Islam je emanet, a mi njegovi ambasadori

Ovo je vjera kojoj su svi poslanici, vjerovjesnici i mnogi Allahu pokorni robovi posvetili svoje živote, vjera koju su naši prethodnici nosili kao žeravicu na dlanu

 Sumeja je založila svoj život, Bilal svoju bol, Ebu Bekr svoj imetak i svi prijašnji muslimani dali su doprinos ovoj vjeri. Danas emanet kojeg su odbili Nebesa i Zemlja, a prihvatio ga čovjek, pao je na naša pleća i moramo ga dostojanstveno i hrabrno nositi. Islam je snaga koja uzdiže onoga ko ga prihvati i prakticira, a ponižava onoga ko ga zanemari i odbaci.

Hvala Ti Allahu na svim blagodatima koje nam darova. Neka su najljepši salavati na Tebi najdražeg roba, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg Si nam poslao da nas iz tmina zablude na svjetlo upute izvede.

Od kako je stvoren prvi čovjek Allah je neprestano darivao Svoja stvorenja raznovrsnim blagodatima. I svakog od nas ponaosob Allah je darovao blagodatima koje je nemoguće pobrojati. Od trenutka kako je započeto naše stvaranje Allah neprestano brine o nama. Stvorio nas je od malehne kapi tekućine i dao da ta kap tekućine danas ima lice, ruke, noge, srce i ostale organe. Allah je Taj koji je dao da malehna kap tekućine progovori, da može vidjeti, slušati, kretati se i razmišljati. Neka je slavljen Allah koji ljude stvara u najljepšem obliku. Allah je Taj Koji svakodnevno brine o tome da naši organi rade onako kako trebaju raditi i da naše srce ne kuca ni brže ni sporije, već tačno onako kako je potrebno. Zamislite kada bi samo morali razmišljati o tome kako naši organi rade, cijeli dan bi nam prošao u tome, ne bismo uspjeli ništa drugo raditi. Allah je Taj Koji je dao da naša koža bude iste veličine kao i naše tijelo – nije veća od tijela, pa da se na nama okreće, niti je manja od našeg tijela, pa da prska na nama. Allah je Taj Koji drži oblake visoko iznad nas i naređuje im da spuštaju kišu. On je Taj Koji naređuje zemlji da daje plodove kojim se ljudi služe. I ovo su samo neke od blagodati koje nam je Allah dao.

Ali najveća i najvrednija blagodat koju imamo jeste to što nas je Allah počastio islamom. Od toliko ljudi koji su nastanjivali i koji nastanjuju planetu Zemlju odabrao je baš nas da budemo među skupinom ljudi koji se zovu muslimani. Jesmo li svjesni koliko vrijedi to što smo se rodili i odrastali u islamu? Jesmo li svjesni koliko vrijedi to što živimo u vremenu kada na svakom mjestu možemo slobodno prakticirati islam?

Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Allah daje ovaj svijet i onima koje voli kao i onima koje ne voli, ali vjeru daje samo onima koje voli, pa onoga kome je data vjera njega je Allah zavolio.“ (Ahmed i Ebu Neim)

Jedan daija prenosi priču svog prijatelja koji je čuo dovu kćerke koja je molila Allaha i između ostalog je rekla: „Allahu, molim Te ljubavlju kojom Ti mene voliš.“ Njega je to začudilo, ali je i rodilo znatiželju u njemu, odakle to njegova kći tako sigurno izgovara da je Allah voli. Izabrao je vrijeme i način te svojoj kćeri rekao da je čuo njenu dovu i da ga je jako začudila njena sigurnost da je Allah voli.

„Oče moj, ja sam insan koji svakodnevno učini neki grijeh, pa se bojim moliti Allaha ljubavlju kojom ja Njega volim. Čim sam spremna griješiti prema Njemu ta ljubav je manjkava. A kako da ne budem sigurna u Njegovu ljubav kada mi moja uputa i svaki Njegov propis govori koliko me Allah voli i čuva. Da me Allah ne voli ne bi me počastio da spoznam islam, ne bi me počastio zaštitom koja se zove hidžab. Da me ne voli ne bi mi propisao pet puta dnevno pred Njim da stojim i liječim bolesti moga srca. Sve su to dokazi koji mi svjedoče Njegovu ljubav.“

Islam je počast, ali i emanet onima koji su njime počašćeni. Ovo je vjera kojoj su svi poslanici, vjerovjesnici i mnogi Allahu pokorni robovi posvetili svoje živote, vjera koju su naši prethodnici nosili kao žeravicu na dlanu. Nuh, alejhisselam, je pozivao svoj narod 950 godina, i danju i noću, i kolektivno i pojedinačno, a kako mufesiri prenose odazvalo mu se samo oko 80 ljudi. Pozivao ih je da se vrate islamu, a oni su još više ustrajavali u idolopoklonstvu, ali Nuh nije odustao od poziva u islam, jer je to emanet kojeg mu je Allah dao. Sličan primjer je bio i sa svim ostalim poslanicima. Naš voljeni poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, verbalno je i fizički bio napadan, ali ga niko nije mogao spriječiti da ljude poziva islamu. Ni kada su ga kamenjem gađali u Taifu, ni kada je bio povrijeđen na Uhudu, ni kada su ga nazivali luđakom i pjesnikom nije posustao. Ustrajao je u svojoj misiji kako bi mi danas kušali ljepotu islama.

Mi smo ambasadori islama u našem okruženju, zato moramo pozivati na dobro i odvraćati od zla svojim riječima, ali i svakim našim djelom. Ne smijemo dozvoliti da nas sopstveni prohtjevi tjeraju da zaboravimo žrtve koje su podnosile generacije muslimana prije nas. Sumeja je založila svoj život, Bilal svoju bol, Ebu Bekr svoj imetak i svi prijašnji muslimani dali su doprinos ovoj vjeri. Danas emanet kojeg su odbili Nebesa i Zemlja, a prihvatio ga čovjek, pao je na naša pleća i moramo ga dostojanstveno i hrabro nositi. Islam je snaga koja uzdiže onoga ko ga prihvati i prakticira, a ponižava onoga ko ga zanemari i odbaci.

(Glas islama 268, strana 21, islamske teme, autor: Meliha Preljević)