HomeGlas islamaAnalizeObraćanje muftije Muamer-ef. Zukorlića na komemorativnoj akademiji “Štrpci bez mezara” u Prijepolju 1. Marta 2014. Analize 709 Bismillahirrahmanirrahim.Elhamdu lillahi rabbil alemin, vessalatu vesselamu ala resulina Muhammedin ve ala alihi ve sahbihi edžme'in. Braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu i topli pozdravi za sve one kji se pozdravljaju na drugačiji način, odnosno na svoj način. LEKCIJA SMRTI Evo nas ovdje, prisustvujemo veoma važnom času, času gdje lekciju drži najstrašniji predavač, a to je SMRT. Smrt je najveća lekcija, lekcija koju niko ne može zaobići, koju neki mogu odložiti, ali nikada izbjeći. Lekcija koja nam ukazuje gorku realnost relativnosti, privremenosti i ograničenosti. No, to su lekcije smrti kada dolazi uobičajeno poslije bolesti, starosti, dugoga života. Ma koliko očekivana smrt, ona je i dalje strašna, gorka i predstavlja najjaču i najstrašniju lekciju. Šta je tek sa lekcijom smrti koja naiðe, ili koju donesu zločinci zato što mrze, a mrze zato što su prazni, nesigurni u sebe, jer nemaju u sebi šta da vole. Da bi prekrili sopstvenu prazninu misle da će ubijanjem drugih i drugačijih popuniti te praznine. Neće i vjerujem da su se svi zločinci suočili sa time da je i nakon zločina njihova duša bila još praznija i prerasla u potpunu pustoš. Lekcija smrti sa kojom su se suočili oteti u Štrpcima, Sjeverinu i drugim stratištima zapravo je nešto što se ne smije i ne može zaboraviti. ZABORAVITI ZNAČI AMNESTIRATI Zaboraviti lekcije znači amnestirati zločince i poručiti im da mogu oni, ili njima slični, da se pripremaju za nove zločine i nova zla. No, potpuno se predati sjećanju na takve zločine rizikujemo da postanemo taoci toga. To je druga krajnost i druga opasnost. Zločin je gorki plod mržnje, a jedna mržnja ne može opravdati drugu mržnju. Zato žrtva, porodice žrtava, narod kome pripada ta žrtva ne smiju odgovoriti na mržnju mržnjom. Odgovoriti na mržnju mržnjom znači legalizovati mržnju, ovjeriti je kao nužnu realnost. Zato se ponosim na svoj, bošnjački narod što poslije svih zločina, onih genocidnih razmjera u posljednjih stotinu godina do posljednjeg u Bosni, od Prijedora do Srebrenice, kao i svih drugih zločina u Sandžaku i Bosni, nije podlegao toj kušnji i nije na mržnju odgovorio mržnjom. Ponekad smo i u tom smislu prešli granicu. Slažem se, tu je bilo naivnosti, jer da je nije bilo dželati ne bi imali priliku da urade to što su uradili. Najbolje je biti dobar i dobrotu zaštititi mjerama koje su neophodne, ali ako to već niste, onda u izboru izmeðu zločinca i žrtve, dugoročno, moralno, ljudski, ipak je bolje biti žrtva, ma koliko to bilo surovo, pa čak i morbidno. NIJE NAM DOSADILO DA DOLAZIMO Rane ovog zločina na strani žrtve, ako ništa, izliječit će vrijeme nove generacije, a rane zločina bojim se da se nikada ne mogu do kraja izliječiti u svijesti i savjesti onih koji su na bilo koji način bili bliski zločincima. Sve ovo, zapravo, jesu neki od aspekata ove lekcije i sve ovo nas je danas dovelo ovdje da poslije 21 godine kažemo: „Nije nam dosadilo da dolazimo, nije nam dosadilo da se u ovome broju sa sve etičkim, kulturološkim, vjerskim i drugim različitostima evo ovdje danas sastanemo, sa još više energije negoli prošlih godina.“ Gorčina ukusa i veoma ružan osjećaj da je morala proći 21 godina od zločina, a da još nemamo jasnu osudu sa vrha vlasti, od države, niti jasnu sudsku presudu, niti minimalna obeštećenja, satisfakcije za porodice. To udvostručuje težinu samoga zločina. KAD NEPRAVDA ZAVLADA Nepravda je, nažalost, jedna od osobenosti ovoga svijeta. Ne može se reći da je čudno da se desi nepravda ili zločin. Bilo je uvijek zla i zločina. Čak se, ma koliko to bilo tragično i gorko, ne može reći da se tu završava sva propast. Naprotiv, propast počinje kada nepravda zavlada, a ne kada se desi. Nepravda se može desiti i slučajno, da nešto izmakne kontroli. Uvijek će biti zla, zločina i kriminala, ali je problem za jedno društvo kada oni zavladaju. Činjenica je da 21 godinu mi ovdje dolazimo bez predstavnika općinskih vlasti, pa onda gospodine Jovanoviću neka Vas ne čudi što na ulazu ove zgrade u objektu Doma kulture u kafeteriji, prije početka i u toku ovog skupa, čujete glasnu muziku. Ti ljudi očito, kao zakupci prostora Doma kulture, imaju drugačiju poruku sa čela općinskih, a možda i viših vlasti. Dokle god oni ne dobiju nalog svojih poslodavaca da promijene svoje ponašanje, oni ga neće promijeniti. Moramo se boriti da se stanje promijeni. Allah dž.š. u Kur'ani Kerimu kaže: „Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok on ne izmjeni sebe.“ NIKADA NEÆU ODUSTATI OD ISTINE Dakle, promjena se ne može čekati, već mi se moramo boriti za promjene. Vama je jasno šta sam sve morao trpjeti za ovih dvadeset godina, pod svim udarima, da objasnim da moja vjera islam nije isključivo duhovna disciplina koja me tjera da se zatvorim u džamiji i da tamo učim i ibadetim, već ako odem u džamiju da se tamo napunim, da osvježim svoju duhovnu i moralnu snagu, a da prodor svoje vjere dokažem u porodici, poslu, na ulici i zajednici. To je moja vjera islam. Zato nisam i neću nikada odustati da govorim i promovišem istinu, koja je obično za vlastodršce, obično za nepravednike, uvijek gorka. Kada kažete istinu na vas se obruše mediji, političari, razni interesni faktori koji vas nacrne da kada pročitam ili vidim nešto u medijima o sebi malo mi fali da se i ja osudim. Toliko agresivnosti, ali na taj način vrište samo oni koji su nemoćni pred istinom, jer laž uvijek pobjeðuje galamom. Laž može da pobijedi samo kada se zagalami, kada se ne da prilika da se istina jasno, glasno i adekvatno čuje. Uprkos svemu tome to mi je uvijek bila potvrda da smo na pravom putu. Što su bili veći njihovi napadi i udari značilo je „pojačaj aktivnost“. Obruč oko zlih se steže i zato oni vrište i nervozni su. MRAK SE POBJEÐUJE SVJETLOM, A SVJETLO SE DOVODI ZNANJEM Mrak se ne pobjeðuje ni motkom ni puškom, mrak se pobjeðuje svjetlom. Svjetlo se ne dovodi silom već pameću, instalacijom, projektovanjem i pravljenjem sistema sa izvorom energije do svjetlosti. Zato je nama potreban trud, znanje da dovedemo svjetlo do svakog budžaka i da osvijetlimo svaki dio našega prostora. Nepošteni, kriminalci, zločinci funkcionišu u mraku, njihovi se prsti snalaze u mraku. Zato mi moramo dovesti svjetlo istine kod svakog čovjeka. Naravno, ima onih koji neće svjetlo. Oni u toku dana idu u podzemlje, jer u tome se dobro snalaze. Naše je da im ponudimo svjetlo i u tome nikada ne smijemo odustati. Pored toga što nećemo odustati od istine obećavam vam prvo lično, a i u ime svih koji prihvataju ovaj program ujedinjenosti, da nikada nećemo prestati držati ruku ispruženom za sve one koji je žele i koji hoće sa nama na putu te istine. Vi dobro znate, posebno posljednjih godina, kako smo predstavljani u medijima sa ciljem da se Muftija, njegovi prijatelji, organizacije i institucije koje vode izoliraju kao opasnost, kao kancer koji će da uništi i zapali Srbiju. Trebalo je nas izolirati zato što su znali snagu istine naše riječi. Onda, ako bi nas izolirali imali bi šansu da prave sliku kakvu oni hoće. Mi nikada nismo odustali od naše ispružene ruke. Istina, to nimalo nije bilo lahko. UDAJA POLITIČKIH PREDSTAVNIKA SANDŽAKA Od 1993. godine, kada sam zadužio poziciju muftije, do danas jako malo je perioda kada smo mi u Beogradu imali sagovornike koji su bili spremni pošteno i korektno prihvatiti našu ruku. S druge strane, trebate držati tu ruku ispruženu i objasniti svom narodu da je to normalno, a pritom imati nad svojom glavom i genocid u Srebrenici nad bošnjačkim narodom u Bosni, Štrpce, Sjeverin i naći moralnu i mentalnu mjeru u toj komunikaciji. To je hod žicom i nemoguća misija, ali mi ovdje nismo odustali jer si uvijek u riziku da olako amnestiraš sve krivce, drugim riječima, da se udaš za usko političke i lične interese, što je, nažalost, učinila većina dominirajućih političara u Sandžaku, koji su sve zaboravili i kažu: „Ne zanima nas ni ta Srebrenica ni Štrpci. Znate, mi imamo naše računice. Šetat ćemo od liste do liste, procjenjivati ko će sljedeći da dobije vlast, pa ćemo sa njim na listu.“ Svaki puta ćemo istu priču hvalospjeva pjevati novom voði, vladaru da je najbolji, a zaboraviti sve ono što smo za njega rekli prije pet ili više godina. Takvi postoje i, nažalost, 24 godine dominiraju sandžačkom scenom. To je jedna od ključnih barikada napretka na ovome prostoru. ZORAN ÐINÐIÆ JE JEDINI PRIHVATIO NAŠU ISPRUŽENU RUKU Kažem, imali smo veoma malo prilika i kratkih perioda da dobijemo pravog sagovornika u Beogradu. Historija svjedoči da su to bile dvije kratke godine sa premijerom Ðinðićem. Za njega su mi tada očitavali, vjerovatno i njemu: „Oko čega su se našli ultrasekularista Zoran Ðinðić sa kojim Muftija veoma malo može imati ideoloških sličnosti.“ Sada ovdje govorim da smo se oko svakog pitanja dogovarali u nekoliko minuta, a ključni dogovor je trajao pola sata. Definisali smo oko čega se slažemo i ne slažemo. Ispalo je da je veoma malo onoga oko čega se ne slažemo. Više od 80% je bilo onoga oko čega se slažemo po pitanju Sandžaka, Srbije, Bošnjaka, Srba, pogotovu u pitanju svih razvojnih, ekonomskih i drugih potreba. Za oko 80% pitanja oko kojih smo se složili rekli smo: „Hajmo zajedno i odmah“, a za 20% što se ne slažemo: „Hajmo svako za sebe i kasnije.“ Osnova dogovora bila je činjenica da me taj čovjek nikada nije lagao. Kada su došli oni poslije njega i htjeli neku vrstu partnerstva sa mnom, prva primjedba koju su mi rekli bila je: „Ne moraš toliko da pominješ tog Zorana Ðinðića.“ Ja sam rekao da ga nisam spominjao dok je bio živ, ali sada ću ga spominjati. Izmeðu ostalog, što je bio takav i glavom je platio. Njegova lekcija je lekcija za Srbiju za sva vremena. FALIO JE DRŽAVNIK SA DRUGE STRANE Neki su je razumjeli, neki će je postupno razumjeti, a neki nikada neće. Mi koji je razumijemo, kao i ove druge lekcije tragičnih, zločinačkih smrti, iz toga moramo crpiti energiju da nastavimo ovim našim putem. Kazat ću da poslije toga u pokušaju svih vladara Srbije da komuniciraju sa mnom i mene sa njima, bilo je komunikacija, ali falio je državnik s druge strane. Razgovarao sam sa njima više puta, dugo i pokušavao na isti način da nastavim ono prethodno i da im dam priliku. Šta bih god govorio da je važno za narod, državu, naciju oni to nisu registrovali. Ako bih pomenuo nešto od čega bi imali partijske, a posebno lične koristi, lampice bi im se brzo palile. Ali to je bilo polje gdje se ne može praviti dogovor sa mnom. Sa mnom se mogao praviti dogovor na principima, vrijednostima i sve što sam Srbiji nudio u proteklih 20 godina bilo je tako formulisano, da je bilo istovremeno od interesa i za Bošnjake i Srbe, za Sandžak i Srbiju. Nažalost, oni to nisu prepoznavali. Zato su mnogo puta dolazili ovdje po glasove, dobili glasove, uz ovo isto skandiranje: „Muftija, Muftija“, a potom zaboravljali i slali nam žandarmeriju da nas dovodi u red, ti isti koji su odavde nosili glasove. IMAM SAGOVORNIKA U ČEDOMIRU JOVANOVIÆU Meni kažu: „Oštro si napao toga i toga, to nije dobro i politički mudro.“ Izvinite, ali ne želim biti tako mudar. Ne mogu na tu vrstu nemorala da budem fin i nikada to neću biti. Uvijek ću im kazati kada iznevjere, izdaju, prodaju, prekrše dogovore i ugovore. Istine radi, od tada do sada imao sam sagovornika u predsjedniku LDP Čedomiru Jovanoviću, ali kao opozicionom političaru, što nama jeste bilo moralno, civilizacijski bitno, ali ono što i dalje čekamo jeste da dobijemo sagovornike na čelu države, one koji će biti kadri da budu pravi državnici. Državnik je onaj koji zna da naðe mjeru izmeðu interesa države, interesa svog i drugih naroda, da bude predsjednik, premijer svih graðana ove zemlje, neovisno kojoj oni vjeri ili naciji pripadaju. Takve političare, predsjednike želimo, takve državnike hoćemo. Takve ćemo pomoći i ja kao muftija ću pomoći, pa neka mi zamjeraju i stavljaju granice izmeðu politike i vjere. Ja inače mrzim granice. Šta ću, prosto ih ne volim. VAKAT JE ZA KORJENITE PROMJENE U SANDŽAKU Mnogo se, pogotovu ovih dana, govori o nepravdama koje su Sandžaku nanijete. Ja u to sada ulaziti neću, ali na jednu ključnu želim da ukažem. Srbija je zadnjih 14 godina dva puta napravila korjenite promjene u političkom smislu. Ja tražim od Srbije da nam dopusti da i mi u Sandžaku pravimo promjene. Ne tražimo da nam Srbija ili srpski političari prave promjene, ali tražimo da sa pozicije vlasti omogući ovom narodu da on glasa koga hoće, bira koga hoće i da on odlučuje da li će mijenjati ili neće. Ne mogu da se pomirim s tim jer poznajem moj narod, sa njim živim. Ma koliko da sam subjektivan i objektivan sam. Ne mogu da se pomirim s time da moj narod nema snage i svijesti da napravi bilo kakvu promjenu, već želi da bude talac dvojice političara toliko godina. Ne mogu da se pomirim s time. Znate šta se dešava? Taman doðe vrijeme da se neko makne, on se preuda od propale politike u Beogradu za nadolazeću politiku i obezvrijedi sebe. To bi bio moj zahtjev i moja molba Beogradu. Nećemo da rušimo Srbiju, da odcjepljujemo Sandžak, niti činimo išta što će ugroziti državne, nacionalne interese. Imamo problem da ostvarimo naša prava u okviru te države i tih nacionalnih interesa, ali od vas očekujemo da nas prihvatite kao ravnopravne graðane ove zemlje, a isto tako i da nam ne namećete vaše sluge za naše vladare. I da je valjalo bilo je predugo – 24 godine. Vakat je da ustupe mjesto mlaðim ljudima, novim generacijama, neka se oprobaju. Da ne ulazim u ono što su činjenjem i ne činjenjem učinili i opustošili i ovo Prijepolje i ovaj Sandžak. Šutjeti na zločin u Štrpcima, šutjeti 21 godinu – dosta je za odlazak. U moralnom smislu oni koji su šutjeli ovdje u Prijepolju i Sandžaku 21 godinu i djelovali da se ova tema što prije zaboravi, prelazeći svaku granicu, potkupljujući neke porodice da se utiša ovaj glas, dovoljno je da kažu: „Hajmo se malo skloniti dok nas narod zaboravi.“ RUHO REZIL, RUHO VEZIR Vrijeme je da se dese promjene u ljudskoj prirodi, jer ako imaš najljepše odijelo, pa ga stalno nosiš, dosadi ti, pa bi obukao trenerku, pidžamu, samo da malo promijeniš, jer sebi si dosadio na ogledalu. 24 godine mi nosimo džoke, tranje i kojekakve neprikladne haljine i opet nam govore: „Najljepše su vam, neka vam ih.“ Zaista je vrijeme da promijenimo odijelo, jer kod nas ima ona izreka: „Ruho rezil, ruho vezir.“ To znači da ljudi po odijelu gledaju jesi li bruka ili vezir. Ruho je identitet, ono što nas predstavlja, a ovi što nas 24 godine predstavljaju iz Sandžaka zaista nas loše predstavljaju. MOLIMO VAS NEMOJTE NAS VIŠE PREDSTAVLJATI Znate, kad je neko napao čovjeka, a on pozvao sina da ga brani. Sin je pitao: „Jesi li mi udario oca?“ Ovaj je odgovorio: „Jesam.“ „Haj udari ga još jednom“ – reče sin. Ovaj ga udari. „Haj opet, ako smiješ“, a ovaj ga opet udari. Otac na kraju reče: „Sine, nemoj me više branit.“ Mi kažemo našim predstavnicima: „Tako ste nas loše predstavljali, molimo vas nemojte nas više predstavljati. Dajte onima koji će nas braniti na pravi način.“ Šta je uloga jednog narodnog poslanika iz Sandžaka? Da kada bude izabran ne zaboravi ko ga je izabrao. Kada uðe u Parlament u Beogradu da zna da je on narodni poslanik onog naroda koji ga je izabrao i poslao. Svjedok sam, ove dvije decenije koga su god izabrali iz Sandžaka, koji je grlio narod u kampanji, obećavao, mazio ga i pazio, kada ode u Beograd, kao da mu sihir postave – nešto mu se desi i on zaboravi odakle je došao. Poslije heftu dana doðe i kaže: „U Beogradu kažu treba ovako.“ Pitam se da li oni predstavljaju Beograd u Sandžaku, ili Sandžak u Beogradu. Pobrkaju pravac, idu jednosmjernom ulicom, a to je zabranjeno. Njihova ulica je predstavljanje Sandžaka u Beogradu. Takvi nam predstavnici trebaju, ali nam treba ambijent u kojem će se oni normalno birati i smjenjivati, a ne biti talac. Jedno vrijeme je Koštunica bio najbolji na svijetu, mogao je i „vrijeme da promjeni“. Poslije toga, sjećate se kako je Velja Ilić sve živo prekopao ovdje, ali ništa nije završio. Pa Tadić, koji je bio „naše sunce koje nas grije“, samo sa njim i ni sa kim više. Sada evo došao Vučić da nas „sunce ugrije“, a mi se smrzosmo. Svaki put, ali nikako da nas ugrije. Neka srpski većinski narod bira svoje predstavnike koje hoće, mi im se u to nećemo miješati. Neka bošnjački manjinski narod slobodno izabere svoje predstavnike, a onda neka oni sjednu, pa neka se dogovore kako je najbolje i za Sandžak i za Srbiju, a ne za dva vječita ministra, koji će ovim redom zaraditi penzije u ministarskim foteljama i oboriti sve rekorde na svijetu i ući u Ginisovu knjigu rekorda. NISMO MIRNI OD PONAVLJANJA ZLOČINA I GENOCIDA Neko će reći: „Kakve to veze ima sa Štrpcima?“ Ima veze, jer dok je takvih na vlasti zaista ja nisam miran da mi se ponovo ne dese Štrpci. Dok mi neko u Domu kulture pušta glasnu muziku dok je u toku komemoracija, kakva mi je to poruka? Zato nisam miran, zato hoću svoje predstavnike, one autentične, kada će zajedno i Bošnjaci i Srbi kazati da je zauvijek zatvorena stranica genocida i zločina. Otvaramo novu stranicu u kojoj ćemo gledati u prošlost samo radi lekcije, a u budućnost sa uvjerenjem da pravimo novo zajedničko sutra bez mržnje. Govori se o jednakosti. Jednakost je relativna i teško je tražiti jednakost. Ljudi sami po nekim svojim parametrima nisu jednaki. Mi ne tražimo da budemo jednaki sa srpskim narodom, jer brojke to ne dozvoljavaju. Mi tražimo da imamo jednake šanse. Borimo se za društvo jednakih šansi i pojedinačno i kolektivno. SANDŽAKLIJE USPIJEVAJU SVUGDJE OSIM U SRBIJI Dajte nam iste šanse, isto nas tretirajte zakonom i poslije toga se ne brinite kako će biti. Mi Bošnjaci, posebno mi Sandžaklije, u cijelom svijetu smo to pokazali. Pitaju: „Šta ćete uraditi, šta će ovaj program?“ Treba li veći dokaz, već da prošetate od Novog Zelanda do Kanade. Gdje god naðete Sandžakliju on je neki šef, direktor ili gazda. Svugdje može to da bude, samo ne može ovdje u Sandžaku i Srbiji. Ne zanosim se da nas vole Australijanci, Kanaðani, Nijemci, pa su dali poseban status nama Sandžaklijama. Nisu sigurno, nego su samo dali jednake šanse. U toj šansi naši Sandžaklije, peštersko-bihorski gorštaci, kroz ovo stoljeće preživljavanja, postali su najsposobniji. Ova država ne samo da ima obavezu, već ima i šansu da pruži priliku pravim Sandžaklijama. Oni će izvući iz krize i Sandžak i Srbiju. Jedno vrijeme kada im date šansu ne pitajte ih šta rade i kako. Dajte im neku priliku neka se snaðu, ali im tražite rezultat i na kraju ćete dobiti rezultat. Sve vas selamim i molim Stvoritelja da počasti i blagoslovi ovaj skup, vašu energiju kojom se svjedoči odlučnost protiv zločina, zla, nepravde, odlučnost da naše stanje mijenjamo, i to u cilju dobra za sve ljude. (Glas islama)
