Putovanje snova – u Stanbolu na Bosforu

Najbolji studenti iz Novog Pazara i Travnika na nagradnoj ekskurziji

Ono o čemu će studentice zadugo pričati i gledali slike svakako je muzej “Panorama 1453” gdje se moglo vidjeti kako je sultan Mehmed El-Fatih osvojio Istanbul i poruka kojom su studenti ispraćeni iz ovog lijepog grada: „Ono što imamo mi imat ćete i vi, jer vi ste naša braća, vi ste dio nas“

Sultan Ahmedova – Plava džamija

Ispred Sultan Ahmedove – Plave džamije je prelijepi cvjetni trg sa velikom fontanom koja je na pola puta do Aya Sofije. Trg Sultan Ahmed. Toliko širine i toliko ljepote i mašte nikada i nigdje nismo vidjeli, ni sjaja koji dopire visoko gore, do neba plavoga. I dalje. Ko li je sve ovo smislio. Uzvišeni ga nagradio.  Plava džamija – turisti, musafiri, putnici namjernici, stotine godina gledaju i dive se ljepoti ovoga monumenta sa šest munara i osamnaest šerefa za isto toliko mujezina. Tiho i nečujno iz tašne su se razvijale mahrame i jedna po jedna studentica skrušeno i pobožno hodile su po unutrašnjosti ove prelijepe džamije.

Tu se bile i Lejla Ramić, apsolventica Farmaceutskog fakulteta iz Bosne, zatim Zehra Hasanović koja je pošla na put kao magistrantica Edukacijskog fakulteta, a po povratku je čeka odbrana magistarskog rada pod mentorstvom prof. Obralića. Tu je „odgovorna“ za studentice iz Bosne, doktorantica Alma Švraka, koja će takođe braniti doktorat pod mentorstvom prof. Obralića. To je društvo iz sobe 103.

Dakle, sve su studentice u Plavoj džamiji. Grandiozno. Zaslužuje to da se tokom dva rekata  skrušeno u namazu zahvalimo Njemu. Radosna su srca naših studentica. U krajičku oka je skrivena suza koja prijeti da izda svakog trenutka i pokaže skrivena osjećanja, njihovu sreću što su tu. U džamiji su četiri velika stuba. Na prijedlog prof. Obralića studentice su se uhvatile za ruke i pokušale obgrliti stub. Da bi u tome uspjele, trebalo je da se 26 studentica uzme za ruke da se obuhvati samo jedan stub. Dvadeset šest naših studentica oko samo jednoga stuba. Subhanallah. Silno li je… Tu su bile i Almasa Omerović iz Pazara, Muška Sadović iz Tutina i Elvira Hajrović, društvo sa II godine i sobe 104. Prof. Fetić je proučio zajedničku dovu. Sve studentice su podigle ruke. Bio je to veličanstven prizor. Mi, studenti i profesori iz Bosne i Sandžaka, o Samilosni, na ovom časnom mjestu molimo Te za oprost i molimo Te da nam milost spustiš. O Ti koji si Milostiv.

Brojni turisti koji su se tu zatekli, također, skrušeno su podigli ruke i pratili svaku izgovorenu riječ našeg alima, dekana i profesora Fetića. Prilazili su grupi, podizali ruke i učestvovali u zajedničkoj dovi.

Nasuprot Plave Džamije nalazi se još jedna ljepotica Istanbula. To je muzej Aya Sofija džamija. U produžetku Aya Sofije je Top Kapi Saray, monumentalni muzej u kojem se, između ostaloga, nalazi i plašt našega učitelja Muhameda a.s.

Dolma bahče Saray, u podnožju Bešiktaša

Nakon ovog fizičkog i duhovnog ispunjenja, naši studenati su se zaputili prema Galati. Preko mosta na Galati, tik uz obale Bosfora, novo odredište je bila sultanova palata Dolma Bahče Saray. Na obali mora, ispod stadiona Bešiktaš, leži prelijepa palata, u narodu poznata i kao Zlatna palata. Ispred muzeja Dolma Bahče bio je red. Ulaz se plaćao. Sve je trebalo platiti u Istanbulu. Za jednu osobu ulaznica je koštala 60 lira (oko 25 eura). Prof. Obralić je imao jednu ulaznicu za sve i svi su ušli. Naravno, besplatno.

Dolma Bahče je takva raskoš i stil koji se ne može ni zamisliti. Palata je napravljena iz dvije potpuno simetrične krajnosti. Desni dio palate je s pogledom na more. Raskošna je unutrašnjost palate. Zlatni namještaj, zlatno posuđe. Lusteri od kristala iz Engleske, jedinstveni u svijetu. Orijent u pokušaju da imitira Zapad. Sve ono što je vrijedno u toj palati je. Palata je ogromna. Gotovo cijeli sat naše su studentice uživale u rijetkim i prelijepim sadržajima. Prava je šteta što je zabranjeno slikati unutrašnjost palate. Ispred palate je prelijepo cvijeće sa ovalnom fontanom.

Prije ručka je obilazak podzemnih izvora voda. Vizantijski stubovi. Unutra je mračno, stotine sijalica čine ovaj izvor čarobnim. U vodi ima riba. Čista je. Ogromni stubovi su obilježili vizantijske izvore vode.

Evo nas opet na jednom mjestu, za jednim stolom, na ručku u velikoj sali Općine Zeytinburnu. Kao porodica smo. Prava. Nema poteškoća i sve se dešava po ranije zacrtanom planu. Ručak po mjeri i ukusu svih nas. Za ručkom su i djevojke iz sobe 105. One najbolje sa II godine Internacionalnog. Irma Dautović, Alma Vejsilović i Anida Delić Tri prelijepe studentice, Pazarke, sa osmjehom i nevjericom. One, Novopazarke, na Bosforu. Da, moguće je – Irma, Alma i Anida.

Žurno smo ulazili u autobus jer idemo prvi put na azijsko tlo. Idemo veličanstvenim mostom Boazići koji spaja Evropu i Aziju. Dole, ispod mosta, brodice na valovima Bosfora, a gore, visoko gore, nebo plavo. Nigdje purpurni zalasci sunca nisu tako lijepi kao na Bosforu.

Ne zadugo, autobus Grada Istanbula, koji je u vještim rukama Halila Ibrahima, popeo se na vidikovac Čamlidža, odakle se pruža prelijep pogled na 120 kilometara dugi Istanbul. Vidi se Evropa, a uživamo na azijskom tlu. Nebo je naše. Zajedničko. Predivan je pogled. Kada se sa Čamlidže pogleda lijevo i desno, može se vidjeti i osjetiti ta veličina ovog čarobno lijepog grada.  Ta ljepota, ta igra Sunca i vjetra svojstvena su samo ovome gradu. I nijednom više. I opet vjetar… Naravno, gdje je čarolija tu je i vjetar. Poslije večere dogovoreno je druženje u hotelu. To je bilo kao posijelo, a u Turskoj to nazivahu sohbet. Poslije večere u restoranu je od stolova napravljen veliki kružni četvorougao. Raspored je bio takav da je svako mogao vidjeti svakog kad govori. Cilj tog sohbeta bio je da se studentice malo bolje međusobno upoznaju. Zadatak svakog od njih je bio da se predstave, kažu o sebi ono što žele. Ime i prezime, odakle je, koga imaju, šta žele, šta planiraju, ciljeve, svoje vizije itd. Veče je bilo prelijepo, opušteno i spontano. Studentice su posebno bile zahvalne prof. Obraliću na ovom putovanju. One su željele da se zahvale prof. Obraliću na poseban način.  Novopazarke su darovale profesoru sitnicu u znak poštovanja i zahvalnosti. Ponijele su to iz Pazara i čekale pravi trenutak da mu daruju. Našli su za shodno da je to ovo veče. One su bile lijepo i svečano odjevene, kako bi rekao profesor Tarik – blistale su. Poklonile su prof. Obraliću mali znak pažnje za njegov roditeljski odnos prema svima. Naravno, druženje se opet nastavlja kao i svake večeri u sobi 102. Vesele sveske uzimaju stvar u svoje ruke.

Edukativne aktivnosti u Istanbulu

Četvrtak je. To je dan koji je namijenjen za obrazovne aktivnosti. Počelo je edukativnim seminarom nakon doručka u hotelskoj konferencijskoj Sali. Predavači su bili, ispred Intenacionalnog univerziteta u Novom Pazaru, prof. dr. Mustafa Fetić sa temom „Montesori sistemi“ i studentica četvrte godine Suada Kadrić sa temom „Mladi u slobodnom vremenu“, dok su ispred Univerziteta u Travniku svoj ekspoze imali  prof. ddr. Tarik Obralić i mr. Alma Švraka, sa temom „Kompetencije nastavnika“. Seminar je održan na veoma visokom nivou. Učesnici kao i sve studentice dobili su priznanja sa ovog sertificiranog seminara. Dan za obrazovne aktivnosti  se nastavlja. U programu je bila posjeta obrazovnim institucijama od predškolskog do univerzitetskog nivoa. Nakon uspješno završenog seminara studentice su bile gosti dječijeg vrtića „Kivilcim“.  Na ulazu veliko iznenađenje – dječaci i djevojčice su uz pjesmu na bosanskom jeziku mahali bosanskim i turskim zastavicama u znak dobrodošlice. Veličanstven prizor. Suze su navirale same.

U sali za prijem dočekao ih je direktor vrtića Ayhan Albay, nekadašnji izvještač za brojne turske medije o dešavanjima u Bosni tokom agresije. Na prijemu su bile i studentice iz sobe 106, bosansko-sandžačka (makedonska) kombinacija Suada Menzil, Nermana Emušić i Amina Izberović.

Direktor vrtića je pozdravio musafire i zaželio im dobrodošlicu. Upoznao ih je sa životom i radom u toj ustanovi. Zatim su studentice uživale u programu kojeg su za njih djeca pripremila. Bilo je recitovanja, pjesama, igre, sviranja na instrumentima. Uz čaj i slatkiše studentice su uživale u programu. Na izlogu je stajao natpis na bosanskom jeziku: “Dobro došli u naše obdanište“. Direktor je darovao za dvije studentice praksu u toj predškolskoj ustanovi u trajanju od mjesec dana. Napolju je padala kiša. Bio je to pravi pljusak praćen jakim vjetrom. U blizini vrtića se nalazi Medicinski fakultet sa Farmaceutskim i Stomatološkim fakultetom. Studentice su zajedno sa našim domaćinima obišle te fakultete. Isti su opremljeni po najsavremenijim svjetskim standardima. U njihovim stomatološkim laboratorijama su roboti na kojima studenti treće i četvrte godine rade vježbe. Sve je bilo besprijekorno. Poslije Farmacije, studenti su obišli univerzitet „Bezmialem“. Univerzitet opremljen u evropskom stilu.

Na univerzitetu „Bezmialem“ ih je dočekao i ugostio lično rektor tog univerziteta prof. dr. Adnan Yuksel. Osim izraza dobrodošlice i gostoprimstva, oni su pripremili za naše studentice prigodne poklone. Svaka od njih je dobila vrećicu sa sveskom, hemijskom olovkom, sa njihovim detaljima i oznakama Bezmialem univerziteta. Profesor Fetić je u ime Internacionalnog univerziteta iz Novog Pazara uručio rektoru Yukselu prigodan poklon. Profesori i prevodilac, kao i vođe grupa, dobili su posebne poklone. Dan obrazovnih aktivnosti obuhvatio je i posjetu općini Buyuk Šehir Belediyesi, Gradskoj upravi grada  Istanbula.

Nakon Univerziteta studentima se pružila prilika da ručaju u elitnom ženskom internatu.  Studentice su obišle sobe ženskog internata, njihove učionice, restorane, menze te se upoznale  sa životom te moderne ustanove. Obišle su i srednju elitnu školu „Vakif“, koja je otvorena uz podršku lično premijera Erdoana.

Tu su i Travničanke Mersiha Husić, Merjema Fuško, Sabina Hodžić, Mervana Grizić i Azra Smajlović – pet bisera Edukacijskog fakulteta Univerziteta u Travniku. One prelijepe djevojke iz sobe 202.

Ebu Eyyub el Ensarija

Dan za obrazovanje je zaista ispunjen. Povratak u hotel i dogovor za odlazak na sabah u Ebu Ejjub el Ensari džamiju. Profesori su pozvali sve studentice da tog petka klanjaju zajedno sabah namaz i Ejjubiji. Nije bilo obavezno. Studentice su se poslije večere odmarale. Kahve se ispijaju u svojim sobama. U sobi 102 je nastavljeno posijelo. Napolju je jak vjetar. Vjetar je obilježio ovu avanturu. On je zaštitni znak ovog putovanja. Njegova pjesma, njegova snaga, njegova moć je ono što će sve studentice pamtiti. Svako ga je razumio. Na svoj način, ali ga je razumio. Ujutro, u sabahsko vrijeme, na recepciji hotela bile su gotovo sve studentice. Sređene, sa mahramama i spremne za sabah. Profesori naprosto nisu mogli prepoznati svoje studentice. Prizor je bio veličanstven. Tako pokrivene, sa mahramama raznih boja, ličile su na džennetsko cvijeće. Bile su poput  tulipana koji su krasili ovaj divni grad. Sabah u ovoj džamiji je posebna priča. Poseban je. Treba ga doživjeti. Nemoguće je ne pustiti suzu tokom učenja Kur'ana za vrijeme sabah namaza. To je pečat ove studentske avanture, to je slika koja se nikada zaboraviti neće. Uvijek će se studentice sjećati tog sabaha uz osmjeh na licu. Na sabah namazu su bile i studentice Elzina Smajlović, Amina Fijuljanin i Samra Vrujčanin – Pazarke sa privremenim boravkom u sobi 108.

Nastavak dana bio je u znaku posjete direktoru obrazovanja Ali Yucelu. Srdačan doček, ispraćaj uz poklone, zatim ručak u zgradi Općine, a na jelovniku je bila, ni manje ni više, nego riba. Djevojke su ručale ribu, po vlastitom izboru i spremljenu na poseban način. Džuma je… Mubarek olsun džuma. Profesori su otišli na džumu, a mi smo sa terase veleljepne Beledije uživale u suncem obasjanom Istanbulu.

Vožnja metroom ispod Bosfora do Azije

Nakon džume namaza očekivalo nas je pravo iznenađenje. Vožnja metroom, ispod mora, koja je trajala nekih desetak minuta. To je željeznica koja spaja azijski i evropski dio Istanbula. Ovo je bilo po želji većine studentica, a prof. Obralić poznaje svoje studente, pa i njihove želje. Zatim ide šetnja na vjetru. Šetnja Uskudarom, do Djevojačke kule. To je dio gdje najjače puha vjetar, nosi, vuče naprijed, čuje se njegov hik… Šapuće, pozdravlja studentice, želi im dobrodošlicu i daje im do znanja da ga nikada ne zaborave. Ovo uživanje na vjetru je poseban užitak. Ovo je san. Ispunjen san. Snovi su ipak daleki, lijepi i nedostižni… Svi pogledi su ka nebu, plavom, beskonačnom, jedinstvenom. Očiju zatvorenih sa osmjehom na licu svaka studentica živi svoj vjetar, svoju priču, svoj san.

U povratku iz sna, šoping u Misir čaršiji. Djevojke su kupovale suvenire, poklone i mnoge sitnice koje su obilježile ovo putovanje, a koje će ponijeti sa sobom u daleku Bosnu ili Sandžak. Za vrijeme večere, posljednje u Istanbulu, prof. Obralić je kupio svim studenticama poklon. Trideset prelijepih mahrama. Svaka je dobila mahramu. Oduševljenje koje je uslijedilo kod djevojaka ne može se opisati. Otvorile su svoje mahrame, upoređivale čija je ljepša, radovale se kao djeca kada dobiju igračku. Domaćini su došli da nas isprate. Nažalost, veći dio njih je bio u kupovini. Poselamili su studentice preko Suade Aljković Kadrić koja je bila odgovorna za grupu studentica iz Sandžaka i njoj su lično uručili poklon. Suada je prenijela zahvalnost ostalih studentica na gostoprimstvu i kazala im da su studentice iz Novog Pazara pripremile za njih skromnu hediju, kao uspomenu i znak zahvalnosti. Na hediji su upisana imena svih studentica, svojeručno potpisane i riječi zahvalnosti. Za vozača Halila Ibrahima slijedila je baklava.

U subotu, poslije doručka, studentice su napustile hotel „Sosiyal Tesisi“ i upitile se u drugi autobus kojim će putovati do Novog Pazara. Prof. Obralić je ostao u Istanbulu i nije putovao.   Pripremio je lanč-paketiće za put za sve studentice. Čekale su ga u autobusu da ga još jednom poselame. Kasnio je nekoliko minuta, ali studentice nisu htjele poći dok on nije stigao. Kada se prof. Obralić pojavio na vratima autobusa, nastao je tajac, a nakon toga aplauz. On selami studentice i želi im hairli put. Izlazi suznih očiju, a studentice visoko podignutih ruku, ushićeno, mašu svom profesoru.

Neka Uzvišeni Allah dž.š. nagradi naše vrijedne profesore za sve što čine za nas, studentice, Univerzitet, te za sav trud koji ulažu na putu dobra. Posebnu Božiju milost priželjkujemo onome koji je bio inicijator ovog nezaboravnog putovanja.

Ostaje poruka za kraj, poruka divnih domaćina, bratskog turskog naroda, kojom su studenti ispraćeni iz ovog lijepog grada:

„Ono što imamo mi imat ćete i vi, jer vi ste naša braća, vi ste dio nas.“

(Glas islama 266, strana 38, Rubrika: Reportaža, Autor: Suada Aljkovic-Kadrić)