Srebrenica će ostati, a oni koji je negiraju će nestati

U ramazanskom intervjuu sa Reisu-l-ulemom mr. Husein ef. Kavazovićem čitajte o Srebrenici, zekatu, Kur'anu, postu, jedinstvu muslimana, Sandžaku i drugim temama

Srebrenica će ostati prije svega u molitvama ljudi, našim dovama, u kulturi, muzici, književnosti. Srebrenica će nadživjeti sve svoje dželate, jer Srebrenica nije više od ovoga svijeta. Srebrenica je od onoga svijeta – duhovnog svijeta i postala je duhovna kategorija.

S.Fetić: Dvadesetsedma ramazanska emisija snimana je u matici Sarajevu u sjedištu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i tom prilikom razgovarali smo sa vrhovnim poglavarom reisu-l-ulemom mr. Husein-ef. Kavazovićem. Povod našeg intervjua je Ramazan – šta on znači za vjernike i Islamsku zajednicu?

Reisu-l-ulema Kavazović: Ramazan je svakako posebno vrijeme za muslimane ovdje u Bosni i Hercegovini, a i širom svijeta. Dobro znamo, ako mogu tako kazati, da je naša zajednica utemeljena u mjesecu Ramazanu 27. noći – noći Lejletu-l-Kadr. Tada je počela objava Kur'ana Časnoga i do danas muslimani slijede Božiju riječ i uputu i Ramazan je posebno vrijeme. Vrijeme u kojem svaki vjernik nastoji da učini što više dobra, a da se udalji što više od onoga što je porok i zlo. Ramazanska duhovna gozba se ogleda prije svega u učenju Kur'ana i postu. Dobro znamo da je Allah dž.š. u ovom mjesecu propisao post kao jedan od farzova i temelja islama. Ramazan je prilika da se približimo ljudima, da budemo bliski jedni drugima, da pomognemo jedni drugima i da osjetimo ljubav brata i sestre koja se u ovom mjesecu isijava iz srca ljudi. Naravno, tu je i teravih namaz. Ukupno gledajući, Ramazan je najodabraniji mjesec u našem hidžretskom kalendaru.

S. Fetić: Kada je Islamska zajednica u pitanju, kakve su posebnosti u mjesecu Ramazanu i kakve su aktivnosti Reisu-l-uleme. Kako Reis provodi svoje Ramazane?

Reisu-l-ulema Kavazović: Reisu-l-ulema, kada je u pitanju vjernički život, provodi Ramazane kao i svaki musliman, izvršava ono što je dragi Allah naredio da se u ovom mjesecu čini i radi. Naravno, obaveze u toku dana su kao i sve druge obaveze u drugom danu. Mi nastojimo uskladiti i odvojiti više vremena za ibadet u mjesecu Ramazanu nego što je to u nekom drugom vremenu. Polazeći od toga da je svaki trenutak kojeg musliman provede u mjesecu Ramazanu ibadet, moram kazati da pored toga što se svi pripremimo za Ramazan i očekujemo ga i ulažemo napor posteći uzdržavajući se od jela i pića u toku dana, nastojim da, koliko je više moguće, budem sa Kur'anom. Učim Kur'an i razmišljam o onome što sam proučio i kao svaki drugi musliman nastojim se približiti dragom Bogu i ojačati svoj iman i vjeru.

S. Fetić: U nekoliko posljednjih Ramazana dočekujemo i 11. juli, dan kada se okupimo u Potočarima i klanjamo dženaze našim šehidima. Dok smo dolazili ovamo prošla je kolona sa tabutima koji su pošli put Srebrenice, tabutima šehida kojima će ove godine biti klanjana dženaza. Dvadeset godina poslije tog genocida još uvijek sakupljamo kosti naših šehida. Kakva je vaša ramazanska poruka o Srebrenici imajući u vidu sve te okolnosti?

Reisu-l-ulema Kavazović: Srebrenica je posebna kategorija u našim životima, to je duhovna kategorija za Bošnjake i muslimane. Srebrenica nije bilo koje mjesto ili bilo koji geografski pojam koji nas asocira na sve ono što se dešavalo. Srebrenica je postala dio ukupne duhovnosti Bošnjaka muslimana. Srebrenica će ostati bez obzira na to što neki čine da se negira genocid u Srebrenici. Bez obzira na to što naše komšije ne žele da prihvate činjenice koje su tako jasne i bjelodane. Činjenice koje su uknjižene u najvišim tijelima ovoga svijeta. U tijelima čiji je osnivač i država Srbija. Bez obzira na sva ta negiranja Srebrenica će ostati, a oni koji je negiraju će nestati.

Srebrenica će ostati, prije svega, u molitvama ljudi, našim dovama, u kulturi, muzici, književnosti. Srebrenica će nadživjeti sve svoje dželate, jer Srebrenica nije više od ovoga svijeta. Srebrenica je od onoga svijeta – duhovnog svijeta i postala je duhovna kategorija. Želim kazati Bošnjacima da ne očekuju milost od onih koji nisu prijatelji, da ne očekuju priznanje od onih koji nisu prijatelji. Naravno, mi moramo nastaviti živjeti sa komšijama. Ako već nismo prijatelji moramo biti komšije koji će uljuđeno živjeti jedni sa drugima i jedni pored drugih, koji će imati toliko uljuđenosti i civiliziranosti da ne čine jedni drugima zlo i ne nanose jedni drugima bol, ako nisu spremni pružiti ruku prijateljstva narodu koji je propatio koliko je propatio i nad kojima su neki od njih učinili genocid.

Neki su me pitali ima li razočarenja nakon svega ovoga. Želim samo kazati – nema razočarenja, jer se čovjek samo od prijatelja može razočarati i to Bošnjaci moraju znati. Zbog toga želim reći da mi sa naše strane trebamo činiti dobro i da unutar nas nikada ne proizvodimo mržnju prema bilo kome, pa ni prema onima koji su nama učinili zlo.

Dragi Allah u Kur'anu to naglašava: “Vi na zlo uzvratite dobrim.“ To je naša obaveza, naša muminska, vjernička obaveza. Ja želim to poručiti Bošnjacima muslimanima, ma gdje oni bili u mjesecu Ramazanu. Teže je nositi zlo u svom srcu, nego nositi bol u njemu. U bolu je čovjek još uvijek živ, a u mržnji čovjek skonča. Onome ko je skončao u zlu nema pomena, ne ostaje mu pomena na zemlji. Onaj ko nosi bol i dobro u svom srcu ima pomena i kao što Kur'an kaže, on će naslijediti ovu zemlju.

Zbog toga u našim srcima ne treba da ima ni mržnje ni ojađenosti prema bilo kome i bilo čemu što se događa u svijetu. Mi imamo dragog Boga, vjeru u Njega, vjeru u Njegovu pravdu i posljednji sud.

S. Fetić: Brojni su komentari o dolasku ili nedolasku premijera Srbije. Kakav je Vaš stav o tome, je li taj dolazak dobrodošao poslije svih ovih dešavanja ili nije?

Reisu-l-ulema Kavazović: Njegov dolazak je kao i njegov nedolazak – potpuno nam je isto. Želim kazati radi javnosti, ali i Bošnjaka u Srbiji, ova Islamska zajednica je smogla snage i prije nekoliko mjeseci otvoriti najsvetije mjesto Bošnjaka muslimana gospodinu Vučiću – vrata Gazi Husrev-begove džamije i mi smo to učinili u nadi da ćemo imati i početi graditi prijateljstvo između ova dva naroda. Nakon njegovih izjava on je jasno poručio da dolazi u Srebrenicu da pokaže kako želi prijateljstvo, a kako neki ne žele prijateljstvo. Naravno, to je sa njegove strane bilo nisko i naravno da će on to zapamtiti.

S. Fetić: Sabor Islamske zajednice je prije nekoliko dana usvojio Deklaraciju o genocidu u Srebrenici. Šta je bila osnovna intencija?

Reisu-l-ulema Kavazović: Islamska zajednica je htjela još jednom nešto učiniti nakon svega što je učinila za Srebrenicu, ali i za povratak u Bosnu i Hercegovinu, imajući u vidu da je Islamska zajednica ubijeđena da se genocid nad Bošnjacima desio na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, a ne samo u Srebrenici. Srebrenica je, naravno, presuđena u sudskim presudama, ali nisu samo sudske presude te koje mogu dati kvalifikaciju zločina i genocida. Mi imamo prava kada je u pitanju genocid da iznesemo naš stav. U Deklaraciji je upravo to kazano, da je na prostoru cijele Bosne i Hercegovine nad bošnjačkim narodom  periodu od 1992. do 1995. godine počinjen genocid. Srebrenica je samo presudama međunarodnih sudova okarakterizirana i na nju smo se htjeli očitovati kada je u pitanju genocid u Bosni i Hercegovini.

S druge strane, prema genocidu u Srebrenici se ovih posljednjih dana, kao što svi znamo, od političkih, duhovnih i intelektualnih elita srpskog naroda nastojao minimizirati, pa i negirati genocid u Srebrenici. Islamska zajednica je htjela da pošalje poruku muslimanima Bošnjacima. Mi se sebi obraćamo i kod sebe potvrđujemo da je naš stav da je u Srebrenici i van nje počinjen genocid. Htjeli smo da kažemo da i nakon počinjenog genocida život na tom području nije normaliziran i htjeli smo da obavežemo sve muslimane Bošnjake, ma gdje bili u svijetu, da učine sve što je u njihovoj moći, kako smo to kazali u fetvi, da je obaveza svakog muslimana, pojedinačna i zajednička, da učine sve što je moguće kako bi se posljedice genocida koji je počinjen otklonile. To je sada vjerska obaveza svakog muslimana i muslimanke.

Htjeli smo ukazati na težak život ljudi koji žive na tom prostoru, na diskriminaciju, na odsustvo brige od strane vlasti Republike Srpske za elementarna pitanja Bošnjaka na ovom prostoru, na odsustvo brige međunarodne zajednice koja je još uvijek u Bosni i Hercegovini predstavljena svojim visokim predstavnikom, koja također zanemaruje Dejtonski sporazum. Zatražili smo u Deklaraciji, zbog odsustva svega ovoga, od međunarodne zajednice da proglasi distrikt Srebrenice koji bi obuhvatao Srebrenicu, Bratunac, Vlasenicu, Miliće, Žepu i dijelove Rogatice. To je ono što je sadržano unutar ove Deklaracije, uz to da je ona osudila genocid i sve druge zločine koji su počinjeni na teritoriji Bosne i Hercegovine, bez obzira da li su upućeni prema Bošnjacima, Srbima, Hrvatima i drugim narodima koji žive u Bosni i Hercegovini. Sabor je iskazao svoje zahtjeve da u okviru Rijeseta Islamske zajednice sačini poseban program kada je u pitanju obnova džemata na tom prostoru. Zbog toga smatram da je nakon dvadeset godina došlo vrijeme za ovu Deklaraciju, vrijeme kada su činjenice potpuno poznate. Islamska zajednica nije hitala sa donošenjem bilo kakve deklaracije ranije iz razloga što smo željeli da se utvrde neosporne činjenice na međunarodnim sudovima i sudovima nekih evropskih zemalja, kao što je primjer Njemačke koja je osudila u nekoliko slučajeva genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini. Smatrali smo da je vrijeme da Islamska zajednica izađe sa Deklaracijom, što smo sada i učinili.

S. Fetić: Zekat i sadekatu-l-fitr. Poznata je fetva Reisu-l-uleme o davanju zekata i sadekatu-l-fitra kao jedinom ispravnom načinu davanja u Bejtu-l-mal Islamske zajednice. Znamo da postoje razne organizacije koje sakupljaju zekat i sadekatu-l-fitr. Osvrnite se na to i recite nam šta biste poručili njima?

Reisu-l-ulema Kavazović: Želim kazati, prije svega, da je zekat obaveza svakog imućnog muslimana i muslimanke, punoljetnog, kao i svi propisi koje islam uvjetima propisuje, i jedna je od temeljnih vrijednosti vjere.

Drugo, želim kazati da farzovi, kao što su namaz, post, hadž, zekat, imaju svoje uvijete na koji način se izvršavaju. Namaz ne možemo klanjati van svog vremena, post ne možemo postiti van Ramazana izuzev napaštanja, hadž ne možemo obaviti van dana hadža. Allah dž.š. je za farzove propisao određene uvjete koji se moraju ispuniti. Kada je u pitanju zekat, on je vezan za Bejtu-l-mal i to je njegov šart. Ne može se zekat dati van Bejtu-l-mala, kao što se namaz ne može klanjati van njegovog namaskog vremena, kao što se post mjeseca Ramazana ne može postiti van njega ili obaviti hadž van mjeseca hadža. Neki muslimani, da li iz neznanja ili iz zlobe i loše namjere, žele druge muslimane skrenuti s pravog puta i tumačenja Božje riječi i zapovjedi.

Apeliram i pozivam muslimane i muslimanske svuda u svijetu da ostanu privrženi tumačenju propisa islama onako kako to naša ulema iz Islamske zajednice čini odgovorno naspram Božije riječi. Da se zekat može dati van Bejtu-l-mala Islamska zajednica bi to kazala kao što kažemo da se sadaka i vakuf može uvakufiti ne samo za Islamsku zajednicu, već i za neke druge namjere – ne mora biti unutar Islamske zajednice. Zekat mora biti u Bejtu-l-malu, to je njegovo jedino mjesto.

Mi dobro znamo da je ubiranje zekata moguće samo kroz organizaciju, a tu organizaciju ima Reisu-l-ulema. Bez vrhovnog muftije i bez njegovog potpisa organiziranje ubiranja zekata nije moguće provesti i to ne spada u vjersku kategoriju, izlazi izvan vjere. Ovo govorim zato što je kur'anski ajet naglasio da jedna od kategorija jesu ubirači zekata. Da to nije oragnizirano ne bi Dragi Bog tražio da postoje ubirači zekata. Želim braći i sestrama kazati da se naspram zekata odnose odgovorno kao što se odnose odgovorno naspram svoga namaza, posta i hadža. Zekat je vezan za Bejtu-l-mal i nema zekata van njega, kao što nema hadža van mjeseca hadža. Možete otići na Kabu stotinu puta u toku godine, ali samo 9. zul-hidžreta možete biti na Arefatu, ne možete biti prije ili poslije toga. To našim muslimanima treba biti potpuno jasno. Zbog toga molim još jednom sve da razumiju zbog čega Islamska zajednica potencira i naglašava važnost Bejtu-l-mala i davanja zekata u Bejtu-l-mal. Ne zbog toga što neki žele kazati da Islamska zajednica želi da kontrolira sredstva. Islamska zajednica raspoređuje sredstva, ona ih ne kontrolira. Mi nikoga ne možemo prisiliti da to da ili ne da. Mi smo obavezni da tumačimo ispravno Božiju riječ. Mi od ispravnog tumačenja Božije riječi nećemo odustati, ma što drugi o tome mislili. Zbog toga je jako važno da ispravno razumijemo ono što Bog od nas traži. Islamska zajednica je dužna da muslimanima ispravno prenese Božiju objavu.

S. Fetić: Kada govorimo o Sandžaku, u Ustavu Rijaseta IZ-e u BIH Sandžak je definiran kao domovinski prostor Bošnjaka. Koliko je to važno za Bošnjake u Sandžaku i koliko to doprinosi jedinstvu muslimanima koji žive na ta dva prostora?

Reisu-l-ulema Kavazović: Bošnjaci su svakako jedan narod i u svojoj kulturi i tradiciji imamo zajednička obelježja. Muslimani smo, pripadamo islamskoj civilizaciji, pripadamo našoj zajedničkoj bošnjačkoj sudbini i po jeziku i geografiji. Poznato je da su Bošnjaci naseljavali ove prostore upravo na području Sandžaka i Bosne i Hercegovine. Islamska zajednica je protiv razdvajanja tog bića i pokušaja da se duhovno i geografski razdvoji i ona je u svom Ustavu unijela da postoje domovinske zemlje Bošnjaka, a to su Sandžak i Bosna i Hercegovina. Naravno, naši domovi su i u Hrvatskoj i u dijaspori, ali to nisu domovinske zemlje kao što su Bosna i Sandžak. Ovo govorim iz razloga što su u ovim zemljama naša mezarja odvajkada. Tu su naši stećci, kao i naše najstarije bogomolje i medrese. Zbog toga smatramo da su ovo naše domovinske zemlje. Naravno, da mi trebamo više raditi na učvršćivanju naše kulture i tradicije jer Islamska zajednica je učinila sa svoje strane ono što može, a to je da, prije svega, sve naše organizacije u okviru Islamske zajednice budu jedinstvene. Da imamo jedan Ustav, reisu-l-ulemu, da imamo naše muftije u Srbiji, da na ovim prostorima živi najveći broj Bošnjaka. Mi jesmo jedno tijelo, govorimo istim jezikom i to je za nas jako važno i bitno i nastavit ćemo kao zajednica da promičemo naše duhovno zajedništvo sa muslimanima iz Sandžaka, a i muslimani Sandžaka sa muslimanima Bosne i Hercegovine. Ne postoji nikakva granica između nas. U duhovnim kategorijama mi se potpuno razumijemo. Ta veza između Novog Pazara i Sarajeva je oduvijek jaka i ostat će tako. Mi ćemo poštovati države u kojima živimo kao muslimani. Svakog Bošnjaka boli jer je Sandžak, čini mi se, 1912. godine podijeljen između Crne gore i Srbije, ali to su povijesne činjenice koje su se desile i Bošnjaci Sjevernog i Južnog Sandžaka moraju ostati potpuno svjesni da su oni jedan narod i da je to jedna teritorija koja pripada Bošnjacima i svima onima koji žive sa Bošnjacima na tom prostoru.

Zbog toga mi trebamo naći mogućnosti da se povezujemo sa njima, da nam sve zajednice na ovom prostoru budu ujedinjene i to bi bio veliki hair za Bošnjake. Smatram da je jedna Islamska zajednica na prostoru gdje žive Bošnjaci garancija njihovog duhovnog i fizičkog opstanka. Svi se Bošnjaci trebaju potruditi da se to ostvari i da do toga dođe.

S.Fetić: Ostalo je još par dana do Bajrama. Za naše gledaoce jednu predbajramsku poruku šta treba da urade ovih posljednjih dana Ramazana i u toku nastupajućeg Bajrama?

Reisu-l-ulema Kavazović: Ostalo je još samo nekoliko dana. Ja želim od muslimana u Bosni i Sandžaku zatražiti, savjetovati ih da provedu ove dane, kao i prethodne, u dobroj vjeri i pokornosti Allahu dž.š., da zamole da ibadete koje čine u toku dana i noći Dragi Allah primi, jer na koncu svakim danom mi smo sve bliži susretu sa dragim Bogom i trebamo vidjeti kakva je poputnina koju nosimo u svojim bisagama kao putnici koji, kao što znamo, samo prođu ovim dunjalukom.

S druge strane, želim Bošnjake u Sandžaku posebno zamoliti da budu otvoreni jedni prema drugima, da podjele koje neki proizvode među nama i žele da te podjele nastave živjeti Bošnjaci ne smiju da dozvole, jer drugi će se samo na našoj muci naslađivati, a nama će biti iz dana u dan sve teže i teže. Zbog toga apeliram da imaju povjerenja u Islamsku zajednicu na čijem je čelu naš muftija dr. Mevlud-ef. Dudić i da tu zajednicu čuvaju i da se oko nje saviju. To je zajednica koja je u povijesti čuvala jedinstvo Bošnjaka i znala voditi taj narod na tom prostoru. Želim zamoliti sve one koji su u jednom trenutku smatrali da postoji neka druga opcija za Bošnjake muslimane, da razumiju da ta opcija nije naša opcija. Ta opcija ide za tuđe interese i tuđi groš. Isto tako, želim kazati da ni naša zajednica ne smije likovati prema ikome i ne smije to raditi. Svakome ko želi u ovu zajednicu, da u njoj uradi dobro i da bude njen član, moramo otvarati naša vrata. Moramo ljude ujedinjavati, a ne razjedinjavati. Naša ulemanska misija je da pozivamo i ujedinjujemo narod. Kur'an nam poručuje: Ne možemo biti gruba srca i prema ljudima grubo postupati, a misliti da će ljudi biti uz nas. To se neće dogoditi. Ima i ono drugo, što je naša obaveza: Na zlo moramo uzvraćati dobrim i ako je neko učinio nama nepravdu i zlo trebamo uzvratiti dobrim i nastojati da se između muslimana napravi pomirenje. Zbog toga želim Bošnjacima kazati da to učine.

Sljedeće što želim kazati je da budemo vrijedni i vrijedno radimo. Božiji Poslanik se, između ostalog, Allahu utjecao i od lijenosti. Važan je rad i trud za svoje dobro i dobro svoje porodice. Odgovorni smo za naše porodice i našu djecu i moramo raditi i održati život. Život je blagodat, ali i emanet, zato je važno da podižemo naše porodice. Drago mi je da je Islamska zajednica u Sandžaku uspjela u segmentu obrazovanja načiniti velike iskorake na tom području, koji su prije bili nezamislivi. Zahvaljujući muftiji Muamer-ef. Zukorliću i svima koji su oko njega, smatram da treba zadržati taj tempo i zato jeste odgovornost nas ovdje u Sarajevu, vas u Sandžaku i Bošnjaka u dijaspori da se održe te institucije, a Ramazan je dobra prilika da o tome razgovaramo. Naša Medresa u Novom Pazaru i Fakultet za islamske studije naša su briga i ja se nadam da će tako ostati. Raduju me postignuća, žalosti me nesloga među Bošnjacima kojoj se drugi raduju i uživaju u tome. Smatram da mi jedni drugima trebamo biti radost, a ne žalost. Apelirao bih na sve kao braću i sestre, sinove i kćeri, roditelje i djecu, da pružimo ruke i pogledamo se u lica. Lice svakog brata i sestre nosi poruku o sebi za nas. Trebamo se za Bajram pogledati u lica i pročitati kakvu bol i patnju lice brata i sestre nosi u sebi i zapitajmo se da li možemo vratiti i jesmo li sposobni da vratimo osmjeh na lica braće i sestara. Smatram da bi to bilo najvažnije u ovom Ramazanu i danima Bajrama.

(GLAS ISLAMA 267, STRANA 18, INTERVJU, RAZGOVARAO – SALAHUDIN FETIĆ)