Sandžaku moj

 

meliha preljevic Ideja koja živi u srcima mladih

Gospodaru naš, čuvaj nam Sandžak, zaštiti ga od ruku nasilnika i licemjera, ojačaj ga praktičnim islamom. Otjeraj neslogu i razdor od nas i daj da istinu vidimo istinom, a zabludu zabludom. Gospodaru naš, kada nas grijesi udalje od Tebe, vrati nas Sebi ljepotom pokajanja, a kada mi zaboravimo Tebe, molimo Te, Ti nemoj zaboraviti nas.

 

Od dana kada saznah za ovaj svijet, njegove čari i tegobe, osjetih i tvoje toplo gnijezdo. Nastanjen među vukovima, vazda si ponosit i čvrst bio. Čuvao te Onaj koji Jedini sačuvati može, Onaj čije ime se s minara pet puta u jednom danu tvojim sokacima hori. Trgali su i napadali sa svih strana, spolja, ali i iznutra, trgali, ali otrgnuti ne mogahu. Čuvao te Allah.

I dok muezin sa minare još jednom svjedoči jednoću Stvoritelja, ja ti se evo iznova divim. Svaki kutak tvoj duboko u sebi čuvam, od tebe kada odem da mi dušu grije i da me opet tebi vrati. Koraci poljanama tvojim ka sreći vode, žubor tvojih voda nutrinom odjekuje. I cvijeće i bilje ti šehadetom diše. Cvjetaju ruže cvatom ljubavi, poljanama miris rahatluka se širi i sokacima smijeh dječiji se čuje. Vidjeh mnogo puta neka druga mjesta, ukrašena mnogo, al’ unutra pusta. Sav luksuz, bogatstvo i prividna ljepota gube se pred uzdahom tvoje čiste duše. Svijetom putovah, al’ ne vidjeh ljepote Pešteri i Bihora, ne osjetih gostoljubivost našeg Bošnjaka, koji čak i ako je siromah gostu bogatu trpezu sprema. Ne vidjeh iskrenih i dobrih žena kao naše majke Sandžaklijke što vazda djecu vjerom odgajahu, kuću od sramote čuvahu i poštovanjem i stidom odlikovane bijahu. Trošnu kućicu ispunjenu ljudima, ali punu sloge i lijepih riječi, punu topline i blagosti koja te mami da joj se uvijek iznova vraćaš, ne vidjeh. Insan svoje podcijeni, težeći za onim što je tuđe i uvijek nam se čini da je tamo negdje puno bolje, da u tuđoj zemlji ljepše sunce grije, da kilometri trgaju probleme. Ali svako parče Zemlje nosi neku muku, svako srce krije neku bol i svaki insan pogođen je nekim iskušenjem.

Ali Sandžaku moj, ova tmina dunjalučka sve više nam duše pritiska, pokušavajući da iz njih istisne i ono malo dobra što je ostalo. Više ni čovjek nije ono što bi trebao biti. Nekako se magla razdora uspjela uvući u svaki kutak ove naše mahale koja je nekada odisala jedinstvom. Dobro su rekli naši stari da čovjek prestaje biti čovjek onda kada sebi i svom obrazu odredi cijenu. I doista jeste tako. Koliko je samo duša uništeno ovim plamenom mržnje koji iz dana u dan sve više bukti. Mnogo je starih prijateljstava koje je ta ista mržnja pocijepala i nikada više neće odisati onim istim, starim sjajem. Jako se razbuktao ovaj plamen razdora i pokušava sviju da nas spali, ali neka zna da mu to neće dozvoliti srca koja se vole radi Gospodara!

I ponovo pušu vjetrovi sa svih strana, mi se kao poljuljamo, ali ti i dalje dostojanstveno stojiš. Jer Sandžak nije samo ime jednog regiona, to je komad Zemlje na kojem se Allah obožava, trag hilafeta i srce koje kuca tražeći zadovoljstvo Stvoritelja. To je ono mjesto gdje su Ramazanom ulice noću žive, gdje i staro i mladu na noćni namaz hrli. Sandžak je sinonim za domovinu, riječ koja budi najljepše emocije i pretvara ih u energiju kojom se moramo boriti protiv zla. A puno se zla u posljednje vrijeme kod nas nakotilo. Dovukli nam korov sa svih strana da nas sputava da rastemo, jer znaju da vjerom i sandžačkim karakterom daleko se stiže. Ulice nam ispunili grijehom na koji se srca tvojih Sandžaklija već polako privikla, pa se više ni grijeh ne tretira grijehom, sad se zove „savremenost“.  Naše društvo stagnira zbog poremećaja vrijednosti: vrednuje se nemoral, vulgarnost i dokonluk, a zapostavlja vjera, moral i znanje. Omladina traži uspjeh i popularnost na šalterima rijalitija u kojima primitivnim šalama i tuđim rječnikom hoće dokazati da ne zaostajemo za tim „naprednim svijetom“.  Pozivaju nas da idemo naprijed, a zapravo nam hoće potrgati veze što za naše nas vežu, uništiti moral, okaljati čast, da nestane stida i bezvrijednost zavlada. Hoće nam otrgnuti omladinu, snagu koja treba nositi emanet islama.

Tvoji sokaci nekad bijahu ispunjeni vrijednim trgovinskim radnjama, a danas ih ispunjavaju kockarnice i noćni klubovi. U ruke nam baciše džidže da nas zabave k'o djecu, da zaboravimo na svoje velike ciljeve. Historija nam svjedoči da su čak i velika carstva i zajednice propadali onda kada su se prepustili prohtjevima, igri i zabavi. Mi ne smijemo imati vremena za sve one zabave i razbibrige koje nam serviraju, pred nama je puno rada za bolje dane i velike pobjede. Lahko je predati se prohtjevima da nas vode, ali ne zaboravimo da je to životinjski, jer hajvane umjesto razuma prohtjevi vode.

Najlakše je odustati, a najljepše uspjeti onda kada je najteže. Allah je svakoj bolesti dao lijeka, a lijek za bolesti duša jeste prakticiranje islama. Islam je vrijednost uzdignuta visoko iznad svakog interesa. Muslimanu propis vjere mora biti na prvom mjestu, jer je vjera energija koja uzdiže onoga ko se pridržava njenih propisa, a ponizi onoga ko iste zapostavi.

Gospodaru naš, čuvaj nam Sandžak, zaštiti ga od ruku nasilnika i licemjera, ojačaj ga praktičnim islamom. Otjeraj neslogu i razdor od nas i daj da istinu vidimo istinom, a zabludu zabludom. Gospodaru naš, kada nas grijesi udalje od Tebe, vrati nas Sebi ljepotom pokajanja, a kada mi zaboravimo Tebe, molimo Te, Ti nemoj zaboraviti nas.

(Glas islama 271, strana 17, Rubrika: Avlija, Autor: Meliha Preljević)