KO ZAVOLI MUHAMEDA S.A.V.S. SLIJEDI NJEGOVE TRAGOVE

El-Hasan El-Basri kaže: “Sine Ademov, nemoj biti obmanjen onima koji kažu čovjek je sa onim koga voli. Ko zavoli neke ljude slijedi i njihove tragove, a nećeš se priključiti čestitima sve dok ne budeš slijedio njihove tragove, pridržavao se njihove upute, slijedio njihov sunnet, osvanuo i omrknuo na njihovom putu, dok svojski ne budeš nastojao da budeš od njih i kreneš njihovim putem, pa makar i bio nemaran u nekim djelima. Mjerilo je da budeš istrajan. Zar nisi vidio Jevreje, kršćane i sljedbenike niskih strasti kako vole svoje vjerovjesnike, ali neće biti sa njima, jer su im se suprotstavili u riječima i djelima i krenuli drugim putem. Oni će ući u Vatru, a utječemo se Allahu od toga!”

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su najbiraniji selami i blagoslovi našem predvodniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovoj časnoj porodici! Manifesti Allahove ljubavi prema Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, mnogobrojni su, a evo nekih:

VJEROVANJE U MUHAMEDA S.A.V.S.

Vjerovati u Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem, znači biti ubijeðen da je on Allahov izaslanik kojeg je On izabrao za dostavu zadnje objave ljudima i da je u potpunosti izvršio svoju misiju – emanet, bez ikakvog mijenjanja ili skrivanja nečega od toga boreći se na tom putu istinskom borbom. Njegovi sljedbenici bili su i bit će na pravom putu, a Njemu nepokorni bili su i bit će u zabludi. Ko se bude suprotstavljao Poslaniku ili ga u laž ugonio, pa zaista se taj suprotstavio Allahu koji je naredio pokornost Poslaniku. Uzvišeni kaže: “Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da izmeðu Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: ‘U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo’, i žele da izmeðu toga nekakav stav zauzmu, oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju.” (En-Nisa’, 150-151)

PROUČAVANJE ŽIVOTA MUHAMMEDA S.A.V.S.

Proučavanje života Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ne znači čitanje historijskih dogaðaja sa aspekta gledanja na to kao na životopis nekog od velikana historije, nego prvenstveno cilj proučavanja sire je da bude praktičnog provoðenja islama iz života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Cilj je spoznati da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uistinu Allahov poslanik i da razumjeti njegovu ličnost kao poslanika i vjerovjesnika te da se njegova ličnost oslikava kroz vrijeme u kojem je živio, zbivanja i dogaðaje koje je doživio. Nije u pitanju nikakva nadarenost niti talenat, već je on uistinu Allahov poslanik, poslan svim ljudima sa časnom objavom – Kur'anom:

“O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da – po Njegovom nareðenju-pozivaš k’ Allahu, i kao svjetiljku koja sija“. (El-Ahzab,45-46)

Cilj je takoðe spoznati mnoge stvari koje će mu olakšati poimanje vjere i njeno razumijevanje, uz Allahovu pomoć, osjetiti slast imana i suštinu vjere. Mnogo je ajeta u Kur'anu koje je direktno protumačio Allahov Poslanik kroz Sunnet i hadise.

Zatim, cilj je prikupiti mnoštvo informacija i spoznaja o islamu na vjerodostojan način, bilo da je iz ogranka akide, fikha ili ahlaka. Životopis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najljepša je slika islama i njegovih propisa, da svakom insanu Poslanik bude uzor u svim stvarima tako što će njegov Sunnet učiniti ustavom po kojem će se ponašati i vladati. Nema sumnje da svaki onaj koji traži sebi neki uzor može ga pronaći u Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je najpotpuniji od svih ljudi :“Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor.”

SLIJEÐENJE POSLANIKA S.A.V.S

.

Slijeðenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pojedinačna je obaveza cijelom ummetu, u otežavajućim i olakšavajućim okolnostima, u aktivnosti i neaktivnosti. Musliman neće biti musliman sve dok ne bude slijedio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svim njegovim izrekama i djelima, prema svome znanju i mogućnostima. Slijeðenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je poput ljubavi prema njemu, zato što je vezano za dokaze koji ga potvrðuju i praktične prizore koji ga preciziraju. Bez njih slijeðenje postaje ogoljena tvrdnja bez argumenta.

Uzvišeni kaže: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje“. (El-Azhab, 21)

Ibn Kesir u komenatru ovog ajeta kaže: “Ovaj ajet je veliki temelj za uzimanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za uzor u njegovim izrekama, djelima i stanjima.“ (Tefsir Ibn Kesir)

Uzimanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za uzor podrazumijeva da postupamo onako kako je on postupao i na način kako je postupao, bilo da se radi o obavezi ili pohvalnom djelu, a takoðer da ostavimo ono što je ostavio ili zabranio, bilo to haram ili pokuðeno djelo. Isto tako, uzimanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za uzor obuhvata prihvatanje njegovih adaba i njegovog stila ponašanja. Stoga, uzimanje za uzor i povoðenje za njim obuhvata sva pitanja vjere.

Kada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nešto kaže i mi kažemo isto, kada nešto uradi i mi isto uradimo, kada nešto ostavi i mi to ostavimo, ukoliko nije specifično samo za njega. Ako on nešto veliča i mi ga veličamo, a ako ga podcijeni i mi ga podcijenimo. Ako je zadovoljan nečim za nas i mi smo zadovoljni time. Ako nas zaustavi kod odreðene granice i mi se zaustavimo kod nje. Mi nemamo pravo da istupamo pred njega ili da kasnimo iza njega. Općenito, povoðenje za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, označava isključivo njegovo slijeðenje i prihvatanje od njega, kao što je naš Gospodar Jedan i Poslanik kojeg nam je nareðeno slijediti je jedan. Ustvari, to su dvije jednoće: Jednoća Pošiljaoca, a to je Allah Uzvišeni, i jednoća slijeðenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Put uzimanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za uzor sazdan je na znanju Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, upute u svim pitanjima vjere i postupanja po tom putu. Zbirke Sunneta i biografije sadrže sve Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, izreke, djela, osobine i ponašanja, sve što je vezano za njega izbliza ili izdaleka. To je očuvano na najsavršeniji način. Učenjaci su u svakom dobu ljudima približavali ovu časnu vjerovjesničku uputu izvršavajući svoju dužnost dostavljanja ove vjere i savjetodavnog odnosa prema muslimanima. Nisu ništa izostavili od njegove upute, a da ga nisu najpotpunije pojasnili. Allah im je razjasnio Pravi put i dokinuo sva opravdanja. Sretan je onaj ko slijedi njihove korake, a nesretan onaj koji skrene s njihovog puta i nekorektno se prema njima odnosi.

PODUČAVANJE POSLANIKOVIM S.A.V.S. SUNNETOM

Ibnul-Kajjim kaže: “Pošto je sreća roba i na dunjaluku i na Ahiretu vezana za Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, uputu, obaveza je svakom koji sebe savjetuje i voli lični spas i sreću da spozna od njegove upute i životopisa ono što će ga izvesti iz okvira neznalica i uvesti ga meðu njegove sljedbenike, skupinu i stranku. Ljudi se u tom pogledu dijele na one koji imaju malo, mnogo, ili su uopće lišeni tog udjela. Ta blagodat je u Allahovoj ruci, On je daje kome hoće, Allah je Posjednik velike blagodati.” (Zadul-mead, Ibnul-Kajjim

)

Praktični put za uzimanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao uzora je prakticiranje Sunneta u životu pojedinca ili džemata (zajednice). Ovo prakticiranje obuhvata sve aspekte vjere u vidu uvjerenja, ibadeta, meðusobnih odnosa, ponašanja, adaba te socijalnog, administrativnog, političkog, šeriatskog ureðenja. Pomoć pri prakticiranju Sunneta ogleda se u njegovom oživljavanju, širenju šeriatskog znanja naslijeðenog od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je obaveza svakome onome ko zna od ove vjere nešto i to mora prenijeti. Ovo postaje potvrðena obaveza učenjacima – nosiocima Šeriata, uzevši to iz riječi Uzvišenog, u prijevodu značenja ajeta: „A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da će je sigurno ljudima objašnjavati, da neće iz nje ništa kriti, oni su je, poslije, za leða svoja bacili i nečim što malo vrijedi zamijenili.“ (Ali Imran, 187) Ovaj ajet, iako je objavljen o Ehlul-kitabijama, kao prijekor zbog njihovog skrivanja istine o Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jer nisu vjerovali u njega, iako su znali da je on vjerovjesnik, pečat i radosna vijest njihovih vjerovjesnika, takoðer je upozorenje učenjacima ovog ummeta da ne krenu putem Ehlul-kitabija u skrivanju znanja, jer će ih snaći ono što je i njih snašlo. Učenjaci moraju iznijeti svo korisno znanje koje ukazuje na dobra djela, ne skrivajući od toga ništa. (Tefsir Ibn Kesir)

U Sunnetu se navodi podsticaj na širenje znanja i to u mnogim hadisima, a od njih je onaj koji prenosi El-Buhari od Abdullaha ibn Amra ibn Asa da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prenesite od mene, pa makar i jedan ajet. Pričajte predaje od Benu-Israila, za to nema smetnje, a ko na mene slaže namjerno neka se pripremi za mjesto u Vatri.” (El-Buhari)

Et-Tirmizi od Ibn Mes’uda prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka Allah uljepša čovjeka koji nešto čuje od nas, pa ga prenese kao što je čuo. Pa možda onaj kome se prenese bolje shvati od onoga koji je čuo.” (Sunenut- Tirmizi, 4/142; Ahmed, El-Musned, 1/437; Ibn Madže, 1/85)

Omer ibn Abdulaziz napisao je Ebu Bekru ibn Hazmu: „Pogledaj što imaš od hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga zapiši. Ja se bojim da će nestati znanja i učenjaka. Primaj samo Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis, neka šire znanje i neka sjede sve dok učeni ne poduči neukog, jer znanje neće propasti sve dok ne bude tajno.“ (El-Buhari, Kitabul- ilm, 1/35)

Hadisi i predaje o ovoj tematici su mnogobrojni i svi potvrðuju obaveznost dostavljanja i širenja Sunneta u svakom dobu i području. Ovo postaje sasvim obavezno u slučaju neznanja o Sunnetu te udaljavanja i njegovog izbjegavanja, kao što je to u ovom vremenu kada je zavladalo odbacivanje Sunneta i vjerskih učenja u svim muslimanskim državama, osim malog broja kojeg je Allah uputio na pridržavanje za Sunnet i strpljivost u tome. Razlog tome je pomanjkanje interesa za šeriatskim znanjem i nemarnost učenjaka u izvršenju njihove zadaće dostavljanja ove vjere na traženi način. Uz to postoji mezhebski fanatizam i slijepo slijeðenje kod većine ljudi. To je razlog da je izmeðu muslimana i upute njihovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, napravljena velika distanca, osim onome kome se Allah, Azze ve Dželle, smilovao. Zato je obaveza svakome muslimanu koji voli Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da izvrši svoj zadatak dostavljanja ove vjere prema svome znanju i mogućnostima, bivajući strpljiv na tom putu u onome što podnosi od uznemiravanja i provokacija radi Allahovog zadovoljstva. U tome treba uzeti za uzor Allahovog Poslanika, alejhi sellam, i njegove ashabe koji su čitav svoj život dali kao zadužbinu radi dostavljanja ove vjere. Na tom putu su ulagali svoje živote i sve vrijednosti. Neka je Allah s njima zadovoljan, a i sa onima koji idu njihovim putem sve do Sudnjeg dana. Ovo je manifest istinskog slijeðenja i ljubavi prema Allahovom Poslaniku, alejhi sellam.

El-Bejheki kaže: „Potrebno je slijediti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u onome što je uspostavio kao Sunnet. Ta potreba podrazumijeva stalnu obaveznost (farz). Nema drugog puta za slijeðenje njegovog Sunneta osim da se Sunnet spozna i nauči, a ne možemo ga naučiti osim prihvatanjem predaja od iskrenih (prenosilaca) koje treba prihvatiti kako bi ga mogli slijediti. Zato je naredio da izučavamo i pozivamo u Sunnet. Allah daje uputu.“ (El-I’tikad vel-hidaje, El-Bejheki)

Glas islama261, strana20, mr. Enver ef. Omerović