualni život društva. Naučni i istraživački uspjeh jednog
društva ovisi o kvalitetno opremljenim, dobro ureðenim i dobro voðenim
bibliotekama. Zato je veliki Gazi Husrevbeg pored džamije i medrese dao
da se sagradi biblioteka, rekavši u svojoj vakufnami od 943., odnosno
1537. godine: – A to što preteće od troškova za gradnju (Medrese),
neka se za to kupi valjanih knjiga, koje će se upotrebljavati u
spomenutoj medresi, da se njima koristi, ko ih bude čitao i da iz njih
prepisuju oni, koji se bave naukom".

Allahu Svemogući, osnaži nam volju da tražimo nauku i mudrost. Uvećaj nam znanje uvijek i na svakom mjestu!
Allahu Sveznajući, pouči nas da cijenimo dobro koje nam dobri ljudi učine za naš uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu!
Alahu Milostivi, obdari Tvojom dobrotom da budemo zahvalni na
blagodatima kojima nas darivaš i koji nas čine časnim i dobrćudnim
ljudima! Amin!

II – 30. juni 2003. – Zvanična ceremonija postavljanja kamena temeljca u prisustvu izaslanika iz Katara i Sulejmana Tihića.

III – 26. juni 2005. – Govor prilikom završetka prve faze izgradnje.

BESJEDA REISU-L-ULEME DR. MUSTAFE CERIÆA U POVODU POČETKA IZGRADNJE GAZI HUSREVBEGOVE BIBLIOTEKE 1. muharrem, 1418. 9. maj, 1997. Poštovani Predsjedniče, Draga braćo i sestre, Uzvišeni Allah (dž.š.) spušta kišu koja oploðava zemlju iz koje rastu plodovi kojim se ljudi hrane. Allah (dž.š.) spušta riječ koja oploðava ljudsko srce iz kojeg rastu plodovi kojim se ljudi hrane. Prva riječ koju je Allah (dž.š.) spustio na srce zadnjeg Poslanika Muhameda (a.s.) bila je "Iqre’ bismi rabbikelledhi khaleq …"; "Uči, čitaj u ime Gospodara tvoga koji stvara…" Ova je riječ oplodila mnoga ljudska srca iz kojih su se rodili plodovi Bejtu-l-hikmeh u Bagdadu, Daru-l-kutub u Kairu, Daru-l-ilm u Kordovi. Na ovim plodovima hranili su se el-Farabi, Ibni Sina, el-Ghazali, Ibn Rušd, Ibn Khaldun. Na ovim plodovima dohranjivali su se Majmonides, Toma Akvinski, Gete. Njihove ruke pretvarale su rijeku tinte u brdo knjiga zbog kojih su se podizale biblioteke, u kojima su nastajali novi pupoljci ljudske mudrosti i vještine. Gazi Husrevbeg sin Ferhatbega i Seldžuke donio je u Bosnu 1521. god. kalem te plodne Božije riječi iz koje su nastali plodovi ove Medrese i Biblioteke. Kada je dovršio izgradnju Medrese 943, odnosno 1537. godine, Gazi Husrevbeg je u svojoj vakufnami dao napisati sljedeće: Što preteće od troškova za gradnju, neka se za to kupi valjanih knjiga, koje će se upotrebljavati u spomenutoj medresi, da se njima koristi, ko ih bude čitao i da iz njih prepisuju oni, koji se bave naukom. Od tada se i u Bosni i Hercegovini mjeri tinta učenjaka i krv šehida, pišu i prepisuju knjige, podižu medrese i biblioteke. Prema podacima iz 1989. god. u Bosni i Hercegovini bilo je 1.605 biblioteka od kojih bijahu 48 naučnih, 114 stručnih, 263 narodnih i 1.270 školskih bibloteka. Bosna i Hercegovina je imala fundus od 13.565.000 knjiga. Nažalost, ruka zla i mržnje mnoge medrese i biblioteke je porušila ili spalila. Najviše nas boli paljevina Nacionalne biblioteke – Viječnice i biblioteke Orjentalnog instituta u Sarajevu. Svjesni smo teškoća u kojima se nalazi naša domovina i naš narod nakon agresije, ali i potrebe da se odupremo duhovnom i kulturnom siromaštvu. Nasreću, Gazi Husrevbegova medresa i biblioteka su preživjele i ovu zadnju agresiju na našu domovinu. Božijom pomići sačuvano je knjižno blago Gazi Husrevbegove biblioteke koje danas broji 70.000 kataloških jedinica od kojih su 10.000 kodeks rukopisa, 30.000 knjiga na bosanskom i drugim jezicima, 20.000 knjiga na arapskom i truskom jeziku, 4.000 dokumenata značajnih za povijest Bosne i Hercegovine, 1.400 dokumenata u formi vakufnama i 86 sidžilla – šerijatsko-sudskih zapisa. Dakle, Gazi Husrevbegova biblioteka je danas jedino mjestu gdje se čuva cjelovito povjesno pamćenje, te duhovna i kulturna baština Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Nažalost, to mjesto gdje se čuva emanet naše prošlosti i svjetlo naše budućnosti pati od prostorne tjeskobe i neuslovnosti. Zbog toga je Islamska zajednica još 1990. godine pokrenula inicijativu za izgradnju Gazi Husrevbegove biblioteke u duhu Gazi Husrevbegove vakufname kao emaneta vjere, Gazi Husrevbegove džamije kao simbola Sarajeva i Bosne i Hercegovine i Gazi Husrevbegove medrese kao temelja visokog školstva u Bosni i Hercegovini. Poštovani predsjedniče, Draga braćo i sestre, Mi se danas odazivamo Božijoj riječi koja se spušta na naša srca i očitujemo svoju spremnost da provedemo zavjet Gazi Husrevbega da se uz ovu Medresu, najstariju obrazovnu ustanovu u ovom dijelu svijeta, podigne biblioteka u kojoj će se oplemenjivati ljudska duša. Izgradnja Gazi Husrevbegove biblioteke u ovom vremenu i na ovom mjestu naše je pravo i naša obaveza. Jer kada se podigne u njoj će svako moći naći lijeka za svoju dušu, u njoj će naša djeca čitati knjige koje bude zahtjevalo vrijeme i mjesto. Zato pozivam sve muslimane Bošnjake da se upišu na listu vakifa i tako potvrde svoju viševjekovnu duhovnu i kulturnu ukorijenjenost na svojoj zemlji. Braćo i sestre, Uvjeren sam da izražavam i vašu radost što će, na ovaj današnji mubarek dan 1. muharrema 1418. god. u povodu četristošezdesete obljetnice Gazi Husrevbegove medrese i biblioteke, početak realizacije projekta izgradnje Biblioteke obznaniti predsjednik Alija Izetbegović.

GAZI HUSREVBEGOVA BIBLIOTEKA ZAVRŠETAK PRVE FAZE (20. rebiu-l-ahir 1426/26. juna, 2005) GOVOR REISU-L-ULEME DR. MSTAFE CERIÆA الحمد لله ربّ العالمين. و الصلاة و السلام علي خاتم الانبياء و المرسلين. إن الله سبحانه و تعالي يقول في كتابه الكريم: و البلد الطيّب يخرج نباته باذن ربّه و الذي خَبُثَ لا يخرج إلا نكداً كذلك نصرّف الآيات لقوم يشكرون (العراف: 58) U dobroćudnom gradu plodovi rastu s dozvolom njegova Gospodara, a u zloćudnom plodovi niću s teškom mukom. Eto, tako Allah na razne načine razlaže dokaze ljudima koji su zahvalni (Kur'an, 7:58). Sarajevo je dobroćudni grad u kojem su oduvijek rasli lijepi plodovi s dozvolom njegova Gospodara. U početku bijaše Isabeg Isaković. Zatim bijaše Gazi Husrevbeg. A sada je u Sarajevu Njegova Visost Hamed bin Kalifa Āl Thanī, Emir države Qatar. Isa-beg Isaković je udario temelje. Gazi Husrevbeg je temelje visoko podigao. Njegova Visost Hamed bin Khalifa Āl Thanī je osigurao da temelji grada Sarajeva budu čvrsti za budućnost. Tačno prije dvije godine i dvadeset i šest dana, tj. 30. jula, 2003. god. postavljen je kamen temeljac za izgradnju Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu. Danas obilježavmo završetak prve faze. Nema riječi koja bi mogla iskazati našu pravu zahvalnost Njegovoj Visosti Hamedu bin Khalifi Āl Thanī, Emiru države Qatar. Ali, ima usporedba koja može dočarati veličinu čovjeka kojeg će ovaj dobroćudni grad zauvijek pamtiti kao što pamti Isabega i Gazi Husrevbega. Sarajevo je grad koji je, simbolično, uvijek bio jedan mali svijet koji sada sve više postaje jedan veliki grad u kojem svako može naći svoje mjesto, može prepoznati svoj znak i može živjeti svoju slobodu. Najvažnija uloga grada danas je u tome da bude mjesto stjecanja znanja, tj., da bude grad univerzitet. Jer univezitet je taj nukleus oko kojeg se svija i razvija ljudski život. Zato je veoma važno da univerzitet, kao bît grada, doživi unutarnju preobrazbu u smislu da se od znanosti doðe do mudrosti, te da se od apstraktnog umovanja doðe do konkretnog djelovanja. Postoje dva grada univerziteta u kojima je znanost, doista, postala mudrost i u kojima je apstrktno umovanje pretvoreno u konkretno čovjekovo djelovanje. U Bagdadu je Khalifa el-Me’mun podigao Bejtu-l-hikme (Kuću mudrosti), a u Granada je Khalifa el-Hakem II u svoje vrijeme imao najveću biblioteku u svijetu. Bagdad je spasio svjetsku mudrost. Granada je sačuvala svjetsko iskustvo. Bez Kuće murosti koju je podigao Khalifa el-Me’mun u Bagdadu i bez biblioteke koju je imao Khalifa el-Hakem II u Granadi ne bismo znali ni za Galileja, ni za Bakona, ni za Dekartea, ni za Njutna, ni za teologa Tomu Akvinskoga. Da nije bilo Bagdada i Granade Europa ne bi znala tako rano za humanizam i renesansu. Sarajevo danas može biti kao nekad Bagdad – mjesto gdje će se spašavati svjetska mudrost. I Sarajevo može danas biti kao nekada Granada – mjesto gdje će se čuvati svjetsko iskustvo zahvaljujući Njegovoj Visosti Hamedu bin Khalifa Āl Thanīju, Emiru države Qatar, koji je u gradu Sarajevu prepoznao mjesto u kojem se susreću znanost i mudrost Istoka i Zapada i u kojem je moguće da ideal Istoka postale realnost Zapada. Ovo je Bejtu-l-hikme (Kuća mudrosti) u kojoj će biti spašena svjetska mudrost. Ovo je biblioteka u kojoj će se čuvati svjetsko iskustvo. Ovo je Njegova Visost Hamed bin Khalifa Āl Thanī čije će se ime u ovome gradu spominjati od sada pa do Sudnjega dana kao što se spominju imena Isabega Isakovića i Gazi Husrevbega. Ovo je Njegova Visost Hamed bin Khalifa Āl Thanī koji je na ovaj način zadužio svijet, posebno Europu, kao što su ga zadužili Khalifa el-Me’mun i Khalifa el-Hakem II. Nadam se da će Sarajevo, doIsita, biti dostojno imena i djela Njegove Visosti Hameda bin Khalifa Āl Thanīja. I nadam se da će buduće generacije Bosne i Hercegovine znati cijeniti ovaj veliki dan u kojem je dobroćudni grad Sarajevo ugledao svoj plod s dozvolom Gospodara, koji je Plemenit, koji čuva Sarajevo od zla džahiluka.

Vaša ekselencijo Suleman Tihić, član Predsjedništava Bosne i Hercegovine,
Vaša ekselencijo Sejf Muqaddam el-Buajnejn, zamjenik ministra vanjskih poslova države Qatar,
Braćo i sestre,
Dame i gospodo,
Eminencije i ekselencije,
Dragi prijatelji,
U svojoj knjizi iz 2002 pod naslovom: Ornament svijeta: Kako su muslimani, jevreji i kršćani kreirali kulturu tolerancije u srednjovjekovnoj Španiji, Marija
Rosa Menocal na 278. strani izmeðu ostalog kaže (zbog važnosti
svjedočenja pročitat ću njezin orginalni tekst na engleskom a potom ga
prevesti na bosanski):

<On August 25, 1992, the Serbian army began shelling the National
Library in Sarajevo. On purpose. Over a million books and more than a
hundred thousand manuscripts were deliberately destroyed. Three months
earlier, the same army had attacked the Oriental Institute in that city,
with its magnificent collection of Islamic and Jewish manuscripts, and
over five thousand of these were burned. Why? Since when are libraries
strategic military targets? But wars are, of course, fought on many
fronts, and the attack on those Sarajevan palaces of memory took place
for reasons not unlike those that led to the burning of so many books in
sixteenth-century Spain, and to the destruction or mutilation of any
number of the memory palaces of al-Andalus. Books, like buildings, like
works of art, like songs and sometimes even like languages of prayers,
often tell stories about the complexities of tolerance and the cultural
identity, complexities that the ideological purists deny, both as an
immediate reality and as a future possibility. Books – and the kindred
fruits of the human imagination – often reveal that beneath the facades
of even the most strident official tyranny, social and cultural
intercourse will surely try to carry on. The artifacts, the books and
buildings that manage to survive, are themselves the acts of tolerance
and resistance, or at least their best concrete measure.

25. avgusta 1992. god. Srpska armija je počela bombardovanje
Nacionalne biblioteke u Sarajevu. Namjerno. Više od milion knjiga i više
od stotinu hiljada rukopisa namjerno je uništeno. Tri mjeseca ranije,
ista armija je napala Orjentalni institut u gradu sa njegovom izuzetnom
kolekcijom islamskih i jevrejskih rukopisa od čega je više od pet
hiljada primjeraka spaljeno. Zašto? Otkad su biblioteke vojno-strateški
ciljevi? Ali ratovi se vode na mnogim frontovima. Napad na sarajevske
palače pamćenja dogodio se zbog istih onih razloga zbog kojih su
spaljene tolike knjige u šesnaestom stoljeću Španije kako bi se uništio
ili unakazio bilo koji trag andaluzijskim palačama pamćenja. Knjige, kao
i zgrade, kao umjetnost, kao pjesme, a ponekada čak i kao jezik
molitve, pričaju priču o kompleksnosti tolerancije i kulturnog
identiteta, kompleksnosti koju ideološki čistunci niječu i kao
neposrednu realnost i kao buduću mogućnost. Knjige – i drugi srodni
plodovi ljudske mašte – obično otkrivaju da ispod fasade čak i najgore
zvanične tiranije, stoji društveni i kulturni suživot koji će se sigurno
nastaviti razvijati. Umjetnost, knjige i zgrade koje uspiju preživjeti
su same po sebi čin tolerancije i otpora, ili su u najmanju ruku
najbolja konkretna mjera tolerancije i otpora.

Dakle, bosanske i andaluzijske palače pamćenja, koje li slučajnosti,
povezuje tužna petstogodišnjica: 1492. kada su spaljivane biblioteke u
Kordovi i 1992. kada su spaljivane biblioteke u Sarajevu.
Nasreću, sarajevska palača pamćenja Gazi Husrevbegova biblioteka, sa
hiljadama dragocjenih rukopisa, umjetničkih radova i vrijednih knjiga,
uspjela je preživjeti tiraniju da bi svjedočila o toleranciji kao
neposrednoj realnosti i kao budućoj mogućnosti grada Sarajeva i Bosne i
Hercegovine. Ali ne samo o toleranciji, već i o otporu rušenju i palenju
sarajevske duše i bosanskog duha.
Čini nam se kao da je Gazi Husrevbeg jučer udario temelje svojoj
džamiji, medresi i biblioteci ovdje na ovom svetom mjestu znanja,
mudrosti i pamćenja. Četristo šezdeset i šest ljeta je prohujalo ovuda
od one davne 1537. godine, a čini nam se kao da se sve to skupilo u
svega 466. sekundi, jer nam je to vrijeme toliko milo da nam nije
dosadilo i toliko nas je oko dobra svilo da nam je život plemenitošću
ispunilo.
I kada su neki pomislili da poslije Gazi Husrevbega nema nikoga ko bi u
Sarajevu iznova udario temelje nauke, mudrosti i pamćenja o toleranciji
Sarajeva i otporu rušiteljima, Allah Uzvišeni nas je obradovao dobrotom
Njegove Plemenitosti Hameda bin Kalife Al Thanija, Emira države Qatara,
koji je pružio ruku svoje darežljivosti i pokazao nam put naše bolje
budućnosti. Zato, Sarajevo ima razlog da bude veselo u ovoj 2003. god.
kao što je bilo 1537. god., jer njezin novi dobrotvor Njegova
Plemenitost Hmed bin Khalifa Al Thani poklanja mu danas vrijeme
očekivane budućnosti kao što mu je Gazi Husrevbeg darovao vrijeme
dočekane prošlosti.
Ali, ne samo grad Sarajevo. Svi danas imaju razlog da se raduju:
Islamska zajednica koja će, ako Bog da, sa izgradnjom Gazi Husrevbegove
biblioteke krenuti u nove izazove koje donosi ovo vrijeme i zahtjev ovo
mjesto.
Cijela Bosna i Hercegovina ima pravo radovati se danas, jer će Gazi
Husrevbegova biblioteka biti mjesto gdje će svaki njezin stanovnik moći
naći svoj dragocjeni komad pamćenja, jer će ova biblioteka biti izvor i
nadahnuće suživota u različitosti.
Muslimanski svijet treba da se raduje, jer Gazi Husrevbegova biblioteka
je oko koje vidi na Zapadu ono što se na Istoku ne vidi, ali, isto tako,
ona je oko koje na Istoku vidi ono što Zapad ne vidi. Naša je dužnost,
prema tome, da jedno oko poklonimo Istoku a drugo Zapadu kako bi se i
Istok i Zapad mogli vidjeti na ogledalu i prepoznati svoje prednosti u
dobru jednih prema drugim.
I Evropa naša može se s nama zajedno radovati danas, jer Bosna je još
uvjek njezina teška rana koju teba liječiti. Gazi Husrevbegova
biblioteka je dobra duhovna klinika u kojoj ima lijeka za toleranciju i
komšijsko dobročinstvo.
Dakako, i svi vi koji ste danas došli da nas podržite u našoj namjeri da
podignemo simbol znanja i mudrosti u našem gradu i državi imate razloga
za radost.
Dopustite mi, sada, da se zahvalim svim državnim institucijama koje su
nam svestrano pomogale u pripremi za ovaj današnji dan, posebno vladi
Kantona Sarajevo. Našu zahvalnost naročito dugujemo načelniku Općine
stari grad gosp. Škaljiću i svim službenicima Općine.
Osobnu zahvalnost dugujem Bakiru Izetbegoviću zato što se prihvatio da u
ime IZ-e vodi projekat izgradnje Gazi Husrevbegove biblioteke i što je u
svom dosadašnjem radu pokazao veliku ljubav i predanost u tom poslu.
A sada vas pozivam da poðemu na mjesto polaganja kamena temeljca za
izgrdanju Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu kojeg će u ime Njegove
Plemenitosti Hmeda bin Khalife Al Thanija, Emira Qatara, postaviti
Njegova Ekselencija Sejf Mukaddam el-Buajnejn, zamjenik ministra
vanjskih poslova države Qatar.

Izvor: Bosnjaci.net